REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] P 5

Poslovni broj: Us I-1460/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja CAPO d.o.o., OIB: 28053376665, iz Brtonigle, Fernetići-Fernetici 60, kojeg zastupa opunomoćenica Biserka Radolović, odvjetnica u Puli, Dinka Vitezića 12, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja uporabne dozvole, 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/25-02/90, URBROJ: 531-03-25-2 od 18. srpnja 2025. i rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Buzet KLASA: UP/I-361-05/24-30/000514, URBROJ: 2163-18-02/1-25-0007 od 16. travnja 2025.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog upravnog spora u visini od 2.500,00 € (dvije tisuće pet stotina eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Buzet KLASA: UP/I-361-05/24- 30/000514, URBROJ: 2163-18-02/1-25-0007 od 16. travnja 2025. odbijen je zahtjev ovdje tužitelja za izdavanje uporabne dozvole za dio građevina izgrađenih na temelju akta za građenje izdanog do 1. listopada 2007. za – zgrade gospodarske namjene (proizvodno-poljoprivredne), 2.b skupine, Objekti genetičkog centra koza i ovaca: objekt br. 3 – pomladak janjad i jarad, objekt br. 5 – kozarnik (5.1-5.5), objekt br. 7 – objekt za jarčeve, objekt br. 15 – društveni standard, objekt br. 19 – sirana, sve na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Roč).

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-05/25-02/90, URBROJ: 531-03-25-2 od 18. srpnja 2025. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi osporava zakonitost citiranih rješenja. Ukazuje kako je u konkretnom slučaju mjerodavna odredba čl. 182. Zakona o gradnji, kojom je izričito određeno, stavkom trećim, da se dozvola iz stavka 1. toga članka izdaje ako je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno drugim odgovarajućim aktom nadležnog tijela u pogledu namjene, najvećih vanjskih mjera svih nadzemnih i podzemnih dijelova građevine, oblika i veličina građevne čestice i smještaja građevine na građevnoj čestici, odnosno unutar obuhvata zahvata u prostoru. Dakle, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi nadležno tijelo tijekom očevida utvrđuje i treba utvrditi isključivo da su građevine izgrađene, u pogledu vanjskih mjera građevine, oblika i smještaja građevine na građevnoj čestici, sukladno građevinskoj dozvoli te da ne postoje odstupanja od iste. Iz provedenog očevida, od strane upravnog tijela, nesporno proizlazi da predmetne građevine postoje na terenu i da se u cijelosti izgrađene u skladu sa izdanom građevinskom dozvolom. Navedeno nije sporno te je izričito i utvrđeno na zapisniku o provedenom očevidu na licu mjesta te je nadležno tijelo izričito utvrdilo da su građevinski objekti u cijelosti izgrađeni sukladno građevinskoj dozvoli, kako glede gabarita i oblika tako i smještaja. Pogrešnom primjenom materijalnog prava nadležna tijela utvrđuju da li se u objektima nalazi oprema, strojevi, da li su isti održavani, kao i da li se u istima sada obavlja djelatnost. Naime, navedene okolnosti nisu uopće relevantne u upravnom postupku po zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole za građevinu izgrađenu na temelju akta za građenje izdanog do 1. listopada 2007. obzirom ni jednom zakonskom odredbom nije određeno da se uporabna dozvola za građevinu izgrađenu na temelju akta za građenje izdanog do 1. listopada 2007. izdaje ukoliko se u istoj sada obavlja djelatnost, ukoliko se u građevinama nalazi oprema i sl. Upravo suprotno, Zakonom je izričito određeno koje se pretpostavke utvrđuju, a to su isključivo: da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom glede najvećih vanjskih mjera svih nadzemnih i podzemnih dijelova građevine, oblika i veličina građevne čestice i smještaja građevine na građevnoj čestici, odnosno unutar obuhvata zahvata u prostoru. Postupak ishodovanja uporabne dozvole za građevinu izgrađenu na temelju akta za građenje izdanog do 1. listopada 2007., protivno navodima upravnih tijela, nije vezan isključivo i samo za objekte u kojima se i obavlja (u trenutku podnošenja zahtjeva i odlučivanja o istom) djelatnost, već za objekte koji imaju ishodovanu građevinsku dozvolu do navedenog datuma i koji su sagrađeni sukladno toj građevinskoj dozvoli. Samo obavljanje djelatnosti (sada) nije ni u kakvoj svezi s istim. Navedeno je potvrđeno u nizu sudskih odluka, ali je i, primjerice, samim Zakonom o gradnji, čl. 192., određeno da se građevina za koju je izdana uporabna dozvola iz čl. 182., 184., 186., 188. i 190. Zakona (dakle i čl. 182. - što je u konkretnom slučaju) smatra, u smislu tog Zakona, postojećom građevinom te se ista može koristiti, odnosno staviti u pogon, evidentirati u katastru, priključiti na komunalnu i drugu infrastrukturu te se može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti u toj građevini prema posebnom zakonu. Dakle, navedenom odredbom je određeno da se po ishodovanju uporabne dozvole može: staviti u pogon (dakle još nije u pogonu), priključiti na komunalnu i drugu infrastrukturu (dakle izdaje se uporabna dozvola i kada građevina nije priključena na infrastrukturu) te se može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti prema posebnom zakonu. Sve navedeno nedvojbeno potvrđuje da se uporabna dozvola za građevinu izgrađenu na temelju akta za građenje izdanog do 1. listopada 2007. izdaje i za građevine koje nisu priključene na komunalnu i drugu infrastrukturu, koje nisu stavljene u pogon, i u kojima se ne obavlja djelatnost već će se temeljem te uporabne dozvole (a uz pretpostavke određene posebnim zakonom) tek izdati rješenje o obavljanju djelatnosti. Dakle, pitanje obavljanja djelatnosti, opreme, strojeva, uopće nije predmetom preispitivanja u postupku po zahtjevu za ishodovanje uporabne dozvole za građevinu izgrađenu na temelju akta za građenje izdanog do 1. listopada 2007. Isto tako, pitanje neodržavanja objekata, objekta koji nesporno postoje i koji su konstruktivno u iznimno dobrom stanju, nije relevantno. Naime, riječ je o starim objektima (građevinska dozvola iz 1991. godine) u kojima se ne obavlja djelatnost i u čije održavanje se nije ulagalo. Međutim, razbijeno staklo prozora i/ili vrata, kao ni vizualna zapuštenost (kako navode upravna tijela) objekata, bolje ili lošije redovno održavanje prostora/građevina nema nikakav zakonom predviđen utjecaj za izdavanje uporabne dozvole. Relevantne su isključivo taksativno navedene zakonske pretpostavke, ranije navedene, a ispunjenje kojih je od strane nadležnih tijela i utvrđeno. Slijedom svega navedenog, odbijanje zahtjeva, zbog ne obavljanja djelatnosti (sada) u građevinama, nepostojanje opreme, strojeva, zapuštenost objekta (razbijeno staklo na prozoru ili razbijena vrata) je potpuno neosnovano i rezultat pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Slijedom svega navedenog, sudu je predloženo donijeti presudu kojom će poništiti rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova ovog spora tužitelju.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. Sud je u tijeku spora održao raspravu na ročištu održanom 8. srpnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika u skladu s odredbom čl. 89. st. 4. u svezi s čl. 91. st. 3. i čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS), čime se smatra da je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog spora.

7. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora. Sud je odbio provesti preostale po tužitelju predložene dokaze (saslušanjem svjedoka, po potrebi očevidom na licu mjesta) ocijenivši da provođenje istih dokaza nije odlučno za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja tuženika kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Odredbom čl. 182. Zakon o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG) uređeno je pitanje izdavanja uporabne dozvole za građevine izgrađene na temelju akta za građenje izdanog do 1. listopada 2007. Stavkom 1. propisano je da za građevinu izgrađenu na temelju građevinske dozvole, odnosno drugog odgovarajućeg akta za građenje nadležnog tijela izdane do 1. listopada 2007. tijelo graditeljstva može na zahtjev stranke, umjesto uporabne dozvole, izdati uporabnu dozvolu za građevinu izgrađenu na temelju akta za građenje izdanog do 1. listopada 2007. Stavkom 2. propisano je da uz zahtjev za izdavanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka podnositelj zahtjeva prilaže građevinsku dozvolu, odnosno drugi akt iz stavka 1. ovoga članka. Stavkom 3. propisano je da se dozvola iz stavka 1. ovoga članka izdaje ako je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno drugim odgovarajućim aktom nadležnog tijela u pogledu namjene, najvećih vanjskih mjera svih nadzemnih i podzemnih dijelova građevine, oblika i veličina građevne čestice i smještaja građevine na građevnoj čestici, odnosno unutar obuhvata zahvata u prostoru. Stavkom 4. pripisano je da se dozvola iz stavka 1. ovoga članka može se izdati i za dio građevine.

10. Odredbom čl. 183. ZG-a propisano je da izreka uporabne dozvole za građevinu izgrađenu na temelju građevinske dozvole, odnosno drugog odgovarajućeg akta za građenje nadležnog tijela izdanog do 1. listopada 2007. sadrži: 1. utvrđenje da je građevina u pogledu namjene, vanjskih mjera svih nadzemnih i podzemnih dijelova građevine, oblika i veličina građevne čestice i smještaja građevine na građevnoj čestici, odnosno unutar obuhvata zahvata u prostoru izgrađena u skladu građevinskom dozvolom, odnosno drugim odgovarajućim aktom nadležnog tijela; 2. naziv, oznaku i datum izdavanja dozvole, odnosno akta iz podstavka 1. ovoga članka; 3. naziv građevine, ime katastarske općine i broj jedne ili više katastarskih čestica na kojima je građevina izgrađena i 4. napomenu da ispitivanje ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevinu te drugih uvjeta i zahtjeva, osim lokacijskih uvjeta iz podstavka 1. ovoga stavka, nije prethodilo izdavanju dozvole.

11. Predmet zahtjeva su pojedine zgrade koje su izgrađene u okviru kompleksa "Genetički centar koza i ovaca" i to zgrade gospodarske namjene (proizvodno- poljoprivredne), 2.b skupine – Objekti genetičkog centra koza i ovaca i to: objekt br. 3

– pomladak janjad i jarad, objekt br. 5 kozarnik (5.1-5.5), objekt br. 7 – objekt za jarčeve, objekt br. 15 – društveni standard, objekt br. 19 sirana, izgrađeni na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Roč). U konkretnom slučaju za gradnju objekta "Genetički centar koza i ovaca“ na Nuglanskom krasu na zemljištu katastarskih čestica [katastarska čestica] i dr., k. o. [katastarska općina] izdana je građevinska dozvola KLASA: UP/Io-361-03/91-02/17, UR.BROJ: 2106-03-04/4-91-2 od 7. kolovoza 1991. godine. Radi se o složenom zahvatu u prostoru koji se sastoji od više građevina te se radi o jedinstvenoj tehničkoj i ekonomskoj cjelini (odobrena je gradnja 21 objekta).

12. U postupku je tijelo prvog stupnja radi utvrđivanja svih bitnih činjenica provelo očevid na terenu 17. ožujka 2025. o kojem je sastavljen zapisnik koji prileži spisu. Na očevidu je utvrđeno da nije moguće utvrditi namjenu jer su objekti u derutnom i zapuštenom stanju. Nadalje, utvrđeno je da se u kompleksu ne obavlja nikakva poljoprivredna djelatnost. U pojedinim objektima koji su projektom bili planirani kao sirana i objekt društvenog standarda nema nikakve opreme ni strojeva, pa je stoga prvostupanjsko tijelo zaključilo da se ne može utvrditi namjena istih. Iz navedenog tuženik zaključuje kako jasno proizlazi da su građevine izgubile svoja svojstva, zbog čega nisu prikladne za uporabu sukladno svojoj namjeni, te se za iste ne može izdati uporabna dozvola. Da bi se uporabna dozvola mogla izdati propisani uvjeti iz čl. 182. ZG-a moraju biti kumulativno ispunjeni, no u konkretnom slučaju uvjeti nisu ispunjeni i to upravo iz razloga što su predmetne građevine izgubile svoja svojstva, koja nesporna okolnost sprječava izdavanje traženog akta. S obzirom na navedeno, tuženik je utvrdio da navodi žalbe ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove stvari, pogotovo jer žalitelji ni ne spore činjenicu da se djelatnost u objektima ne obavlja, da su objekti u zapuštenom stanju, neki čak bez prozora i vrata.

13. Navedeno stajalište upravnih tijela ne prihvaća i ovaj sud.

14. Prethodno citiranom odredbom čl. 182. st. 3. ZG-a propisani su uvjeti koji se ispituju i koji moraju biti komulativno ispunjeni. U upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu je utvrđeno da su građevine koje su predmetom zahtjeva izgrađene u skladu s građevinskom dozvolom u pogledu najvećih vanjskih mjera svih nadzemnih i podzemnih dijelova građevine, oblika i veličina građevne čestice i smještaja građevina na građevnoj čestici, odnosno unutar obuhvata zahvata u prostoru. Vezano za korištenje građevina sukladno njihovoj namjeni utvrđenoj u građevinskoj dozvoli, u postupku je valjalo utvrditi da li su građevine prikladne za uporabu u skladu s namjenom utvrđenom građevinskom dozvolom. Na navedeno ne utječe činjenica da se u objektima ne obavlja djelatnost, da u njima nema opreme niti strojeva kao niti činjenica da su neki od objekata u zapuštenom stanju, bez vrata i prozora.

15. Navedeno jasno i nedvosmisleno proizlazi i iz Mišljenja ministarstva prostornoga uređenja graditeljstva i državne imovine od 5. prosinca 2024., izdanog upravo u konkretnom slučaju vezano za tumačenje pojma dijela građevine iz čl. 182. st. 4. ZG-a, odnosno je li dozvoljeno izdati uporabnu dozvolu za pojedine objekte - zgrade koje se nalaze unutar složenog zahvata u prostoru koji predstavlja jedinstvenu tehničko i ekonomsku cjelinu. Radi se o složenom zahvatu u prostoru koji se sastoji od 21 objekta za koje je izdana građevinska dozvola 1991. godine te je u izreci navedeno da se uporabna dozvola može izhoditi po završetku objekta (cjeline). U citiranom mišljenju je navedeno sljedeće: prema tome, bez obzira na to što je u građevinskoj dozvoli navedeno da je riječ o jedinstvenoj tehničkoj i ekonomskoj cjelini te da se uporabna dozvola može izhoditi po završetku objekta (cjeline), smatramo da nema zapreka da se na temelju odredbe čl. 182. st. 4. ZG-a uporabna dozvola za građevinu izgrađenu na temelju akta za građenje izdanog do 1. listopada 2007. izda samo za dio građevina predmetnog složenog zahvata u prostoru, ali pod uvjetom da su te građevine uporabljive u odobrenoj namjeni građevinskom dozvolom bez ostatka građevina iz složenog zahvata koje nisu predmet izdavanja uporabne dozvole i da su građevine za koju se traži izdavanje uporabne dozvole za dio građevine izgrađene u skladu s predmetnom građevinskom dozvolom u pogledu smještaja građevine u prostoru na građevnoj čestici vanjskih gabarita i namjene.

16. Iz činjenica utvrđenih tijekom upravnog spora sud ne nalazi da je namjena građevina za koje je zatraženo izdavanje uporabne dozvole suprotna ranije citiranoj građevinskoj dozvoli od 7. kolovoza 1991., kojom je namjena određena kao gospodarska (proizvodno-poljoprivredna).

17. Slijedom navedenog, pobijano rješenje tuženika kao i njime potvrđeno prvostupanjsko rješenje ocjenjeni su nezakonitima pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 117. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i poništio pobijano rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela te predmet vratio potonjem tijelu na ponovni postupak u kojem je isto dužno udovoljiti zahtjevu ovdje tužitelja. Stoga je odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

18. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a u svezi s Tbr. 27. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa). Kao radnje u odnosu na koje tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznati su sastav tužbe i zastupanje na raspravi, sve uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), i to u ukupnom zbrojenom iznosu od 2.500,00 €. Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.

U Rijeci 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici Biserki Radolović, odvjetnici u Puli, Dinka Vitezića 12

- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20