Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-653/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, koje zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Rijeka, Riva 8 protiv tuženika SINANOVIĆ - FASADE d.o.o. Ičići, Bana Ivana Mažuranića 7, OIB: 16184289901, kojeg zastupa punomoćnik Luka Tomašić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marčan & partneri, Rijeka, Marije Krucifikse Kozulić 2, radi isplate 1.841,53 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Filipa Markovića sa sjedištem u [adresa] poslovni broj sudski predmet: Ovrv-6666/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-289/2023 od 26. lipnja 2023. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 1.841,53 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 139,87 EUR od 1. prosinca 2021. pa do isplate,

- na iznos od 162,05 EUR od 16. lipnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 184,04 EUR od 10. travnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 191,01 EUR od 7. ožujka 2021. pa do isplate,

- na iznos od 256,99 EUR od 25. siječnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 285,02 EUR od 1. prosinca 2021. pa do isplate,

- na iznos od 622,55 EUR od 15. listopada 2021. pa do isplate,

a koja teče po stopi od 5,75% godišnje do 30. lipnja 2021., od 1. srpnja 2021. po stopi od 5,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 5,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024. od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena,

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 273,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. lipnja 2023. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku iznos od 2.024,85 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. srpnja 2026. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena, do isplate u roku od 15 (petnaest) dana .

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 125,00 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 24. travnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu vršitelju dužnosti javnog bilježnika Filipu Markoviću sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 1.841,53 EUR na temelju vjerodostojne isprave-izvatka iz poslovnih knjiga sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Na rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-6666/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-289/2023 od 26. lipnja 2023., kojim je cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno podnio prigovor navodeći da osporava osnovu i visinu predmetne tražbine.

1.1. Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji je rješenjem poslovni broj Povrv-514/2023-3 od 19. prosinca 2023., rješenje o ovrsi poslovni broj broj sudski predmet: Ovrv-6666/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-289/2023 od 26. lipnja 2023. stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Na temelju istog rješenja, Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji se oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu 6. veljače 2024.

2. Tužitelj je tijekom postupka ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je u podnesku zaprimljenom kod suda 2. siječnja 2024. naveo da je tuženik s tužiteljem sklopio veći broj ugovora o osiguranju te je tužitelj izdao police osiguranja, i to: polica osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068400539260, polica osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068400516620, polica osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068400508902, polica osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068400505709, polica osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068400543533, polica osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068400539261 te polica kasko osiguranja cestovnih vozila br. 03068400005696. Tuženik je sklopio s tužiteljem i sporazume kojima je definirana dinamika obročne otplate premije osiguranja za svaku pojedinu policu te je temeljem predmetnih sporazuma tužitelj i podmirio dio potraživanja tužitelja na ime premije osiguranja, ali nije podmirio potraživanje u cijelosti. Stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik je naveo da police osiguranja prvi puta vidi te da nije siguran da ih je ikada potpisao i pečatirao. Smatra da je potrebno primijeniti odredbu čl. 937. st. 4. Zakona o obveznim odnosima po kojoj ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od godine dana od dospjelosti. Ističe i prigovor zastare.

4. Presudom ovoga suda poslovni broj P-65/2024-8 od 3. lipnja 2024. u cijelosti je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Filipa Markovića sa sjedištem u [adresa] poslovni broj sudski predmet: Ovrv-6666/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-289/2023 od 26. lipnja 2023. (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 516,23 EUR sa zateznim kamatama (točka II. izreke, presuda na stranici 88-94 spisa).

4.1. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj: Pž- 2966/2024-2 od 19. studenog 2024. ukinuo citiranu presudu i predmet vratio ovome sudu na ponovan postupak s obrazloženjem da će u ponovnom suđenju sud razjasniti sporne okolnosti – vjerodostojnost potpisa tuženika na polici osiguranja, te okolnost je li prva premija po policama plaćena (odluka na stranici 111-115 spisa).

5. U ponovljenom postupku sud je izveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije koja je detaljno obrazložena u nastavku presude te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za područje ekonomije i financija ŠJ dipl. oec. iz [adresa] (Nalaz i mišljenje vještaka na stranici 130 - 131 spisa) te saslušanjem svjedoka VJ (iskaz na stranici 170 -171 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.).

5.1. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

5.2. Tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu premije osiguranja po policama osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068400539260, br. 068400516620, br. 068400508902, br. 068400505709, br. 068400543533, br. 068400539261 te po polici kasko osiguranja cestovnih vozila br. 03068400005696 u iznosu od ukupno 1.841,53 EUR s kamatom (police na stranici 57-74 spisa i izvadak iz poslovnih knjiga na stranici 14 spisa). Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Sporno jest je li utužena tražbina zastarjela s obzirom na tuženikov istaknuti prigovor zastare. Budući da zastarom prestaje pravo vjerovnika zahtijevati ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. i 69/26.), sud je prije svega odlučio o tuženikovom materijalnopravnom prigovoru zastare.

6.1. Tuženikov prigovor zastare utuženog potraživanja je neosnovan.

6.2. U konkretnom slučaju primjenjuje se rok zastare od tri godine sukladno odredbi čl. 228. st. 1. ZOO-a, a koja odredba propisuje kako međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Citirana se odredba odnosi na ugovore između trgovca i obrtnika kad u tom svojstvu sudjeluje u prometu robe i usluga, kao što je to ovdje slučaj. Kamate, kao sporedna tražbina koja proizlazi iz glavne tražbine slijede njezinu sudbinu. Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 215. st. 1. ZOO -a). Iz dostavljenih Sporazuma o uvjetima plaćanja premije osiguranja sud je utvrdio da je najstariji obrok plaćanja premije osiguranja dospio na naplatu 9. svibnja 2020. (Sporazum od 9. travnja 2020. na stranici 66 spisa). Budući da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio 24. travnja 2023., tužba je podnijeta unutar trogodišnjeg roka zastare. Stoga je sud odbio tuženikov prigovor zastare kao neosnovan.

7. Sukladno odredbi čl. 921. ZOO-a ugovor o osiguranju je dvostrani pravni posao kojim se ugovaratelj osiguranja obvezuje platiti premiju osiguranja, a osiguratelj platiti osigurninu u slučaju nastanka štetnog događaja osiguraniku ili korisniku ili trećoj osobi. Premija osiguranja može se sukladno odredbama čl. 936. ZOO-a plaćati odjednom, a može se plaćati i u obrocima. Ugovor o osiguranju sklopljen je kad je ponuda o osiguranju prihvaćena, a o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.) sukladno odredbi čl. 925. st. 1. i 2. ZOO-a.

8. Sporno jest jesu li stranke bile u poslovnom odnosu po navedenim policama osiguranja, te je sporno je li tuženik po navedenim policama platio prvu premiju osiguranja. Tuženik je prigovorio vjerodostojnosti potpisa i pečata koji se nalazi na policama osiguranja, odnosno naveo je da „police nikada nije potpisao i pečatirao“. Također tuženik navodi da izvod iz poslovnih knjiga u konkretnom slučaju predstavlja jednostranu ispravu tužitelja koja ne predstavlja dokaz o plaćanju te je tuženik činjenicu plaćanja osporio navodima da premiju nije platio . Tuženik isto tako navodi da je u konkretnom slučaju potrebno primijeniti odredbu čl. 937. st. 4. ZOO -a koja propisuje da ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od godine dana od dospjelosti.

9. Tužitelj je kao dokaz o plaćanju prve rate premije dostavio izvadak iz poslovnih knjiga. Međutim, tuženik je osporio činjenicu plaćanja premije po spornim ugovorima o osiguranju navodeći da premiju nije platio. Stoga izvod iz poslovnih knjiga u konkretnom slučaju predstavlja jednostranu ispravu tužitelja koja ne predstavlja dokaz o plaćanju.

9.1. Iz tog razloga tužitelj je na tu okolnost predložio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku financijske struke. Sud je rješenjem poslovni broj P- 653/2024-19 od 18. veljače 2024. prihvatio tužiteljev prijedlog i odredio izvođenje dokaznog postupka vještačenjem po vještaku financijske struke, s time da je vještak trebao utvrditi je li tuženik platio prvu premiju osiguranja po policama osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068400539260, br. 068400516620, br. 068400508902, br. 068400505709, br. 068400543533, br. 068400539261 te po polici kasko osiguranja cestovnih vozila br. 03068400005696.

9.2. Stalni sudski vještak za područje ekonomije i financija ŠJ, dipl. oec. iz [adresa] u svom Nalazu i mišljenju zaprimljenom kod suda 18. rujna 2025. (stranica 130-131 spisa) navodi da spisu prileži izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja za razdoblje od 6. ožujka 2020. do 10. studenog 2020. te da spisu prileže i Sporazumi o uvjetima plaćanja osiguranja u kojima je navedeno da će se prvi obrok, u visini navedenoj u tablici (stranica 131 spisa) platiti do datuma navedenih u tablici, kao i da spisu prileži knjigovodstvena kartica na kojoj su vidljiva zatvaranja od kojih neka po iznosu odgovaraju gore navedenim. Međutim, vještak nadalje navodi da kako bi se moglo utvrditi da je neki iznos plaćen potrebno je dostaviti dokaz u vidu bankovne potvrde ili bankovnog izvoda. Sama knjigovodstvena kartica ne može u konkretnom slučaju biti dokaz plaćanja iz razloga što ju kreira sam tužitelj. Stoga vještak navodi da je u nekoliko navrata kontaktirao tužitelja te zatražio dostavu predmetnih bankovnih izvoda, i to telefonski i mailom 6. lipnja 2025. te zatim dopisom putem suda 13. lipnja 2025 i 22. kolovoza 2025., međutim do dana pisanja Nalaza, vještak nije dobio tražene izvode od tužitelja. S lijedom navedenog, vještak na temelju dostupne dokumentacije zaključuje da tužitelj nije dokazao plaćanje prve premije po spornim Policama.

9.3. Tužitelj se nije očitovao na Nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik na Nalaz nije imao primjedbi te je istaknuo da iz sadržaja Nalaza jasno proizlazi kako je suvišno provođenje daljnjih dokaza te je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka s obzirom da je njegov Nalaz ocijenio objektivnim, jasnim i detaljno obrazloženim.

9.4. Slijedom navedenog, sud je na temelju Nalaza i mišljenja vještaka utvrdio osnovanim tuženikove tvrdnje da nije platio niti prvu premiju po predmetnim policama, odnosno da premiju nije uopće platio, niti ju je platio u roku od godine dana od dospjelosti. Stoga sud utvrđuje da je ugovor o osiguranju prestao po samom zakonu temeljem odredbe čl. 937. st. 4. ZOO-a. Tužitelj dakle nije dokazao svoje tvrdnje da je temeljem predmetnih Sporazuma tuženik podmirio dio potraživanja tužitelja na ime premije osiguranja, što je bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. ZPP-a.

10. Nadalje, uvidom u police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068400539260 za vozilo registarske oznake i broja [registarska oznaka] (stranica 62 spisa), br. 068400516620 za vozilo marke Volkswagen, Golf 1.6 TDI (stranica 58 spisa), br. 068400508902 za vozilo registarske oznake i broja [registarska oznaka] (stranica 67 spisa), br. 068400505709 za vozilo marke Renault Midlum (stranica 74 spisa), br. 068400543533 za vozilo registarske oznake i broja [registarska oznaka] (stranica 57 spisa) i br. 068400539261 za vozilo registarske oznake i broja [registarska oznaka] (stranica 64 spisa) sud je utvrdio da je u Policama naveden tuženik kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik te tužitelj kao osiguratelj, kao što su navedeni iznosi premije osiguranja te razdoblje na koje se osiguranje odnosi. Isto tako sud je obavio uvid u Sporazume o uvjetima plaćanja premije osiguranja za svaku od polica iz koje proizlazi da su stranke ugovorile plaćanje u pet obroka, kako je to specificirano u čl. 1. svakog Sporazuma (Sporazumi na stranici 61, 63, 65, 66, 68 i 72 spisa).

10.1. Nadalje, uvidom u policu kasko osiguranja cestovnih vozila br. 03068400005696 za vozilo registarske oznake i broja [registarska oznaka] (stranica 59-60 spisa) sud je utvrdio da je u polici naveden tuženik kao ugovaratelj osiguranja i tužitelj kao osiguratelj, kao i da premija osiguranja za razdoblje od 14. listopada 2020. do 14. listopada 2021. ukupno iznosi 5.628,69 kuna.

10.2. Iz Polica osiguranja, kao i Sporazuma o uvjetima plaćanja premije osiguranja proizlazi da ih je tuženik ovjerio svojim potpisom i pečatom.

10.3. Međutim, tuženik je prigovorio vjerodostojnosti potpisa i pečata na Policama i Sporazumima te je naveo da Police nikada nije potpisao i pečatirao pa je dakle sporno jesu li stranke bile u poslovnom odnosu po navedenim Policama.

10.4. Tužitelj je na ročištu održanom 24. travnja 2024. dao sudu na uvid izvornike priloženih Polica i Sporazuma te je sud utvrdio njihovu istovjetnost s preslikama priloženim spisu. Međutim, osnovano tuženik navodi da se usporedbom izvornika i kopije isprave od strane suda ne može utvrditi vjerodostojnost nečijeg potpisa, odnosno je li neka osoba nešto potpisala ili nije. Usporedba izvornika i kopije isprave dokazuje jedino da kopija odgovara izvorniku, ali to i dalje ne dokazuje je li neka osoba potpisala ili nije izvornik te isprave, kako to proizlazi iz odluke VTS-a donesene u ovom predmetu od 19. studenog 2024.

10.5. Stoga je sud prihvatio tužiteljev prijedlog i odredio izvođenje dokaznog postupka vještačenjem vjerodostojnosti dokumenata sukladno rješenju ovoga suda od 3. prosinca 2025. te je vještakom imenovan Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Zagreb. Navedeni Centar je dopisom od 31. prosinca 2025. zatražio dostavu spornog i nespornog materijala u izvorniku, između ostalog dostavu nespornog (originalnog) pečata za koji se sumnja da je korišten za otiskivanje spornih otisaka pečata (stranica 142 spisa). Tužitelj je uz podnesak od 2. ožujka 2026. dostavio izvornike Polica osiguranja i Sporazuma (stranica 147 -161 spisa), dok tuženik nije postupio po rješenjima suda od 30. siječnja 2026. i 27. ožujka 2026. kojima mu je naloženo dostaviti nesporni (originalni) pečat tuženika za potrebe vještačenja. Slijedom toga, u konkretnom slučaju nije izveden dokaz vještačenjem vjerodostojnosti dokumenata. No, neovisno o tome, sud je utvrdio da tuženik nije platio prvu ratu premije osiguranja po predmetnim Policama u roku od godine dana od dospjelosti te da su slijedom toga predmetni ugovori o osiguranju temeljem odredbe čl. 937. st. 4. ZOO-a prestali po samom zakonu godinu dana od dospijeća.

11. Svjedok VJ je iskazala da od 2017. radi u računovodstvu kod tužitelja te da joj je poznato da je tuženik dugogodišnji klijent tužitelja. Iskazala je da nije radila na sklapanju polica s ovdje tuženikom te iz njenog iskaza sud utvrđuje da nema neposrednih saznanja o predmetu spora.

12. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da su stranke bile u poslovnom odnosu po predmetnim Policama osiguranja, kao što nije dokazao da je tuženik po spornim Policama platio prvu premiju osiguranja, što je bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP -a. Sud je također utvrdio da sve i da su Police između stranaka bile sklopljene, predmetni ugovori o osiguranju bi temeljem odredbe čl. 937. st. 4. ZOO-a prestali po samom zakonu godinu dana od dospijeća. Stoga je sud tužbeni zahtjev utvrdio neosnovanim te je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi (t. I. izreke).

13. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti u kojem su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, najkasnije do zaključenja prethodnog postupka (čl. 461.a ZPP-a).

14. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tuženiku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.841,53 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 2.024,85 EUR (t. II. izreke presude). Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 66,36 EUR te na pristojbu na žalbu protiv presude od 3. lipnja 2024. u iznosu od 145,99 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/26.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.), budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška sastava obrazloženog podneska od 21. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška sastava žalbe od 11. lipnja 2024. protiv presude od 3. lipnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR sukladno Tbr. 10/1, troška zastupanja na ročištima 24. travnja 2024., 11. veljače 2025., 26. studenog 2025. i 18. lipnja 2026. u iznosu od po 200,00 EUR (ukupno 800,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, što ukupno iznosi 1.450,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 362,50 EUR sukladno Tbr. 42.

14.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tuženik postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

14.2. Tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 125,00 EUR je neosnovan (t. III. izreke presude). Sud tuženiku nije priznao trošak koji se odnosi na trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 23. srpnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV budući da tuženikov punomoćnik na to ročište nije pristupio te s obzirom da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP-a.

Rijeka, 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi , osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a u vezi s čl. 502. st. 1. ZPP-a).