Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: Pn-5/2026-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, OIB: 15351583880, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, protiv tuženika DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Alenu Kalčiću, odvjetniku u Poreču, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 25. lipnja 2026., u prisutnosti z.z. tužiteljice OD, državnoodvjetničkog vježbenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu i punomoćnika tuženika, 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku DD da tužiteljici Republici Hrvatskoj isplati iznos od 1.118, 41 eur (tisuću sto osamnaest eura i četrdeset jedan cent), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku kako slijedi:

- na iznos od 39,98 eur od 19.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,98 eur od 21.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,98 eur od 20.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,98 eur od 19.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,98 eur od 21.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,98 eur od 20.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,98 eur od 21.09.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,98 eur od 21.10.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,98 eur od 19.11.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,98 eur od 21.12.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,98 eur od 20.01.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,98 eur od 19.02.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,98 eur od 21.03.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,98 eur od 19.04.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,23 eur od 19.05.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,35 eur od 19.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,35 eur od 21.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,35 eur od 20.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,35 eur od 19.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,35 eur od 21.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,35 eur od 20.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,35 eur od 21.09.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,35 eur od 21.10.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,35 eur od 19.11.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,35 eur od 21.12.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,35 eur od 20.01.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,35 eur od 19.02.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,72 eur od 21.03.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 37,31 eur od 19.04.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 24,23 eur od 19.05.2016. godine pa do isplate,

po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a (do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodila tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine), kao i da tužiteljici nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 450,00 eura (četiristo pedeset eura), sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Poreč- Parenzo, klasa: UP-I-552-07/13-01/14 od 30. travnja 2013. priznato pravo na privremeno uzdržavanje mlt. CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 547,80 kuna mjesečno i mlt. GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 547,80 kuna mjesečno, počevši od 19. travnja 2013. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti, odnosno dok otac DD ne počne ponovno udovoljavati svojoj obvezi uzdržavanja djece, a u ukupnom trajanju od najdulje tri godine, odnosno do 19. travnja 2016., te je određeno da će se sredstva za privremeno uzdržavanje isplaćivati majci i zakonskoj zastupnici djece ŠD. Zatim da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Poreč-Parenzo klasa: UP/I-552-07/16-01/7 od 13. svibnja 2016. utvrđeno je da mlt. CD i mlt. GD prestaje pravo na privremeno uzdržavanje s danom 19. travnja 2016. Da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Poreč-Parenzo klasa: UP/I-552-07/18-06/9 od 09. listopada 2018., ocu DD, kao obvezniku uzdržavanja naloženo da plati Republici Hrvatskoj isplaćene iznose privremenog uzdržavanja priznate djeci mlt. CD i mlt. UD. Protiv tog rješenja DD je podnio žalbu, a rješenjem Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, klasa: UP/II-552- 07/18-01/99 od 20. ožujka 2019. poništeno je prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U istom se rješenju navodi da je obveznik uzdržavanja DD **.**.2015. započeo doprinositi za uzdržavanje djece u iznosu većem od iznosa privremenog uzdržavanja, slijedom čega da treba donijeti rješenje o prestanku prava na privremeno uzdržavanje s danom 31. siječnja 2015. S obzirom da je u postupku pred drugostupanjskim tijelom utvrđeno da je za vrijeme trajanja privremenog uzdržavanja otac DD **.**.2015. počeo ispunjavati svoju obvezu uzdržavanja djece u iznosu većem od iznosa koji je Zakonom o privremenom uzdržavanju (NN 92/14) određen kao iznos privremenog uzdržavanja, a kako roditelji maloljetne djece ŠD i DD nisu ispunili obvezu sukladno kojoj su bili dužni izvijestiti Centar za socijalnu skrb o svakoj promjeni koja utječe na ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje, odnosno o uplatama oca u svrhu uzdržavanja mlt. djece u iznosu većem od iznosa koji je Zakonom o privremenom uzdržavanju određen kao iznos privremenog uzdržavanja, a kako je to propisano člankom 23. Zakona o privremenom uzdržavanju, to je Centar za socijalnu skrb Poreč, rješenjem klasa: UP/I-552-07/19-01/8 od 01. srpnja 2019. utvrdio da mlt. CD i mlt. UD prestaje pravo na privremeno uzdržavanje s danom 31. siječnja 2015. koje rješenje je postalo pravomoćno 18. srpnja 2019. Navodi da je ŠD od 05. lipnja 2013. do 19. svibnja 2016. na ime privremenog uzdržavanja za mlt. CD isplaćeno ukupno 20.773,70 kuna, od čega 8.813,40 kuna s osnove privremenog uzdržavanja za vremenski period od veljače 2015. do travnja 2016. Na ime privremenog uzdržavanja za mlt. UD da je ŠD isplaćeno ukupno 19.777.23 kune, od čega 8.054,31 kunu s osnove privremenog uzdržavanja za vremenski period od veljače 2015. do travnja 2016. Slijedom navedenog navodi da je za vremenski period od veljače 2015. do travnja 2016. ŠD isplaćeno sveukupno 16.867,71 kuna. Tijekom tog vremenskog perioda DD ispunjavao je svoju obvezu uzdržavanja uplatama na račun ŠD u iznosu većem od iznosa koji je Zakonom o privremenom uzdržavanju određen kao iznos privremenog uzdržavanja, o čemu ni ŠD ni DD izvijestili nadležni Centar za socijalnu skrb, pa je tako istodobnim primanjem isplata prouzročena imovinska šteta Republici Hrvatskoj. Navodi da sukladno članku 34. st. 1. t. 2. Zakona o privremenom uzdržavanju roditelj s kojim dijete stanuje ili druga osoba koja skrbi o djetetu dužna je Republici Hrvatskoj nadoknaditi štetu koja nastane zbog nepripadne i nepravilne isplate privremenog uzdržavanja ako u propisanom roku ne prijave promjene koje uzrokuju gubitak prava na privremeno uzdržavanje, a znala je ili morala znati za te promjene. Sukladno članku 34. stavak 2. Zakona o privremenom uzdržavanju navedena obveza naknade štete odnosi se i na obveznika uzdržavanja. Zatim da sukladno članku 1086. Zakona o obveznim odnosima obveza naknade štete se smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Nadalje navodi da je Centar za socijalnu skrb Poreč sukladno članku 36. stavak 1. Zakona o privremenom uzdržavanju pozvao ŠD na povrat nepripadne isplate privremenog uzdržavanja, što je ona odbila izjavom na zapisnik od 11. studenog 2019., te podneskom zaprimljenim kod tog Centra 15. studenog 2019. Zatim je Centar za socijalnu skrb [adresa] pozvao DD na povrat nepripadne isplate privremenog uzdržavanja što je i on odbio izjavom na zapisnik od 21. veljače 2020. Radi navedenog predložila je da sud donese presudu kojom bi naložio i ŠD i DD da joj isplate iznos od 16.867,71 kunu zajedno sa zateznim kamatama za vremenski period od 19. ožujka 2015. do 19. svibnja 2016.

2.U svom odgovoru na tužbu ŠD navela je da se je s bivšim suprugom DD dogovorila o podmirenju predmetnog iznosa na način da svatko podmiri jednu polovinu. Istaknula je prigovor zastare, te je zatražila da se na ime zastare otpiše dio duga te da joj se prema novoutvrđenom iznosu dostave podaci potrebni za izvršenje.

3. DD je isto tako u odgovoru na tužbu izjavio da se je dogovorio s bivšom suprugom ŠD da će podmiriti predmetni novčani iznos svaki u ½ dijela s time da se je i on pozvao na zastaru.

4.S obzirom na takve odgovore i tužiteljica i tuženi su postigli dogovor te su zatražili zastoj postupka što je sud odredio rješenjem poslovnog broja Pn -38/2020-11 od 02. rujna 2020.

5.Nakon toga tužiteljica je predložila nastavak postupka s time da je povukla tužbu u odnosu na ID, te sada od DD potražuje iznos od 1.118,41 eura za vremenski period od 19. ožujka 2015. do 19. svibnja 2016.

6.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: dopuna izjave ŠD (6-7), zapisnik Centra za socijalnu skrb od 11.11.2019. (8), promet po žiru računu ŠD (9-12), rješenje CZSS od 1.7.2019. (13-14), rješenje Ministarstva za demografiju i dr. od 20.3.2019. (15-19), rješenja CZSS od 13.5.2016. i 30.4.2013. (20-22), kartica korisnika novčane pomoći za CD i UD (24-27), zapisnik CZSS od 21.2.2020. (30).

Sud nije provodio daljnje predložene dokaze i to prijedlog saslušanjem tuženika DD s obzirom da je predložen na okolnost da je za utuženi period plaćao uzdržavanje svoje dvoje djece, što nije sporno.

7.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

8.U ovom postupku nije sporno da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Poreč- Parenzo, klasa: UP-I-552-07/13-01/14 od 30. travnja 2013. priznato pravo na privremeno uzdržavanje mlt. CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 547,80 kuna mjesečno i mlt. UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 547,80 kuna mjesečno, počevši od 19. travnja 2013. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti, odnosno dok otac DD ne počne ponovno udovoljavati svojoj obvezi uzdržavanja djece, a u ukupnom trajanju od najdulje tri godine, odnosno do 19 . travnja 2016., te je određeno da će se sredstva za privremeno uzdržavanje isplaćivati majci i zakonskoj zastupnici djece ŠD (21-22). Nadalje nije sporno da je za vrijeme trajanja privremenog uzdržavanja otac DD ovdje tuženik počeo ispunjavati svoju obvezu uzdržavanja i to od veljače 2015. do travnja 2016. i to u većem iznosu od iznosa koji je bio određen rješenjem , tako da je s osnova privremenog uzdržavanja za taj period isplaćeno ŠD iznos od ukupno 16.867,71 kuna/2.238,73 eura.

9.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je tuženik DD dužan vratiti polovicu navedenog iznosa od 16.867,71 kuna/2.238,73 eura.

10.Tuženik tvrdi da nije znao da je njegova bivša supruga temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb dobivala na ime privremenog uzdržavanja za njihovo dvoje maloljetne djece određene novčane iznose kroz utuženi period.

11.Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Poreč-Parenzo, klasa: UP-I-552-07/13- 01/14 od 30. travnja 2013. (21-22) proizlazi da je isto dostavljeno i DD, ovdje tuženiku, te da je isto postalo pravomoćno 23. svibnja 2013. S obzirom na to neosnovan je prigovor tuženika da nije znao da se vrše isplate njegovoj bivšoj supruzi na ime privremenog uzdržavanja za njihovo dvoje maloljetne djece.

12.Odredba članka 34. stavak 1. točka 2. Zakona o privremenom uzdržavanju (NN 145/24) propisuje da punoljetno dijete, zakonski zastupnik djeteta, roditelj s kojim dijete stanuje ili druga osoba koja skrbi o djetetu dužna je Republici Hrvatskoj nadoknaditi štetu koja nastane zbog nepripadne isplate privremenog uzdržavanja ako u propisanom roku na prijavi promjene koje uzrokuju ukidanje rješenja kojim je pravo na privremeno uzdržavanje priznato ili promjenu visine iznosa privremenog uzdržavanja, a znala je ili morala znati za te promjene. Stavak 2. propisuje da obveza naknade štete iz stavka 1. točke 2. ovog članka odnosi se i na obveznika uzdržavanja.

13.Nakon toga Centar za socijalnu skrb je pozvao ŠD i DD na povrat nepripadne isplate privremenog uzdržavanja što su oni odbili i to ŠD izjavom na zapisnik od 11. studenog 2019. (8), a DD izjavom na zapisnik od 21. veljače 2020. (30).

14.Nakon toga Republika Hrvatska je podnijela tužbu radi naknade štete sukladno članku 36. Zakona o privremenom uzdržavanju i to protiv i KD protiv DD od kojih je potraživala ukupan iznos od 16.867,71 kuna/2.238,73 eura, što znači da je od svakog potraživala polovicu toga iznosa. U odnosu na ŠD je povukla tužbu tako da je ostalo potraživanje prema DD koje je osnovano s obzirom da je znao da se njegovoj bivšoj supruzi vrši isplata na ime privremenog uzdržavanja u vremenskom periodu u kojem je i on plaćao obvezu uzdržavanja, a da o tome nije obavijestio nadležno tijelo.

15.Što se tiče prigovora zastare takav prigovor je neosnovan s obzirom da se na predmetno potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od pet godina, a uplate su vršene u periodu od 19. ožujka 2015. do svibnja 2016., a tužba je podnesena 19. ožujka 2020.

16.Tužiteljica je prigovorila da sud nije donio presudu zbog ogluhe u odnosu na DD s obzirom da on u roku od 30 dana od kada mu je dostavljena tužba s pozivom da na nju da odgovor nije podnio odgovor na tužbu već je to učinio kasnije. Takav prigovor nije osnovan jer sukladno članku 331.b stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, "Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP) sud neće donijeti takvu presudu jer osnovanost tužbenog zahtjeva nije proizlazila iz činjenica navedenih u tužbi.

17.Radi svega navedenog valjalo je presuditi kao u izraci te naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.118,41 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od isplate svakog pojedinog iznosa sukladno odredbi članka 1086. i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

18.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP- a s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.118,41 eura, te s obzirom da tužiteljicu zastupa Općinsko državno odvjetništvo, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Sud je tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura, a ne zatraženih 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištima 02. rujna 2020. i 25. lipnja 2026. u iznosima od po 150,00 eura, ukupno 450,00 eura.

Sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podnesaka od 11. svibnja 2020. i 22. prosinca 2025. iz razloga što je navode iz tih podnesaka mogla usmeno iznijeti na ročištima.

19.Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 23. srpnja 2026.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

Presuda istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova dana 23. srpnja 2026.