REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1790/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari I-tužitelja mldb. GI (nominativ: ZI) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa zz ŠI i II-tužiteljice ŠI (nominativ: ŠI) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862 isplatiti I-tužitelju mldb. GI (nominativ: ZI) OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanom po zakonskoj zastupnici ŠI (nominativ: ŠI) OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.780,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, i to:

- na iznos od 11.700,00 EUR počevši od 15. svibnja 2024. do isplate te

- na iznos od 80,00 EUR počevši od 30. travnja 2024. do isplate,

s tim da zakonsku zateznu kamatu isplati po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti II-tužiteljici ŠI (nominativ: ŠI) OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 121,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15.4.2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. OIB 26187994862 naknaditi I- tužitelju mldb. GI (nominativ: ZI) OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanom po zakonskoj zastupnici ŠI (nominativ: ŠI) OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.516,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 23. srpnja 2026. do isplate te naknaditi II-tužiteljici ŠI (nominativ: ŠI) OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 448,90 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 23. srpnja 2026. do isplate, s tim da zakonsku zateznu kamatu isplati po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev tuženika Croatia osiguranja d.d. za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. I-tužitelj mldb. ZI i II-tužiteljica ŠI, majka I-tužitelja, u tužbi protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. navode da je 5. ožujka 2024. mldb. I-tužitelj za vrijeme boravka u Dječjem vrtiću ''Didi'' u Klinča Selu, osiguranom kod tuženika Croatia osiguranja d.d., zadobio tjelesnu ozljedu na način da su mu ulazna vrata zgrade dječjeg vrtića pričepila prst lijeve ruke, čime mu je gotovo amputiran vršak malog prsta lijeve šake. Za vrijeme liječenja posljedica te nezgode, I-tužitelj nije mogao pohađati vrtić pa je stoga njegova majka, II-tužiteljica, radi pružanja potrebne skrbi I-tužitelju, u razdoblju od 6. ožujka 2024. do 15. ožujka 2024. bila na bolovanju

1.2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 96) I-tužitelj od tuženika potražuje iznos od ukupno 11.780,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na zatraženi iznos naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od ukupno 11.700,00 EUR počevši od podnošenja odštetnog zahtjeva 15. svibnja 2024. do isplate te po osnovi troška liječenja iznos od 80,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana plaćanja računa 30. travnja 2024. do isplate.

1.3 Tužbenim zahtjevom II-tužiteljica potražuje naknadu štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 121,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši 15. travnja 2024. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje svoju pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja.

2.1 Tuženik osporava svoju odštetnu odgovornost, navodeći da je Dječji vrtić „Didi“, u vrijeme nastanka štetnog događaja bio kod tuženika osiguran policom osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom je pokrivena odgovornost za štetu koja je nastala iz osiguranikove registrirane djelatnosti, iz vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari te pravnog odnosa (čl. 2. st. 2. Uvjeta za osiguranje javne izvanugovorne odgovornosti). Tuženik obrazlaže da iz očitovanja njegovoga osiguranika te iz Zapisnika o izvršenom inspekcijskom nadzoru proizlazi da je do štetnog događaja došlo na način da je majka djeteta iz druge vrtićke skupine, ne provjerivši zatvaranje vrata na siguran način, pritvorila I-tužitelju prst lijeve ruke, nakon čega je napustila prostor garderobe, uputivši se na dvorište, gdje je o događaju obavijestila odgajateljice, preuzela svoje dijete i uputila se iz vrtića. Tuženik navodi da pri naprijed opisanoj dinamici nastanka štetnog događaja nije utvrđen propust iz osiguranikove registrirane djelatnosti, a time ni odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj. Tuženik tvrdi da njegov osiguranik ni na koji način nije mogao spriječiti, izbjeći ili utjecati na radnju treće osobe - roditelja drugog djeteta polaznika vrtića te zaključuje da stoga ne postoji odgovornost osiguranika tuženika. Tuženik osporava nadalje visinu tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek zatezne kamate te slijedom svega izloženoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti, uz naknadu troška parničnog postupka. Tijekom postupka tuženik čini nespornim da je trošak liječenja I-tužitelja u iznosu od 80,00 EUR, prema računu od 30.04.2024. bio potreban za liječenje mldb. I-tužitelja. Nespornom čini i uzročnu vezu između bolovanja II-tužiteljice i liječenja I-tužitelja u razdoblju od 06.03.2024. do 15.03.2024., kao i visinu izgubljene zarade II-tužiteljice u iznosu od 121,80 EUR.

3. Nisu sporne aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja Dječjeg vrtića ''Didi'' Klinča Selo, niti nastanak štetnog događaja. Nadalje nije sporno da je trošak liječenja u iznosu od 80,00 EUR od 30.04.2024. bio potreban za liječenje mldb. I-tužitelja. Nesporna je i uzročna veza između bolovanja II-tužiteljice i liječenja I-tužitelja u razdoblju od 06.03.2024. do 15.03.2024., kao i visina izgubljene zarade II-tužiteljice u iznosu od 121,80 EUR.

4. Sporna je odgovornost tuženika, kao osiguratelja kod kojega se Dječji vrtić ''Didi'' osigurao od izvanugovorne odgovornosti za štetu. Nadalje su sporni visina tužbenog zahtjeva I-tužitelja za naknadu neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu, zatraženi tijek kamate te cijena jednog sata tuđe pomoći preko iznosa od 4,00 EUR.

5. Tijekom postupka pročitani su Uvjeti za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti (list 36-37 spisa), Izjava osiguranika o štetnom događaju od 21. lipnja 2024. (list 38-41 spisa), zapisnik Ministarstva znanosti i obrazovanja, samostalnog sektora prosvjetne inspekcije od 30.04.2024. (list 42-47 spisa), polica osiguranja (list 48-53 spisa), zahtjev s utvrđenim zahtjevima i potrebama za ponudu - policu 228620113653 (list 54 spisa). Izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jošku Filipušiću (list 67-68 spisa); na prijedlog I i II-tužitelja saslušana je svjedokinja KI (list 88) te na prijedlog tuženika svjedokinje ĐI (list 88,89 spisa) i CI (list 98 spisa).

5.1 Odbijen je dokazni prijedlog tuženika za saslušanje II-tužiteljice i svjedoka AI, iz niže izloženih razloga.

6. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi u cijelosti osnovani.

7. Radi utvrđivanja činjenica odlučnih za između stranaka spornu odštetnu odgovornost tuženika, pročitane su niže navedene isprave te su saslušane svjedokinje KI (list 88), ĐI (list 88,89 spisa) i CI (list 98 spisa).

8. Čitanjem izjave osiguranika o štetnom događaju – imovinska odgovornost od 21.06.2024. (list 38-39 spisa) utvrđeno je da je ĐI, kao odgovorna osoba tuženika, potpisala izjavu u kojoj stoji ''Dječaku su vrata pričepila prst od strane drugog roditelja koji nije obratio pažnju kad je pustio vrata. Vrtić nema odgovornost po navedenom događaju što je utvrđeno zapisnikom o utvrđenom inspekcijskom nadzoru koji prilažemo.''

8.1 Čitanjem zapisnika Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora prosvjetne inspekcije od 30.04.2024. (list 42-47 spisa), na koji ĐI, kao odgovorna osoba tuženika, upućuje u gore navedenoj izjavi od 21.06.2024., utvrđeno je da u tom zapisniku stoji:

- da je viša prosvjetna inspektorica obavila nadzor po službenoj dužnosti, a povodom pritužbe na postupak Dječjeg vrtića, vezano uz ozljeđivanje djeteta;

- da je nadzorom utvrđeno da vrtić ima rješenje kojim se utvrđuje da ispunjava propisane uvjete za obavljanje proširene djelatnosti predškolskog obrazovanja te skrbi o djeci u područnom objektu ''CRO KID'' u [adresa], no da broj odgojnih skupina u vrtiću nije u skladu s izdanim rješenjem te da je ravnateljica ĐI izjavila da je u tijeku izrada projektne dokumentacije kako bi se uskladilo stvarno stanje i prostorni uvjeti koji odgovaraju Državnom pedagoškom standardu;

- da je početkom pedagoške godine skupina djece ''Koale'' imala upisano sedamnaestero djece rođene od svibnja 2021. do ožujka 2022. te da je u vrijeme nadzora 1. travnja 2024. odgojna skupina Koale radi ispisa dvoje djece imala upisano ukupno 15 djece, za koje su zadužene dvije odgajateljice – RI i CI djeca stara između dvije godine i dva mjeseca i dvije godine i 11 mjeseci;

- da je ravnateljica ĐI predočila inspektorici zapisnik o događaju od 5. ožujka 2024. u 15:25 u odgojnoj skupini ''Koale'', u kojem se navodi, između ostalog, sljedeće:

''Nakon dnevnog odmora te poslužene užine, odgajateljica CI je započela s pripremom djece za popodnevni boravak na zraku. Odgajateljici RI je završilo radno vrijeme. Tijekom navedenog dogodio se nesretan slučaj ozljeđivanja mldb. dječaka JI na način da mu je gđa KI, majka djevojčice iz susjedne skupine, ne provjerivši zatvaranje vrata na siguran način, pritvorila mali prst lijeve ruke, nakon čega je napustila prostor garderobe, uputivši se na dvorište, gdje je o istom obavijestila odgajateljicu FI, preuzela svoje dijete i uputila se iz vrtića. Ozlijeđeni dječak počeo je plakati, a odgajateljica CI mu je odmah prišla uočivši nastalu ozljedu žurno zaustavila krvarenje, zaštitivši ozlijeđeni dio sterilnom gazom, uz stalno tješenje djeteta. U pomoć je također pozvala odgajateljicu iz neposredne blizine, a i cijeli kolektiv se uz pomoć spremačica reorganizirao na najbolji mogući način, prioritetno na pomoć ozlijeđenom djetetu i odgojiteljici, a i u zbrinjavanju ostale djece. Prema uputi djelatnika hitne medicinske pomoći, odgojiteljica je djetetu dala sirup protiv bolova, 6 ml Lupocert Junior. Majka je došla prije djelatnika hitne, a hitna medicinska pomoć u 16:00h, zatraživši od djelatnika vrtića Octanisept, s ciljem nastavka pomoći. Majka i dijete su vozilom hitne medicinske pomoći krenuli prema Klaićevoj biolnici. Ravnateljica je odmah po saznanju o događaju kontaktirala majku telefonskim putem, no majka nije odgovarala na poziv. Voditeljica objekta GIČ uputila je majci poruku podrške na koju je tijekom večeri kratko odgovorila. Idućega dana nastavljena je komunikacija s majkom (putem poruka) i ocem (telefonski), koji je ukazivao na neprihvaćanje činjenica iznesenih u izvješću pokušavajući argumentirati odgovornosti Ustanove, na što mu je ponuđen individualni razgovor. Tijekom idućeg dana, otac je iz vrtića preuzeo djetetove stvari, uz komentar odgajateljici da ''ne želi imati posla s nama''. Majka dječaka obaviještena je o događaju u 15:28, a hitna medicinska pomoć u 15:40. O svemu su paralelno obaviješteni i ravnateljica vrtića, zdravstvena voditeljica i voditeljica objekta, kako bismo zajedno pratili situaciju, pružajući savjetodavnu pomoć putem telefona.'' te

- da je ravnateljica izjavila da je u vrijeme ozljeđivanja djeteta odgojiteljica CI prema rasporedu bila sama u skupini jer je odgojiteljici RI u 15 sati prestao rad. To je inače vrijeme kada roditelji odlaze po djecu i kada u skupini ostane ostaje jedan odgajatelj. Odgajateljica CI je u hodniku oblačila preostalu djecu za izlazak u dvorište, a majka KI žurno je prolazila pored skupine djece i ne vodeći računa gdje se djeca nalaze žurno zatvorila vrata i tako ozlijedila dječaka. Majka KI iako je uvidjela što se dogodilo nije se zaustavila niti provjerila kod odgajateljice kako je dijete, već je izašla iz zgrade i samo na dvorištu prilikom preuzimanja svog djeteta komentirala drugoj odgajateljici što se dogodilo u objektu te sa svojim djetetom izašla iz prostora vrtića.

8.2 Po izvršenom nadzoru, prosvjetna inspektorica je slijedom konstatiranoga u zapisniku od 30. travnja 2024. (a što je izloženo u točki 8.1 ovoga obrazloženja) zaključila da njezinim inspekcijskim nadzorom nisu utvrđeni propusti u postupanju vrtića vezano za povredu djeteta GI dana 5. ožujka 2024. godine.

9. Iz sadržaja zapisnika prosvjetne inspekcije, izloženoga pod točkom 8.1 ovog obrazloženja, proizlazi da su inspekcijskim nadzorom utvrđene sljedeće, za odlučivanje o odštetnoj odgovornosti tuženika, odlučne činjenice:

- da je mldb. I-tužitelj bio član skupine djece ''Koale'', kao jedno od sedamnaestero (17) djece u toj skupini

- da je sedamnaestero djece u skupini ''Koale'' na dan štetnog događaja 5. ožujka 2024. bilo između dvije godine i dvije godine i deset mjeseci starosti (djeca rođena u razdoblju od svibnja 2021. i ožujka 2022.)

- da su za sedamnaestero djece u skupini ''Koale'', starosti između dvije godine i dvije godine i deset mjeseci bile zadužene dvije odgajateljice,

- da je u trenutku nastanka štetnog događaja u kojemu je ozlijeđen I-tužitelj, tada star dvije godine i pet mjeseci, za djecu iz skupine ''Koale'' bila zadužena jedna odgajateljica, jer je drugoj u 15 sati bilo završilo radno vrijeme te je ona otišla kući;

- da je uobičajeno da u vrijeme kada roditelji dolaze po djecu u skupini ostaje samo jedan odgajatelj te

- da broj odgojnih skupina u dječjem vrtiću nije bio u skladu s izdanim rješenjem kojim je utvrđeno da ispunjava propisane uvjete za obavljanje djelatnosti predškolskog odgoja.

10. Na prijedlog tuženika saslušane su svjedokinje ĐI i CI.

10.1 ĐI, koja kao odgovorna osoba osiguranika tuženika potpisala izjave osiguranika o štetnom događaju – imovinska odgovornost od 21.06.2024. (list 38-39 spisa) te dala podatke prosvjetnoj inspektorici (što je razvidno iz zapisnika o izvršenom nadzoru od 30. travnja 2024.), saslušana kao svjedokinja u ovom postupku iskazala je istovjetno navodima koje je kao odgovorna osoba Dječjeg vrtića za vrijeme boravka u kojemu je tada dvogodišnji I-tužitelj ozlijeđen, dala tuženiku kao osiguraniku te prosvjetnoj inspekciji. Prema ocjeni ovoga suda, ova svjedokinja u svojem je iskazu prvenstveno nastojala otkloniti svoju eventualnu vlastitu odgovornost kao ravnateljice dječjeg vrtića u vrijeme nastanka štetnog događaja. Naime, ova svjedokinja je na pitanje što joj je poznato o štetnom događaju detaljno iskazivala prvenstveno o tome gdje se ona osobno nalazila u trenutku kada je I-tužitelj ozlijeđen te koje je sve radnje ona poduzela nakon njegovog ozljeđivanja, što nije relevantno. Na upit suda svjedokinja je iskazala da je CI bila odgojiteljica mldb. I-tužitelja GI koja je bila prisutna kada je dijete bilo ozlijeđeno te da su vrata koja su pričepila prst i ozlijedila dijete (I-tužitelja), bila ulazna željezna vrata, koja su postojala na zgradi vrtića kada je vrtiću izdana dozvola za rad te su bila postavljena prije ravnateljskog mandata i dolaska na rad ove svjedokinje u taj djećji vrtić. Na daljnji upit je li dijete koje je bilo ozlijeđeno (I-tužitelj) bilo pod nadzorom odgajateljice, svjedokinja ĐI iskazala je da je odgajateljica izjavila da je bila prošla užina i da je spremala djecu za izlazak na zrak, u dvorište vrtića; da do tih vrata vodi hodnik u kojemu je garderoba; da je odgajateljica pomagala djeci obući se izlazak van, i kako je koje bilo gotovo, rekla im je da stanu u red i da čekaju zajednički izlazak van. Na daljnji upit kako to da su ulazna vrata bila otvorena, tako da je majka drugog djeteta KI naišla i vratima pričepila prst djetetu koje se dakle na tom mjestu nalazilo prema uputi odgajateljice, svjedokinja je iskazala da su vrata bila zaključana i da je odgajateljica neposredno prije otključala vrata kako bi KI mogla ući u zgradu vrtića. Na daljnji upit znači li to da je odgajateljica stajala pored vratima, kojima je djetetu (I- tužitelj) pričepljen prst, ova svjedokinja iskazala je da je odgajateljica bila odmah pored.

10.2 Svjedokinja CI iskazala je da je radila kao odgajateljica u vrtiću kojega je pohađao I-tužitelj, koji je u tom vrtiću bio ozlijeđen 5. ožujka 2024., da ju je strašno potresao taj događaj i zato ga se dobro sjeća. Ova svjedokinja iskazala je nadalje da je u vrtiću radila kao nestručna zamjena, no da to nije važno, jer je ona bila zadužena za brigu o skupini djece među kojom je bio i I-tužitelj.

10.3 O nastanku štetnog događaja svjedokinja CI iskazala je da je tog 5. ožujka bio lijep dan te da je ona spremala djecu za izlazak u dvorište, bilo je oko 15,20 – 15,25 sati; u hodniku pored izlaznih vrta nalaze se ormarići i dio djece već je imao obučene jakne za izlazak van, stajali su u redu kraj vrata i čekali su dok je ona oblačila ostalu djecu. U jednom trenutku čula je plač, pogledala i '' ZI ide prema meni i viče " G, teta" i vidim da mu ide krv iz prstića''. Pozvala je kolegicu da zbrine ostalu djecu, uzela je GI (I-tužitelja) i pružila mu najhitniju prvu pomoć.

10.4 Svjedokinja CI iskazala je nadalje da ona nije vidjela kako je došlo do ozljede prstića kod tog djeteta (I-tužitelja) te da joj je kolegica iz susjedne grupe rekla da je "njezin roditelj" gospođa KI ušla i pričepila GI (I- tužitelju) vratima prst – ''To su ta vrata ulazno-izlazna, u blizini kojih se nalaze ormarići s odjećom i gdje su djeca čekala da ih se izvede van na zrak.''

10.5 Naposljetku je svjedokinja CI iskazala da vrata na kojima je I- tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu nisu bila zaključana zato što roditelji tada dolaze po djecu te da je vrtić je poslije 15 sati otključan.

10.6. Ovaj sud iskaz svjedokinje CI ocjenjuje u cijelosti istinitim jer je ova svjedokinja iskazivala detaljno, jasno i uvjerljivo, dok iskaz svjedokinje ĐI u dijelu da se odgajateljica CI nalazila odmah pred vrata i da ih je otključala neposredno prije ulaska KI u zgradu dječjeg vrtića, ovaj sud ocjenjuje neistinitim, jer je suprotan suglasnim iskazima svjedokinja CI i KI.

11. Na prijedlog I i II-tužitelja, saslušana je svjedokinja KI.

11.1 Svjedokinja KI iskazala je da je u ožujku 2024. došla u vrtić po svoju tada dvogodišnju kćer, ''pokupila'' ju je vani ispred vrtića i s njom u rukama krenula ulaziti u zgradu vrtića, kako bi uzela njezine stvari. Vidjela je djecu ispred vrata gledano izvana, u hodniku zgrade vrtića. Vrata su naime bila željezna i imala su staklo kroz koje se moglo vidjeti unutra. Prilikom njezinog ulaska u zgradu dječjeg vrtića, dogodila se nezgoda za koju ona osjeća da ju je skrivila, iako uopće prije nego što su vrata djetetu ozlijedila prst nije to dijete vidjela. Ne zna gdje je to dijete (I-tužitelj) bilo, pretpostavlja iza ulaznih vrata, no ona ga nije vidjela prije ulaska u zgradu, kao niti ''onaj čas kada je ozlijeđeno''. Naime, iza nje je u zgradu vrtića ulazila jedna mlada žena, koju inače ne poznaje te je tamo bilo puno male djece, koja su sva počela plakati te je ''ta cura koja je ulazila iza mene rekla da sam ja djetetu ozlijedila prst''.

11.2 Svjedokinja je iskazala nadalje da je doživjela šok, da se i danas naježi kada se toga sjeti te da je ona ''tu situaciju doživjela još gore nego što se ona naposljetku hvala Z okončala. Naime, ja sam vidjela u tom času da je tom djetetu prst odsječen – dijete je bilo svo u krvi.''

11.3 Vrlo uvjerljiv iskaz ove svjedokinje potrebno je citirati: ''Ja jedino mogu pretpostaviti da se to dijete bilo sakrilo iza vrata koja sam ja otvorila i koja su mu potom ozlijedila prstić. Dakle, ja tamo odjednom vidim dijete koje plače i drži se za prstić. Pustila sam svoje dijete na pod i otišla potražiti pomoć. Došla je jedna gospođa kratke kose za koju ja ne znam tko je. Ona je donijela povez da pomogne tom djetetu, nastala je panika, ja sam se odjednom tamo osjećala kao višak, vidjela sam da je dijete zbrinuto jer mu je ta gospođa povezala ruku, pa sam otišla potražiti tetu FI, odgojiteljicu koja je bila zadužena za moje dijete. Ja sam joj ispričala što se dogodilo, ona mi je rekla "OK, idi sada kući ". Bila sam u totalnom šoku. Popodne sam nazvala tu tetu FI da pitam kako je dijete, imala sam osjećaj da mi nitko nije htio reći kako je dijete i trebalo mi je tjedan dana da uspijem dobiti informaciju čije je to dijete, kako bih kontaktirala roditelje. Dobila sam kontakt od mame i pitala sam je za dijete i ona mi je tada rekla da je upitno da li će mu taj prst zacijeliti. Srećem kasnije se sve završilo

OK, barem koliko ja znam.''

11.4 Ovaj sud iskren, spontan, uvjerljiv i detaljan iskaz svjedokinje KI ocjenjuje u cijelosti istinitim.

12. Saslušanjem svjedokinja CI i KI utvrđeno je da je do mldb. I-tužitelj tjelesnu ozljedu zadobio dok je zajedno s ostalom djecom vrtićke skupine kojoj je pripadao stajao u hodniku vrtića, ispred željeznih ulazno-izlaznih vrata čekajući izlazak u dvorište, kada je prilikom ulaska u zgradu vrtića majka drugog djeteta koje je pohađalo isti dječji vrtić (saslušana svjedokinja KI) vratima pričepila prst mldb. I-tužitelju.

12.1 Dovodeći navedene utvrđene okolnosti nastanka štetnog događaja u svezu sa činjenicama utvrđenih čitanjem zapisnika prosvjetne inspekcije (točka 9. ovog obrazloženja), ovaj sud zaključuje da tuženik, kao osiguratelj Dječjeg vrtića ''Didi'' prema polici osiguranja od imovinske odgovornosti (list 40 spisa) odgovara za štetu nastalu mldb. I-tužitelju i njegovoj majci, ovdje II-tužiteljici, uslijed štetnog događaja do kojega je došlo 5. ožujka 2024., na temelju odredbe čl. 1045. st.1. u svezi s odredbom čl. 921. ZOO. Naime, po provedenom postupku utvrđeno je da je do ozljeđivanja mldb. I-tužitelja došlo zbog propusta osiguranika tuženika, Dječjeg vrtića ''Didi'', u čuvanju i nadzoru djece, među kojima je bio i I-tužitelj, što je dovelo do nastanka štetnog događaja u kojemu je I-tužitelj stradao. Utvrđeno je, naime, da je I-tužitelj, tada star 2 godine i pet mjeseci, u vrijeme nastanka štetnog događaja – ozljeđivanja – bio jedno od sedamnaestero djece u dobi od između dvije godine i dvije godine i deset mjeseci života, koja su sva djeca nakon 15 sati bila povjerena na nadzor, čuvanje i odgoj jednoj jedinoj odgajateljici – CI, koja je pritom bila kod osiguranika tuženika zaposlena kao nestručna zamjena. Inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da broj odgojnih skupina u dječjem vrtiću nije bio u skladu s izdanim rješenjem kojim je utvrđeno da ispunjava propisane uvjete za obavljanje djelatnosti predškolskog odgoja. Tuženik kao osiguratelj za štetu odgovara kao i njegov osiguranik; dakle, po načelu subjektivne odgovornosti. Kod subjektivne odgovornosti za štetu ne odgovara se za tzv. slučajne štete, jer je slučaj takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju, a ujedno događaj koji se mogao spriječiti da ga je štetnik predvidio. Međutim, slučajnim se štetama ne smatraju događaji u kojima štetnik stvori situaciju koja sama po sebi nije štetna, ali zbog djelovanja nekog događaja sa strane može dovesti do štete, a to se prema ocjeni ovoga suda upravo dogodilo: osiguranik tuženika svojim je organizacijskim propustima u čuvanju i nadzoru djece stvorio situaciju u kojoj jedan jedini odgajatelj oblači djecu koja zbog svoje dobi to ne mogu raditi samostalno, pri čemu se radi o nevjerojatnom broju od ukupno sedamnaestero djece za koju je taj jedan jedini odgajatelj zadužen (svjedokinja CI), dok ostala djeca, među kojom se nalazio i I-tužitelj, čekaju u hodniku pored uvijek nakon 15 sati otključanih ulazno-izlaznih vrata, namijenjenih za ulazak u zgradu roditelja djece koja dolaze u vrtić po svoju djecu, kao što je to u trenutku nastanka štetnog događaja činila saslušana svjedokinja ĆI. Stoga odgovornost osiguranika tuženika proizlazi iz njegove zakonske obveze pružati sigurnost i zaštitu djeci koja su mu povjerena na skrb. Naime, dječji vrtić odgovoran je za osiguranje sigurnog okruženja te za pravovremen i adekvatan nadzor nad djecom, koji treba biti proporcionalan njihovoj dobi i razvojnoj fazi. U konkretnom slučaju, gdje je I-tužitelj dijete staro 2 godine i pet mjeseci, tuženikov osiguranik dječji vrtić ima povećanu odgovornost jer djeca u toj dobi nisu sposobna samostalno procijeniti rizike, a njihov socijalni i emocionalni razvoj zahtijeva puno intenzivniji nadzor od nadzora pod kojim se I-tužitelj nalazio. Osiguranik tuženika bio je dužan poduzeti sve mjere predostrožnosti kako bi se spriječile tjelesne ozljede, što osim pravilne raspodjele djece u grupama uključuje i adekvatnu organizaciju prostora. Stoga tuženik, kao osiguratelj Dječjeg vrtića ''Didi'' odgovara za štetu nastalu uslijed ozljeđivanja mld. I-tužitelja te postupanje treće osobe, svjedokinje KI, ne oslobađa tuženika od odgovornosti. Naime, utvrđeno je da je svjedokinja KI radnju ulaska u zgradu vrtića poduzela upravo pod okolnostima pod kojima je osiguranik tuženika poduzimanje te radnje organizirao – svjedokinja je otvorila ulazno-izlazna vrata dok se u neposrednoj blizini tih vrata bez adekvatnog nadzora nalazio velik broj djece stare između dvije godine i dvije godine i deset mjeseci. Stoga se ne radi o radnji treće osobe na koju dječji vrtić nije mogao utjecati, a kao što to tvrdi tuženik, te koja bi dovela do oslobođenja od odgovornosti osiguranika tuženika te uslijed koje stoga za štetu ne bi odgovarao tuženik kao osiguratelj.

13. U svrhu utvrđivanja opsega štete koja je tužitelju nastala u predmetnom štetnom događaju, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Joško Filipušiću, kirurgu.

13.1 U svojem pisanom nalazu i mišljenju vještak dr. Joško Filipušić, nakon što je pregledao I-tužiteljeve medicinske isprave, kao i njegov karton primarne zdravstvene zaštite, navodi da je I-tužitelj, rođen **.**.2021., stradao u dječjem vrtiću 5. ožujka 2024. te zadobio sljedeću ozljedu: djelomičnu amputaciju vrška V. prsta lijeve šake.

13.2 Vještak navodi da je I-tužitelju nakon nesreće inicijalna medicinska pomoć pružena na Klinici za dječju kirurgiju, gdje je zadržan na bolničkom liječenju od 5. do 6. ožujka 2024. te mu je tijekom boravka u bolnici prst uspješno prišiven. Potom je I- tužitelj liječen kod kuće, uz imobilizaciju, uz uredno držanje liječničkih uputa u pogledu liječenja i uz redovite liječničke kontrolne preglede. Šav mu je odstranjen 20. ožujka 2024., a psihoobrada od 10. svibnja 2024. pokazala je još uvijek prisutne asocijacije na štetni događaj i zaostali strah. Liječenje I-tužitelja trajalo je do 3. travnja 2024.

13.3 Nadalje vještak dr. Joško Filipušić navodi da je podatke o subjektivnim tegobama I-tužitelja pribavio od njegove majke, u ovom postupku II-tužiteljice, koja je navela da se I-tužitelj žali na bolove prilikom promjene vremena, da se dobro služi rukom, da je oko tri i pol mjeseca nakon ozljeđivanja u štetnom događaju bio kod kuće te da mu je trebalo oko šest mjeseci da prevlada strah i da počne normalno pohađati vrtić te naposljetku da I-tužitelj nije želio spavati sam te da još uvijek ne spava sam.

13.4 Kliničkim pregledom vještak je utvrdio da je kod I-tužitelja pokretljivost distalnog članka malog prsta lijeve šake ograničena pri fleksiji u vrlo malom stupnju te da je prst čitav i da je tkivo uredno sraslo. Na prstu postoji jedva zamjetan svijetli ožiljak s volarne strane, veličine oko 5 mm.

13.5 Po ovako sačinjenom nalazu, vještak iznosi mišljenje da je I-tužitelj bol jakog intenziteta trpio četiri dana, srednjeg intenziteta osam dana, dok su manji bolovi kumulativne naravi bili prisutni 30 dana. Povremeni bolovi javljaju se i danas te kao takvi ulazi u smanjenu životnu aktivnost. I-tužitelj je pretrpio tzv. primarni kratkotrajan strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U daljnjem tijeku liječenja trpio je tzv. sekundarni strah jakog intenziteta četiri dana, srednjeg pet dana te manjeg šest dana. Kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od šest mjeseci bio je prisutan zbog sjećanja na štetni događaj i straha od ponavljanja istog. Kod I-tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti za 1% trajno te će shodno tome morati ulagati pojačane napore. Naruženje je manjeg stupnja uvijek uočljivo trećima.

13.6 Tužitelju je bila potrebna pomoć druge osobe po dva sata dnevno tijekom čitavog razdoblja liječenja, odnosno sveukupno šest mjeseci zbog pojačane skrbi uzrokovane nesvakidašnjom situacijom u kojoj se mldb. I-tužitelj zatekao te bavljenja roditelja djetetom u cilju prevladavanja straha.

13.7 Izloženi nalaz i mišljenje vještaka dr. Joška Filipušića ovaj sud smatra stručnim, objektivnim i jasnim, pa ga stoga u cijelosti prihvaća, a na njega primjedbi nisu imale niti stranke.

14. Slijedom izloženih, vještačenjem utvrđenih činjenica o trajanju i intenzitetu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, o nastalom smanjenju životne aktivnosti te o zaostalom naruženju, kao posljedicama ozljeđivanja I-tužitelja u predmetnom štetnom događaju, ovaj sud smatra da sve okolnosti slučaja opravdavaju pravičnu novčanu naknadu tužitelju za povredu prava osobnosti - prava na tjelesno zdravlje (čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima) u cjelokupnom zatraženom iznosu od ukupno 9.900,00 EUR. Naime, ocjenjujući visinu nastale neimovinske štete, ovaj sud smatra da I-tužitelju prema kriteriju pretrpljenih bolova pripada iznos od 2.100,00 EUR, da mu prema kriteriju pretrpljenog straha pripada iznos od 3.600,00 EUR, da mu imajući u vidu nastalo sniženje životne aktivnosti pripada iznos od 2.000,00 EUR te da mu prema kriteriju naruženosti pripada iznos od 2.200,00 EUR. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade ovaj sud vodio je računa o svim okolnostima slučaja; konkretno, o činjenici da je štetni događaj I-tužitelja zadesio u ranoj dječjoj dobi od dvije godine i pet mjeseci (rođen **.**.2021., a stradao 5. ožujka 2024.), o trajanju i intenzitetu pretrpljenih bolova, o tijeku liječenja (hospitaliziran u bolnici gdje mu je prišiven vrh prsta) te o trajanju i intenzitetu straha imajući pritom u vidu da je do ozljeđivanja došlo u dječjem vrtiću – dakle, na mjestu na kojemu se I-tužitelj trebao opravdano osjećati sigurno i zbrinuto, što situaciju čini posebno osjetljivom, kao i činjenicu da će posljedice nastalog sniženja životne aktivnosti I-tužitelj osjećati tijekom cijelog života te na činjenicu da se ožiljak, iako predstavlja blago naruženje, nalazi na mjestu koje ne samo da je uvijek vidljivo trećima, nego je vidljivo i samom I-tužitelju, čime predstavlja podsjetnik na pretrpljenu traumu.

14.1 Nadalje, vještačenjem je utvrđeno da je I-tužitelju tuđa pomoć bila potrebna u trajanju od ukupno 360 sati, a ovaj sud slobodnom ocjenom, imajući u vidu vrijeme i mjesto pružanja pomoći – mjesto [adresa] tijekom 2024. - ocjenjuje primjerenom zatraženu cijenu jednog sata tuđe pomoći u iznosu od 5,00 EUR po satu. Stoga I- tužitelju na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO po osnovi naknade za tuđu pomoć pripada iznos od 1.800,00 EUR.

14.2 Odbijen je dokazni prijedlog tuženika za saslušanje II-tužiteljice i svjedoka AI. Naime, tuženik ne osporava da je I-tužitelju, kao djetetu u vrijeme štetnog događaja starom dvije godine i pet mjeseci, bila potrebna pomoć kao što je to navedeno u nalazu i mišljenju vještaka. Nadalje, tuženik ne tvrdi da su I-tužitelju pomoć pružale stručne osobe umjesto njegovih roditelja, već je navedeni dokazni prijedlog tuženik obrazložio navodeći ''da je to potrebno utvrditi saslušanjem I-tužiteljevih roditelja - II-tužiteljice i svjedoka AI'. Budući da sud nema inkvizitorna ovlaštenja, a tuženik ne osporava tvrdnju II-tužiteljice da da je ona pružala pomoć svom djetetu, mldb. I-tužitelju, zajedno sa njegovim ocem, nije bilo potrebno saslušavati I- tužiteljicu i po tuženiku predloženog svjedoka, I-tužiteljevog oca. Naime, dokazi se izvode radi utvrđivanja odlučnih činjenica koje su između stranaka sporne, a ne radi utvrđivanja činjeničnog stanja koje nijedna od parničnih stranaka ne osporava.

14.3 Slijedom izloženoga pod točkama 14. i 14.1 ovoga obrazloženja, pod točkom I- izreke ove presude I- tužitelju je po osnovi naknade neimovinske štete te po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu dosuđen iznos od ukupno 11.700,00 EUR sa zatraženom zakonskom kamatom na taj iznos, kao akcesornim potraživanjem. Na dosuđeni iznos štete tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata počevši od 15. svibnja 2024. jer je čitanjem tuženikovoga dopisa tužitelju od 12.07.2024. (list 22) utvrđeno da je je I-tužiteljev odštetni zahtjev tuženiku dostavljen 15. svibnja 2024., pri čemu je vještačenjem utvrđeno da je liječenje I-tužitelja okončano ranije – konkretno, 3. travnja 2024. (čl. 1103. ZOO).

14.4 Imajući u vidu između stranaka nespornu činjenicu da je trošak u iznosu od 80,00 EUR, nastao 30.04.2024. bio potreban za liječenje I-tužitelja, na temelju odredbe čl 1095. st.1. ZOO pod točkom I./ izreke ove presude I-tužitelju je dosuđen navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana kada mu je ta šteta nastala, tj. od 30. travnja 2024. (čl. 1086. i čl. 29. st.2. ZOO).

15. Naposljetku, primjenom odredbe čl. 1095.st.1. ZOO na između stranaka nespornu uzročnu vezu između bolovanja II-tužiteljice i liječenja I-tužitelja u razdoblju od 06.03.2024. do 15.03.2024., kao i između stranaka nespornu visinu izgubljene zarade II-tužiteljice u tom razdoblju u iznosu od 121,80 EUR, pod točkom II./ izreke ove presude II-tužiteljici je dosuđen navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15. travnja 2024. do isplate.

16. O trošku parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP.

16.1 Budući da tužbene zahtjeve ističu različiti tužitelji, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva (čl.37. st. 2. ZPP). Budući da se vrijednost predmeta spora određuje za svakog od tužitelja zasebno te da su novčane obveze djeljive (a obveza naknade troška parničnog postupka novčana je obveza), ovaj sud je zahtjev I i II-tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, sadržan u troškovniku koji je predan u spis, podijelio s dva (jer je na tužiteljskoj strani dvoje tužitelja, koji su istaknuli svaki svoj tužbeni zahtjev za isplatu).

16.2 I-tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici i to za sastavljanje odštetnog zahtjeva i tužbe po zatraženih 50 bodova prema Tbr 7/1 OT, za sastavljanje podnesaka od 15.11.2024. i od 07.05.2025. po zatraženih 50 bodova prema Tbr. 8/1 OT, podnesaka od 20.03.2025. i 01.07.2025. – po 25 bodova prema Tbr. 8/3 OT te za zastupanje na ročištima 13.03.2025., 21.04.2026. i 20.05.2026. – po zatraženih 50 bodova prema Tbr. 9/1 OT, što iznosi 400 bodova, tj. 800,00 EUR te uvećano za PDV 1.000,00 EUR. Nadalje mu je priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 250,00 EUR te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 28,28 EUR i na presudu u iznosu od 237,80 EUR; dakle, I-tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.516,08 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude I-tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u navedenom sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude do isplate.

16.3 II-tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici i to za sastavljanje odštetnog zahtjeva i tužbe po 25 bodova prema Tbr 7/1 OT; za sastavljanje podneska od 20.03.2025. – 6,25 bodova prema Tbr. 8/3 OT, za sastavljanje podnesaka 07.05.2025., po 25 bodova prema Tbr. 8/1 OT te za zastupanje na ročištima 13.03.2025., 21.04.2026. i 20.05.2026– po 25 bodova prema Tbr. 9/1 OT, što iznosi 156,25 bodova, tj. 312,50 EUR te uvećano za PDV 390,62 EUR. Nadalje joj je priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 28,28 EUR i na presudu u iznosu od 30,00 EUR; dakle, II-tužiteljici je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 448,90 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude II-tužiteljici dosuđen trošak parničnog postupka u navedenom sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude do isplate.

16.4 II-tužiteljici nije priznat zatraženi trošak sastavljanja podneska od 15.11.2024. i od 01.07.2025. jer se ti podnesci sadržajno odnose isključivo na zastupanje I-tužitelja, 16.5 I i II-tužiteljima nije priznat zatraženi trošak sastavljanja podneska od 24.02.2026. jer se radi o požurnici, a eventualno nepostupanje suda je slučaj koji pogađa obje stranke u postupku, pa ne može pasti na teret jednoj od njih (arg. iz čl. 156. st.1. ZPP); zatraženi trošak sastavljanja podneska od 04.05.2026. jer tim podneskom I-tužitelj povisuje tužbeni zahtjev, ranije postavljen podneskom od 07.05.2025. za koji je I i II-tužiteljima trošak priznat, a povišenje obrazlaže inflatornim kretanjima, što je slučaj koji nije nastao krivnjom tuženika, pa mu ne može pasti na teret, neovisno o rezultatu parnice (arg. iz čl. 156. st.1. ZPP). Naposljetku im nije priznat zatraženi trošak ročišta za objavu, jer taj trošak nije potreban radi vođenja parnice. Naime, čim presuda bude objavljena, ona se punomoćnicima stranaka odmah dostavlja, putem e-komunikacije, što znači da im je sadržaj odluke poznat i bez odlaska na sudsko ročište za objavu presude te stoga taj trošak ne može pasti na teret druge stranke u postupku, jer se ne radi o trošku nastalom radi vođenja parnice, već o trošku ročišta na kojem punomoćnik stranke ne poduzima nijednu radnju.

16.6 Rješenjem sadržanim pod točkom IV./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (čl. 154. st.1. ZPP).

U Zagrebu, 23. srpnja 2026.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. I-tužitelju po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 237,80 EUR (osnovica 11.780,00 EUR)

2. II-tužitelju po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 30,00 EUR (osnovica 121,28 EUR)

3. Tuženiku po pun.