Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-555/2022-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sutkinji Ivani Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA BAŠKA VODA, OIB 23958451309, Baška Voda, Obala sv. Nikole 65 , kojeg zastupa punomoćnica Dijana Vulić odvjetnica u Splitu protiv tuženika: 1. LJETNI RAJ d.o.o., OIB 06824510693, Glavice, Glavice 670, tuženika 2. ČO, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika [obrt] [obrt], [adresa], koje zastupa punomoćnica Jelena Šanić, odvjetnica u Splitu, te tuženika 3. POMORSKO ŠPORTSKO RIBOLOVNO DRUŠTVO "RAMOVA" KRVAVICA, OIB 11937860842, Krvavica, Krvavica 44, zastupanog po punomoćniku Predragu Trutinu, odvjetniku u Makarskoj, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 3. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Dijane Vulić, odvjetnice u Splitu, punomoćnice tuženika pod 1. i 2. Jelene Šanić, odvjetnice u Splitu, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika POMORSKO ŠPORTSKO RIBOLOVNO DRUŠTVO "RAMOVA" KRVAVICA, na ročištu za objavu presude 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženici su dužni tužitelju na ime novčane naknade za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru i javnoj površini isplatiti iznos od ukupno 3.033.000,00 kn (402.548,28 EUR), koji iznos predstavlja ekvivalent godišnje novčane naknade za koncesijsko odobrenje za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru i javnoj površini, za svakog pojedinog tuženika za vremenski period od 5 (pet) godina i to: l-tuženik LJETNI RAJ d.o.o., Glavice 670, 21230 Glavice (Grad Sinj), OIB 06824510693 za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru je dužan tužitelju isplatiti novčani iznos od 600.000,00 kn (79.633,69 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate;

II-tuženik U.T.T.O. Neron, [adresa], 21320 Baška Voda, OIB [osobni identifikacijski broj] za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru je dužan tužitelju isplatiti novčani iznos od 525.000,00 kn (69.679,47 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate;

III-tuženik PŠRD Ramova, Krvavica 44, 21320 Krvavica OIB 11937860842 za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru je dužno tužitelju isplatiti novčani iznos od 1.476.000,00 kn (195.898,87 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

Tuženici su dužni tužitelju naknaditi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju OPĆINA BAŠKA VODA, OIB 23958451309, u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tuženiku LJETNI RAJ d.o.o., OIB 06824510693 troškove postupka u iznosu od 1.852,50 eura (tisuću osamsto pedeset dva eura i pedeset centi) sa zateznima kamatama od 23. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tužitelju OPĆINA BAŠKA VODA, OIB 23958451309, u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tuženiku ČO, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasniku Ugostiteljsko trgovačko turističkog obrta [obrt] troškove postupka u iznosu od 1.702,50 eura (tisuću sedamsto dva eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama od 23. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine..

IV. Nalaže se tužitelju OPĆINA BAŠKA VODA, OIB 23958451309, u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tuženiku POMORSKO ŠPORTSKO RIBOLOVNO DRUŠTVO "RAMOVA" KRVAVICA, OIB 11937860842, Krvavica troškove postupka u iznosu od 2.948,00 (dvije tisuće devetsto četrdeset osam) eura sa zateznim kamatama od 23. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se zahtjev tuženika LJETNI RAJ d.o.o. i ČO, vlasnika [obrt] [obrt] za isplatu troškova postupka u iznosu od 13.272,63 eura s pripadajućim kamatama.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 27. rujna 2022. navodi kako tuženici obavljaju ugostiteljsku djelatnost na nekretninama na tužiteljevom području, i to tuženik LJETNI RAJ d.o.o. na kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Baška Voda, tuženik ČO, vlasnik UTTO Neron na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Baška Voda, a tuženik PŠRD "RAMOVA" KRVAVICA na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koje nekretnine tvrdi da predstavljaju pomorsko dobro.

2. Prije svega valja navesti da je tužitelj u tužbi drugotuženika označio kao U.T.T.O. NERON, vlasnik ČO pri čemu je naveo pravilan osobni identifikacijski broj (OIB) ČO kao nositelja obrta. Iako se radi o pogrešci stranke, budući da tijekom postupka nije sporan stvarni identitet drugotuženika, sud je sam ispravio oznaku stranke, pozivom na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na 8. sjednici Građanskog odjela od 17. prosinca 2018. koje glasi: „Sud je ovlašten po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke ispraviti presudu na temelju odredbe iz čl. 342. st. 1. ZPP-a samo u slučaju postojanja pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju, odnosno pogreške suda koja je nastala prilikom pisane izrade presude, a ne i pogreške koje su posljedica dispozicije samih stranaka, ali nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 342. st. 1. ZPP-a, ako je sud primjenom čl. 342. st. 1. ZPP-a, u situaciji kada tijekom postupka uopće nije bio sporan stvarni identitet stranke, ispravio oznaku imena ili prezimena stranke (ili OIB-a), iako je ta okolnost posljedica pogreške same stranke."

3. Tužitelj u tužbi pojašnjava kako tuženik LJETNI RAJ d.o.o. ugostiteljsku djelatnost obavlja na prostoru površine 200 m2, tuženik ČO, vlasnik UTTO NERON na prostoru površine 150 m2, a tuženik PŠRD RAMOVA na prostoru ukupne površine 482 m2 koji se sastoji od kuhinje, šanka, terase objekta i prostorije kluba u površini od 210 m2, restorana od 200 m2, šanka u zatvorenoj prostoriji na ulazu u lučicu u površini 15 m2, te dvije terase- "štekata" od 50 m2 i 7 m2.

4. Obrazlažući pravnu osnovu tužbe, tužitelj navodi da je Uredbom Vlade Republike Hrvatske o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru, Klasa: 934-01/04-01/03, Urbroja: 5030116-04-3 od 17. ožujka 2004. propisano da su subjekti koji obavljaju djelatnost na pomorskom dobru, za obavljanje djelatnosti jedinici lokalne samouprave na čijem se području to pomorsko dobro nalazi, obavezni plaćati naknadu prema Jedinstvenom popisu djelatnosti na pomorskom dobru, koji Jedinstveni popis je sastavni dio Uredbe. Visina naknade za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru se, na temelju Jedinstvenog popisa djelatnosti na pomorskom dobru, određuje prema vrsti djelatnosti i površini pomorskog dobra koja se koristi za obavljanje djelatnosti.

5. Navodi tužitelj da nadležno Vijeće za davanje koncesijskih odobrenja Općine Baška Voda tuženicima nije izdalo koncesijsko odobrenje, slijedom čega tuženici djelatnost na pomorskom dobru obavljaju bez valjane pravne osnove.

6. U skladu s navedenim, tvrdi da je tuženik LJETNI RAJ d.o.o. za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na pomorskom dobru u površini 200 m2 dužan plaćati godišnju naknadu u iznosu od 120.000,00 kuna (15.926,74 eura), tuženik ČO vl. UTTO NERON za prostor od 150 m2 godišnje ukupno 105.000,00 kuna (13.935,89 eura), a tuženik PŠRD RAMOVA za prostor od 467 m2 godišnje 280.200,00 kuna, te dodatno za šank od 15 m2 daljnjih 15.000,00 kuna, dakle godišnje 295.100,00 kuna (39.179,77 eura).

7. S obzirom na to da tuženici ugostiteljsku djelatnost obavljaju najmanje proteklih pet godina, tužitelj sudu predlaže donošenje presude kojom će naložiti tuženicima isplatu iznosa koji predstavlja ekvivalent petogodišnje novčane naknade za koncesijsko odobrenje za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru i to: tuženiku LJETNI RAJ d.o.o naložiti plaćanje iznosa od 79.633,69 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate; tuženiku ČO, vlasniku UTTO NERON naložiti plaćanje iznosa od 69.679,47 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate; te tuženiku PŠRD RAMOVA naložiti isplatu iznosa od 195.898,87 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, te tuženike obvezati na naknadu troškova postupka.

8. Kao dokaz osnovanosti njegovih navoda, tužitelj je predložio pročitati Zapisnike o izvršenom očevidu i Službene zabilješke Komunalnog redara Općine Baška Voda, eventualno saslušanje komunalnih redara [adresa]: UO, JO i VO. Na okolnost neposjedovanja koncesijskog odobrenja predložio je saslušanje odgovornih osoba tuženika, te pribaviti službenim putem očitovanje Vijeća za koncesijska odobrenja Općine Baška. Predložio je očevid na licu mjesta i vještačenje na okolnost kvadrature pojedinih površina.

9. Navesti je da je tužbom bio obuhvaćen i tuženik PROBITAS d.o.o. Makarska, Stjepana Radića 7, OIB 22325220119, za kojeg je tužitelj tvrdio da bez valjane pravne osnove obavlja djelatnost na javnoj površini. Kako su tuženici u ovom postupku obični suparničari; a tužbeni se zahtjev u odnosu na tog tuženika temeljio na različitoj pravnoj osnovi, sud je u odnosu na tuženika PROBITAS d.o.o. Makarska razdvojio postupak, te je postupak okončan sklapanjem sudske nagodbe.

10. U skladu s odredbom članka 284. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. 70/19. 80/22, 114/22, 155/23– dalje: ZPP), sud je tužbu dostavio tuženicima na odgovor.

11. Tuženik LJETNI RAJ d.o.o. je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka ("promašene") aktivne legitimacije na strani tužitelja, te osporio osnovu i visinu zahtjeva. Smatra da iz tužbe nije razvidna pravna osnova zahtjeva jer tužitelj spominje dugovanje naknade za koncesijsko odobrenje iako i sam navodi kako tuženicima nije izdano koncesijsko odobrenje. Budući da tuženiku LJETNI RAJ d.o.o. nije izdano koncesijsko odobrenje, smatra da odredba članka 13. Uredbe, na koju se tužitelj poziva, ne može doći u primjenu. Ističe da Uredba ne propisuje osnovu ni postupak naplate u situacijama u kojima nije izdano koncesijsko odobrenje, pa stoga tužitelj nema pravnu osnovu za postavljeni tužbeni zahtjev.

12. Prigovarajući nedostatku aktivne legitimacije, poziva se na odredbu članka 37.a. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, prema kojoj isključivo Republika Hrvatska može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra kao i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove protiv osoba koje gospodarski koriste ili su koristile pomorsko dobro bez koncesije ili koncesijskog odobrenja i time ostvarile određenu korist ili svojim radnjama uzrokovale štetu.

13. Pored navedenog, ističe kako on za obavljanje ugostiteljske djelatnosti koristi površinu koja je u vlasništvu fizičke osobe IO, te da je na toj nekretnini rješenjem Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Makarska pod poslovnim brojem Z-2034/2019 odbijen prijedlog Republike Hrvatske za upis pomorskog dobra na predmetnim nekretninama kao neosnovan.

14. Smatra da službena zabilješka komunalnog redara, koju tužitelj prilaže uz tužbu nema nikakvu dokaznu snagu, ali da je ista kontradiktorna jer se u njoj istodobno utvrđuje da prvotuženik obavlja ugostiteljsku djelatnost na pomorskom dobru i na površini koja je u privatnom vlasništvu.

15. Konačno, osporava i visinu tužbenog zahtjeva jer iz tužbe nije jasno na temelju čega je tužitelj pri obračunu visine zahtjeva uzeo najviši iznos naknade predviđen u rasponu od 400- 600,00 kn/m2. Zbog navedenog, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja na naknadu troškova postupka.

16. Kao dokaz na svoje tvrdnje predložio je izvesti dokaz čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu, čitanjem rješenja Općinskog suda u Makarskoj, zemljišnoknjižnog odjela Makarska, poslovni broj Z-2034/2019 te saslušati zastupnika po zakonu prvotuženika ČO i svjedoka IO.

17. Tuženik ČO, vlasnik UTTO [obrt] je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije i nedostatka aktivne legitimacije, te je osporio osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. U bitnome, pridružio se prigovorima tuženika LJETNI RAJ d.o.o. iz točaka 11.-15. ovog obrazloženja.

18. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka. U dokazne svrhe predložio je izvesti iste dokaze koji su predloženi po prvotuženiku.

19. I tuženik PŠRD „RAMOVA“ usprotivio se tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. U odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je u zemljišnoj knjizi KO 316997 Bast – Baška Voda, u ZU 10624, čestica zemlje [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe, pomoćna zgrada, neplodno zemljište, ukupno iskazane površine u iznosu od 5967 m2, upisano opće dobro – pomorsko dobro. Međutim, ističe kako za tu nekretninu pod Z-2543/2013 postoji zabilježba koja određuje da se s tim zemljišno-knjižnim uloškom ima postupati kao sa zemljišnom knjigom tek onda kada to odredi voditelj Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj na temelju valjane pravne osnove. Prema tome, budući da taj uvjet još uvijek nije ispunjen, smatra da upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini još uvijek nije istinit i potpun. Ujedno, drži da se radi o pitanju koje bi za odluku u ovoj pravnoj stvari predstavljalo prethodno pitanje, pa do odluke o istome, prigovara nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja.

20. Nadalje, drži da ako tužitelj ima pravnu osnovu zahtijevati predmetnu isplatu, bio je dužan izvršiti fakturiranje obveznicima plaćanja te u skladu s izdanim računima pokrenuti postupak ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Slijedom toga, smatra da podnošenje tužbe nije dopušteno pa ju treba odbaciti.

21. Tuženik PŠRD RAMOVA navodi da je u postupku nadzora doneseno rješenje Ministarstva financija Republika Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, KLASA: UP/I-471-01/20-11/16, URBROJ: 513-02-8008/6-20-1 od 27. veljače 2020., kojim je utvrđena njegova obveza na plaćanje naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije, na temelju članka 89. Zakona o koncesijama. Smatra da ne postoji pravna osnova voditi dva istovjetna postupka po istoj pravnoj osnovi.

22. U dokazne svrhe predlaže se pribaviti spis Upravnog suda u Splitu broj Uslcar-21/20 u kojem se nalazi navedeno rješenje, a od Poreznog carinskog ureda u Splitu zatražiti rješenje KLASA: UP/I-471-01/20-11/16, URBROJ: 513-02-8008/6-20-1, te rješenje KLASA: UP/I-471-01/20-11/17, URBROJ: 513-02-8006/6–20–1, kao i rješenje istog tijela URBROJ: UP/I-042-01/13-01/89, URBROJ: 513-08-04-03-13-1, te rješenje KLASA: UP/I-471-02/15-09/56, URBROJ: 513-02-8005/38-16-1. Predložio je od Poreznog carinskog ureda u Splitu zatražiti i u dokazne svrhe pročitati cjelokupan sadržaj spisa Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda u Splitu, KLASA: 471-01/19-11/139, URBROJ: 513-02-8008/6-20-3, o obavljenom nadzoru obračunavanja i plaćanja naknade nad PŠRD RAMOVA u kojem je obračunata posebna naknada za obavljanje djelatnosti bez koncesije.

23. Pridružio se prigovorima ostalih tuženika te ističe da je Uredbom Vlade Republike Hrvatske o postupku davanja koncesijskog odobrenja propisan postupak i visina određivanja novčane naknade za ishođenje koncesijskog odobrenje ali nije propisana naplata u situacijama u kojima nije izdano koncesijsko odobrenje.

24. Kao i ostali tuženici, upire na odredbu članka 37.a Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, te ističe kako aktivnu legitimaciju za predmetni zahtjev ima Republika Hrvatska, koja zakonske ovlasti ne može prenositi na jedinice lokalne samouprave.

25. Smatra da zapisnik o obavljenom očevidu od 23. kolovoza 2022. ne predstavlja valjani dokaz jer je sačinjen od neovlaštene osobe budući da radnja očevida ne spada u djelokrug nadležnosti tužiteljevog komunalnog redarstva.

26. Tvrdi da se isprave koje su priložene tužbi ne odnose na tuženika PŠRD RAMOVA. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ističe da tužitelj nije ničim dokazao da tuženik drži ugostiteljski objekt baš u površini koji navodi u tužbi; zbog čega nije jasan ni obračun naknade koju tužitelj zahtijeva.

27. Predložio je izvesti dokaz saslušanjem predsjednika PŠRD RAMOVA ŠO i HO, te knjigovodstveno-financijsko vještačenje poslovnih knjiga tuženika.

28. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka, u podnesku od 27. prosinca 2022. i na ročištu održanom 3. lipnja 2026. ustrajao u tužbenom zahtjevu. Navodi da se njegov zahtjev temelji na institutu stjecanja bez osnove, a da njegova aktivna legitimacija proizlazi iz Uredbe Vlade Republike Hrvatske o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru od 17. ožujka 2004. godine, kojom je propisano da je svaki subjekt koji obavlja gospodarsku djelatnost na pomorskom dobru dužan jedinici lokalne samouprave za to plaćati naknadu.

29. Navodi da je mjerodavnim Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama reguliran način upravljanja pomorskim dobrom i da je propisano da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu i održava jedinica lokalne samouprave, na temelju plana o upravljanju pomorskim dobrom koji se do 2023. donosio na godišnjoj razini, a nakon toga petogodišnjoj. Ukazuje na zakonsku odredbu kojom je jasno definirano da vlasnik nekretnine koja je položena na pomorskom dobru ima isključivo pravo na naknadu po propisima o izvlaštenju, ne i pravo davati iste na zakup i ostvarivati prihod iz tog osnova.

30. Nadalje, da aktivnu legitimaciju crpi iz Uredbe o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru kojom je definirano da koncesijska odobrenja kao i odobrenja za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru koje ne isključuju niti ograničuju opću upotrebu pomorskog dobra daje vijeće koje se osniva pri svakom gradu – općini na čijem području postoji pomorsko dobro, u člankom 5. da je određeno da poglavarstvo općine donosi plan upravljanja pomorskim dobrom za svaku godinu te da najkasnije do 15. siječnja tekuće godine nadležnom tijelu samouprave u županiji dostavlja pisano izvješće o izvršenju godišnjeg plana upravljanja i uprihođenim sredstvima.

31. U skladu s tim, navodi da novac prikupljen od naknada čini 100% prihod proračuna općine te je predviđen u općinskom proračunu, te se troši za održavanje i upravljanje pomorskim dobrom.

32. Predložio je da sud da sud izvrši uvid u planove upravljanja objavljene na godišnjoj razini za petogodišnje razdoblje unatrag od podnošenja tužbe , te da, u skladu s člankom 9. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama pozove Republiku Hrvatsku kao zainteresiranu osobu u ovom postupku.

33. Naveo je kako je, neovisno o odluci suda o potrebi formalnog obavještavanja Republike Hrvatske u smislu odredbi ZPP-a, tužitelj podnio prijavu nadležnoj inspekciji o bespravnom iskorištavanju pomorskog dobra i obavijestio nadležnog državnog odvjetnika o postojanju parnice.

34. U pogledu visine zahtjeva, obrazlaže da se visina naknade određuje na temelju Jedinstvenog popisa djelatnosti na pomorskom dobru, koji popis predstavlja sastavni dio citirane Uredbe. Jedinstvenim se popisom propisuje tarifa naknade, a kao parametri za njezino utvrđivanje koristi se vrsta djelatnosti koju subjekt obavlja na pomorskom dobru i površina pomorskog dobra koju koristi za tu namjenu .

35. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao jedinice lokalne samouprave, za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove naspram tuženika, za koje tvrdi da obavljaju ugostiteljsku djelatnost na nekretninama koje po stavu tužitelja predstavljaju pomorsko dobro. S obzirom na sadržaj odgovora na tužbu, prije ocjene osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, valjalo je odlučiti o istaknutom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije.

36. Aktivna legitimacija (legitimatio ad causam) predstavlja ovlaštenje određene osobe da kao tužitelj pokrene konkretnu parnicu i traži pravnu zaštitu konkretnog zahtjeva. Aktivna legitimacija je odraz pravnog odnosa tužitelja prema predmetu spora i odgovara na pitanje: je li upravo tužitelj ovlašten zahtijevati ispunjenje činidbe iz tužbenog zahtjeva. Za utvrđivanje postojanja aktivne legitimacije procesno pravo upućuje na materijalno pravo.

37. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu po osnovi stjecanja bez osnove u visini godišnje naknade za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, za razdoblje 5 godina unatrag od podnošenja tužbe, mjerodavan propis je Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16., 98/19.) koji je bio na snazi u vrijeme kad je došlo do stjecanja. Taj je zakon bio na snazi u cijelom utuženom razdoblju, a prestao je važiti stupanjem na snagu novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine 83/23., dalje: novi ZPDML) koji je stupio na snagu 29. srpnja 2023.

38. Prema odredbi članka 3. stavka 1. ZPDML-a, pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu. Prema članku 10. stavku 1. ZPDML-a, pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbama tog Zakona.

39. Već jezičnim tumačenjem citiranih odredbi, osobito odredbe članka 10. stavka 1. ZPDML-a, zaključiti je da jedinica lokalne samouprave u poslovima uprave ili brige o pomorskom dobru, ne nastupa kao izvorna nositeljica ovlasti, već kao subjekt kojemu je delegirano obavljanje pojedinih poslova u ime i za račun Republike Hrvatske.

40. Članak 37.a ZPDML-a izrijekom propisuje da Republika Hrvatska može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove protiv osoba koje gospodarski koriste ili su koristile pomorsko dobro bez koncesije ili koncesijskog odobrenja i time ostvarile određenu korist ili svojim radnjama uzrokovale štetu.

41. Prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

42. Ovaj sud smatra kako je odredbom članka 37.a ZPDML-a aktivna legitimacija za vođenje konkretne parnice isključivo pridržana za Republiku Hrvatsku. Citirana odredba eksplicitno određuje subjekta koji je ovlašten podnositi tužbe utemeljene na institutu stjecanja bez osnove u svezi s korištenjem pomorskog dobra bez pravne osnove — a taj subjekt je, prema shvaćanju ovog suda, isključivo Republika Hrvatska.

43. Točne su tužiteljeve tvrdnje da odredbe ZPDML daju jedinici lokalne samouprave određene upravljačke dužnosti, uključujući donošenje plana upravljanja i provođenje natječaja za dodjelu odobrenja. Točno je i da prihodi od naknada za odobrenja dijelom ulaze u proračun jedinice lokalne samopurave. Međutim, sve navedeno tužitelju ne daje aktivnu legitimaciju za podnošenje kondikcijskog zahtjeva koji je, prema izričitoj odredbi čl. 37.a staroga ZPDML-a, pridržan Republici Hrvatskoj.

44. Sud smatra neosnovanima tužiteljeve tvrdnje da njegova aktivna legitimacija proizlazi iz Uredbe Vlade Republike Hrvatske o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru (Narodne novine 36/04 i dr.; dalje: Uredba) . Tužitelj pravilno ističe da je tom odredbom propisana obveza svakog subjekta koji obavlja gospodarsku djelatnost na pomorskom dobru, jedinici lokalne samouprave plaćati naknadu ali ni to ne derogira jasnu i nedvojbenu odredbu članka 37. a ZPDML-a.

45. Uredba je provedbeni propis kojim se razrađuje postupak davanja koncesijskog odobrenja. Osim toga, Uredba i njome uspostavljen sustav naknade za koncesijsko odobrenje pretpostavljaju odobrenu djelatnost na pomorskom dobru — tj. situaciju u kojoj je koncesijsko odobrenje valjano dano i u kojoj korisnik redovito plaća naknadu jedinici lokalne samopurave. Tužbeni se zahtjev u ovom predmetu temelji na upravo suprotnoj tvrdnji: da tuženici koriste pomorsko dobro bez pravne osnove, dak le bez odobrenja.

46. Podudarno shvaćanje je izraženo i u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 143/2023-2 od 8. veljače 2023.: „sukladno zakonskom rješenju iz članka 37.a ZPDML-a ovlaštenik na postavljanje takvog zahtjeva Republika Hrvatska, jer isto proizlazi iz citirane zakonske odredbe kojom je propisano da Republika Hrvatska može poduzimati radnje radi zaštite pomorskog dobra odnosno podnositi tužbe zbog stjecanja bez osnove protiv osoba koje gospodarski koriste ili su koristile pomorsko dobro bez koncesije ili koncesijskog odobrenja i time ostvarile određenu korist. Iako je tužitelj argumentirao svoje pravno shvaćanje između ostalog i prijedlogom Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama iz rujna 2022. godine koji bi prema predloženom tekstu prihvatio rješenje prema kojem je koncesionar ovlašten poduzimati takve radnje i podnositi tužbe za zaštitu pomorskog dobra na kojem ima koncesiju, prema pozitivnom pravu proizlazi pogrešnom ocjena prvostupanjskog suda glede istaknutog prigovora nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije.“

47. Slijedom navedenog, budući da je ovaj sud našao prigovor nedostataka aktivne legitimacije osnovanim, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

48. Kako je našao da tužitelj nije aktivno legitimira, sud nije obavještavao Republiku Hrvatsku o predmetnom sporu jer takva obavijest ne bi promijenila zaključak o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja. Sudjelovanje Republike Hrvatske kao umješača ili zainteresirane osobe ne nadomješta tužiteljevu legitimaciju jer se umješač pridružuje stranci u postupku (članak 206. ZPP-a), a ne može preuzeti zahtjev koji stranka nije ovlaštena postaviti.

49. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa), budući da su tuženici u cijelosti uspjeli u sporu.

50. Brižljivo cijeneći okolnosti konkretnog slučaja (članak 155. ZPP-a), sud smatra kako je svakom tuženiku trebalo priznati trošak odgovora na tužbu, a tuženicima pod 1. i 2. i trošak pristupa na ročište 3. lipnja 2026., na kojem je se raspravljalo o glavnoj stvari. Budući da su tuženici pod 1. i 2. zastupani po istoj punomoćnici, odvjetnici Jeleni Šanić, za pristup na to ročište pripada im jedan trošak s propisanim uvećanjem (Tbr. 40.1. Tarife).

51. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 79.633,69 eura, tuženiku LJETNI RAJ d.o.o. zastupanom po punomoćniku- odvjetniku, za sastav odgovora na tužbu pripada nagrada u visini 600 bodova (Tbr. 8.1.), a tuženiku ČO, s obzirom na vrijednost predmeta njegova spora (69.679,47 eura) za sastav odgovora na tužbu pripada nagrada u visini 525 bodova (Tbr. 8.1. Tarife). Za pristup na ročište održano 3. lipnja 2026., ovim tuženicima pripada zajednička nagrada u visini 652,5 bodova (Tbr. 9.1. Tarife u svezi s Tbr. 40. 1. Tarife). Trošak pristupa na to ročište dijeli se na jednake dijelove, tako tuženicima LJETNI RAJ d.o.o. i ČO pripada trošak pristupa na ročište u vrijednosti 326,25 bodova.

52. Slijedom navedenoga, tuženiku LJETNI RAJ d.o.o. pripada trošak u visini 926,25 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 1.852,50 eura.

53. Tuženiku ČO pripada trošak u visni 851,25 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 1.702,50 eura.

54. U skladu s njihovim zahtjevom, na priznate troškove postupka im pripadaju zatezne kamate od presuđenja do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP -a). Za više tražene troškove (za 13.272,63 eura) zahtjev tuženika LJETNI RAJ d.o.o. i ČO odbijen je kao neosnovan. Radi se o podnescima koji po ocjeni suda nisu bili potrebni za vođenje parnice, troškovi sudskih pristojbi tuženicima nisu nastali, a potrebne radnje popisane su u višem tarifnom razredu.

55. Tuženiku PŠRD RAMOVA za odgovor na tužbu pripada nagrada u visini 1.474 bodova (vrijednost predmeta spora 195.898,87 eura), odnosno 2.948,00 eura (Tbr. 8.1. u svezi Tbr 54. Tarife) sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

56. Zbog toga je o troškovima postupka odlučeno kao pod točkama II. -V. ove presude.

57. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 23. srpnja 2026.

SUTKINJA

Ivana Hrkać

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude, putem ovog suda.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženicima po punomoćnicima Jeleni Šanić i Predragu Trutinu

- u spis