Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: P-44/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Mariji Petrina Kubica, u pravnoj stvari tužitelja DIZALA ĐURČEVIĆ d.o.o. Virovitica, Ulica Josipa Jurja Strossmayera 43, OIB: 55659871784, kojeg zastupa punomoćnik Dario Grbavac, odvjetnik iz Virovitice, protiv tuženika TIM-COLOR d.o.o. Zagreb, Dominika Mandića 24, OIB: 99936689438, kojeg zastupa punomoćnik Nevio Svilar, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 23. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Tužba se odbacuje.

II Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. travnja 2025. Općinskom sudu u Virovitici podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koju protiv njega vodi tuženik pred Općinskim sudom u Virovitici pod poslovnim brojem Ovr-243/2025 radi izravne naplate tražbine u iznosu od 49.716,59 eur, budući da je zaključkom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: Ovr-243/2025-7 od 28. ožujka 2025. upućen pokrenuti predmetu parnicu iz razloga čl.50. st.1. t.7., 9. i 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: OZ).

2. Rješenjem poslovni broj P-204/2025-2 od 7. travnja 2025. Općinski sud u Virovitici oglasio se stvarno nenadležnim i predmet je ustupljen ovome sudu na daljnji postupak.

3. Iz navoda tužbe i priloženih preslika ovršnog spisa Općinskog suda u Virovitici broj Ovr-243/25 (list 19-40, 43-168) proizlazi da je tuženik na temelju ovršnih isprava - bjanko zadužnica ovjerenih kod javnog bilježnika Dubravke Filipović Kovačić iz Virovitice pod brojem OV-4575/23 od 14. rujna 2023. te zadužnica ovjerenih kod istog javnog bilježnika pod poslovnim brojevima OV-4572/23, OV- 4573/23, OV-4574/23 i OV-4143/23 protiv tužitelja pokrenuo postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom radi naplate tražbine u iznosu od 49.716,59 eura po računima br. 8. i 9. od 26. veljače 2025. izdanih tužitelju, a odnose se na tuženikove tražbine prema tužitelju zbog kašnjenja u izvedbi radova od strane tužitelja na projektu rekonstrukcije zgrade MORH-a u Zagrebu, u Bauerovoj ulici, slijedom čega je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske tuženiku naplatilo penalizaciju u iznosu od 31.100,00 eur na način da je tuženiku za navedeni iznos umanjena isplata po okončanoj situaciji, zatim trošak nadzora do konačne primopredaje zgrade investitoru u iznosu od 12.278,57 eur, trošak najma skele u iznosu od 11.600,02 eur, trošak produženja bankarske garancije u iznosu od 204,00 eur, trošak radova u iznosu od 613,20 eur i 2.880,00 eur, šteta na kamenim stepenicama na ulazu u zgradu, čiji je popravak tuženik platio u iznosu od 1.023,00 eur, te trošak otklanjanja nedostataka u vidu servisa tipkala na liftovima koja nisu radila u iznosu od 3.080,40 eur, sve s osnove Ugovora za isporuku i ugradnju dizala D1, dizala D2 i koso podizne platforme od 11. rujna 2023.

4. Dakle, predmetna parnica pokrenuta je radi proglašenja nedopuštenom ovrhe Ovr-243/2025, pokrenute radi prisilne naplate tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu od 49.716,59 eura s osnove Ugovora za isporuku i ugradnju dizala D1, dizala D2 i koso podizne platforme od 11. rujna 2023.

5. Tijekom postupka nad tužiteljem je otvoren predstečajni postupak te je sud rješenjem poslovni broj P-50/2025-5 od 11. lipnja 2025. utvrdio prekid postupka s danom 17. travnja 2025.

6. Podneskom od 10. veljače 2026. tužitelj je izvijestio sud da je predstečajni postupak nad njim uspješno proveden i da je rješenje o potvrđivanju plana predstečajne nagodbe postalo pravomoćno i izvršno. Predložio je ovaj postupak nastaviti. Istaknuo je da tuženik, iako upoznat s činjenicom da je predmetna tražbina sporna i da je o istoj u tijeku sudski postupak, tu tražbinu nije prijavio u predstečajnom postupku tužitelja. Posljedično, pravomoćnim potvrđivanjem plana restrukturiranja predmetna tražbina je prestala, zbog čega tuženik više nema nikakvu legitimaciju niti mogućnost u ovom postupku, a svaka daljnja rasprava o osnovanosti bjanko zadužnica odnosno predmetne tražbine postala je pravno bespredmetna. Predložio je po potrebi zakazati i održati ročište te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. Tuženik je u podnesku od 10. ožujka 2026. osporio navode tužitelja. Istaknuo je da je tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari ustao s tužbom radi utvrđenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate kod Financijske agencije temeljem ovjerenih zadužnica. Kako se radi o deklaratornom tužbenom zahtjevu, tužitelju je za daljnji nastavak ovog postupka potreban pravni interes, koji mu nedostaje. Naime, nije sporno da je nad tuženikom otvoren predstečajni postupak i da je potvrđen plan restrukturiranja. Međutim, sukladno odredbi čl.71. Stečajnog zakona, od dana primitka pravomoćnog rješenja kojim se potvrđuje plan restrukturiranja Financijska agencija neće nastaviti s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima po računu dužnika na temelju osnova za plaćanje koje je prestala izvršavati od primitka rješenja o otvaranju predstečajnog postupka, a eventualno zaplijenjena sredstva po tim osnovama za plaćanje oslobodit će i omogućiti dužniku raspolaganje istima.

Budući da je po članku 71. Stečajnog zakona, ovršni postupak odnosno izravna naplata po računu tužitelja kao ovršenika temeljem predmetnih zadužnica tuženika kao ovrhovoditelja obustavljena, ne egzistira niti odluka suda u upućivanju tužitelja u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, niti bi ishod ove parnice bio od utjecaja na ovršni postupak. Stoga je predmetna parnica suvišna. Pravni smisao i svrha parnice radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate je ishoditi pravomoćnu presudu kako bi se obustavila izravna naplata, a nastupanjem uvjeta iz čl.71. Stečajnog zakona nema pravnog interesa tužitelja za daljnje vođenje ovog postupka. Stoga tužbu treba odbaciti. Ukoliko pravni interes postoji tužbeni zahtjev treba odbiti jer je naplata po predmetnim zadužnicama po sili zakona onemogućena.

Potraživao je i naknadu parničnih troškova.

8. Tužitelj podneskom od 3. travnja 2026. navodi kako smatra da ima pravni interes za vođenje ovog postupka. Poziva se na činjenicu da je nad tuženikom otvoren predstečajni postupak i da je plan restrukturiranja potvrđen. Smatra da sama okolnost da je u smislu članka 71. Stečajnog zakona Financijska agencija obustavila provedbu izravne naplate po računima dužnika ne znači da je prestao pravni interes tužitelja za vođenje ove parnice. Predmet ove parnice nije samo privremeno zaustavljanje izravne naplate, već utvrđenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava temeljem predmetnih zadužnica, čime se uklanja pravna nesigurnost i definitivno razrješava sporni pravni odnos između stranaka. Bez takve presude tuženik bi ponovno mogao doći u situaciju da predmetne zadužnice podnese na naplatu. Nadalje tužitelj ističe da se iznimnim trudom i zalaganjem uspio kroz predstečajnu nagodbu izboriti za nastavak rada i privređivanja za veći broj zaposlenika i za članove društva pa ne smije dopustiti nikakvu mogućnost manipulacije tuženika zadužnicama izdanim za avans. Stoga tužitelj očito ima pravni interes da sud odlukom utvrdi nedopuštenost predmetne ovrhe, kako bi se spriječile bilo kakve buduće pravne posljedice koje bi iz iste mogle proizaći. Tužitelj je istaknuo i činjenicu da je tuženik u predstečajnom postupku propustio prijaviti svoju tražbinu, slijedom čega ista ne može biti predmet namirenja izvan potvrđenog plana restrukturiranja. Upravo ta okolnost dodatno potvrđuje njegov pravni interes za donošenje deklaratorne sudske odluke kojom će se razriješiti sporni pravni odnos među strankama dok su navodi tuženika usmjereni isključivo na pokušaj procesnog izbjegavanja meritornog odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Tužitelj je potraživao naknadu parničnih troškova prema priloženom troškovniku.

9. Imajući u vidu činjenicu da je predstečajni postupak nad tužiteljem pravomoćno okončan, sud je smatrao da više ne postoje razlozi za prekid ovoga postupka te je, temeljem čl.215. st.6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) rješenjem od 9. travnja 2026. postupak nastavio.

10. U nastavku postupka sud je, na temelju navoda stranaka i uvida u rješenje ovoga suda poslovni broj St-84/2025-39 od 12. siječnja 2026. (list 250-262) te očitovanja Financijske agencije od 25. svibnja 2026. (list 273) utvrdio da kod tužitelja više ne postoji pravni interes za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

11. Nesporno je da je predstečajni postupak nad tuženikom pravomoćno okončan donošenjem rješenja poslovni broj St-84/2025-39 od 12. siječnja 2026., kojim je potvrđen plan restrukturiranja dužnika od 3. prosinca 2025.

12. Sukladno odredbi čl.62. st.1. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24., dalje: SZ) potvrđeni plan restrukturiranja ima pravni učinak prema svim njegovim sudionicima, a tražbina vjerovnika koji svoju tražbinu nije prijavio u predstečajni postupak može se namiriti samo na način, u rokovima i pod uvjetima koje predviđa plan restrukturiranja za tražbine skupine vjerovnika kojoj bi dotični vjerovnik pripadao da je prijavio tražbinu.

13. Iz uvida u rješenje ovoga suda poslovni broj St-84/2025-39 od 12. siječnja 2026. proizlazi da tuženik kao vjerovnik nije prijavio tražbinu u predstečajnom postupku nad tužiteljem. No s obzirom na citiranu odredbu čl.62. st.1. SZ-a, potvrđeni plan restrukturiranja ima pravni učinak i na tuženika kao vjerovnika.

14. Nadalje, odredbom članka 71. st.1. SZ-a propisano je da od dana primitka pravomoćnoga rješenja kojim se potvrđuje plan restrukturiranja, Financijska agencija neće nastaviti s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima po računu dužnika na temelju osnova za plaćanje koje je prestala izvršavati od primitka rješenja o otvaranju predstečajnoga postupka, a eventualno zaplijenjena sredstva po tim osnovama za plaćanje oslobodit će i omogućiti dužniku raspolaganje istima.

15. Iz očitovanja Financijske agencije Klasa: 034-011/26-07, Urbroj: 118-08- 3201-26 od 25. svibnja 2026. (list 273) proizlazi da je Financijska agencija u postupku izravne naplate na temelju ovršnih isprava – zadužnica ovjerenih kod istog javnog bilježnika Dubravke Filipović Kovačić iz Virovitice, pod poslovnim brojevima OV-4572/23, OV-4573/23, OV-4574/23 i OV-4143/23, protiv ovršenika DIZALA ĐURČEVIĆ d.o.o. Virovitica, Ulica J.J. Strossmayera 43, OIB: 55659871784, prestala s postupanjem navedenih osnova te oslobodila sredstva i omogućila ovršeniku raspolaganje istima.

16. Slijedom navedenog sud je utvrdio da kod tužitelja više ne postoji pravni interes za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije na temelju ovršnih isprava - bjanko zadužnica ovjerenih kod javnog bilježnika Dubravke Filipović Kovačić iz Virovitice pod brojem OV-4575/23 od 14. rujna 2023. te zadužnica ovjerenih kod istog javnog bilježnika pod poslovnim brojevima OV-4572/23, OV-4573/23, OV-4574/23 i OV- 4143/23, budući da se postupak kod Financijske agencije više ne vodi i zaplijenjena sredstava su tužitelju vraćena.

17. Nadalje, na pokretanje ove parnice tužitelj je upućen zaključkom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ovr-243/2025-7 od 28. ožujka 2025., što znači da se pokretanje i vođenje ove parnice odnosi se na konkretan postupak ovrhe koji je tuženik pokrenuo protiv tužitelja.

Stoga sud ne prihvaća tvrdnju tužitelja da predmet ove parnice nije samo privremeno zaustavljanje izravne naplate, već utvrđenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava temeljem predmetnih zadužnica, čime se uklanja pravna nesigurnost i definitivno razrješava sporni pravni odnos između stranaka budući da bi bez takve presude tuženik ponovno mogao doći u situaciju da predmetne zadužnice podnese na naplatu.

18. Iz svih navedenih razloga sud je tužbu, zbog nedostatka pravnog interesa, odbacio.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. i čl.156. Zakona o parničnom postupku.

Tužitelju je priznat:

-trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) jer je na pokretanje ovoga postupka bio upućen zaključkom suda i

-trošak sastava podneska od 10. veljače 2026. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8. toč.1. Tarife) jer je tim podneskom tužitelj predložio nastavak postupka, a prijedlog je usvojen i pravomoćnim rješenjem od 9. travnja 2026. postupak je nastavljen

-porez na dodanu vrijednost u iznosu od 500,00 eura

-trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 815,43 eura

Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 3.315,43 eura.

Tuženiku je priznat:

- trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.7. toč.1. Tarife), jer je tu pravnu radnju opravdano poduzeo radi zaštite svoga interesa u ovršnom postupku

-trošak sastava odgovora na prijedlog za određivanje privremene mjere u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.11. toč.1. Tarife) jer je prijedlog odbijen

-trošak sastava obrazloženog podneska od 10. ožujka 2026. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8. toč.1. Tarife) jer je navedenim podneskom tuženik predložio odbacivanje tužbe, kako je ovim podneskom i odlučeno.

-porez na dodanu vrijednost od 750,00 eura (Tbr.46. Tarife).

Ukupno priznati troškovi tuženika iznose 3.750,00 eura.

20. Budući da su troškovi stranaka utvrđeni u približno istoj visini sud je, uvažavajući sve gore navedene okolnosti, odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Bjelovaru 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Marija Petrina Kubica

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka rješenja, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u tri primjerka.