Poslovni broj: P-783/2022-49

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac u pravnoj stvari tužitelja- protutuženog NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Čoliću, odvjetniku u Rijeci protiv tuženice- protutužiteljice ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan i Jabuka iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj-protutužiteljici ĆŠ iz [adresa], I. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju-protutuženom NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 26.086,67 €, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 2. siječnja 2020. do isplate, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15), uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženog u dijelu u kojem potražuje da sud naloži tuženici – protutužiteljici isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku:

- na iznos od 1.844,85 eura od 16.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 358,35 eura od 27.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.035,24 eura od 17.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.105,58 eura od 17.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.216,47 eura od 08.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.104,25 eura od 05.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.094,96 eura od 08.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.090,98 eura od 06.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.092,31 eura od 03.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.101,60 eura od 08.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.094,96 eura od 13.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.101,60 eura od 16.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.101,60 eura od 15.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.128,14 eura od 20.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 35.596,26 eura od 30.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,18 eura od 10.02.2015. godine pa do isplate.

III. Nalaže se tužitelju – protutuženiku NŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tuženoj – protutužiteljici ĆŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.252,04 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15), uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa nadalje do isplate, i to:

- na iznos od 202,27 euro počevši od 9.1.2014. godine do isplate,

- na iznos od 202,80 euro počevši od 9.2.2014. godine do isplate,

- na iznos od 203,06 euro počevši od 9.3.2014. godine do isplate,

- na iznos od 202,53 euro počevši od 9.4.2014. godine do isplate,

- na iznos od 201,21 euro počevši od 9.5.2014. godine do isplate,

- na iznos od 200,68 euro počevši od 9.6.2014. godine do isplate,

- na iznos od 200,94 euro počevši od 9.7.2014. godine do isplate,

- na iznos od 202,80 euro počevši od 9.8.2014. godine do isplate,

- na iznos od 202,27 euro počevši od 9.9.2014. godine do isplate,

- na iznos od 202,53 euro počevši od 9.10.2014. godine do isplate,

- na iznos od 203,33 euro počevši od 9.11.2014. godine do isplate,

- na iznos od 203,33 euro počevši od 9.12.2014. godine do isplate,

- na iznos od 203,33 euro počevši od 9.1.2015. godine do isplate,

- na iznos od 204,66 euro počevši od 9.2.2015. godine do isplate,

- na iznos od 203,06 euro počevši od 9.3.2015. godine do isplate,

- na iznos od 202,00 euro počevši od 9.4.2015. godine do isplate,

- na iznos od 200,94 euro počevši od 9.5.2015. godine do isplate,

- na iznos od 200,41 euro počevši od 9.6.2015. godine do isplate,

- na iznos od 200,68 euro počevši od 9.7.2015. godine do isplate,

- na iznos od 200,68 euro počevši od 9.8.2015. godine do isplate,

- na iznos od 200,41 euro počevši od 9.9.2014. godine do isplate,

- na iznos od 202,27 euro počevši od 9.10.2015. godine do isplate,

- na iznos od 200,68 euro počevši od 9.11.2015. godine do isplate,

- na iznos od 202,27 euro počevši od 9.12.2015. godine do isplate,

- na iznos od 202,53 euro počevši od 9.1.2016. godine do isplate,

- na iznos od 203,06 euro počevši od 9.2.2016. godine do isplate,

- na iznos od 201,21 euro počevši od 9.3.2016. godine do isplate,

- na iznos od 199,08 euro počevši od 9.4.2016. godine do isplate,

- na iznos od 199,35 euro počevši od 9.5.2016. godine do isplate,

- na iznos od 199,08 euro počevši od 9.6.2016. godine do isplate,

- na iznos od 198,55 euro počevši od 9.7.2016. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju – protutuženiku NŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tuženoj – protutužiteljici ĆŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.981,68 euro s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15), uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , tekućom od 21. srpnja 2016. do isplate, u roku od 15 dana.

V. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice u dijelu u kojem potražuje dosudu zakonskih zateznih kamata na iznos od 3.981,68 euro koje teku od 1. listopada 2013. do 20. srpnja 2016.

VI. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) u tužbi navodi da su on i tužena 30. listopada 2009. kao kupci zaključili ugovor o kupoprodaji stana sa prodavateljem Teletera d.o..o. temeljem kojeg ugovora su se oboje uknjižili svaki u ½ idealnog dijela nekretnine koja je upisan u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-76 i E-234). Sukladno prethodnom dogovoru, a budući da su u to vrijeme bili bračni drugovi, isplatu kupoprodajne cijene predmetnog stana da su dogovorili na način da tužitelj zaključi ugovor o namjenskom kreditu sa Zagrebačkom bankom d.d., a da potom zajednički otplaćuju anuitete kredita u jednakim dijelovima iz svojih plaća. U međuvremenu da je došlo do prekida bračne zajednice i formalnog razvoda braka te da je tužena od 1. listopada 2013., protivno njihovom dogovoru, prestala plaćati anuitete kredita iako je bila dužna plaćati polovicu rate kredita. Tužitelj, da bi spriječio nastanak neposredne štete koja je prijetila zbog nemogućnosti da mjesečno podmiruje cjelokupnu ratu, a to je otkaz ugovora o namjenskom kreditu i aktiviranje sredstava osiguranja pokretanjem ovršnog postupka na nekretnini i prodaji na javnoj dražbi ispod tržišne vrijednost i, poduzeo je korisnu radnju te se opet zadužio, otplatio i zatvorio kredit, a tužena da je ostvarila korist jer ½ dijela prava vlasništva nije bila predmetom ovrhe. Nakon prekida bračne zajednice pa do podizanja tužbe tužitelj da je radi podmirenja ugovorne obveze s osnove ugovora o namjenskom kreditu i plaćanja kupoprodajne cijene isplatio iznos od 393.100,00 kn. Sukladno odredbi čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima tužena da ima obvezu tužitelju isplatiti iznos od 196.550,00 kn što predstavlja dio tužene s osnove kupoprodajne cijene predmetnog stana, a koji izdatak je u korist tužene izvršio tužitelj. Također ističe da se radilo o poslu koji nije trpio odgađanje te mu je predstojala šteta, a otplaćivanjem rata kredita tužitelj da je otklonio predstojeću štetu koja bi u protivnom nastala.

1.1. U odgovoru na tužbu, tužena-protutužiteljica (dalje: tužena) navodi kako u stanu koji je predmet postupka tužitelj i tužena nisu nikada živjeli već su ga kupili isključivo sa svrhom iznajmljivanja, a njihova bračna zajednica da je faktički prestala egzistirati 1.listopada 2013. Stan da su zajednički iznajmljivali za novčani iznos od 400,00 Eur mjesečno. Ne osporava da je tužitelj kao korisnik kredita 2.12.2009. zaključio ugovor o namjenskome kreditu temeljem kojeg je isplaćen dio kupoprodajne cijene u iznosu od 96.800,00 Eur, a koji je zaključen na period od 10 godina sa mjesečnim anuitetom od 1.026,72 Eur. Do prestanka egzistiranja bračne zajednice predmetni kredit da se plaćao na način da se iznos najamnine koristio za pokriće dijela mjesečnog anuiteta dok su razliku do punog anuiteta rate kredita stranke otplaćivale na jednake dijelove odnosno svaka stranka 313,36 Eur. Nakon prestanka bračne zajednice, a budući da se najamnina plaćala na žiro račun tužene, ona da je tužitelju isplatila novčani iznos od 10.000,00 Kn s naslova pripadajućeg mu dijela najamnine predmetnog stana, i s naslova njegovog suvlasničkog dijela vozila Suzuki SX4 reg. oznake [registarska oznaka]. Tužena da je stoga isplatila tužitelju njegovu ½ dijela najamnine koja je primila na svoj žiro račun u periodu od prestanka bračne zajednice pa do 31.12.2013 kada je tužitelj samoinicijativno donio odluku o otkazu ugovora o najmu JŠ i ZŠ jednako kao i odluku o useljenju u predmetni stan. Od 1.1.2014. u posjedu predmetnog stana da se nalazi isključivo tužitelj koji da je najprije u njemu živio, a potom ga je iznajmljivao bez odobrenja i znanja tužene GŠ za novčani iznos od 350,00 Eur. Dalje navodi da je tužitelj samostalno podmirivao rate kredita u razdoblju od 1.10.2013. do 30.1.2015. te je samoinicijativno, bez suglasnosti tužene donio odluku o zatvaranju kredita i isplati iznosa od 393.100,00 kn suprotno čl. 37. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona. Tužitelj da nije tražio od tužene pisanu suglasnost već je čitavo vrijeme pregovarao s tuženom oko konačnog rješavanja imovinsko pravnih odnosa predmetnog stana. S obzirom da je tužitelj iz predmetnog stana iselio podstanare koji su uredno plaćali najamninu te je uredno otplaćivao rate kredita preko godinu dana, tužena smatra da navodi tužitelja o poduzimanju korisne radnje, koja nije trpjela odgađanje su neosnovani, čak štoviše, tužitelj ne samo da nije kasnio s otplatama rata kredita, već je iste podmirivao čak i prije dospjelosti. Tužitelj da bi eventualno imao pravo potraživati po lovicu rate kredita koju je platio u ime tužene, a koja bi prema redovnom tijeku stvari dospjele do dana podnošenja tužbe odnosno zaključenja glavne rasprave i to samo u slučaju da ne postoji potraživanje tužene vezano uz predmetni stan. Međutim, s obzirom da tužena nije s tužiteljem uspjela postići dogovor oko vršenja suposjeda stana, već je stan isključivo koristio tužitelj od 1.1.2014., potražuje od tužitelja korist koju je on imao od korištenja njezinog suvlasničkog dijela, odnosno izmaklu korist koju bi tužena ostvarila da nije bilo štetne radnje tužitelja (iseljenje podstanara). Stoga tužena da potražuje od tužitelja iznos od 200,00 Eur mjesečno, zajedno sa zateznim kamatama počevši od 9. u mjesecu za tekući mjesec. Prema iskazu tužitelja u predmetu P-2665/13, tužitelj da je u trenutku prestanka bračne zajednice imao i ušteđevinu u iznosu od 60.000,00 kn pa stoga da tužena ima pravo i na novčani iznos od 30.000,00 kn ušteđevine tužitelja. Podneskom od 5. ožujka 2025. tuženica je konačno specificirala tužbeni zahtjev.

1.2. Dalje tijekom postupka, u podnesku od 12. listopada 2017., tužitelj u pogledu bračne stečevine i navodne polovice ušteđevine, ističe kako je tužena na istom zapisniku na koji se poziva navela da ima dionice HT d.d. Zagrebe s osnove kojih ostvaruje godišnju dividendu od 1.000,00 kn pa iz toga proizlazi da ima paket dionica u vrijednosti 63.000,00 Kn dok ujedno prešućuje vlasništvo drugih dionica kao što je dionica vodoprivrede te INA d.d. Zagreb te ušteđevina na svojem bankovnom računu na dan prekida bračne zajednice. Ističe prigovor radi prebijanja sa iznosima koje je tužiteljica imala na svojim bankovnim računima od 2011. do 2014. Također navodi kako 10 umjetničkih slika kao i pokloni koje su dobili za vjenčanje vrijede više od 30.000,00 kn, zatim 25.000,00 kn koje je tužena imala na svom bankovnom računu 1.10.2013., ½ dijela Suzuki SX4, uplate od 100,000,00 Kn za trgovanje na Forex burzi uplaćeno u tvrtku u stečaju te udjeli u drugim fondovima. Tijekom braka stranke da su zajedno kupile i pokretnine i to blagovaonski stol i stolice u vrijednosti 15.000,00 kn, radna soba u vrijednosti 4.500,00 kn, dječja soba u vrijednosti 5.500,00 kn, kauč i TV u vikend kući u [adresa] u vrijednosti 4.000,00 kn, za što sve tužitelj ističe sukladno čl. 333. st. 3. ZPP-a prigovor radi prebijanja sa iznosom od 30.000,00 kn koji se potražuje u protutužbenom zahtjevu.

1.3. Dalje tijekom postupka tužena navodi kako tužitelj mora dokazati da tužena posjeduje sve pokretnine navedene u prigovoru radi prijeboja te da one u stvarno pravnom i obiteljsko pravnom smislu pripadaju u bračnu stečevinu parničnih stranaka odnosno da nisu tuženičina vlastita imovina kao i da njihova zbirna vrijednost iznosi 30.000,00 kn.

2. Rješenjem suda od 11. ožujka 2019. određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se u predmetu P-951/18 vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu glede utvrđenja većeg suvlasničkog omjera tužitelja na predmetnoj nekretnini od tužene. Postupak je nastavljen rješenjem ovoga suda od 22. travnja 2022.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 2.12.2009. (list 11-18 spisa), potvrde o obavljenim transakcijama (list 24-34 spisa). Obračunsku ispravu za isplatu plaće (list 35 spisa), pregled prometa (list 36 spisa), tablica otplate nakon 1.10.2013. (list 37 spisa), odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (list 38 spisa) izradak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 7-10 spisa), potvrde o obavljenim transakcijama (list 19-23 spisa), sporazum od 27. svibnja 2014. (list 52-54 spisa), ugovor o najmu stana (list 55 spisa), zapisnik od 18.3.2014. (list 56-58 spisa), ugovor o najmu stana od 5. 9.2011. (list 59-60 spisa), elektroničku poštu od 17.11.2015. i 26.4.2016. (list 61-62 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3.10.2009. (list 87-96 spisa), srednji tečaj HNB-a u razdoblju 8.1.2014. do 8.1.2016. (list 106-131 spisa), popis zajedničke imovine stečene u braku (list 133 spisa), prikaz sudjelovanju u otplati stambenog kredita (list 135-136 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. P-951/18, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 209-211 spisa), tužene kao stranke (list 212-213 spisa), izvršen je uvi u otplatni plan (list 246 spisa), provedene je dokaz saslušanjem svjedoka JŠ (list 252 spisa), izvršen je uvid u otplatni plan od 27.3.2025. (list 264-268 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši (list 271-280, 301-302 te 303-306 spisa).

3.1. Sud je odbio provođenje drugih predloženih dokaza budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

4. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženog djelomično osnovan. Djelomično je osnovan i protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice.

5. Među strankama nije sporno:

-da su stranke 30. listopada 2009. kao bračni drugovi kupile predmetni stan;

- da su stranke suvlasnici svaki u ½ dijela predmetnog stana;

-da je tužitelj 2. prosinca 2009. zaključio ugovor o namjenskom kreditu kojim je financiran dio kupoprodajne cijene stana,

-da je do prestanka bračne zajednice kredit otplaćivan dijelom iz najamnine, a dijelom iz sredstava stranaka u jednakim dijelovima,

-da je bračna zajednica stranaka prestala 1. listopada 2013.,

-da je nakon toga tužitelj nastavio samostalno otplaćivati kredit te ga prije isteka ugovorenog roka u cijelosti zatvorio,

-da tužena nakon prestanka bračne zajednice nije sudjelovala u troškovima otplate predmetnog kredita.

5.1. Među strankama je sporno:

-je li tužitelj prijevremenom otplatom kredita poduzeo korisnu radnju koja nije trpjela odgađanje te ima li pravo od tužene zahtijevati naknadu polovice isplaćenog iznosa odnosno može li tužitelj potraživati polovicu nedospjelih obveza koje je prijevremeno podmirio zajedno sa zakonskim zateznim kamatama;

-je li za prijevremenu otplatu kredita bila potrebna suglasnost tužene,

-je li tužitelj nakon prestanka bračne zajednice isključivo koristio predmetni stan i ostvarivao korist od njegova korištenja, odnosno pripada li tuženoj naknada po toj osnovi,

-osnovanost protutužbenog zahtjeva tužene radi isplate polovice navodne ušteđevine koja predstavlja bračnu stečevinu.

5.2. Saslušan kao stranka tužitelj je u svojem iskazu naveo da je on 2015. otplatio u cijelosti kredit, posudio je cca 35.000,00 € od sestre i taj novac i danas vraća. Ovo da je morao učiniti jer da mu je banka već bila poslala tri opomene prije zapljene računa. Nakon razvoda da je ostao bez posla, rata kredita da je narasla na preko 8.000,00 kn i on to nije mogao više plaćati, dok tužena nije željela sudjelovati u otplati rata kredita. Kredit da je bio podignut na deset godina, međutim u dva navrata da su napravili povećanu uplatu na glavnicu, te su na taj način uspjeli smanjiti rok otplate kredita za dvije godine, tako da bi se kredit po redovnom tijeku stvari bio otplatio krajem studenog 2017. Prije nego što je zatvorio predmetni kredit da se nije konzultirao sa bivšom suprugom, ovdje tuženicom. Tužena da je svoju ušteđevinu trošila na dionice, forex fondove, putovanja i općenito na sebe. U predmetnom stanu da su od 2010. pa do veljače 2014. živjeli podstanari koji su plaćali cca 2.600,00 kn mjesečno najamnine, a otišli su iz stana kada se on u njega uselio. On da ih je tražio da se isele iz stana. Od veljače 2015. do cca prosinca 2015. da je u stanu bio podstanar kojeg je on pronašao, plaćao mu je najamninu od oko 2.600,00 kn i zvao se GŠ. Kada se on uselio u stan 2014. nije za to tražio dopuštenje tužene, niti je od nje tražio dopuštenje da otkaže ugovor o najmu stana s prethodnim podstanarima, jer da je tužena u to vrijeme bila protiv svega što je on predlagao. Dok je živio u tom stanu nije plaćao stanarinu, ali da nije niti mijenjao bravu od stana i tužena je mogla u svakom trenutku doći u stan . U razdoblju od 10. mjeseca 2013. do siječnja 2014. da je živio kao podstanar u [adresa] i plaćao je najamninu od 400 eura mjesečno. Podstanari koji su bili u stanu od 2010. do 2014. da su plaćali najamninu tuženoj. U stanu da je živio od siječnja ili veljače 2014. pa do danas, izuzev deset mjeseci kada je u tom stanu živio podstanar GŠ i to od siječnja 2021. do siječnja 2022. Nakon što se konzultirao sa dokumentacijom koju ima u posjedu, naveo je da je kredit isplatio 2015. i to u iznosu od cca 269.000,00 kn. Taj iznos da je platio banci, a razliku od 393.100,00 kn da je plaćao redovnim putem, odnosno ratama od 8.000,00 kn mjesečno. Tuženoj da nikada nije ponudio, niti dao dio najamnine koju je ostvarivao za taj stan budući da nije uopće sudjelovala u otplati tog stana, niti u brizi oko stana pa nije smatrao obveznim davati joj najamninu. Sa tuženom da je potpisao sporazum nakon razvoda kojim je potvrdio da je primio cca polovicu visine rente koja se nagomilala na njezinom računu i to u iznosu od nekih 12.000,00 kn, međutim taj novac da nije primio. U trenutku prestanka bračne zajednice na svom računu da je imao 30.000,00 kn.

5.3. Saslušana kao stranka tužena je u svojem iskazu navela da su nakon što su sklopili brak, živjeli u kući njezinih roditelja i budući da su oboje imali dobre poslove i prihode odlučili su investirati višak prihoda u kupnju stana. Odlučili su da nositelj kred ita bude tužitelj tako da samo jedna osoba bude opterećena kreditom za slučaj da netko ostane bez posla, kako bi bili i dalje financijski osigurani. 1. listopada 2013. da je prestao njihov suživot i ona da je svjesna da kao vlasnica ½ stana ima obveze prema tom stanu, međutim isto tako da ima i pravo na određena potraživanja od tog stana. Tužitelj da je samoinicijativno, bez njezinog znanja napravio prijevremenu otplatu kredita, a za otplatu kredita nakon 1. listopada 2013. ona da tužitelju nije ništa dala, već mu je dala samo iznos od 10.000,00 kn, koji je naveden u čl. 6. Sporazuma na ime dijela najamnine za predmetnu nekretninu. Od 1. siječnja 2014., kada se tužitelj uselio u stan da nije dobila apsolutno ništa u smislu najamnine, niti je njoj tužitelj išta plaćao. Najamnina za taj stan da je bila oko 400 eura. Po prestanku njihovog suživota tužitelj da je imao ušteđevinu od oko 60.000,00 kn, te smatram da joj pripada polovica te ušteđevine. U periodu od 2010. do veljače 2014. da su imali dva različita najmoprimca, te su dobivali najamninu od 300-400 eura, koja se koristila za otplatu kredita. Novac da je primala ona na svoj račun, jer je to bilo tako navedeno u ugovoru. 1. listopada 2013. kada je prestao njihov suživot, tužitelj da se odselio u stan u [adresa] koji je unajmio sve do 1. siječnja 2014. kada je iselio tadašnje podstanare iz stana i on se uselio, a o svemu da ju nije obavijestio. Ključ od stana ima, ali u taj stan da nije ulazila nakon 1. listopada 2013. Ne sjeća se gdje sam pronašla ugovore o najmu stana koje je dostavila u ovaj spis. Na dan prekida bračne zajednice da je imala 10.000,00 kn ušteđevine.

5.4. Svjedok JŠ je u svojem iskazu u bitnome naveo kako je on bio podstanar u predmetnom stanu od 2011. godine te je plaćao najamninu oko 400 Eur mjesečno plus režije. U stanu da je živio sa cimerom ČŠ koji se odselio negdje krajem 2012. Nešto prije Božića 2013. dok je bio u stanu da je čuo sam kako netko s ključem pokušava otvoriti bravu od ulaznih vrata, međutim vrata da su bila zaključana i s unutarnje strane pa se nisu mogla otvoriti. Negdje sat vremena nakon toga ispod vrata mu je netko gurnuo pismo, u potpisu je bio NŠ i u pismu je pisalo da je u problemima sa ĆŠ jer da iako je njihov interni dogovor bio da će ona najamninu uplaćivati na račun kreditne partije, ona da to nije uplaćivala već je novac zadržala. Nadalje je pisalo da on pokušava ući u stan i da želi živjeti u tom stanu jer da nema gdje drugdje živjeti. Na Snježanin račun da je uplaćivao najamninu. Tada da je odlučio izaći iz stana. Nakon prestanka najma da je ostao dužan režijske troškove koji su riješeni unutar dva mjeseca i koje je platio ĆŠ. Ne sjeća se je li ga NŠ u tom pismu izričito tražio da iseli iz stana ili je to to zaključio iz konteksta, jer sigurno nije sa njime biti cimer. Najamnina od 400 Eur da je bila za obojicu.

5.5. Sud je poklonio vjeru iskazima saslušanih stranaka budući da su o odlučnim činjenicama u bitnome suglasno iskazivali, uvjerljivo i životno logično, te su njihovi iskazi potkrijepljeni i materijalnom dokumentacijom u spisu. U odnosu na različite iskaze u pogledu visine ušteđevine koju je tužitelj imao u trenutku prestanka bračne zajednice, valja istaći da sud u tom dijelu nije poklonio vjeru iskazu tužitelja iz razloga koji će niže biti detaljnije obrazloženi (vidi par. 8.-8.4. presude). Sud je također poklonio vjeru iskazu saslušanog svjedoka JŠ budući da je objektivno, uvjerljivo i detaljno iskazivao o okolnostima koje su mu poznate.

5.6. Uvidom u sporazum od 27. svibnja 2014. (list 52-54 spisa) utvrđeno je da su parnične stranke suglasno riješile dio imovinsko pravnih odnosa nastalih za vrijeme trajanja bračne zajednice koja je prestala egzistirati 1. listopada 2013. Tako je utvrđeno da je za vrijeme trajanja braka kupljeno vozilo marke Suzuki Sx4, nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] na adresi [adresa], k. o. [katastarska općina]. Također je utvrđeno da su se u najmu predmete nekretnine do 31.12.2013. nalazili podstanari te da se od 1.1.2014. u posjedu nalazi isključivo NŠ. Ugovorne strane su suglasno utvrdile da će istovremeno s potpisom sporazuma potpisati i ugovor o darovanju motornog vozila kojim će tužitelj u cijelosti darovati tuženoj predmetno motorno vozilo marke Suzuki te će tužena isplatiti tužitelju s naslova pripadajućeg mu dijela najamnine nekretnine i s naslova njegovog suvlasničkog dijela vozila iznos od 10.000,00 kn, a koji primitak iznosa je tužitelj potpisom sporazuma potvrdio. Također je utvrđeno da je tužitelj potpisom sporazuma izjavio da su sva njegova potraživanja s naslova najamnine i u odnosu na vozilo u cijelosti namirena i odriče s potraživati od tužene bilo koje druge iznose i ostvarenja bilo kojih drugih prava s navedene osnove, dok će ostatak zajedničke imovine odnosno vlasništva nad nekretninom u njihovom suvlasništvu pokušati riješiti mirnim putem.

6. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženog valja istaći da, sukladno čl. 1121. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15, dalje: ZOO) obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može se pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da za primjenu instituta poslovodstva bez naloga moraju kumulativno biti ispunjene pretpostavke i to da se radi o poslu drugoga, da posao nije trpio odgađanje te da je postojala neposredna opasnost nastanka štete ili propuštanja očite koristi. Teret dokazivanja postojanja navedenih pretpostavki je na tužitelju. Nadalje, čl. 1119. ZOO-a propisano je da tko da drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

6.1. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu od 2.12.2009. (list 11-18 spisa) utvrđeno je da je tužitelj zaključio sa Zagrebačkom bankom d.d. predmetni ugovor o kreditu na iznos od 96.800,00 € sa kamatnom stopom od 5% godišnje koja je fiksna dvije godine, a kasnije promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta temeljem važeće odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i to na rok otplate od 10 godina odnosno do 1.1.2020. Nadalje je utvrđeno da je kredit podignut za kupnju stana i zatvorenog parkirališnog mjesta te da je anuitet iznosio 1.026,72 €, uz zasnivanje založnog prava na nekretnini koja je predmetom kupnje, čija vrijednost je procijenjena iznosom od 103.800,00 €.

6.2. Uvidom u obračunsku ispravu za isplatu plaća od 3.12.2013. (list 35 spisa) utvrđeno je da je tužitelj imao plaću u iznosu od 13.966,79 kn te da je imao obustavu plaće u korist Zagrebačke banke u iznosu od 13.900,00 kn. Također, uvidom u pregled prometa po računu tužitelja utvrđeno je da mu je poslodavac 14.11.2013. uplatio iznos od 68,79 kn te 26.11.2013. otpremninu u iznosu od 29.300,00 kn.

6.3. Uvidom u odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 30.9.2013. (list 38 spisa) utvrđeno je da je tužitelju sa danom 31.10.2013. otkazan ugovor o radu.

6.4. U svojem nalazu i mišljenju stalni sudski vještak Marin Rameša (list 271-280 spisa) je naveo da bi, sukladno tablici 1. Nalaza i mišljenja, iznos ugovorene redovne kamate po početnom otplatnom planu od početka otplate kredita (1.2.2010.) za čitavo početno ugovoreno vrijeme otplate (do 1.1.2020) iznosio 25.405,50 eura u valuti ugovora odnosno 26.245,79 eura po fiksnom tečaju konverzije. U tablici 2. vještak je izračunao zatezne kamate na plaćene iznose prema iznosima i datumima kako ih je tužitelj naveo odnosno od 1.10.2013., te je utvrdio da bi zakonske zatezne kamate na ukupan iznos uplata od 393.100,00 kn do 1.1.2020. iznosio od 21.396,60 eura odnosno na polovicu uplaćenog iznosa, vodeći se tužbenim zahtjevom, zatezne kamate tada da iznose 10.698,27 eur.

6.5. U svojem dopunskom nalazu i mišljenju (list 304-306 spisa) vještak je naveo da bi prema početnom otplatnom planu od 1. listopada 2013. (prestanka bračne zajednice) pa do posljednje redovne rate (1.1.2020) redovna kamata iznosila 11.265,68 eura odnosno 11.308,53 eura po fiksnom tečaju konverzije. To da je iznos kojeg bi u slučaju redovne otplate stranke platile, odnosno ako bi plaćale pola-pola, onda bi svaka platila 5.654,27 eura po fiksnom tečaju konverzije.

6.6. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka budući da je nalaz i mišljenje sačinio po pravilima struke, objektivno i detaljno, te stranke nisu imale primjedbe na njega.

6.7. Sukladno čl. 326. st.1. ZPP-a sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. Glavna rasprava je u ovom predmetu zaključena 23. listopada 2025., dok je predmetni kredit, sukladno Ugovoru od 2. prosinca 2009. (list 11-18 spisa) trebao dospjeti 1. siječnja 2020. Slijedom navedenoga, u trenutku zaključenja glavne rasprave sve obveze iz predmetnog ugovora o kreditu bile su dospjele, neovisno o tome što ih je tužitelj prijevremeno podmirio. Stoga okolnost da je tužitelj prijevremeno ispunio i dio obveza koje u trenutku podnošenja tužbe još nisu bile dospjele nije relevantna. Naime, do donošenja odluke otpala je zapreka na koju se tužena pozivala, budući da više ne postoji nijedna nedospjela obveza iz predmetnog kreditnog odnosa. Pri tome valja naglasiti da prijevremenom otplatom kredita nije povećan opseg obveze tužene, koju obvezu ni sama tužena ne spori, već je upravo suprotno, izbjegnuto plaćanje budućih redovnih ugovornih kamata. Istina je da je za poduzimanje radnje zatvaranja kredita tužitelj, u smislu čl. 37. st.2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15) trebao pisanu suglasnost tuženice, međutim, nedostatak takve suglasnosti nema za učinak nevaljanost poduzete radnje, već bi tuženica, u smislu st. 3. istog članaka bila ovlaštena potraživati naknadu štete ako bi ju pretrpjela. Međutim, iz dopunskog nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da bi, da je kredit otplaćivan prema početnom otplatnom planu, od 1. listopada 2013. do konačne otplate bilo plaćeno još 11.308,53 EUR redovnih kamata, odnosno da bi polovica tog iznosa teretila upravo tuženu. Slijedom toga, prijevremenom otplatom kredita tužena nije dovedena u nepovoljniji, već u povoljniji imovinski položaj. Budući da je među strankama nesporno da su parnične stranke svaka suvlasnik u ½ dijela predmetne nekretnine za čiju kupnju je podignut kredit, te budući da tužena-protutužiteljica u svojem iskazu ne spori svoju obvezu plaćanja ½ dijela predmetnog kredita, osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom ½ dijela otplaćenog kredita od prestanka bračne zajednice 1.10.2013. do prijevremene otplate kredita, u ukupnom iznosu od 26.086,67 € (196.550,00 kn), s time da se ističe kako tužena nije tijekom postupka sporila visinu tužbenog zahtjeva, a visina proizlazi i potvrda o obavljenim transakcijama (list 19-34 spisa).

6.8. Međutim, sud nije prihvatio zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje zakonske zatezne kamate na svaki pojedini iznos koji je uplatio banci od dana izvršene uplate do isplate. Naime, iako je tužitelj ispunjenjem obveze prema banci stekao regresnu tražbinu prema tuženoj u dijelu u kojem je ispunio njezinu obvezu, sama činjenica prijevremene otplate ne može imati za posljedicu da tužena dospije u zakašnjenje prije nego što bi njezina obveza prema redovnom tijeku stvari dospjela na ispunjenje. Prihvaćanjem tužiteljevog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata od dana svake pojedine uplate banci tužena bi bila dovedena u nepovoljniji položaj od onoga u kojem bi se nalazila da kredit nije bio prijevremeno zatvoren. Naime, zakonska zatezna kamata predstavlja sankciju zbog zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze i njezina je stopa tijekom utuženog razdoblja bila viša od ugovorene kamate sadržane u ugovoru o kreditu. Točnije, zakonska zatezna kamata se u relevantnom razdoblju kretala od 12,00% godišnje do 5,89%, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka (list 276-277 spisa), dok je ugovorena kamatna stopa sukladno predmetnom Ugovoru o namjenskom kreditu iznosila 5,00% godišnje (EKS 5,27%). Time bi tužena bila obvezana snositi veći teret od onoga koji bi imala da je kredit otplaćivan prema ugovorenom otplatnom planu, iako je prijevremena otplata izvršena isključivo odlukom tužitelja, bez njezinog znanja i suglasnosti. Da je tome tako proizlazi i iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka Marina Rameše (vidi par. 6.4. presude) kao i dopunskog nalaza i mišljenja (vidi par. 6.5 presude). Naime, na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da bi tuženica po redovno tijeku stvari od prestanka bračne zajednice (1.10.2013.) do 1.1.2020. platila ukupan iznos od 5.654,27 eura po osnovi ugovorene kamate, dok bi u istom periodu zatezne kamate platila u iznosu od 10.698,27 eur. Stoga sud smatra da tužitelj nema pravo zahtijevati zakonske zatezne kamate od dana kada je izvršio pojedine uplate banci na iznose koji prema redovnom tijeku otplate još nisu bili dospjeli, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.

6.9. Međutim, kako su sve obveze iz predmetnog ugovora o kreditu najkasnije dospjele 1. siječnja 2020., odnosno prije zaključenja glavne rasprave, tuženica je od tog trenutka u zakašnjenju s ispunjenjem svoje regresne obveze prema tužitelju, zbog čega tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dana dospjelosti predmetne obveze, a ne od dana kada je on prijevremeno podmirio dug banci. Slijedom navedenoga, sud je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavnicu ocijenio osnovanim, i to zajedno sa zateznim kamatama na ukupno dosuđeni iznos (½ dijela otplaćenog kredita) koja teče od 2. siječnja 2020. do isplate, dok ga je u dijelu kojim se zahtijeva isplata zakonskih zateznih kamata od dana pojedinih uplata banci (i to u zatraženom punom iznosu, a ne ½ dijela iznosa) valjalo odbiti.

6.10. Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.

7. U odnosu na protutužbeni zahtjev kojim tužena zahtijeva isplatu naknade zbog isključivog korištenja predmetnog stana od strane tužitelja, valja istaći slijedeće.

7.1. Među strankama nije sporno da se od 1. siječnja 2014. u isključivom posjedu predmetnog stana nalazio tužitelj, što proizlazi i iz Sporazuma od 27. svibnja 2014., u kojem su stranke izričito utvrdile da se od navedenog datuma u posjedu predmetne nekretnine nalazi isključivo tužitelj. Nije sporno niti da je tužitelj bez suglasnosti tužene otkazao najam dotadašnjim najmoprimcima te se uselio u stan, kao ni da je tijekom 2015. godine predmetni stan ponovno dao u najam trećoj osobi.

7.2. Iz iskaza samog tužitelja proizlazi da nije tražio suglasnost tužene niti za useljenje u predmetni stan niti za otkaz ugovora o najmu tadašnjim najmoprimcima, pri čemu je izričito naveo da se nije smatrao obveznim tuženoj isplaćivati bilo kakvu naknadu za korištenje stana niti dio ostvarene najamnine. Tužena je, s druge strane, iskazala da nakon prestanka bračne zajednice predmetni stan nije koristila, da joj tužitelj nije omogućio ostvarivanje suvlasničkih ovlasti niti ju je obavijestio da će useliti u stan, odnosno kasnije isti dati u najam trećoj osobi.

7.3. Navedene okolnosti potvrđene su i iskazom svjedoka JŠ, koji je iskazao da je bio najmoprimac predmetnog stana temeljem ugovora zaključenog s tuženom od 5. rujna 2011., prema kojem je ugovorena mjesečna najamnina iznosila 400,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Svjedok je naveo da mu je tužitelj ostavio pismo u kojem ga je obavijestio da ima problema s tuženom oko otplate kredita te da želi živjeti u predmetnom stanu, nakon čega je odlučio iseliti iz stana.

7.4. Nadalje, iz Ugovora o najmu od 5. travnja 2015. proizlazi da je tužitelj predmetni stan dao u najam GŠ uz ugovorenu mjesečnu najamninu od 350,00 EUR u protuvrijednosti u kunama. Time je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj nakon prestanka bračne zajednice samostalno raspolagao zajedničkom nekretninom, odlučivao o načinu njezina korištenja te ubirao sve plodove koji iz nje proizlaze, pri čemu tuženoj nije isplaćivao dio ostvarene koristi.

7.5. Odredbom čl. 38. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) propisano je da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, dok je st.2. istog članka propisano da se plodovi i druge koristi od cijele stvari (kao i troškovi i tereti) dijele među suvlasnicima razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova.

7.6. Sud stoga nalazi da tuženoj pripada pravo na naknadu u visini polovice tržišne najamnine za predmetni stan, odnosno 200,00 EUR mjesečno, budući da je upravo takav iznos odgovarao polovici ugovorene najamnine od 400,00 EUR koju su stranke ostvarivale iznajmljivanjem predmetnog stana neposredno prije nego što je tužitelj otkazao ugovor o najmu ranijem najmoprimcu . Okolnost da je tužitelj tijekom dijela utuženog razdoblja stan koristio za vlastito stanovanje, a tijekom dijela razdoblja isti iznajmljivao za nižu najamninu od 350,00 EUR mjesečno, ne utječe na osnovanost niti visinu zahtjeva. Naime, tuženica je zbog postupanja tužitelja bila potpuno isključena iz korištenja zajedničke nekretnine te joj pripada naknada koristi koju bi razumno ostvarivala da joj nije bilo onemogućeno korištenje njezina suvlasničkog dijela , a to je upravo iznos od 200,00 eura mjesečno.

7.7. Sud je imao u vidu da su u oba ugovora o najmu najamnine bile ugovorene u eurima protuvrijednosti u kunama prema važećem tečaju na dan plaćanja. Budući da je protutužbeni zahtjev postavljen upravo prema kunskoj protuvrijednosti iznosa od 200,00 EUR za svaki pojedini mjesec, a nakon uvođenja eura izvršena je konverzija pojedinačnih kunskih iznosa primjenom fiksnog tečaja konverzije, proizlazi da pojedinačni mjesečni iznosi nisu identični, već se kreću od 198,55 EUR do 204,66 EUR, ovisno o srednjem tečaju Hrvatske narodne banke koji je bio važeći na dan dospijeća pojedine mjesečne obveze. Kako je tuženica upravo na taj način odredila visinu svakog pojedinog mjesečnog potraživanja, a tužitelj visinu tako obračunatih iznosa nije osporio, sud nalazi da je protutužbeni zahtjev u tom dijelu osnovan.

7.8. Osnovan je i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na svaki pojedini mjesečni iznos. Naime, riječ je o novčanoj tražbini koja dospijeva mjesečno, pri čemu je tuženica kamate zatražila od 9. dana u mjesecu za prethodni mjesec korištenja , a sve kako je dospijeće bilo ugovoreno čl. 12. Ugovora o najmu stana sa JŠ od 5. rujna 2011. (list 59-60 spisa).

7.9. Slijedom svega navedenoga, valjalo je ovaj dio protutužbenog zahtjeva u cijelosti usvojiti i odlučiti kao u točki III. izreke presude.

8. U odnosu na zahtjev tužene za isplatu iznosa od 30.000,00 kn s osnove polovice ušteđevine koju je tužitelj imao u trenutku prestanka bračne zajednice, sud nalazi da je isti osnovan.

8.1. Iz zapisnika sa ročišta održanog 18. ožujka 2014. u predmetu ovog suda poslovni broj P-2655/13 (list 56-58 spisa) proizlazi da je tužitelj u tom postupku naveo kako je u trenutku prestanka bračne zajednice imao ušteđevinu u iznosu od oko 60.000,00 kn. Saslušan u ovom postupku, tužitelj je naveo da je imao ušteđevinu u iznosu od oko 30.000,00 kn. Međutim, bitno je da tužitelj nije osporio samo postojanje novčanih sredstava, već je osporavao njihovu visinu, navodeći manji iznos.

8.2. Sud je ocijenio da je vjerodostojniji njegov raniji iskaz dan u drugom sudskom postupku, u kojem je naveo da je raspolagao ušteđevinom u iznosu od 60.000,00 kn, nego iskaz dan u ovom postupku, u kojem tvrdi da je ušteđevina iznosila 30.000,00 kn.

8.3. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj izjavu o postojanju ušteđevine od 60.000,00 kn dao prije nego što je tuženica u ovom postupku postavila protutužbeni zahtjev radi isplate polovice navedene ušteđevine kao bračne stečevine. U vrijeme davanja tog iskaza tužitelj nije imao neposredan imovinski interes umanjiti visinu ušteđevine, zbog čega sud smatra da je takav iskaz dan spontano i bez procesnog motiva za prikazivanje činjenica u svoju korist.

8.4. Nasuprot tome, promjena iskaza u ovom postupku, kojom tužitelj visinu ušteđevine umanjuje na 30.000,00 kn, uslijedila je tek nakon što je tuženica postavila protutužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu jedne polovice ušteđevine kao bračne stečevine. Takva promjena iskaza vremenski se podudara s nastankom očitog imovinskog interesa tužitelja da prikaže manji iznos ušteđevine kako bi umanjio opseg eventualne obveze prema tuženici. Pritom tužitelj nije ponudio uvjerljivo i logično objašnjenje zbog čega bi njegov raniji iskaz bio netočan.

8.5. Ovdje valja istaći da je tužitelj je tijekom postupka istaknuo prigovor radi prijeboja, navodeći da prema tuženoj ima protutražbinu po osnovi druge imovine koja predstavlja bračnu stečevinu. Međutim, navedeni prigovor sud nije mogao razmatrati jer je istaknut nakon proteka zakonom predviđenog roka za isticanje procesnopravnog prigovora radi prebijanja iz čl. 288. a st.6. ZPP-a odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka (procesnopravni prigovor radi prijeboja istaknut je u podnesku od 12.10.2017., dok je prethodni postupak zaključen na ročištu održanom 17.5.2017.).

8.6. Slijedom navedenoga, sud je prihvatio ovaj dio protutužbenog zahtjeva i naložio tužitelju isplatu iznosa od 30.000,00 kn, odnosno 3.981,68 EUR prema fiksnom tečaju konverzije.

8.7. U odnosu na zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata od 1. listopada 2013., sud ga nije prihvatio. Naime, sama činjenica prestanka bračne zajednice ne dovodi automatski do dospijeća novčane tražbine između bivših bračnih drugova, niti je tužena prije postavljanja protutužbenog zahtjeva pozvala tužitelja na isplatu navedenog iznosa. Tužena je zahtjev za isplatu iznosa od 30.000,00 kn prvi put određeno postavila 21. srpnja 2016. Stoga je tužitelj u zakašnjenju tek od dana podnošenja protutužbe 21. srpnja 2016., slijedom čega tuženoj pripadaju zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od tog dana pa do isplate, dok se zahtjev za isplatu kamata za razdoblje od 1. listopada 2013. do 20. srpnja 2016. odbija kao neosnovan.

8.8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama IV. i V. izreke presude.

9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP -a. Sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka cijenio uspjeh stranaka u odnosu na glavne zahtjeve o kojima se odlučivalo u ovom postupku. Tužitelj je u cijelosti uspio s glavnim tužbenim zahtjevom za isplatu utvrđenog iznosa, dok je tuženica u cijelosti uspjela sa svojim glavnim protutužbenim zahtjevom. Odbijeni dijelovi tužbenog, odnosno protutužbenog zahtjeva odnose se isključivo na zahtjeve za isplatu zakonskih zateznih kamata za određena razdoblja, koja predstavljaju sporedna (akcesorna) potraživanja, te se kao takva ne uzimaju u obzir pri ocjeni uspjeha stranaka u postupku.

9.1. Kako je svaka od stranaka u cijelosti uspjela sa svojim glavnim zahtjevom odnosno utvrđen je 100%-tni uspjeh obje stranke u postupku, sud ocjenjuje da je uspjeh stranaka u postupku jednak. Sukladno čl. 154. st.4. ZPP -a ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Pored navedenog, prema mišljenju ovog suda, a budući da su se u okviru istog postupka istodobno raspravljali tužba i protutužba, pri čemu su izvođeni u bitnome isti dokazi i raspravljane iste odlučne činjenice, nema osnove da jedna stranka drugoj naknađuje troškove postupka.

9.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki VI. izreke presude.

U Rijeci, 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana njezina primitka, putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

-pun. tužitelja eKomunikacijom

-pun. tuženog eKomunikacijom