Poslovni broj 19 P.737/2022-59
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ani Srhoj, u pravnoj stvari tužitelja UŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Branka Skansi, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv tuženika 1. UŠF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 2. MŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 3. ZŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] , ad. 2. i ad. 3. zastupane po punomoćnici Katarini Hrdalo, odvjetnici iz Dubrovnika, radi Stvarno - pravo vlasništva nekretnine, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 2. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnica tužiteljice i tuženika ad. 2. i ad.3., 23. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica cjeline novoformirane kč. br. [katastarska čestica] – površine 444 m2 k. o. [katastarska općina], pa su tuženici dužni trpjeti provedbu geodetskog elaborata – prijavnog lista br. Klasa: 932-06/2020 -02/1224 , Ur.br. 541-30-01/3-21-8 od 18.2.2021 god., Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina, u zemljišne knjige i uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na ovoj nekretnini uz prethodno brisanje do sada svih uknjiženih prava na ovoj nekretnini s imena tuženica i njihovih pravih prednika pok. GŠ pok. ĆŠ, ŽŠ ud. ŠŠ u cijelosti, a sve na temelju ove presude.
II. Nalaže se tuženicama ad. 2. i ad. 3. naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 1.288,09 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 23. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica podnosi tužbu protiv tuženica radi utvrđenja prava vlasništva na novoformiranoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja treba nastati parcelacijom od 724/15 k. o. [katastarska općina], uz tvrdnju da je vlasništvo stečeno po osnovi dosjelosti. U tužbi navodi da je na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano suvlasništvo tuženica i njihovih pravnih prednika GŠ pok. ĆŠ za 8/16 dijela i ŽŠ ud. ŠŠ za 1/16 dijela. Pojašnjava pravni slijed od upisanih prednika tuženica do tuženica i to da su nasljednicima pok. GŠ PŠ pok. ĆŠ proglašeni nećaci AŠ pok. ĐŠ i ĆŠ pok. ĐŠ. Nasljednica pok. ĆŠ pok. ĐŠ je supruga DŠ, koja je umrla te je njezinom nasljednicom proglašena tuženica ZŠ rođ. DŠ pok. ĆŠ. ŠŠ pok. ĐŠ umro je 1995 god. I njegovim nasljednicima proglašeni su supruga ŽŠ ud. ŠŠ, kći ČŠ pok. ŠŠ , te HŠ pok. ŠŠ i kći MŠ pok. ŠŠ. ŽŠ ud. ŠŠ i ČŠ pok. ŠŠ umrle su i njihove zakonske nasljednice su tuženice pod 1. I pod 2.
1.1. Nadalje, da je prednik tužiteljice ĐŠ ( otac tužiteljice ) kupio od tada stvarnih vlasnika i posjednika (KŠ ) dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 37 m2 , te od pok. FŠ dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 444 m2. Pok. AŠ i pok. ĆŠ „ svoje biće u [adresa]
„ prodali su U i BŠ
FŠ pok. M , te je pok. ĆŠ izdao priznanicu za sebe i za pok. brata LŠ od 1.6.1949 god, da je primio iznos od 20.000,00 dinara. Sve nekretnine u Župi Dubrovačkoj koje su bile uknjižene na prednike tuženica prodane su od pok VŠ i ŠŠ obitelji FŠ. Nakon smrti pok U i BŠ ove nekretnine je naslijedio pok. JŠ koji je dio čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 444 m2 , prodao ocu tužiteljice 1977 god. Na ovim nekretninama i to čest. zem. [katastarska čestica] ( prije čest. zem. [katastarska čestica]) , i dijelu 724/15, i 990 k. o. [katastarska općina] ĐŠ je 1977 god., izgradio obiteljsku stambenu zgradu koja je ozakonjena pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje gradnju i zaštitu okoliša Dubrovačko – neretvanske županije br. Klasa: UP/I-350- 05/12-02/707 od 15.4.2013 god. Kupoprodajnim ugovorom od 7.4.2015 god., prednik tužiteljice je otkupio od OPĆINE ŽUPA DUBROVAČKA dio čest.zem. u površini od 4 m2 , dio na kojem je izgrađena kuća . Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od **.**.2020. god., ĐŠ je ustupio vlasništvo tužiteljici – svojoj kćeri jedinici na predmetnim nekretninama. Nikada nitko od uknjiženih vlasnika , kao i njihovi pravni prednici nisu osporavali predniku tužiteljice pravo vlasništva na kupljenim nekretninama, niti je itko istoga ometao prilikom gradnje obiteljske stambene zgrade na ovim nekretninama i isti je neometano u izgrađenoj zgradi živio sa svojom obitelji od 1977 god., a koja je izgrađena na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , pa je tužiteljica a putem svoga pravnog prednika pravo vlasništva na točno određenom fizičkom dijelu ovih nekretnina stekla dosjelošću.
1.2. Geodetskim elaboratom ovjeren od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar u Dubrovniku br. Klasa: 932-06/2020 -02/1224, Ur.br. 541-30-01/3- 21-8 od 18.2.2021 god., izvršeno je cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u čest. zem. [katastarska čestica] –površine 222 m2 , i 724/16 – površine 37 m2 ( koliko je tužiteljica bila uknjižena kao suvlasnica ) , te cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u čest. zem. [katastarska čestica] – površine 139 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] – površine 444 m2 , k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica tvrdi da je vlasnica novoformiranih katastarskih čestica čest. zem. [katastarska čestica] – površine 37 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] – površine 444 m2 k. o. [katastarska općina] , na kojim je izgrađena obiteljska stambena zgrada je tužiteljica , a koje nekretnine je ista stekla putem svoga pravnog prednika neometanim i isključivim posjedom preko 45 godina , pa je vlasništvo stečeno dosjelošću.
1.3. U svrhu sređivanja zemljišnoknjižnog stanja tužiteljica je pokrenula pojedinačni ispravni postupak koji se vodio pod br. Z. - 8059/2022 ( Ozn-75772021), te je rješenjem suda br. Z.-8059/2022 prihvaćena prijava za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a odbijeno za čest. zem. [katastarska čestica] , odnosno za novoformiranu čest. zem. [katastarska čestica] – površine 444 m2, a iz razloga što se jedino tuženica pod 3. protivila uknjižbi tužiteljice na novoformiranoj katastarskoj čestici , pa je tužiteljica upućena pokrenuti parnicu radi utvrđenja prava vlasništva na ovoj nekretnini .
1.4. Pravni prednik tužiteljice kupio je dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , sada novoformirana k. č. br. [katastarska čestica] – površine 444 m2, k. o. [katastarska općina] od stvarnog vlasnika FŠ, i to 1977 god., stupio u posjed ovog dijela nekretnine na kojoj je izgradio obiteljsku stambenu zgradu i to 1977 god., i nitko se od tuženika i njihovih pravnih prednika nije protivio gradnji i posjedu ove nekretnine, pa je tužiteljica pravo vlasništva stekla dosjelošću neprekidnim i neometanim posjedom preko 45 godina. Slijedom navedenog predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da je tužiteljica vlasnica cjeline novoformirane kč. br. [katastarska čestica] – površine 444 m2 , k. o. [katastarska općina] , pa su tuženici dužni trpjeti provedbu geodetskog elaborata – prijavnog lista u zemljišne knjige i uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na ovoj nekretnini uz brisanje prava suvlasništva na ime tuženica i njihovih pravnih prednika.
2. Tuženica ad. 1. nije podnijela odgovor na tužbu. U odgovoru na tužbu tuženice ad. 2. i ad. 3. tuženice potvrđuju da su pravne sljednice iza SŠ te U i ĆŠ te da su upisane kao suvlasnice predmetne nekretnine. Ostale navode tužbe osporavaju. Kao prvo, smatraju da je tužbeni zahtjev neodređen budući da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao takva uopće ne postoji u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] već samo u prijedlogu prijavnog lista koji je izradila tužiteljica sama. Ističu da su upravo one vlasnice premetne nekretnine – što je razvidno iz z.k. izvatka i rješenja o nasljeđivanju priloženih u spis uz tužbu. Tuženice su se, zajedno sa svojim pravnim prednicima izrijekom protivile svakom vidu uzurpacije vlasničkih ovlaštenja na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa su tako tužiteljici u postupku izrade geodetskog elaborata priloženog uz tužbu izrijekom zabranile disponiranje česticom zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s uspjehom u ispravnom postupku prigovorile provedbi predmetnog elaborata u dijelu koji se na njih odnosi, a prije toga ĐŠ – za kojeg tužiteljica tvrdi da joj je pravni prednik ali ne prilaže nikakav dokaz, pa tuženicu za sada ovu okolnost osporavaju; s uspjehom u upravnom postupku zabranile formiranje zemljišta za redovitu upotrebu zgrade od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ; s uspjehom u upravnom postupku zabranile formiranje građevinske čestice od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izrijekom pismeno zabranile uzurpaciju i građenje dopisom od 29.04.2015.g.; usmeno zabranile uzurpaciju pred svjedocima prilikom pregovora o prodaji nekretnine posredovanjem agencije za promet nekretnina. Radi svega iznesenog, smatraju kako iz navedenih dokaza proizlazi da su i tužiteljica i njezin navodni pravni prednik – uzurpatori koji se nastoje domoći tuđe nekretnine , a znaju da im ne pripadaju nikakva prava.
2.1. U odnosu na dokaze priložene uz tužbu, smatraju da sud ne bi trebao uzeti u obzir ispravu ''priznanica'' kojom ĆŠ potvrđuje primitak 20.000 (dvadesthiljada) od U i BŠ jer ne potvrđuje nikakav prijenos vlasništva predmetne nekretnine s njih kao prednika tuženica na bilo kojeg prednika tužiteljice , a dodatni tekst ispod potpisa ĆŠ očigledno je naknadno dodan drugačijim rukopisom. Isprava - ''izjava'' OŠ i RŠ potvrđuje da je upravo njihov prednik a ne prednik tuženica primio novac za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Imajući u vidu da je potpisnica ove isprave RŠ pred naslovnim sudom u postupku P. 738/2017 i sama kao tužiteljica pravomoćno izgubila spor protiv istih tuženica u bitnom jer je sud utvrdio da ista nije pravna sljednica pok. CŠ, opravdano je pretpostaviti da i tužiteljica zna da nikakvu naknadu za predmetne nekretnine ne samo da nisu primili uknjiženi vlasnici, nego čak ni svojedobno evidentirana posjednica, pa ako je prednik tužiteljicu uopće ikad išta i isplatio – isplatio je to nekom prevarantu i ta isplata ni u kojem slučaju ne obvezuje tuženice niti daje bilo kakva stvarna prava tužiteljici. Predmet ''ugovora o kupoprodaji'' zaključenog između ĐŠ i [adresa] očigledno je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – koja je u naravi put – dobro u općoj uporabi, pa je predmetni ugovor ex lege ništav i nema veze s predmetom spora. Isprave koje se odnose na navodno ishođenje vodovodnog priključka i priključka struje u očiglednoj su suprotnosti s drugim dokazom tužiteljice – rješenjem o izvedenom stanju. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je tužiteljica vlasnica za cjelinu vlasničkih prava novoformirane kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da su tuženice koje su upisane kao suvlasnice (i nasljednice preostalih uknjiženih osoba) kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čija površina jednim dijelom, a sukladno priloženom prijavnom listu ulazi u novoformiranu česticu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dužne trpjeti upis tužiteljice kao vlasnice na nekretnini u zemljišnoj knjizi uz istovremeno brisanje vlasničkog prava tuženika kao i provedbu prijavnog lista i to temeljem dosjelosti.
4. Tijekom postupka pregledane su i pročitane isprave iz spisa i to zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 7-8 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku od 10. travnja 1981. poslovni broj O.197/81 iza pok. EŠ (stranica 9 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku od 24. ožujka 1989. poslovni broj O.77/89 iza pok. ĆŠ pok. ĐŠ (stranica 10-11 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru od 12. listopada 1995. poslovni broj O.200/95 iza pok. LŠ pok. ĐŠ (stranica 12-13 spisa), priznanica od 12. lipnja 1949. (stranica 14 spisa), izjava priznanica OŠ i RŠ od 18. travnja 2013. ovjerene kod javnog bilježnika Nikše Viđena OV-3055/13 (stranica 15 spisa), rješenje o izvedenom stanju DNŽ Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Klasa:
UP/I-350-05/12-02/707 od 15. travnja 2013. (stranica 16-18 spisa), Račun vodovoda Dubrovnik od 10.2.1977 god. (stranica 19 spisa), Elektroenergetska suglasnost od 11.10.1976 god. (stranica 20 spisa), Ugovor o izvedbi vodovodnog priključka od 23.12.1976 god. (stranica 21 spisa), posebne geodetska podloga – prijedlog diobe (stranica 22 spisa), Ugovor o kupoprodaji između [adresa] i ĐŠ od 7.4.2015 god. (stranica 23-24 spisa), geodetski elaborat Geoplan d.o.o. - prijavni list za zemljišnu knjigu s prilozima (stranica 26-32 spisa), dopis odvjetnice Katarine Hrdalo od 29. travnja 2015. naslovljen na ĐŠ (st ranica 47 spisa), primjedba ZŠ na provedbu geodetskog elaborata (stranica 48 -49 spisa), rješenje DNŽ Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Klasa: UP/I - 350-07/13-03/0000102 od 21. travnja 2017 (stranica 50-51 spisa), rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Klasa: UP/II-350-05/14-08/37 od 8. prosinca 2014. (stranica 52-54 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama DGU PUK Dubrovnik Klasa: 930-04/23-05/319 od 26. listopada 2023. uz priloge (stranica 77-93 spisa), prijepis posjedovnog lista 446 k. o. [katastarska općina] i izvod iz katastarskog plana (stranica 111-112 spisa), izvršen je uvid u spise ovog suda poslovni broj Z-9665/2020 i Z.7577/2021 (Z.8059/22, Z-9648/21), kao i u spis ovog suda poslovni broj P-738/2017, saslušani su svjedoci IŠ, NŠ, PŠ (stranica 108-110 spisa), MŠF i TŠ (stranica 152-153 spisa), saslušana je tužiteljicaVesna ĐŠ (stranica 110 spisa).
4.1. Sud nije saslušao tuženice kao parnične stranke budući da tuženice nisu pristupile na ročište zakazano za saslušanje parničnih stranaka dana 10. travnja 2024. niti su opravdale izostanak s istog.
5. Iz spisa ovog suda poslovni broj Z-9224/2021 proizlazi da je prethodno ovom postupku, tužiteljica pokrenula pojedinačni ispravni postupak radi provedbe predmetnog prijavnog lista i uknjižbe prava vlasništva na novoformiranim kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U tom postupku je ZŠ podnijela prigovor uz tvrdnju da tužiteljici ne pripada pravo vlasništva na nekretnini oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz koje se predlaže formiranje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U tom postupku proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog pomagača, koji je identificirao čest. zem. [katastarska čestica] koje trebaju nastati od čestica 724/7 i 724/15 kao stambenu zgradu na adresi [adresa]. Rješenjem ovog suda od 21. srpnja 2022. poslovni broj Z-8059/2022 prihvaćena je prijava na nekretnini označenoj kao katastarska čestica kčbr. [katastarska čestica] šuma zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se dopušta djelomična provedba Geodetskog elaborata Geoplan d.o.o. od 4. prosinca 2020. ovjerenog od strane Područnog ureda za katastar u Dubrovniku klasa: 932- 06/2020-02/1224 dana 18. veljače 2021. te upis vlasništva na novoformiranoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime ovdje tužiteljice, dok je odbijena prijava za ispravkom na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] šuma zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz obrazloženja rješenja slijedi da upisana vlasnica ZŠ osporava činjenice koje je potrebno ispuniti da bi se steklo pravo vlasništva dosjelošću odnosno građenjem na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa imajući na umu nekontradiktornost ispravnog postupka, zaključak je suda da predlagateljica nije u dovoljnoj mjeri učinila vjerojatnim da joj pripada pravo vlasništva na kčbr. [katastarska čestica], odnosno na novoformiranoj kčbr. [katastarska čestica] dvorište 444 m2 koje nije upisano to u odnosu na navedenu nekretninu nisu ispunjene pretpostavke za ispravak upisa, pa je u odnosu na provedbu prijavnog lista i parcelaciju kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i formiranje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] . Iz navedenog slijedi da je u ovom parničnom postupku potrebno raspraviti je li tužiteljica stekla pravo vlasništva točno određenog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na temelju činjeničnog supstrata tužbe i izvedenih dokaza.
6. Među strankama nije sporno da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižene tuženice i njihovi pravni prednici UF i ŽŠ te da su pravni prednici tuženica ĆŠ i ŠŠ pok. ĐŠ.
6.1. Među strankama je sporno da li je tužbeni zahtjev određen te je li tužba podobna za raspravljanje, da li je prednik tužiteljice ĐŠ od vlasnika KŠ i JŠ kupio dijelove čest. zem. [katastarska čestica] odnosno 724/15 obje k. o. [katastarska općina], da li je istog itko ometao u gradnji obiteljske stambene zgrade na čest. zem. [katastarska čestica] ranije 724/7 i dijelu 724/15 i 990 sve k. o. [katastarska općina] i da li je tužiteljica osobno i putem pravnog prednika i od kada u mirnom posjedu istih odnosno da li je tužiteljica stekla vlasništvo novoformirane kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i jesu li tuženici dužni trpjeti provedbu geodetskog elaborata kojim se ta čestica formira.
7. U odnosu na sporno pitanje da li je tužbeni zahtjev određen te je li tužba podobna za raspravljanje, valja istaknuti da sud nije cijenio potrebnim tužbu vratiti tužiteljici na uređenje iz razloga što je ocijenio da predmetna tužba sadrži sve sastojke propisane čl. 186. i čl. 106. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 dalje: ZPP). Tako osim što tužba sadrži podatke koje sukladno čl. 106. ZPP mora imati svaki podnesak, ista sadrži i činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze u prilog tim činjenicama te određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja. Naime, iz sadržaja zahtjeva u točci I. tužbenog zahtjeva, jasno proizlazi da se tim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a radi čega su tuženici dužni trpjeti provedbu prijavnog lista u zemljišnim knjigama. Prema stajalištu ovog suda, tužbeni zahtjev je dovoljno određen, obzirom je jasno određen zahtjev – utvrđenja prava vlasništva na točno određenom fizičkom dijelu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koji tužiteljica tvrdi da je dosjelošću stekla pravo vlasništva i kojeg predlaže formirati u novu katastarsku česticu izrađenim geodetskim elaboratom-prijavnim listom, a okolnost da nekretnina još uvijek nije formirana u katastru zemljišta ne čini tužbeni zahtjev neodređenim niti tužbu nerazumljivom. Po mišljenju ovog suda kako se zahtjev tužiteljice radi utvrđenja vlasništva temelji na kupnji i na posjedovanju realnog dijela nekretnine, temeljem čega da je tužiteljica putem pravnih prednika postala vlasnik određenog realnog dijela i u određenoj površini, tužiteljica je ovlaštena tužbenim zahtjevom tražiti utvrđenje da je vlasnik predmetne nekretnine, na temelju prijavnog lista i prijedloga parcelacije odobrenog od Državne geodetske uprave, radi čega je tužba podobna za raspravljanje.
8. Pravni prednik tužiteljice je otac ĐŠ, od kojeg je tužiteljica stekla predmet spora ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 12. studenoga 2020. zaključenim u obliku javnobilježničkog akta kod javne bilježnice Luce Bronzan iz Dubrovnika, a što je utvrđeno uvidom u spis ovog suda poslovni broj Z-9665/2020.
9. U odnosu na pitanje je li prednik tužiteljice ĐŠ od JŠ kupio dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], trebalo je raspraviti je li došlo do kupoprodaje između JŠ kao prodavatelja i MF kao kupca te ako je došlo, je li JŠ u tom trenutku bio stvarni vlasnik nekretnine i oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako to tužiteljica tvrdi.
9.1. U zemljišnoj knjizi kao vlasnici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su uknjižene tuženice i njihovi pravni prednici. Nije sporno da su nasljednici pok. SŠ njegovi nećaci ĆŠ i AŠ pk. JŠ – pravni prednici tuženica. Iz sadržaja priznanice od 12. lipnja 1949. (stranica 14 spisa) proizlazi da ĆŠ potvrđuje primitak 20.000 (dvadesthiljada) dinara za njega i brata U i ZF pok. M [adresa] na račun njihovog sporazuma od 20. siječnja 1949. u vezi njihovog bića u [adresa]. Dalje, iz dopisanog dijela teksta proizlazi da je JŠ brat U i ZF pok. M koji su umrli, a koji su isplatili ĆŠ i GF 1949. novac za cijelo biće u [adresa], ali nisu upisali u zemljišnik. Da su JŠ, AŠ i ĆF braća te sinovi pok. ŽF iz [adresa], proizlazi iz isprave Djelidba koja dnosi datum 14. ožujka 1949., koja se nalazi u priloženom spisu ovog suda poslovni broj P-738/17 na stranici 12 spisa, a iz koje proizlazi da su braća Z između sebe napravili diobu imovine.
9.2. Pregledom povijesti promjena na katastarskim česticama DGU PUK Dubrovnik Klasa: 930-04/23-05/319 od 26. listopada 2023. uz priloge (stranica 77-93 spisa), prema posjedovnom listu broj 50 k. o. [katastarska općina] iz 1967. utvrđeno je da je kč. [katastarska čestica] bila upisana na ime ŠF p. G, zatim da je stupanjem na snagu nove izmjere 1975. oznake po staroj izmjeri su stavljene van snage, pri čemu kčbr. [katastarska čestica] po staroj izmjeri odgovara dijelu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je upisana u posjedovnom listu broj 88 k. o. [katastarska općina] na ime JŠ, Ć. Dalje je utvrđeno da je 1981. izvršena promjena oblika kč. [katastarska čestica], i to dioba kč. [katastarska čestica] na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a 1983. ispisan je JŠ, a upisana CŠ. Iz navedenih isprava, a koje su javne isprave i kao takve dokazuju istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje (članak 230. stavak 1. ZPP -a) slijedi da je kao dugogodišnji posjednik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (iz koje se treba formirati čestica koja je predmet ovog postupka) evidentiran JŠ pok. ŽF.
9.3. Iz izjava/priznanica OŠ i RŠ od 18. travnja 2013. ovjerene kod javnog bilježnika Nikše Viđena OV-3055/13 (stranica 15 spisa) proizlazi da navedene osobe potvrđuju da su kćer i unuka JŠ, kojem je prednik tužiteljice ĐŠ 1977. isplatio ukupni iznos cijene za kupnju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 12.000.000,00 ex dinara. Da je RŠ unuka JŠ proizlazi iz izvedenih dokaza u priloženom spisu ovog suda poslovni broj P-738/17. Nadalje, iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku od 28. prosinca 1978. poslovni broj O.662/78 iza pok. JŠ, dovodeći ga u vezu s preostalim izvedenim dokazima iz spisa P -738/17, proizlazi da su njegove zakonske nasljednice (druga) supruga CŠ te kćer (iz prvog braka) PF, koja je naknadno promijenila ime u OŠ, a čija je kćer RŠ (stranica 13-14 spisa P-738/17). CŠ je raspolagala svojom imovinom ugovorom o doživotnom uzdržavanju zaključenim s AF (stranica 7-9 spisa priloženog spisa ovog suda poslovni broj P- 738/17).
9.4. Iz isprava - Račun vodovoda Dubrovnik od 10.2.1977 god. (stranica 19 spisa), Elektroenergetska suglasnost od 11.10.1976 god. (stranica 20 spisa), Ugovor o izvedbi vodovodnog priključka od 23.12.1976 god. (stranica 21 spisa), proizlaze da se odnose na ĐF vezano za izgradnju kuće u [adresa].
10. Svjedok IŠ, u bitnom je iskazala da joj je poznat ĐŠ, koji je bio učitelj glazbenog u školi i izgradio je obiteljsku kuću odmah iznad njezine kuće, koja je odmah kraj kapelice Sv. Luke. Kuću je gradio u vrijeme kad su njezina djeca još bila mala, prije nego su krenula u osnovnu školu, stariji sin je rođen 1967. Zemljište na kojem je ĐŠ gradio kuću je on kupio od njezinog dunda JŠ i njegove žene CŠ, ĐŠ je to rekao njezinom suprugu, a JŠ i CŠ su znali za ovu gradnju kuće i nikad nisu protiv toga ništa rekli, pa kako bi i rekli kad su oni prodali zemljište ĐŠ . Njezin otac i pok. ĆŠ su prvi rođaci i imanje je bilo na Kisićima, ali postoje priznanice što je dato novca, zadnja svota je data 1949., njezin otac ĆF i DF su taj novac dali ĆŠ za ovo imanje, među kojim je i ova kuća u kojoj svjedokinja živi. Nije osobno vidjela da je ĆŠ primio novac od njezinog oca i brata mu U već je kasnije vidjela priznanice te je potvrdila da se radi o priznanici sa stranice 14 spisa. Njezin otac je umro godinu dana nakon tog plaćanja, a majka joj je kasnije pričala kako je otac sve dao da bi platio ovo imanje. JŠ je sigurno prodao zemlju ĐŠ koji je potom gradio kuću malo po malo, nije išla na njegovo zemljište dok je gradio, ali to je uz općinski put kojim sam prolazila pa s puta vidim to zemljište i vidjela je da je gradio.
10.1. Svjedok NŠ iskazuje da je poznavao pok. ĐŠ, koji mu je bio profesor glazbenog od 5. do 8. razreda osnovne škole naziva Osnovna škola Župa Dubrovačka. Zna da je gradio kuću jer je živio kao što i danas živi u susjedstvu te njegove kuće, ali ne zna na čijem zemljištu, a može reći da ju je gradio prije njegove 14. godine, a rođen je 1967. Prema njegovom znanju, nitko ĐŠ nije branio gradnju ove kuće niti ga smetao u posjedu iste. Zemlja na kojoj je kuća u kojoj živi je bila ČF i njegova brata, inače ČF je njegov djed, a ne zna čija je bila prije nego je postala njihova.
10.2. Svjedok PŠ je iskazao da je ĐŠ bio njegov dobar prijatelj. Svjedok se 1976. uselio u svoju kuću u [adresa] u kojoj od tada neprekidno živi i osobno je vidio da je ĐŠ nedugo nakon njegovog useljenja u ovu kuću započeo graditi kuću na obližnjem zemljištu, kamen po kamen. Nakon dovršetka gradnje u kući je i živio. ĐŠ mu je jednom spomenuo da je zemljište kupio od CŠ, ali o tome ne zna više detalja . Ono što zna je da ĐŠ nitko nije branio gradnju kuće niti ga je itko ikad smetao u posjedu nekretnine.
10.3. Svjedokinja MŠF je iskazala da je u tazbinskom srodstvu s tuženicom ZŠ. Prisustvovala je razgovoru između oca tužiteljice ĐŠ te djece 3. tuženice (U i HF) koji je bio prije nekoliko godina, u razdoblju korone, u kojem je pok. ĐŠ izjavio da želi kupiti stan u [adresa] te je od djece ZŠ tražio da se dogovore i da se on uknjiži na zemlji na kojoj je izgrađena njegova obiteljska kuća. Svjedokinja ga je pitala od koga je on kupio tu zemlju, a on je odgovorio da ju je kupio od CŠ, na što ga ja pitala što nije zvao njih da se uknjiži. Tom prigodom se šokirala jer joj nije bilo jasno je li moguće da netko izgradi kuću na tuđem. Otac tužiteljice ih je molio da srede papire. Oni su rekli da nema problema, da će se dogovoriti u smislu kad njemu plate kupci , da on tuženicama isplati cijenu ovisno koliko se dogovore koliko dođe kuća, a koliko zemlja. Nisu govorili o novcu, nego se sjeća da je on govorio da ako tim putem pođu, da on neće moći financijski to podnijeti, tj. da neće imati dovoljno novaca za platiti zemlju tuženica iz svog izračuna. U tom trenutku nisu postigli nikakav dogovor, nije bilo riječi o dogovoru nego načelno razgovor. Smatra da je predmetna zemlja od ZŠ. Na pitanje je odgovorila da je kuća tužiteljica bila izgrađena kada su vodili taj razgovor.
10.4. Svjedok TŠ je vezano za predmet spora iskazao da mu je poznato da je pok. ĐŠ prije desetak godina angažirao agenciju za prodaju nekretnina u kojoj radi kao posrednik za prodaju nekretnina u svrhu prodaje njegove kuće u [adresa]. Tada se utvrdilo da zemljišnoknjižno stanje nije čisto i da se jedan dio obiteljske kuće nalazi na zemljištu koje je u vlasništvu obitelji ĆŠ. ĐŠ je nastojao da se taj pravni problem riješi radi čega su ugovorili sastanak kojem su prisustvovali svjedok, ĐŠ i odvjetnica Katarina Hrdalo te se vodio razgovor oko toga kako će se to riješiti. Na tom razgovoru se nije ništa dogovorilo. ĐŠ je bio uvjeren da je on kupio čitavo zemljište na kojem je izgrađena njegova obiteljska kuća. Nije mu poznato od koga je on to kupio, već mu je jedino poznato da je on bio uvjeren da je kupio cijelo zemljište, ali na kraju se ispostavilo da to nije bilo tako. ĐŠ je stoga tražio od tuženika da mu se pokloni zemljište na kojem su upisane tuženice, tj. sporni dio jer je bio uvjeren da je to kupio, dok su tuženice uvjerene da one to nisu nikada prodale, odnosno njihova obitelj. Poznato mu je da je odvjetnica Katarina Hrdalo izjavila da njezin djed ili pradjed izjavio da nikad nije prodao nikakvu zemlju u [adresa].
10.5. Tužiteljica UŠ saslušana kao parnična stranka je u bitnom iskazala da je njezin otac gradio kuću u [adresa] nekoliko godina, ne zna točno godine, ali kroz njezinu osnovnu i srednju školu, a rođena je 1964. S ocem je sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju tako može biti u posjedu kuće i da ju stekne od njega. Kad je bila dijete, otac je nekoliko puta spomenuo da je zemljište kupio od CŠ, ali to je sve što se sjeća jer joj kao djetetu te stvari tada nisu bile bitne. Nikad nitko nije njezinom ocu osporavao pravo graditi ovdje kuću, jedini problem koji je imao su bili novci jer ih nije imao puno pa nije mogao graditi brzo koliko je htio.
11. Sud prihvaća iskaze svih saslušanih svjedoka kao istinite i vjerodostojne jer su životni, logični i uvjerljivi, nisu proturječni jedni s drugima, kao ni s materijalnim dokazima iz spisa predmeta, a svjedoci imaju neposredna saznanja o činjenicama o kojima su iskazivali. Ujedno, svjedoci su nesrodni parničnim strankama (osim MŠF koja je u tazbinskom srodstvu s tuženicom ad.3.) i nemaju razloga da svojim iskazom daju prednost jednoj ili drugoj strani, odnosno da su zainteresirani za uspjeh bilo koje strane u postupku , radi čega sud drži da su nepristrani.
12. Kada se iskazi saslušanih svjedoka i tužiteljice, čiji iskaz sud također prihvaća kao istinit i vjerodostojan jer u njemu nema nelogičnosti i suprotnosti s ostalim dokazima iz spisa predmeta, dovedu u vezu s materijalnim dokazima, i to ispravama iz spisa predmeta te priloženim spisima, ovaj je sud nedvojbeno utvrdio da je prednik tužiteljice ĐŠ kupio od supružnika ĐŠ i CŠ dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojem je između ostalog izgradio svoju obiteljsku kuću. To proizlazi iz sadržaja izjava/priznanica OŠ i RŠ od 18. travnja 2013. ovjerene kod javnog bilježnika Nikše Viđena OV-3055/13 (stranica 15 spisa) koje potvrđuju da je ĐŠ isplatio cijenu za čest. zem. [katastarska čestica] njihovom predniku JŠ te iz iskaza tužiteljice i svjedoka IŠ, NŠ i KF, koji o tome imaju saznanja na temelju onog što su čuli od pok. ĐŠ, ali i neposredna saznanja iz obitelji. Naime, svjedoci IŠ i NŠ su kćer i unuk ZF te svjedokinja IŠ potvrđuje da je ĐŠ predmetnu nekretninu kupio od njezinog dunda JŠ (brata ZF). Tvrdnja je tužiteljice da je njezin otac zemljište kupio 1977., a koju tvrdnju sud smatra dokazanom i utvrđenom na temelju dopisanog dijela na priznanici od 12. lipnja 1949. iz kojeg proizlazi tekst "kada sam platio 1977…", dovodeći ga u vezu s iskazom tužiteljice i iskaza svjedoka IŠ, NŠ i KF, koji su suglasni u pogledu vremena gradnje kuće na predmetom zemljištu, o čemu imaju neposredna saznanja na temelju viđenja, kao i isprava iz spisa Račun vodovoda Dubrovnik od 10.2.1977 god. (stranica 19 spisa), Elektroenergetska suglasnost od 11.10.1976 god. (stranica 20 spisa), Ugovor o izvedbi vodovodnog priključka od 23.12.1976 god. (stranica 21 spisa) koje se odnose na ĐF i gradnju kuće u [adresa], a koje datiraju upravo u razdoblju 1976. i 1977.
12.1. Sporno je za raspraviti i pitanje jesu li bračni drugovi JŠ i CŠ, od kojih je prednik tužiteljice ĐŠ kupio dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na istom izgradio obiteljsku kuću, u trenutku prodaje bili stvarni vlasnici tog zemljišta i kao takvi imali ovlast prenijeti svoja prava predniku tužiteljice. Na temelju izvedenih dokaza, ovaj sud utvrđuje da su JŠ i njegova supruga CŠ bili stvarni vlasnici zemljišta oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], neovisno o upisu u zemljišne knjige. To uvjerenje sud temelji na sadržaju priznanice od 12. lipnja 1949 .iz koje proizlazi postojanje sporazuma između U i ZF s jedne strane te ĆŠ i FF s druge strane od 20. siječnja 1949., temeljem kojeg su Z isplatili iznos od 20.000,00 dinara Ž u vezi njihovog bića u [adresa]. Tuženice ad. 2. i ad. 3. nisu osporavale činjenice koje proizlaze iz te priznanice, već su tvrdile da ta priznanica ne potvrđuje nikakav prijenos vlasništva predmetne nekretnine s prednika tuženica na prednika tužiteljice. Svjedokinja IŠ potvrđuje vjerodostojnost priznanice iz 1949. koja se nalazi u spisu i poznato joj je njezino postojanje te iskazuje da su točne činjenice koje iz iste proizlaze. Naime, svjedokinja je kćer ZF te iskazuje da su njezin otac (a i JŠ kao njegov brat) prvi rođaci s ĆŠ (prednikom tuženica) i da je imanje bilo na Kisićima, ali da su njezin otac i DF taj novac dali ĆŠ na ime imanja, na kojem je između ostalog izgrađena kuća u kojoj svjedokinja stanuje. Nije osobno vidjela da je dao novac, što je logično i uvjerljivo obzirom da je svjedokinja tada bila dijete u dobi od 5 godina (rođena 1944.), već je vidjela priznanice. Njezin je otac umro godinu dana nakon tog plaćanja, a iz majčine priče joj je poznato da je otac sve dao kako bi platio to imanje. Svjedokinja potvrđuje da je JŠ sigurno prodao zemlju ĐŠ. Svjedokinja ne spori da je njezin dundo JŠ bio vlasnik zemljišta koje je od njega kupio ĐŠ , a za dodati je da su se braća Z (DF, ĆF i ĐŠ) razdijelili Djelidbom iz 1949. Dakle, zaključak je suda da su pravni prednici tužiteljice obitelj JŠ od kojih je njezin otac kupio predmetno zemljište i izgradio kuću, a obitelj JŠ ih je stekla kupoprodajom od ĆŠ i FF (prednika tuženica) koji su bili uknjiženi vlasnici predmetne nekretnine, međutim da taj pravni posao nisu proveli kroz zemljišne knjige. Da je predmet prodaje bića u [adresa] između FF kao prodavatelja i JŠ kao kupaca bilo i predmetno zemljište, iako nije kao takvo izričito navedeno u priznanici, sud temelji na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, tj. pregledanim ispravama i iskazima saslušanih svjedoka. Tom uvjerenju pridonosi i činjenica koja proizlazi iz povijesti promjena na katastarskim česticama DGU PUK Dubrovnik Klasa: 930-04/23-05/319 od 26. listopada 2023. uz priloge (stranica 77-93 spisa), iz koje proizlazi da je kao dugogodišnji posjednik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (iz koje se treba formirati čestica koja je predmet ovog postupka) evidentiran upravo JŠ pok. ŽF. Naime, poznato je da su se u razdoblju sredine 20. stoljeća za stvarno vlasničko stanje kao mjerodavni uzimali upravo podaci iz katastra, a obzirom su se u tom razdoblju provodile komisijske revizije posjeda i stvarnog stanja na terenu, sve do početka primjene Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ( Narodne novine br.128/99, 153705, 142/06) 1. ožujka 2000. kada je izmijenjen način upisa posjednika u posjedovni list korisnika te se od tada vrše upisi zemljišnoknjižnih vlasnika i ovlaštenika, a do stupanja na snagu tog zakona upis se vršio temeljem faktičnog stanja na terenu. Slijedom svega navedenog, zaključak je suda da je JŠ bio izvanknjižni vlasnik nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kao takav ovlašten prenijeti svoja prava prodajom predniku tužiteljice ĐŠ.
13. Nadalje, na temelju iskaza saslušanih svjedoka IŠ, NŠ i KF i tužiteljice, čije je iskaze sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne, sud utvrđuje da ĐŠ nikad nitko nije ometao u gradnji obiteljske stambene zgrade na čest. zem. [katastarska čestica] ranije 724/7 i dijelu 724/15 i 990 sve k. o. [katastarska općina] niti se protivio tome. Iz navedenog slijedi da se ni tuženice ni njihovi pravni prednici ĆŠ i AŠ, koji su bili upisani zemljišnoknjižni vlasnici, nisu protivili gradnji kuće od strane ĐŠ na predmetnom zemljištu, obzirom o tome u spisu nema ni tvrdnji ni dokaza. Na predmetnom zemljištu je kuća građena 1977., a ĆŠ je umro 1988., a Nikola Kisić 1995., kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju u spisu predmeta (stranica 10-12 spisa), dakle ĐŠ je izgradio kuću dok su bili živi, a oni se tome nisu protivili. Izostanak protivljenja gradnji na zemljištu koje je upisano kao njihovo vlasništvo u zemljišnoj knjizi, sudu potvrđuje uvjerenje da se radi o zemljištu koje su prodali obitelji JŠ i da je nisu držali kao svoje vlasništvo te nisu imali razloga za protivljenje. NI tuženice se nisu protivile izgradnji obiteljske kuće te posjedovanju iste od strane prednika tužiteljice, niti su tvrdile da su ikada zatražile predaju posjeda reivindikacijom. Tuženice su se jedino protivile formiranju predmetne nekretnine i upisu vlasništva na ime tužiteljice, a kako to i proizlazi iz isprava koje su dostavile u spis (dopis odvjetnice Katarine Hrdalo od 29. travnja 2015. naslovljen na ĐŠ (stranica 47 spisa), primjedba ZŠ na provedbu geodetskog elaborata (stranica 48-49 spisa), rješenje DNŽ Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Klasa: UP/I-350-07/13-03/0000102 od 21. travnja 2017 (stranica 50-51 spisa), rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Klasa: UP/II-350-05/14-08/37 od 8. prosinca 2014. (stranica 52-54 spisa)) te iskaza svjedoka koje su tuženice predložile saslušati MŠF i TŠ. Naime, navedeni svjedoci svojim iskazima potvrđuju da je sada pok. ĐŠ želio srediti imovinsko-pravno pitanje i vlasništvo zemljišta na kojem je izgradio kuću s uknjiženim suvlasnicima - tuženicama, a koji su se tome usprotivili držeći da njihovi pravni prednici nisu prodali predmetno zemljište, dok ti svjedoci nemaju saznanja o kupnji, posjedovanju, gradnji i vremenu posjedovanja od strane ĐŠ. Svjedokinja MŠF, koja je prisustvovala razgovoru između ĐŠ i djece 3. tuženice je iskazala da je ĐŠ izjavio da je zemljište kupio od JŠ, a svjedok TŠ, koji ima saznanja o pregovorima između ĐŠ i tuženica kao agent za prodaju nekrentina, kojeg je ĐŠ angažirao radi prodaje kuće u [adresa]. Svjedok TŠ iskazuje da se tada utvrdilo da zemljišnoknjižno stanje nije čisto i da se jedan dio obiteljske kuće nalazi na zemljištu koje je u vlasništvu obitelji ĆŠ i da je ĐŠ bio uvjeren da je on kupio čitavo zemljište na kojem je izgrađena njegova obiteljska kuća, ali na kraju se ispostavilo da to nije bilo tako . Iskaz ovog svjedoka sud prihvaća kao istinit i vjerodostojan, obzirom je svjedok nesrodan s parničnim strankama, nema razloga biti pristran prilikom davanja iskaza niti interesa za uspjeh neke od stranaka u postupku, a ima neposredna saznanja kao agent prodaje koji je prisustvovao razgovorima među prednikom tužiteljice i tuženicama.
14. Za dodati je da tuženice ne osporavaju dugogodišnji posjed predmeta spora od strane prednika tužiteljice ni činjenicu da je na istom izgrađena obiteljska kuća, a osporavaju valjanost pravnog temelja tog posjeda, s tvrdnjom da njihovi pravni prednici nisu ništa prodavali u [adresa]. Međutim, tuženice na tu okolnost ne nude nikakve dokaze (isprave, saslušanje svjedoka, a čak nisu ni pristupile na ročište radi saslušanja parničnih stranaka dana 10. travnja 2024. niti opravdale izostanak), pa prema stajalištu ovog suda tuženice, pored dokaza koje je tužiteljica predložila i koji su izvedeni u ovom postupku na okolnost zakonitosti i prava na posjed (kupnja od izvanknjižnog vlasnika JŠ, koji ih je stekao kupnjom od uknjiženih vlasnika ĆŠ i djelidbom u obitelji), paušalno prigovaraju zahtjevu i navodima tužiteljice.
15. Dosjelošću se stječe pravo vlasništva na nekretnini ako je posjednik nekretnine pošten i neprekidno samostalno posjeduje nekretninu određeno zakonom propisano vrijeme, pri čemu se vlasništvo stječe ako su ispunjene zakonske pretpostavke, a u ovom slučaju tužiteljica je zahtijevala utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti, što znači da je smatrala da je u zakonitom posjedu nekretnine dovoljno dugo da joj pripada vlasništvo.
16. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), dalje ZV, propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se po pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
17. Posjednik mora držati nekretninu kao da je njegova vlastita i ne smije biti svjestan da je nekretnina tuđa. Posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati, da mu ne pripada prava na posjed. Poštenje se predmnijeva, što znači da je teret dokaza da je tužiteljica odnosno njezini prednici bili nepošteni je na tuženicima, i to posrednim putem – dokazivanjem činjenica iz kojih je vidljivo da je posjednik ipak znao da mu ne pripada pravo na posjed, no tijekom postupka tuženici nepoštenje tužitelja nisu dokazali. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su tužiteljica i njezin pravni prednik ĐŠ bili pošteni posjednici predmeta spora te da tuženice ničim nisu dokazale njihovo nepoštenje, štoviše iz iskaza svjedoka TŠ, predloženog od strane tuženica, proizlazi da je ĐŠ tek prije desetak godina, kada je imao namjeru prodati kuću u [adresa], da se tada utvrdilo da zemljišnoknjižno stanje nije čisto i da se jedan dio obiteljske kuće nalazi na zemljištu koje je u vlasništvu obitelji ĆŠ i da je ĐŠ bio uvjeren da je on kupio čitavo zemljište na kojem je izgrađena njegova obiteljska kuća, ali na kraju se ispostavilo da to nije bilo tako .
18. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužiteljica osobno i putem pravnog prednika ĐŠ u mirnom i kvalificiranom posjedu dijela predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1977. kada je ĐŠ kupio predmetno zemljište i na istom izgradio kuću, da prednik tužiteljice nikada nije bio smetan u posjedu predmetne nekretnine niti mu je tko branio gradnju kuće, da se ponašao kao vlasnik i kuću izgrađenu na predmetu spora koristio za stanovanje. A kada se uračuna i vrijeme za koje su prednici ĐŠ neprekidno posjedovali kao samostalni posjednici, i to JŠ koji je od 1967. upisan u katastru kao posjednik predmeta spora, odnosno njegova braća koja su 1949. kupili zemljište u [adresa] od uknjiženih vlasnika ĆŠ, zaključak je suda da je tužiteljica osobno i putem pravnih prednika u neprekidnom, mirnom i samostalnom posjedu od 1949. te da do trenutka saznanja za protivljenje njezinom pravu na posjed (prije desetak godina) posjed traje preko 65 godina. Stoga je, cijeneći utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud smatra dokazanim da je proteklo zakonom propisano vrijeme u kojem je tužiteljica osobno i preko pravnih prednika mirno i pošteno samostalno posjedovala predmet spora, radi čega je tužiteljica dosjelošću stekla vlasništvo dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - predložene novoformirane kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
18.1. Pri ovakvom utvrđenju potrebno je istaknuti da su prednici tužiteljičinog prednika u posjedu predmeta spora od 1949., dakle da je od tada počelo teći vrijeme za dosjelost, odnosno za vrijeme primjene pravnih pravila Općeg građanskog zakonika iz 1811. Za dosjelost po pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a bilo je potrebno vrijeme od 30 godina, odnosno od 20 godina prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 04.travnja 1960.g. Taj rok je istekao 1969.g. odnosno do 1. rujna 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (ZOVO). Na temelju pravnog pravila paragrafa 1460. OGZ bilo je propisano „da se kroz dosjelost stječe nije dovoljno da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.)“, dok je pravnim pravilom paragrafa 1461.OGZ propisano da je „zakonit i dovoljan za dosjelost svaki posjed utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost, da je ova pristojala prodavaocu. Takvi su naslovi na pr. zapis, darovanje, zajam, kupovanje i prodaja, promjena, isplata i t.d.“ .Pošteni posjednik je onaj tko drži iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje, a nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje (pravno pravilo paragrafa 326. OGZ), a u slučaju dvojbe uzima se da je posjed pošten (pravno pravilo paragrafa 328. OGZ). Stoga je bilo osnovano zaključiti kako su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću na cijeloj novoformiranoj čestici koja je predmetom spora, budući da je tužiteljica osobno i putem svojih prednika u samostalnom i poštenom posjedu novoformirane čestice u cijelosti, kao i da je prednik tužiteljice na predmetnoj čestici sagradio nekretninu, pa je sukladno naprijed citiranoj odredbi pravnog pravila 1460. OGZ u svezi s odredbom čl. 388. st. 2. ZV-a, tužiteljica stekla pravo vlasništva. Naime, učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom. Dakle, na temelju zakona nastalo je vlasništvo prednika tužiteljice te je stoga tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, radi čega je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.
18.2. Tuženici se tijekom postupka pozivaju na dopis odvjetnice Katarine Hrdalo od 29. travnja 2015. naslovljen na ĐŠ (stranica 47 spisa), primjedba ZŠ na provedbu geodetskog elaborata (stranica 48-49 spisa), rješenje DNŽ Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Klasa: UP/I-350-07/13-03/0000102 od 21. travnja 2017 (stranica 50-51 spisa), rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Klasa: UP/II-350-05/14-08/37 od 8. prosinca 2014. (stranica 52- 54 spisa), međutim, te isprave nisu od utjecaja na utvrđenje suda u ovom postupku. Nadalje, u odnosu na prigovor da tuženice nisu dale suglasnost na provedbu prijavnog lista, treba reći da provedba prijavnog lista zahtijeva suglasnost svih upisanih nositelja prava na zemljištu, a ako takva suglasnost ne postoji, promjena se može provesti samo na temelju odluke suda. Stoga, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužiteljica dosjelošću stekla točno određeni fizički dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji se predlaže parcelirati i odvojiti u novoformiranu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stajalište je ovog suda da time što je naloženo da su tuženici dužni trpjeti da se na zahtjev tužitelja izvrši parcelacija kao i upis prava vlasništva tužitelja na temelju ove presude na novoformiranoj čestici nastaloj tim prijavnim listom sud nije odlučivao o nečemu što ne ulazi u njegovu nadležnost, već je u nadležnosti upravnih tijela, jer sud presudom nije izvršio parcelaciju. Tuženicima je samo naloženo trpljenje provođenja parcelacije i upis prava vlasništva tužiteljice, a na temelju presude i predloženog prijavnog lista kojeg je u okviru svoje nadležnosti potvrdilo nadležno upravno tijelo.
19. Sud nije provodio uviđaj na licu mjesta kojeg je tužiteljica predložila izvesti, pridržavajući se načela ekonomičnosti, obzirom je na temelju rezultata dokaznog postupka držao da je činjenično stanje dovoljno raspravljeno i utvrđeno, te da među parničnim strankama nije sporna identifikacija ni predmet spora.
20. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članku 155 ZPP-a. Tako su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku-odvjetniku primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) prema vrijednosti predmeta spora (1.327,36 EUR) i to za sastav tužbe (100b, Tbr. 7/1), zastupanje na ročištima od 18. listopada 2023., 10. travnja 2024. i 2. ožujka 2026. (svako po 100 b, Tbr.9/1), pristup na ročište od 2. prosinca 2025. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9. t. 5), sastav podneska od 31. listopada 2023. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8. t. 4), što imajući na umu vrijednost jednog boda i PDV (25 %) čini iznos od 1.125,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, kojeg je podmirila kako proizlazi iz potvrde u spisu na stranici 41 spisa. Priznat je i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 110,00 EUR u skladu s Tbr. 2. u vezi s Tar. br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/2026), budući da je tužitelj pristojbu za presudu obvezan platiti na temelju članka 3. stavka 2. ZSP u vezi s člankom 4. točkom 4. ZSP -a. Dakle, sveukupno priznati trošak iznosi 1.288,09 EUR-a. Na tako utvrđeni iznos troška tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od donošenja presude pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. stavak 3. ZPP-a.
U Dubrovniku 23. srpnja 2026.
Sutkinja
Ana Srhoj
Dostaviti:
1. Punomoćnica tužitelja, uz rješenje o pristojbi za presudu
2. tuženica ad. 1.
3. punomoćnica tuženica ad. 2. i ad.3
