Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: Povrv-226/2025-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, po sucu Ivanu Čuliću, u pravnoj stvari tužitelja SAMPLE CONTROL d.o.o., OIB: 95434893522, Lučko, Puškarićeva ulica 18, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Mraz, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz & Šuti j.t.d. u Zagrebu, Jordanovac 15, protiv tuženika KRENA d.o.o., OIB: 19127882242, Kaštel Lukšić, Ulica kralja Petra Svačića 12, kojeg zastupa punomoćnik Davor Radić, odvjetnik u Splitu, Paraćeva 102, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. travnja 2026. uz sudjelovanje zamjenika punomoćnika tužitelja Tomislava Silića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Aračić i Silić d.o.o. u Splitu , zastupnika po zakonu tuženika HP i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude održanom 23. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jagode Vuković, Split, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-898/2024 (Ovrv-24644/2024) od 7. travnja 2025., u dijelu kojim je tuženiku KRENA d.o.o., OIB: 19127882242, Kaštel Lukšić, Ulica kralja Petra Svačića 12, naloženo da tužitelju SAMPLE CONTROL d.o.o., OIB: 95434893522, Lučko, Puškarićeva ulica 18, isplati 2.540,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 1.270,00 eura od 3. ožujka 2023. i
- na iznos od 1.270,00 eura od 3. ožujka 2023.
pa do isplate, po stopi koja se od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 7. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju SAMPLE CONTROL d.o.o., OIB: 95434893522, Lučko, Puškarićeva ulica 18, da tuženiku KRENA d.o.o., OIB: 19127882242, Kaštel Lukšić, Ulica kralja Petra Svačića 12, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.250,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 1. listopada 2024. javnom bilježniku Jagodi Vuković, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 26- 1-3600 od 31. siječnja 2023. i računa broj 27-1-3600 od 31. siječnja 2023. protiv ovršenika (sada tuženika) KRENA d.o.o., Kaštel Lukšić, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 2.540,00 eura zajedno sa zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Jagode Vuković, Split, poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 898/2024 (Ovrv-24644/2024) od 7. travnja 2025. određena je predložena ovrha općenito na imovini ovršenika.
2. Ovršenik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, naveo da ovrhovoditelj nije bio ni u kakvom odnosu s tužiteljem niti je bio naručitelj fakturiranih usluga niti zatraženi iznos odgovara stvarno pruženoj usluzi. Naglasio je da je prilikom uvoza robe iz Sjeverne Makedonije, Državni inspektorat iz pošiljke izuzeo po dva uzorka radi laboratorijskog ispitivanja, koje da je očigledno povjereno ovrhovoditelju te da je utvrđeno da je predmetna roba u cijelosti zdravstveno ispravna. Nadalje, navodi da nije vidljivo jesu li predmetni uzorci izuzeti u okviru Plana praćenja iz članka 49. stavka 1. točke i) Zakona o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima koje se provode sukladno propisima o hrani, hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, kao i da visina fakturirane usluge ne odgovara tržišnoj vrijednosti stvarno pruženoj usluzi i nerazmjeran je u odnosu na vrijednost robe koja je bila predmet uzorkovanja, zbog toga što su predmet analize bila ukupno dva uzorka (dvije plastične igrače za plažu) te da je usluga fakturirana u iznosu od ukupno 2.999,80 eura, dok je ukupna vrijednost pošiljke predmetnih proizvoda iznosila 1.905,28 eura.
3. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Ovrv-24644/2024-12 od 4. lipnja 2025. predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, ukinute su provedene radnje, odlučeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pa se sud oglasio stvarno nenadležnim i odlučio da će po pravomoćnosti tog rješenja dostaviti spis ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.
4. Nakon što je spis dostavljen ovom sudu kao stvarno nadležnom, ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-226/2025-2 od 8. kolovoza 2025. pozvao tužitelja da u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i da predloži dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica (točka I. izreke), dok je tuženik pozvan da u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz točke I. izreke tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica (točka II. izreke). Nadalje, stranke su tim rješenjem upozorene da mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti u podnescima iz točaka I. i II. izreke ovog rješenja (točka III. izreke), da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu, protivno točki III. izreke ovog rješenja sud neće uzeti u obzir (točka IV. izreke), da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak (točka V. izreke) i da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog, da će sud rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta te da protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba (točka VI. izreke).
5. Punomoćnik tužitelja je predmetno rješenje zaprimio 11. kolovoza 2025., a punomoćnik tuženika 8. kolovoza 2025.
6. Podneskom od 26. kolovoza 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika ističući da su neosnovani i usmjereni na odugovlačenje postupka i izbjegavanje plaćanja, da nisu obrazloženi te da nisu priloženi niti predloženi dokazi iz kojih bi proizlazila osnovanost takvih navoda te da prigovor nije osnovan. Nadalje, naveo je da je rješenjem Ministarstva poljoprivrede od 26. listopada 2022. tužitelj ovlašten za obavljanje predmetnih analiza kao službeni laboratorij, da se u konkretnom slučaju radi o postupcima hitnih analiza te se uzorci preuzimaju žurno kako bi se i postupak carinjenja robe proveo što prije, da se analiza odnosi na uvoz iz trećih zemalja, da je tužitelj analizu uzoraka proveo prema traženju Državnog inspektorata, sukladno pravilima struke te da je račune za izvršene usluge fakturirao tuženik pa da je neosnovan prigovor tuženika da usluge koje su predmet spornih računa tuženik nikad nije naručio.
6.1. Tuženik je ovaj podnesak tužitelja zaprimio 26. kolovoza 2025., ali se nije očitovao na navode tužitelja iznesene u podnesku.
7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 2.540,00 eura sa zateznim kamatama zajedno sa troškovima ovršnog postupka (javnobilježničkim i odvjetničkim troškom), na ime dospjelog duga na temelju izdanih računa broj 26-1-3600 od 31. siječnja 2023. i računa broj 27-1-3600 od 31. siječnja 2023., a koje račune je tužitelj izdao tuženiku za usluge laboratorijske analize uvezenih proizvoda iz Sjeverne Makedonije i to plažne plastične igračke DS-W-1873 i plažne plastične igračke DS-W-1845.
8. S obzirom na to da potraživanje tužitelja predstavlja zahtjev za isplatu iznosa 2.540,00 eura, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno članku 502. stavku 1. ZPP-a.
9. U dokazne svrhe sud je pregledao i pročitao isprave te dokumentaciju sadržanu u spisu i to: izvadak iz sudskog registra za tužitelja (stranice 8 do 11 spisa), račun broj 26-1-3600 od 31. siječnja 2023 (stranica 13 spisa), statističko izvješće broj 26-1-3600 (stranica 14 spis), analitičko izvješće za uzorak 538/2023 (stranice 15 do 18 spisa), zapisnik o uzimanju uzoraka iz pošiljke predmeta opće uporabe koji se uvoze, radi laboratorijskog ispitivanja zdravstvene ispravnosti/sukladnosti od 13. siječnja 2026. (stranica 19 i 20 spisa), račun broj 27-1-3600 od 31. siječnja 2023. (stranica 21 spisa), statističko izvješće broj 27-1-3600 (stranica 22 spisa), analitičko izvješće za uzorak 537/2023 (stranice 27 do 30 spisa), zapisnik o uzimanju uzoraka iz pošiljke predmeta opće uporabe koji se uvoze, radi laboratorijskog ispitivanja zdravstvene ispravnosti/sukladnosti od 13. siječnja 2026. (stranica 31 i 32 spisa), rješenje Ministarstva poljoprivrede Klasa: UP/I-322-01/22-01/2, Urbroj: 525-09/548-22- 5 od 26. listopada 2022. (stranica 33 do 54 i 91 do 112 spisa), račun DEMA-STIL Ltd (stranica 73 spisa), izvadak iz cjenika Nastavnog zavoda za javno zdravstvo " JP" koji je bio na snazi u siječnju 2023., odnosno podatak o tome koliko košta analiza prisutnosti teških metala te primarnih i sekundarnih aromatskih amina u plažnoj plastičnoj igrački (stranica 131 do 132 spisa).
9.1. Također, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka KP, dok je odbacio prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka PP i prijedlog tuženika za saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika HP zbog zakonske prekluzije iz članka 461.a stavka 6. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP).
10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Među strankama nije sporno da je tuženik iz treće zemlje i to Sjeverne Makedonije uvezao robu, da je Državni inspektorat, Sektor sanitarne inspekcije, Služba granične sanitarne inspekcije iz ukupne pošiljke izuzeo dva uzorka i to i to plažne plastične igračke DS-W-1873 i plažne plastične igračke DS-W-1845 radi laboratorijskog ispitivanja, da je utvrđeno da je uzorkovana roba zdravstveno ispravna, da je tužitelj izvršio uzorkovanje te je za izvršene usluge ispostavio dva računa.
12. Među strankama je sporno je li tužitelj ovlašten za obavljanje predmetnih analiza kao ovlašteni laboratorij, jesu li predmetni uzorci izuzeti u okviru Plana praćenja iz članka 49. stavka 1. točke i) Zakona o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima koje se provode sukladno propisima o hrani, hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja („Narodne novine“ broj 52/2021. – dalje: ZSK) te je sporna visina fakturirane usluge uzorkovanja.
13. Prvenstveno se ističe da se, protivno navodima tužitelja i tuženika, u konkretnom slučaju ne primjenjuju odrede ZSK-a jer se u ovom sporu radi o uzorkovanju dviju plažnih plastičnih igračaka pa se primjenjuju odredbe Zakona o predmetima opće uporabe („Narodne novine“ broj 39/2013., 47/2014., 114/2018. i 53/2022. – dalje: ZPOU).
13.1. Naime, iz oba zapisnika o uzimanju uzoraka iz pošiljke predmeta opće uporabe koji se uvoze, radi laboratorijskog ispitivanja zdravstvene ispravnosti/sukladnosti od 13. siječnja 2026. (stranice 19 i 20 spisa te 31 i 32 spisa), proizlazi da se radi o predmetima opće uporabe te da su iz pošiljke tih predmeta uzorci (plažne plastične igračke DS-W-1873 i DS-W-1845) izuzeti radi laboratorijskog ispitivanja zdravstvene ispravnosti/sukladnosti, kao i da se uzorkovanje provodi na temelju članaka 23. i 24. ZPOU-a.
14. Sukladno članku 41. ZPOU-a inspekcijski nadzor nad provedbom tog Zakona u obavljanju nadzora nad proizvodnjom i stavljanjem na tržište predmeta opće uporabe obavljaju nadležni sanitarni inspektori i granični sanitarni inspektori Državnog inspektorata.
14.1. Člankom 28. stavkom 1. ZPOU-a propisano je da se inspekcijski nadzor nad predmetima opće uporabe koji se uvoze iz trećih država radi stavljanja na tržište Europske unije, obavlja na graničnom prijelazu i drugim mjestima koje uredbom utvrdi Vlada Republike Hrvatske, a stavkom 2. tog članka propisano je da inspekcijski nadzor iz stavka 1. ovoga članka obavlja granični sanitarni inspektor Državnog inspektorata.
14.2. Člankom 32. stavkom 1. ZPOU-a propisano je da troškove inspekcijskog nadzora i utvrđivanja zdravstvene ispravnosti, odnosno sukladnosti predmeta opće uporabe koji se uvoze iz trećih država snosi uvoznik, dok je stavkom 2. propisano da visinu naknade i način plaćanja troškova službenih kontrola predmeta opće uporabe koji se uvoze u Republiku Hrvatsku te drugih troškova iz članka 15. Uredbe (EU) 2019/1020 pravilnikom propisuje glavni državni inspektor.
15. Nadalje, prema članku 23. stavku 1. ZPOU-a nadležni sanitarni inspektori iz članka 41. ovoga Zakona obvezni su uzorak predmeta opće uporabe uzet za analizu dostaviti u ovlašteni laboratorij za potrebe inspekcijskih nadzora i službenih kontrola. Stavkom 2. istog članka propisano je da je ovlašteni laboratorij za potrebe inspekcijskih nadzora i službenih kontrola kojem je uzorak dostavljen, obvezan obaviti analizu uzorka, a nakon završetka analize izraditi analitičko izvješće i dostaviti ga inspektoru koji je dostavio uzorak.
15.1. Člankom 21. stavkom 1. ZPOU-a propisano je da nadležni sanitarni inspektor Državnog inspektorata iz članka 41. ovoga Zakona u obavljanju inspekcijskog nadzora, radi provjere zdravstvene ispravnosti, odnosno sukladnosti, ima pravo uzimati uzorke predmeta opće uporabe u proizvodnji i na tržištu te pri uvozu, a što uključuje i kupnju proizvoda na internetu pod tajnim identitetom, uključujući i sirovine u postupku proizvodnje, te ih dati na ispitivanje u ovlašteni laboratorij za potrebe inspekcijskih nadzora i službenih kontrola. Prema stavku 2. istog članka iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako se radi o dokazivanju parametara za koje ne postoji službeni laboratorij, uzorak će biti poslan u laboratorij koji je osposobljen provesti analizu uzorka.
15.2. Prema članku 19. stavku 1. točki 2. ZPOU-a laboratorijska ispitivanja zdravstvene ispravnosti, odnosno sukladnosti predmeta opće uporabe mogu obavljati i ovlašteni laboratorij za potrebe inspekcijskih nadzora i službenih kontrola, koji prema stavku 3. ovog članka moraju biti akreditirani i ispunjavati pravilnikom propisane uvjete glede prostora, radnika i opreme.
15.3. Nadalje, odredbama Pravilnika o uvjetima koje moraju ispunjavati ovlašteni laboratoriji za potrebe inspekcijskih nadzora i službenih kontrola i referentni laboratoriji za ispitivanje predmeta opće uporabe, propisani su uvjeti koje laboratoriji moraju ispunjavati, postupak i način ovlašćivanja te područje nadležnosti.
16. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije dokazao da je u trenutku provođenja uzorkovanja uopće bio ovlašten za provođenje predmetne analize.
16.1. Naime, tužitelj je u spis dostavio rješenje Ministarstva poljoprivrede, Klasa:
UP/I-322-01/22-01/2, Urbroj: 525-09/548-22-5 od 26. listopada 2022. (stranica 33 do 54 i 91 do 112 spisa), a kojim tužitelj navodi da dokazuje da je ovlašten za obavljanje predmetnih analiza. Iz ovog rješenja proizlazi da je tužitelj njime ovlašten za obavljanje mnogobrojnih analiza, ali analiza koje se odnose na hranu, hranu za životinje, trupove životinja i dr. Međutim, iz navedenog rješenja ne proizlazi da bi tužitelj u trenutku uzorkovanja imao ovlaštenje za provođenje analize predmeta opće uporabe pa tako niti plažnih plastičnih igračaka, koje su bile predmet analize u konkretnom slučaju.
16.2. Nadalje, iz navedenog rješenja proizlazi da je isto doneseno na temelju odredbi ZSK-a, a ne ZPOU-a. Kao što je već ranije navedeno, u konkretnom slučaju radi se o analizi predmeta opće uporabe, a za koju laboratorij mora biti ovlašten za provođenje analize na temelju citiranih odredbi ZPOU-a.
16.3. Prema odredbama ZSK-a na koje se poziva tužitelj, ovlaštenje za ispitivanje hrane izdaje ministarstvo nadležno za poljoprivredu i to prema odredbama Pravilnika o ovlašćivanju službenih i nacionalnih referentnih laboratorija za obavljanje laboratorijskih analiza, ispitivanja i dijagnosticiranja na uzorcima koji se uzimaju tijekom službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti. Sukladno odredbama ovog Pravilnika, a osobito članka 13. stavka 5., proizlazi zaključak da se navedeno ovlaštenje ne prenosi automatski i na vrijedi za predmete opće uporabe.
16.4. Za predmete opće uporabe ovlaštenje za provođenje analize na temelju ZPOU-a i Pravilnika o uvjetima koje moraju ispunjavati ovlašteni laboratoriji za potrebe inspekcijskih nadzora i službenih kontrola i referentni laboratoriji za ispitivanje predmeta opće uporabe, izdaje ministarstvo nadležno za poslove zdravstva, a ne ministarstvo nadležno za poljoprivredu.
17. Dakle, ovaj sud zaključuje da se prema važećim propisima , a koji su bili na snazi u vrijeme izuzimanja uzoraka te provođenja analize (od 13. siječnja 2023. do 25. siječnja 2023.), radi o dvije odvojene kategorije ovlaštenja, zasnovane na različitim propisima, različitim ministarstvima i različitim akreditacijskim postupcima, tako da ovlaštenje koje je tužitelj imao za provođenja analiza hrane nije ekvivalentno ovlaštenju za predmete opće uporabe jer se radi o zasebnom pravnom statusu.
18. Nadalje, ovaj sud utvrđuje da u predmetnoj situaciji nisu bili ispunjeni ni uvjeti iz citiranog članka 21. stavka 2. ZPOU-a prema kojem nadležni sanitarni inspektor Državnog inspektorata iznimno i to samo ako se radi o dokazivanju parametara za koje ne postoji službeni laboratorij, može uzorak dati na ispitivanje laboratoriju koji je osposobljen provesti analizu uzorka.
18.1. Naime, prema iskazu svjedoka KP, danom na ročištu održanom 18. veljače 2026. (stranice 123 do 125 spisa), koji je voditelj Službe granične sanitarne inspekcije u Republici Hrvatskoj, a koji je bio inspektor koji je kritične prigode izuzeo uzorke i dao ih na analizu tužitelju, proizlazi da je u tom trenutku postojalo više ovlaštenih laboratorija za provođenje analize, a koji su prema njegovim navodima Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", Eurofins Croatia Control i drugi.
18.2. Iako imenovani svjedok navodi da je tužitelja odredio za provođenje analize iz razloga nepristranosti te zbog toga što je Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. JP" ranije prije toga vršio više analiza proizvoda koje bi uvozio tuženik, nesporno je da je sanitarni inspektor mogao osigurati nepristranost i neovisnost uzorkovanja da je provođenje analize povjerio nekom drugom ovlaštenom laboratoriju. Međutim, isto tako je nesporno da taj drugi laboratorij mora biti ovlašten za provođenje analize predmeta opće uporabe, u konkretnom slučaju plažne plastične igračke.
18.3. Nadalje, svjedok KP u svom iskazu navodi da on ne zna kada je tužitelj postao akreditirani laboratorij, ali je naveo da zna da uzorkovanje vrš i već dugi niz godina te da se radi o javno dostupnim podacima. Međutim, svjedok ne navodi za što je točno akreditiran odnosno ovlašten tužitelj. Budući da tužitelj u spis nije priložio ispravu kojom bi dokazao da je bio ovlašten za provođenje predmetne analize niti je predložio provođenje dokaza uvidom u javno dostupne podatke (kako to svjedok KP navodi), tada ovaj sud ovu činjenicu uzima kao nedokazanu.
19. Ujedno, ističe se da iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1166/2025-9 od 26. veljače 2026., na koju se poziva tužitelj, proizlazi da se u tom predmetu radilo o provođenju laboratorijske analize hrane, a ne predmeta opće uporabe o čemu se radi u ovom slučaju. Stoga se ne radi niti o istoj ili sličnoj činjeničnoj niti pravnoj situaciji.
20. Treba istaknuti da se ne može smatrati priznanjem duga plaćanje koje je tuženik izvršio tijekom postupka u iznosu 499,35 eura te je o tom plaćanju dostavio dokaze u spis (stranice 143 i 144 spisa). Naime, tuženik je tijekom postupka osporavao činjenicu da je tužitelj ovlašten provoditi predmetnu analizu te je navedeni iznos platio nakon što je proveden dokaz uvidom u izvadak cjenika Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" koji je bio na snazi u siječnju 2023., odnosno podatak o tome koliko košta analiza prisutnosti teških metala te primarnih i sekundarnih aromatskih amina u plažnoj plastičnoj igrački (stranica 131 do 132 spisa). Iz navedenog izvatka cjenika utvrđeno je da bi navedeni nastavni zavod (koji je ovlašten za provođenje predmetne analize) prema važećem cjeniku za usluge potrebnih analiza koje su provedene u konkretnom slučaju, za pojedini uzorkovani predmet naplatio iznos od po 199,74 eura (bez PDV-a), a tužitelj je za tu uslugu (koju uopće nije bio ovlašten pružati) fakturirao iznos koji je više od 5 puta viši, a to je iznos 1.016,00 eura (bez PDV-a).
21. Člankom 7. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice , dok sukladno članku 8. ZPP-a, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prema članku 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
21.1. Budući da tijekom provedenog postupka, na temelju predloženih i izvedenih dokaza, ovaj sud ne može sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj uopće bio ovlašten provoditi analizu koju je proveo te za koju je izdao račune kojima tereti tuženika te čije plaćanje zahtijeva u ovom postupku, tada je na temelju pravila o teretu dokazivanja odlučeno ukinuti predmetni platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
23. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s člancima 164. stavkom 1. ZPP-a i 155. stavkom 1. ZPP-a.
23.1. Člankom 164. stavkom 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.
23.2. Člankom 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.
24. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu 2.540,00 eura, tuženiku prema Tbr. 8.1., 9.1. te 11.1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. - dalje: Tarifa) pripada trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištima održanim 10. prosinca 2025., 18. veljače 2026. i 8. travnja 2026. u iznosu 200,00 eura te trošak sastava podneska od 31. ožujka 2026. u iznosu 200,00 eura, što ukupno iznosi 1.000 eura, a uvećano za 25% PDV-a u iznosu 250,00 eura, ukupno iznosi 1.250,00 eura.
25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu 23. srpnja 2026.
Sudac
Ivan Čulić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 3. točka 3. tog Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP -a).
Dostaviti:
- tužitelju po punomoćniku Tomislavu Mrazu, odvjetniku u OD Šebalj, Mraz & Šuti j.t.d., Zagreb, Jordanovac 15
- tuženiku po punomoćniku Davoru Radiću, Split, Paraćeva 102
- u spis