Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-302/2026-3

U  I M E  R E P U BL I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 528-50-3849475, sklopljenog dana 20.12.2006. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 28.12.2006. godine po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem: OU- 2709/06, u dijelu odredbe koji glasi: “0,50% (nula zarez peseset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita..”.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužiteljici UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 59,06 EUR-a (pedesetdeveteura-šestcenti) na ime naplaćene naknade zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12. siječnja 2007. pa do isplate računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužiteljici UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu 62,50 EUR-a (šezdesetdvaeura-pedesetcenta) sa zateznim kamatama koje teku od 23. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 21. veljače 2026. podnijela tužbu ovom sudu radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa od 59,06 EUR-a sa zateznim kamatama. U tužbi je navela da je 20. prosinca 2006. s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu broj 528-50- 3849475, na iznos od 19.500,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita s rokom otplate od 15 godina. Nadalje, navela je da je predmetnim Ugovor, u čl. 3. ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i to u iznosu jednokratno 0,50% od ukupnog iznosa kredita, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, navodeći da joj je tuženik 11. siječnja 2007. naplatio navedenu naknadu u iznosu od 445,00kn, odnosno 59,06 EUR-a. O ugovornoj odredbi za tzv „ulaznu naknadu“, istaknula je, nije se pojedinačno pregovaralo, već je ista, kao takva unaprijed formulirana i od strane tuženika (banke) implementirana u tipskom ugovoru, a na koju, kao potrošač, nije imala utjecaja. Naime, navela je, nije joj bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista naplaćuje, te nije bila ugovorena u dobroj vjeri pa je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na njezinu štetu, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da joj je tuženik temeljem gore navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom ugovoru istu naplatio i time stekao nepripadajuću imovinsku korist, navedeni je kao nepošten stjecatelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a, takvu dužan vratiti zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Slijedom svega navedenoga, predložila je sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, a potraživala je i naknadu troškova parničnog postupka. Tužiteljica je uz tužbu dostavila Potvrdu banke od 1. kolovoza 2024. (list spisa 4), Ugovor o kreditu br. 528-50-3849475 od 20. prosinca 2006. (list spisa 6-10).

2. Tuženiku je dopisom br. P-302/2026-2 od 24. veljače 2026. dostavljena tužba na odgovor te je pozvan podnijeti pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave tužbe, kao i iznijeti sve bitne činjenice i predložiti sve dokaze kojima se pobijaju navodi i dokazi suprotne strane.

3. Istim pozivom tuženik je upozoren na posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu u navedenom roku, odnosno da će se u tom slučaju donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP).

4. Tužbu na odgovor tuženik je primio 4. ožujka 2026. (list spisa 12), te nije podnio odgovor na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz Potvrde banke od 1. kolovoza 2024. (list spisa 4) proizlazi da Raiffeisenbank Austria d.d. potvrđuje da je tužiteljica bila korisnica kredita broj 528-20-3849475, da je kredit isplaćen 11. siječnja 2007. te otplaćen 25. svibnja 2016., kao i da je po navedenom kreditu naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 445,00 kn, sukladno čl. 3. Ugovora o kreditu, te da je ista naplaćena/ustegnuta prilikom isplate odobrenog kredita.

7. Iz Ugovora o kreditu br. 528-50-3849475 od 20. prosinca 2006. (list spisa 6-10) proizlazi da je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb sklopio sa tužiteljicom, kao korisnicom kredita, Ugovor o kreditu, a kojim je korisnici kredita dao na raspolaganje kredit u iznosu od 19.500,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Također, čl. 3. Ugovora određena je naknada koja iznosi 0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratno, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Iz Ugovora proizlazi da je riječ o stambenom kreditu.

8. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te dokaza koje je tužiteljica priložila u tužbi, osobito iz Potvrde banke od 1. kolovoza 2024. i Ugovora o kreditu, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu protivne dokazima koje je tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu.

9. Nadalje, budući da iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sastavila banka odnosno da je isti tipski ugovor banke, a s obzirom da tuženik nije podnio odgovor na tužbu, nije niti osporio tužiteljicine navode da joj je onemogućeno da prilikom sklapanja ugovora pregovara o predmetnoj odredbi, kao i da je predmetna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača, tuženik je korisnici kredita, kao potrošaču nametnuo obvezu plaćanja predmetne naknade, pa je navedena predmetna odredba Ugovora sukladno 81. st. 1. ZZP-a nepoštena, te ništetna u smislu čl. 87. st. 1. ZZP-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. I. izreke.

10. Budući da je predmetna odredba ništetna ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovore odredbe. Odnosno, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) tuženik je dužan tužiteljici vratiti ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu naknade za obradu kredita, koja joj je naplaćena temeljem odredbe čl. 3. predmetnog Ugovora dana 11. siječnja 2007. u iznosu od 445,00kn/59,06EUR-a. Ovdje se ističe da tuženik nije podnio odgovor na tužbu pa nije niti osporio visinu naplaćene naknade kao niti datum naplate.

11. Na iznos od 59,06 EUR-a tužiteljici pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja (naplate naknade), odnosno od 12. siječnja 2007. pa do isplate, jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Tuženik je nepošten jer je povrijedio interese i prava potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristilo nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, pa je nepoštena i time ništetna. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

12. Slijedom svega navedenoga, a imajući na umu da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te dokaza koje je tužiteljica priložila uz tužbu, a osobito iz Ugovora o kreditu, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu protivne dokazima koje je tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu, sud je na temelju odredbe članka 331. b. ZPP-a u vezi prednje navedenih odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a i 323. ZOO-a u vezi čl. 1115. ZOO-a, donio presudu zbog ogluhe te odlučio kao pod toč. I. i II. izreke.

13. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu pa joj sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška.

14. Prije svega, potrebno je reći da je ovaj sud sukladno čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 59,06 EUR-a. (tako i u odluci Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 700/2026-2 od 11.lipnja 2026.). Dakle, sud je utvrdio vrijednost predmeta spora u visini iznosa naknade koju je tužiteljica platila temeljem ništetne ugovorne odredbe. Naime, deklaratorni zahtjev istaknut je samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za isplatu koji tužitelj osnovom navedenog namjerava istaknuti, te je u konkretnom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora prema vrijednosti novčane tražbine tužiteljice koju može ostvariti osnovom utvrđenja ništetnom predmetne odredbe.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP- a. Tuženik je dužan tužiteljici platiti trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 139/23. u nastavku: Tarifa) uvećano za 25% PDV što iznosi 62,50 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 23. srpnja 2026. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. III. izreke.

15.1. S obzirom da tužiteljica nije platila sudsku pristojbu na tužbu, sud joj nije dosudio navedeni trošak.

Osijeku, 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se predaje u tri istovjetna pismena primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

DOSTAVITI:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku