REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-112/2025-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja TO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Enver Vučetić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ĆO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Paola Šodić, odvjetnica u Novigradu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 1. srpnja 2026. u prisutnosti tuženice i punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 23. srpnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici ĆO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju TO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 23.287,23 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 3.196,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 12. prosinca 2022. do isplate.

III. Nalaže se tuženici ĆO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju TO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 3.581,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. prosinca 2022. podnio tužbu protiv ĆO i UO u kojoj navodi da su one supruga i kći te zakonske nasljednice pokojnog DO kojem je tužitelj bio sudužnik po kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607- 5102732155 koji je 24. studenog 2005. sklopljen s Erste&Steiermärkische Bank d.d. Dalje navodi da DO nije otplaćivao ovaj kredit pa je tužitelju kao sudužniku u razdoblju od 1. prosinca 2012. do 31. ožujka 2014. ustegnut iznos od 11.309,67 kn, a 1. svibnja 2016. su se opet počeli ustezati iznosi iz tužiteljeve mirovine za naplatu duga po predmetnom kreditu tako da je tužitelju do 23. kolovoza 2022. HZMO ukupno ustegnuo 217.433,70 kn. Prema navodima tužbe , tužitelj se radi povrata ustegnutog iznosa mirovine obratio tuženicama, no kako one nisu odgovorile na njegovo traženje, tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje isplatu iznosa od 217.433,70 kn odnosno 28.835,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U podnesku od 1. listopada 2023. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev navodeći da tuženici ĆO u skladu s njenim dokazima priznaje uplate u iznosu od 17.894,69 kn pa sad svojim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 26.483,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

3. Tuženica UO je u odgovoru na tužbu osporila svoju pasivnu legitimaciju jer se odrekla nasljedstva iza pokojnog oca i tužitelj je povukao tužbu u odnosu na tu tuženicu, na što je ona pristala. Sud je stoga rješenjem poslovni broj P- 602/2022-6 od 24. travnja 2023. utvrdio da je tužba povučena u odnosu na tuženicu UO i to rješenje je postalo pravomoćno u tom dijelu.

4. U odgovoru na tužbu tuženica ĆO osporava tužbu i tužbeni zahtjev, tužiteljeve navode da pokojni DO nije otplaćivao predmetni kredit i ističe da tužitelj za vrijeme njegovog života nije od njega potraživao sudskim putem bilo koji iznos. Dodaje da i sve kad bi tužitelju bili ustegnuti iznosi mirovine koje on navodi u tužbi, on tada prema čl. 52 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) ima pravo od svakog sudužnika zahtijevati samo onaj dio duga koji pada na njega, a tužitelj potražuje veći iznos od toga. Ističe prigovor zastare za cjelokupno potraživanje i dodaje da je pokojni DO za svog života svaki mjesec tužitelju isplaćivao traženi iznos novca na ime otplate kredita u gotovini, kako je to tužitelj i tražio jer je tužiteljev račun bio blokiran dulje vrijeme. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate. Tijekom postupka ističe da je tužitelju zbog zastare prestalo i pravo zahtijevati ispunjenje tražbine od tuženice.

5. Tužitelj je tijekom postupka naveo da je prigovor zastare neosnovan jer se kredit i dalje otplaćuje i jer je tuženica ĆO u svojem iskazu danom na ročištu iskazala da ona ne bježi od ovog duga, ali da ga nije u stanju isplatiti.

6. Sud je u ovom predmetu 12. lipnja 2024. donio presudu poslovni broj P- 602/2022 kojom je odbio tužbeni zahtjev, a ta je presuda povodom žalbe tužitelja ukinuta rješenjem Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1383/2024 od 17. veljače 2025. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

7. Sud je pročitao isprave u spisu i to: dopis HZMO-a (str. 4), ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102732155 (str. 6-12), zapisnik O-638/2020 (str. 19-22), rješenje o nasljeđivanju (str. 23-25), preglede transakcija (str. 28-30, 40), preslike iz rokovnika (str. 31-32), potvrde o plaćanjima (str. 33-39), pregled prometa po kreditu DO (str. 51-81). Saslušane su stranke i svjedokinja UO i provedeno je financijsko vještačenje u okviru kojeg je stalni sudski vještak za financije mr. sc. Zrinko Ručević izradio pisani nalaz i mišljenje (str. 151- 155).

8. Potvrdu o stanju duga nasljednice ĆO (str. 50) sud nije uzimao u obzir jer je dostavljena u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženica nije prije toga predlagala ovaj dokaz pa nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 299 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) da se ovaj dokaz može uzeti u obzir. Nagodbu koju su stranke sklopile s Erste&Steiermärkische Bank d.d. od 11. listopada 2023. (str. 94-96) sud nije uzeo u obzir jer je u spis dostavljena u fazi glavne rasprave, a odnosi se na ukupno potraživanje banke prema strankama kao dužnicima iz predmetnog ugovora o kreditu na dan 11. listopada 2023. što nije predmet ovog spora u kojem tužitelj od tuženice potražuje iznose koje je on uplatio za podmirenje tog kredita prije podnošenja tužbe, dakle do 11. prosinca 2022. U podnesku od 30. travnja 2024. uz koji je dostavljena ova nagodba tuženica navodi da je sad podmirila 2.500,00 eura prema toj nagodbi pa da to dokazuje da tužitelj nema pravo na ukupni iznos koji potražuje tužbenim zahtjevom od 1. listopada 2023. Takav je navod neosnovan jer tužitelj potražuje povrat iznosa koje je on kao sudužnik uplatio umjesto DO prije podnošenja tužbe pa eventualna uplata banci koju je tuženica izvršila banci na temelju te nagodbe nema nikakvog utjecaja na utuženo potraživanje.

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Među strankama su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara potraživanja i zastara samog prava. Nije sporno da je tuženica ĆO jedina nasljednica pokojnog DO kako to proizlazi i iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju (str. 23-25 i nije sporno ni da se predmetni kredit i dalje otplaćuje.

11. Uvidom u ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607- 5102732155 (str. 6-12) utvrđeno je da su ga 24. studenog 2005. sklopili Erste&Steiermärkische Bank d.d. kao kreditor, pokojni DO kao korisnik kredita, tužitelj TO i tuženica ĆO kao sudužnici i GO kao založni dužnik, a radilo se o stambenom kreditu za kupovinu nekretnine. Tim ugovorom i tužitelj i tuženica su se obvezali da kreditoru odgovaraju za ispunjenje svih tražbina iz tog ugovora solidarno s korisnikom kredita i to pod istim uvjetima i na isti način kao korisnik kredita. Prema tome, tužitelj i tuženica su solidarni dužnici u ovom kreditu s korisnikom kredita. Prema čl. 43 st. 1 ZOO-a svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Prema čl. 52 st. 1 ZOO-a dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega i na to se tuženica poziva tijekom postupka ističući da tužitelj potražuje veći iznos od onog koji otpada na pokojnog DO. Međutim, takav stav tuženice nije osnovan jer se radilo o ugovoru o kreditu koji je ishođen za kupnju nekretnine za korisnika kredita tj. DO pa se tada primjenjuje iznimka iz čl. 53 st. 2 ZOO-a jer je solidarna obveza osnovana u isključivom interesu jednoga solidarnog dužnika, DO i tuženica je kao njegova nasljednica dužna naknaditi cijeli iznos duga sudužniku koji je namirio vjerovnika tj. tužitelju.

12. Svjedokinja UO, tuženičina kći, iskazala je da su nakon očeve smrti 2020. u njegovim rokovnicima našli zapise u kojima je navedene kad je i koliki iznos platio tužitelju na ime otplate ustegnutog iznosa kredita, a našli su i izvode o isplatama na račun tužiteljeve supruge CO. Ne zna koliko je njen otac točno platio tužitelju za ustegnute rate kredita i nije vidjela nikakve potvrde koje bi tužitelj izdao o plaćanjima koja mu je vršio njen otac. Navela je da su tužitelju u listopadu 2020. ponovno počeli uzimati novce za otplatu kredita njenog oca i da se ona tada čula s tužiteljem i počela mu je uplaćivati rate u iznosima koju su njemu uzeti i u spis je dostavila te uplate, a te je uplate vršila od listopada 2020. do svibnja 2021. Dodala je da je tužitelj tražio da te uplate vrši na račun njegove supruge CO što je ona i učinila. Iskazala je i da se kredit i dalje otplaćuje te da ga otplaćuje njena majka.

13. Tužitelj je iskazao da je bio sudužnik pokojnom DO za kredit koji je ugovoren 2005. i da je DO u početku sam otplaćivao taj kredit, a 2012. su njemu počeli ustezati iz mirovine za rate tog kredita. Potvrdio je da mu je UO platila nekoliko rata za ono što su njemu ustegnuli iz mirovine i priznao je one uplate koje su ona i DO izvršili na račun njegove supruge, a u odnosu na zapise iz rokovnika na str. 31 i 32 spisa izjavio je da ih ne priznaje i da ih je mogao napisati bilo tko. Dodao je da mu DO nije davao nikakve novce na ruke za povrat rata koje je on umjesto njega platio i naveo je da mu je dao broj računa svoje supruge za uplate jer je on bio često u bolnici zbog svog zdravstvenog stanja. Istaknuo je i da mu nakon pokretanja ovog postupka i dalje ustežu iz mirovine za rate predmetnog kredita tako što mu mjesečno uzimaju oko 700,00 eura i da mu je dosad iz mirovine ukupno ustegnuto 39.579,00 eura.

14. Tuženica je iskazala da ona ne bježi od ovog duga, ali ga ne može isplatiti zbog svoje situacije. Navela je da je njoj poznato da je, osim isplata na račun tužiteljeve supruge koje su izvršili njen suprug i kći, dio novca njen suprug dao tužitelju na ruke jer joj je suprug par puta rekao da se ide naći s kumom TO i da mu ide dati novce, ali ne zna o kojim se iznosima radilo. Dodala je da tužitelj ne priznaje da mu je njen suprug vratio dio duga i iskazala je da se njoj svaki mjesec za otplatu ovog kredita, ovisno o iznosu njene plaće, usteže između 300,00 i 310,00 eura.

15. Sud nije prihvatio iskaze svjedokinje UO i tuženice u dijelu u kojem navode da je pokojni DO u gotovini na ruke vratio tužitelju dio novca koji je njemu ustegnut iz mirovine za otplatu predmetnog kredita jer takvi navodi nisu ničim potkrijepljeni, tužitelj im se protivi, a zapisi za koje tuženica tvrdi da su iz rokovnika pokojnog DO (str. 30 i 31) o navodnim plaćanjima tužitelju nisu vjerodostojni dokaz da su ti iznosi doista i plaćeni tužitelju jer nema nikakve potvrde da je tužitelj primio te iznose, ni potpisa tužitelja ni PO, a nema ni dokaza da se radi o tekstu kojeg je sastavio upravo DO.

16. Kako bi utvrdio visinu tražbine sud je proveo financijsko vještačenje. Stalni sudski vještak za financije mr. sc. Zrinko Ručević je u svojem nalazu i mišljenju (str. 151-155) utvrdio da potraživanje tužitelja na temelju ustegnutih iznosa s mirovine u razdoblju od 1. svibnja 2016. do 23. kolovoza 2022. umanjeno za priznati iznos uplata tuženice ukupno iznosi 26.483,38 eura. U Tabeli 1 svog nalaza i mišljenja vještak je naveo datume ustege pojedinog iznosa iz tužiteljeve mirovine i uzeo je u obzir uplate koje su tužitelju izvršene kao povrat ustegnutih iznosa.

17. Sud je nalaz i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti prihvatio jer su izrađeni stručno i objektivno, a ni stranke nisu imale nikakve primjedbe na provedeno vještačenje.

18. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka sud je utvrdio da je tužitelj za otplatu kredita pokojnog DO od 1. svibnja 2016. do 23. kolovoza 2022. uplatio iznos od 217.433,70 kn i da su mu DO i UO od toga vratili 17.894,69 kn pa njegovo ukupno potraživanje umanjeno za te priznate uplate iznosi 199.539,01 kn odnosno 26.483,38 eura[1] . Iz Tabele 1 nalaza i mišljenja proizlazi da su tim uplatama DO i UO podmireni iznosi koji su tužitelju iz mirovine ustegnuti od 12. svibnja 2016. do 14. veljače 2017. te dio iznosa koji mu je ustegnut 14. ožujka 2017.

19. Tužiteljica je još u odgovoru na tužbu istaknula prigovor zastare dok je u svojem iskazu danom na ročištu 12. rujna 2023. navela da ne bježi od ovog duga, ali da nije u situaciji da ga može isplatiti. Priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida mora biti jasno, određeno i bezuvjetno i mora se dati u tijeku zastarnog roka te uvijek mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje (tako i odluke Vrhovnog suda RH Rev-523/11-2, Rev-877/11-2 i Rev- 259/14-2). Uzimajući u obzir da tuženica tijekom cijelog postupka osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i da u svojem iskazu ističe da dug ne iznosi onoliko koliko tužitelj potražuje svojim tužbenim zahtjevom, njena izjava da ne bježi od tog duga ne može se smatrati jasnim, određenim i bezuvjetnim priznanjem duga pa tada nije ni došlo do prekida zastarijevanja iz čl. 240 ZOO-a. S obzirom na to da tužitelj potražuje povrat onoga što je platio otplaćujući kredit tuženičinog pravnog prednika, radi se o regresnom potraživanju na koje se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225 ZOO-a. Kod regresnog potraživanja ne dolazi do zastare prava jer pravo regresa nije pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, kao što je to primjerice kod zakupnine ili najamnine pa se tuženica stoga neosnovano poziva na zastaru prava iz čl. 227 ZOO-a.

20. Kao što je već navedeno, uplatama koje je tužitelj tuženici priznao i za koje je umanjio svoj tužbeni zahtjev, podmireno je potraživanje tužitelja zaključno s iznosom koji je tužitelju iz mirovine ustegnut 14. veljače 2017. Tužba je u ovom predmetu podnesena 11. prosinca 2022., a kako je tužitelj mogao tražiti povrat plaćenih iznosa za kredit DO od dana nakon dana kad je izvršena pojedina uplata, to znači da su u zastari oni iznosi koje je tužitelj platio do 11. prosinca 2017. Prema Tabeli 1 (str. 153, 154) u zastari su stoga preostali iznos od 206,56 eura koji je plaćen 14. ožujka 2017., iznos od 255,50 eura plaćen 12. travnja 2017., iznos od 374,79 eura plaćen 12. svibnja 2017., iznos od 374,79 eura plaćen 13. lipnja 2017., iznos od 374,79 eura plaćen 12. srpnja 2017., iznos od 374,79 eura plaćen 14. kolovoza 2017., iznos od 389,71 eura plaćen 13. rujna 2017., iznos od 422,61 eura plaćen 12. listopada 2017. i iznos od 422,61 eura plaćen 14. studenog 2017. što je ukupno 3.196,15 eura.

21. Budući da tužitelj potražuje iznos od 26.483,38 eura, a utvrđeno je da je od tog iznosa 3.196,15 eura u zastari, sud je u točki I. izreke naložio tuženici da tužitelju plati razliku ta dva iznosa tj. 23.287,23 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od 12. prosinca 2022., kao dana nakon dana podnošenja tužbe, do isplate u skladu s čl. 29 ZOO-a, a u točki II. izreke odbio je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje iznos od 3.196,15 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

22. Tužitelju je u skladu s čl. 154 st. 5 i čl. 155 ZPP-a parnični trošak priznat u punom iznosu jer je tuženica osporavala i osnovu i visinu, a zbog toga što je manji dio tužbenog zahtjeva odbijen nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Njegov trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 1. srpnja 2026. i sastoji se od nagrade za sastav tužbe 500,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25 – dalje: OT), za sastav žalbe protiv presude 625,00 eura prema Tbr. 10/1 OT i za zastupanje na tri ročišta 18. travnja 2023., 12. rujna 2023. i 1. srpnja 2026. po 500,00 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT odnosno ukupno 2.625,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 656,25 eura. Tužiteljev trošak obuhvaća i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura pa ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 3.581,25 eura i tuženici je naloženo da mu namiri taj iznos sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

23. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi kao ratni vojni invalid iz Domovinskog rata pa njegov zahtjev za naknadu troška pristojbi nije ni razmatran. Nagrada za zastupanje na ročištu 7. svibnja 2023. nije priznata jer tog dana nije održano ročište u ovom sporu.

U Sesvetama 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik Enver Vučetić

2. odvjetnica Ana Paola Šodić