REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Pr-42/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Jeleni Mavrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SGU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Pavičić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženice Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola, Pula, Santoriova ulica 24 a, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 2. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Sabine Jovanov, odvjetnice u Puli, te punomoćnice tuženice Tee Tončić, odvjetnice u Puli, 23. srpnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Općoj bolnici Pula - Ospedale Generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužiteljici SGU, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime razlike plaće iznos od 53,05 euro bruto, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,98 eura od 16.03.2019.,

- na iznos od 6,51 eura od 16.04.2019.,

- na iznos od 0,45 eura od 16.05.2019.,

- na iznos od 0,20 eura od 16.06.2019.,

- na iznos od 8,62 eura od 16.07.2019.,

- na iznos od 0,13 eura od 16.08.2019.,

- na iznos od 14,94 eura od 16.09.2019.,

- na iznos od 3,76 eura od 16.10.2019.,

- na iznos od 0,23 eura od 16.11.2019.,

- na iznos od 15,76 eura od 16.01.2020.,

- na iznos od 0,23 eura od 16.02.2020.,

- na iznos od 1,24 eura od 16.04.2020.,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima,

i to do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Općoj bolnici Pula - Ospedale Generale di Pola, OIB: 16089706543 da tužiteljici SGU, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 720,00 eura, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 23. srpnja 2026. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlenica tuženice i obavlja poslove zdravstveno laboratorijskog tehničara na odjelu za laboratorijsku dijagnostiku, Poliklinika, a radni odnos tužiteljice reguliran je Zakonom o radu, internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Rad tužiteljice je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je ona zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u utuženom razdoblju ostvarila veliki broj prekovremenih sati. Plaća tužiteljice regulirana je u čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne Novine" broj: 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23, 68/23, 35/24, dalje: KU) i čl. 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne Novine" broj: 128/17, 47/18, dalje: TKU). U odredbama čl. 49., 55. i 58. KU te u odredbi čl. 53. i 54. TKU propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužiteljici se za svaki odrađeni sat ne isplaćuju ugovoreni dodaci u utuženom razdoblju.

1.1. Tužiteljica je ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima rada, što je propisano odredbom čl. 94. Zakona o radu ("Narodne Novine" broj: 127/17, 98/19, 151/22, 64/23). Odredbom čl. 55. KU propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Tuženica u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivala dodatak s osnova posebnih uvjeta rada na sve sate koje je tužiteljica odradila već samo na dio odrađenih sati. Tužiteljica je u navedenom vremenskom razdoblju kao medicinska sestra radila u otežanim uvjetima rada, pa joj je prema čl. 94. ZOR-a, pripadalo pravo na povećanu plaću. Odredba čl. 55. KU propisuje da se na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi, a to su posebni uvjeti rada, uvećava za 25%. Sukladno čl. 21. Dodatka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne Novine" broj: 92/19, dalje: Dodatak II KU) koji je na snazi od 1. rujna 2019., navedeno je da se čl. 55. mijenja te je istim propisano da na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 28 %. U razdoblju iz prethodne točke tuženica je tužiteljici isplaćivala navedene dodatke zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužiteljica odradila, dok joj dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada, nije plaćala na sve sate koje je odradila.

1.2. Nadalje, tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne Novine" broj: 35/19, dalje: Dodatak I KU), koji je zaključen 1. listopada 2015., ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Čl. 59.a Dodatka I KU propisuje da iznimno od čl. 59. tog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Tuženica tužiteljici nije isplaćivala dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivala samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Odredbom čl. 24. Dodatka II. KU propisano je da se u čl. 58. brojka: „4%“ zamjenjuje se brojkom 8%“.

1.3. Obzirom da je tuženica pogrešno obračunavala i isplaćivala plaće tužiteljici po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivala plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, neradnih dana, te bolovanja.

1.4. Konačno, ističe da su podaci o rasporedu i obliku rada vidljivi samo na evidencijama rada kojima raspolaže tuženica pa nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev. Stoga podnosi tzv. stupnjevitu tužbu predlažući da se tuženici naloži dostaviti evidencije rada i platne liste tužiteljice u utuženom razdoblju, a po pribavi koje dokumentacije i nakon provedenog vještačenja će urediti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Vezano za isplatu dodataka na prekovremene sate rada, tuženik postupa u cijelosti u skladu sa TKU, KU i zaključcima sa sjednica Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, osobito Zaključka br. 46/2014 i 53/2014, te 153, te je obveznik isplate plaća putem sustava COP u koji samo unosi broj i vrstu odrađenih sati, a potom sustav vrši obračun plaće. Tuženica je isplaćivala plaću tužitelju temeljem dostavljenih evidencija prisutnosti na radu, svi sati iz evidencije ubacuju se u program COP (Centralni obračun podataka) koji je uveden u obaveznu primjenu u lipnju/srpnju 2014. te ga koriste sve javne ustanove i državna tijela, te ukoliko postoji greška u programu za obračun plaća, tada navedeno nije greška tuženika, nego Republike Hrvatske koja je naručila program i naložila njegovu primjenu u svim javnim tijelima Republike Hrvatske upravo da bi postojao jedinstveni sustav obračuna plaća. Dakle, plaća je tužitelju isplaćivana temeljem evidencija prisutnosti na radu koja se vodi na odjelu na kojem je tužiteljica zaposlena. Svi sati iz predmetnih evidencija unose se u program COP (Centralni obračun plaće), te tuženica nema mogućnosti korekcije predmetnog programa.

2.1. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne Novine" broj: 141/12, dalje: TKU/12) utvrđeno da ugovorne strane osnivaju zajedničko Povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora u koje svaka strana imenuje po 3 predstavnika i njihove zamjenike, koje daje tumačenje odredaba ugovora, daje prijedloge ugovornim stranama za izmjenu spornih članaka ugovora, prati izvršavanje ugovora i izvještava obje strane o kršenju ugovora te obavlja druge poslove određene ugovorom, te da ta tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita, svim potpisnicima Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i objavljuju na web-stranicama Vlade Republike Hrvatske. Povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora dalo je i tumačenje 159/2015 kojim se utvrđuje i primjena tumačenja –“...tumačenja pokazuju kako treba primjenjivati Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama. Navedeno znači da sva tumačenja se trebaju primjenjivati od početka primjene Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, odnosno od početka primjene pojedinog članka Temeljnog kolektivnog ugovora ako je primjena pojedinog članka počela kasnije u odnosu na početak primjene cijelog Temeljnog kolektivnog ugovora...”, te tumačenje 174/2015 koje navodi da se u slučaju postojanja više različitih tumačenja na istovjetno pitanje, primjenjuje se novije tumačenje. Tuženica je dakle bila u obvezi i pridržavala se svih odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora i primjenjivala je kako Temeljni kolektivni ugovor i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva u zdravstvenog osiguranja, tako i Zaključke sa sjednica Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

2.2. Vezano za prekovremeni rad i dodatke na osnovnu plaću, ističe da su se dodaci na prekovremeni rad počeli plaćati tek u travnju 2020., a nikako ne i u ranijem periodu za koje je tužba podnesena. Naime, do zaključenja Dodatka III KU dana 05. svibnja 2020., koji s primjenjuje od 1. travnja 2020. na prekovremene sate nisu se obračunavali dodaci. Dakle, obračunavanje dodataka je u primjeni tek od 1. travnja 2020., odredbe Dodatka III KU za zdravstveno ne mogu se retroaktivno primjenjivati, pa tako prema stavu tuženika tužiteljica nema prvo na isplatu opisanih dodataka prije travnja 2020. Kako je Zaključcima br. 58 i 95. sa sjednica Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja izričito utvrđeno da se prekovremeni rad plaća bez primjene dodatka, isto predstavlja ugovorno pravo među strankama i isto treba primijeniti u ovom konkretnom predmetu.

2.3. Protivi se provođenju vještačenja po vještaku financijske struke na predložene okolnosti iz tužbe, a sve kako bi se utvrdila navodna razlika u isplati plaće, te opreza radi ističe i prigovor zastare. Stoga, tuženica predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 15. svibnja 2025. tužiteljica na ime manje obračunate plaće potražuje bruto iznos od 53,05 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku od 16. ožujka 2019. do isplate, uvećano za parnični trošak.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Marinu Rameši.

4.1. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedokinja SG i LG, djelatnice tuženice koje unose podatke u program COP i Jedinstveni registar osoba zaposlenih u javnim službama SG i LG, niti tadašnje ravnateljice tuženika DG, jer pravilnost i zakonitost obračuna plaće predstavlja pravno pitanje o kojem je ocjenu ovlašten dati jedino sud na temelju rezultata provedenog postupka.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je konačno postavljeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od ukupno 53,05 eura za zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove tog iznosa teku od njihova dospijeća do isplate.

6.1. Navedeni iznos tužiteljica potražuje na ime neisplaćenih dodataka te na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, sve za razdoblje od 1. veljače 2019. do 31. ožujka 2020.

7. Pritom, među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženice na radnom mjestu zdravstveno laboratorijskog tehničara na odjelu za laboratorijsku dijagnostiku, Poliklinika.

8. Sporno je pripadaju li tužiteljici za vrijeme prekovremenog rada dodaci na plaću po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te otežanih uvjeta rada, koje tuženica nesporno isplaćuje tužiteljici na sate odrađene u redovnom radu. Sporno je također je li tužiteljici pravilno obračunata i isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor i bolovanje u utuženom razdoblju.

9. Radi utvrđenja navedenih spornih činjenica izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju dostavljenu u spis po tuženici (platne liste tužiteljice i evidenciju prisutnosti na radu) te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši.

10. Stalni sudski vještak Marin Rameša sačinio je nalaz i mišljenje (list 85-96 spisa) od 28. travnja 2025. na temelju evidencije rada i platnih lista tužiteljice te sukladno zadatku suda. Nalaz vještak bazira na pretpostavci da bi do, uključivo i studeni 2015., izračun potrebno sačiniti sukladno zaključku 148, a počevši od prosinca 2015. prema zaključku 153. Razlika bruto plaće u kunama nastala uslijed različite primjene ili neprimjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike, odnosno Zakonskih akata i Zaključaka zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, iznosi 53,05 eura bruto u korist tužiteljice.

10.1. Proizlazi da razlika po osnovi neisplaćenih dodataka na sate ostvarene u prekovremenom radu iznosi 44,71 eura, a posljedično tome da je tužiteljici isplaćena manja naknada plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora u iznosu od 5,87 eura i manja naknada plaće za vrijeme bolovanja u iznosu od 2,47 eura. Dakle, iz obračuna vještaka proizlazi da je tuženica tužiteljici pravilno obračunala i isplatila prekovremene sate, ali joj nije isplatila dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate odrađene u prekovremenom radu, a posljedično čemu je nastala razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

11. Tužiteljica nije isticala primjedbe na nalaz i mišljenje, niti je osporila matematički izračun vještaka. Također, tužiteljica je nakon primitka nalaza i mišljenja uredila tužbeni zahtjev uskladivši ga s nalazom i mišljenjem vještaka, potražujući od tuženice isplatu bruto iznosa od 53,05 eura, sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa teku počevši od 16. ožujka 2019. do isplate.

11.1. Tuženica nije prihvatila nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da tužiteljica nema pravo na isplatu opisanih dodataka prije travnja 2020. Vještak u svojoj dopuni od 27. veljače 2026. navodi kako je nalaz sačinjen u skladu sa uputom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. prosinca 2019., u kojoj stoji da se predmetni dodaci imaju isplaćivati na sve sate, kako one u redovnom tako i u prekovremenom radu. Obzirom da se radi o pravnom pitanju, a u svrhu ekonomiziranja postupka navodi da bi kad bi sud zauzeo stav da se dodaci na prekovremene imaju obračunavati tek od travnja 2020. tada bi ukupna razlika bila 0,00 eura, jer su sve razlike u osnovnom nalazu posljedične neisplaćenim dodacima na prekovremene sate. Tuženica je prihvatila takvu dopunu nalaza i mišljenja, budući tek ona obuhvaća sve pravne propise, Zakon o radu, KU i Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU i potvrđuje ono što tuženica i tvrdi tijekom cijelog postupka, a to je da je tužiteljici plaća ispravno obračunavana i u skladu sa pozitivnim pravnim propisima.

12. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, cijeneći ga stručnim, objektivnim, izrađenim u skladu sa zadaćom suda i pravilima struke. Vještak nije saslušan jer stanke nisu isticale primjedbe na nalaz i mišljenje te su izričito navele da ne osporavaju matematički obračun vještaka.

13. U utuženom razdoblju u primjeni je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23, 68/23, 35/24).

13.1. Odredbom čl. 45. KU propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

13.2. Odredbom čl. 49. st. 1. KU propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad 50%, s tim da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

13.3. Sukladno čl. 55. st. 1. KU radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (koji popis je sastavni dio Kolektivnog ugovora), a u kojem je, između ostalog, navedeno i radno mjesto tužiteljice, što tuženica ne spori.

13.4. Iz navedenog proizlazi da tužiteljici, s obzirom na njeno radno mjesto, u skladu s odredbom čl. 55. KU, pripada pravo na uvećanje osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada, a koje uvećanje je u utuženom razdoblju iznosilo 28 % od rujna 2019. pa nadalje.

13.5. Nadalje, odredbom čl. 57. KU propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 16% od osnovne plaće. Odredbom čl. 58. KU određeno je da iznimno od čl. 57. KU, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće.

14. Tumačenjem citiranih odredaba nameće se stav da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po ostalim utuženim osnovama, budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu čl. 55. KU te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu čl. 58. KU.

14.1. Osim toga, iz nijedne odredbe Kolektivnog ugovora ne proizlazi da radniku uvećanje plaće pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi te po osnovi vjernosti službi (radnog staža) međusobno isključuju i ne odnose na prekovremeni rad. Naime, između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer u oba slučaja tužiteljica obavlja jednake poslove i radne zadatke, što tuženica u tijeku postupka nije ni sporila. Dakle, sva ta prava/dodaci koji uvećavaju osnovu plaću ne mijenjaju se ovisno o tome radi li tužiteljica u redovnom ili prekovremenom radu, a dodaci se međusobno ne isključuju.

14.2. Proizlazi, dakle, da tužiteljica osnovano potražuje isplatu po osnovi dodataka za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate odrađene u prekovremenom radu. Prema obračunu vještaka, tužiteljici u utuženom razdoblju po toj osnovi pripada iznos od 44,71 eura.

15. Tužiteljici je u nalazu i mišljenju pravilno obračunata i razlika na ime naknade za godišnji odmor i bolovanje.

15.1. Naime, odredbom čl. 34. st. 2. KU propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

15.2. Kako je utvrđeno da je tuženica tužiteljici u utuženom razdoblju pogrešno obračunavala plaću i istu isplaćivala u umanjenom iznosu, došlo je i do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, u iznosu utvrđenom u nalazu i mišljenju, iz kojeg proizlazi da tužiteljici na ime razlike manje isplaćene naknade za godišnji odmor pripada iznos od 5,87 eura te naknade za bolovanje iznos od 2,47 eura.

16. Slijedom svega navedenog, sud je prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka utvrdio da je tužiteljici po osnovi neplaćenih dodataka na plaću te naknade za godišnji odmor isplaćena manja plaća u ukupnom iznosu od 53,05 eura, stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen te je utvrđeno da je tuženica dužna isplatiti tužiteljici iznos od 53,05 eura.

16.1. Prema odredbi čl. 433.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, pa je to naznačeno u izreci presude.

17. Sud je tužiteljici na pojedine mjesečne iznose manje isplaćene plaće dosudio zateznu kamatu koja na temelju čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) teče od 16. u mjesecu (od zakašnjenja) do isplate.

18. Konačno, prigovor zastare nije osnovan.

18.1. Sukladno odredbi čl. 139. ZR/14 potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. S obzirom na to da najstarije potraživanje iz tužbe predstavlja razliku plaće za kolovoz 2019. s dospijećem 15. rujna 2019., a tužba je podnesena 14. ožujka 2024., proizlazi da od dospijeća najstarije tražbine do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje - Tarifa). Budući da je tužiteljica uspjela u cijelosti s postavljenim zahtjevom, u cijelosti su joj dosuđeni troškovi postupka. Primjenom iste zakonske odredbe tuženici ne pripada pravo na trošak pa je njen zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

19.1. Tužiteljici je, s obzirom na vrijednost predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva, priznata nagrada od po 25 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife), za zastupanje na ročištima 17. listopada 2024. i 2. srpnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife), za sastav podnesaka od 8. svibnja 2024., 16. svibnja 2025. i 31. ožujka 2026. (Tbr. 8.1. Tarife).

19.2. Tužiteljici je, dakle, ukupno priznato 150,00 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 300,00 eura što uvećano za PDV u iznosu od 75,00 eura iznosi ukupno 375,00 eura. Također, tužiteljici je priznat trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u iznosu od 345,00 eura, dok će u preostalom neutrošenom dijelu predujam biti vraćen. Tužiteljici ni pripada trošak sastava podneska od 19. studenog 2024. jer isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka, obzirom da je uz istog tužiteljica samo dostavila dokaz o uplati predujma.

19.3. Slijedom navedenog, ukupni parnični trošak koji je dosuđen tužiteljici iznosi 720,00 eura. Tužiteljici pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška je odbijen kao previsoko postavljen i time neosnovan.

U Puli 23. srpnja 2026.

Sudac

Jelena Mavrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženici po punomoćnici