Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: P-149/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja VK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika AD PLASTIK d.d., OIB 48351740621, Matoševa ulica 8, Solin, kojeg zastupa punomoćnik Ico Škarpa, odvjetnik u Splitu, radi utvrđivanja ništavosti odluka skupštine, 23. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu.
II Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 15.000,00 EUR.
III Nalaže se tuženiku VK da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju AD PLASTIK d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR.
Obrazloženje
1. U podnesku koji je ovaj sud primio 9. srpnja 2026. tužitelj je izjavio da povlači tužbu.
2. Tuženik je u podnesku koji je sud primio 21. srpnja 2026. izjavio da pristaje na povlačenje tužbe te je istaknuo zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka i to sastava odgovora na tužbu u iznosu od 625,00 EUR i pristojbe odgovora na tužbu.
3. Propisano je člankom 193. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025., dalje: ZPP) da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.
4. Propisano je člankom 193. stavkom 2. ZPP-a da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.
5. S obzirom na to da je tuženik pristao na povlačenje tužbe, trebalo je sukladno članku 193. stavku 2. ZPP-a utvrditi da je tužitelj povukao tužbu, kao što je i sadržano u izreci rješenja pod točkom I.
6. Propisano je člankom 158. stavkom 1. ZPP-a da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.
8. Propisano je člankom 158. stavkom 2. ZPP-a da je troškove postupka dužan tužitelju naknaditi tuženik, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.
9. Članak 158. stavak 1. ZPP-a pretpostavlja okolnost da je tužitelj dao povod za tužbu koju je povukao, odnosno da je dao povod za parnicu, zbog čega treba tuženiku naknaditi troškove postupka. S druge strane, članak 158. u stavku 2. određuje da troškove treba naknaditi tuženik koji je dao povod za vođenje parnice. Stoga je tužitelj dužan dokazati da je tuženik dao povod za vođenje parnice time što će dokazati da je tek nakon podnošenja tužbe tuženik udovoljio njegovu zahtjevu, odnosno dokazati da je povukao tužbu zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Ukoliko, pak držanje tuženika u parničnom postupku nije bio razlog povlačenja tužbe tužitelja, tada je tužitelj u slučaju povlačenja tužbe, dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka.
10. Troškovi postupka određuju se prema vrijednosti predmeta spora. Tužitelj je u tužbi vrijednost predmeta spora označio u iznosu od 1.000,00 EUR. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio prigovorio da je tužitelj nisko označio vrijednost predmeta spora. Naveo je da iznos od 1.000,00 EUR ne odražava stvarni značaj predmeta spora. Naime, da je dioničko društvo čiji temeljni kapital iznosi 54.594.592,00 EUR, podijeljen na 4.199.584 redovne dionice nominalne vrijednosti 13,00 EUR. Na tržišnu vrijednost dionica, a time i tuženikovu vrijednost da utječe niz čimbenika, pa tako i vođenje sudskih sporova, osobito spora kojemu je predmet utvrđenje ništetnosti odluke glavne skupštine o izmjenama i dopunama statuta, akta najvišeg tijela društva koji proizvodi pravne učinke prema svim dioničarima i samom društvu te koji se, ovisno o sadržaju, upisuje u sudski registar. Značaj takvog spora, za tuženika i za sve dioničare, da je neusporedivo veći od simboličnog iznosa koji je naveo tužitelj budući je sukladno odredbi članka 363. stavka 4. Zakona o trgovačkim društvima tuženik dužan objaviti da je tužba podnesena, što je i učinio, pa da je zbog sprječavanja obijesnog parničenja ubuduće i neosnovanog uznemiravanja dioničara, potrebno utvrditi realnu vrijednost predmeta spora.
11. Propisano je člankom 363. stavcima 1., 2. i 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023., 130/2023., 136/2024., dalje, ZTD:
(1) Za određivanje vrijednosti predmeta spora mjerodavna je vrijednost koju je tužitelj naznačio u tužbi.
(2) Ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito previše visoko ili previše nisko naznačio, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, rješenjem protiv kojeg nema posebne žalbe odrediti vrijednost predmeta spora.
(3) Sud određuje vrijednost predmeta spora uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, posebice značenje stvari za stranke ili to čini po slobodnoj procjeni. Ta vrijednost smije biti veća od desetine iznosa temeljnog kapitala društva ili, ako ta desetina iznosi više od 500.000,00 eura, više od tog iznosa samo ako valja uzeti da je značenje stvari za stranke veće.
12. Izloženi argumenti tuženika u prilog opravdanja tvrdnje o preniskoj označenoj vrijednosti predmeta spora su uvjerljivi, te je zaključiti da je utjecaj vođenja ovakvog spora toliki da je vrijednost predmeta spora nužno odrediti makar u iznosu od 15.000,00 EUR. Stoga je sud temeljem članka 363. stavka 2. ZTD-a odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 15.000,00 EUR, kao što je sadržano u izreci rješenja pod točkom II.
13. Tužitelj je u izjavi o povlačenju tužbe naveo da tužbu povlači iz osobnih razloga. Prema tome, riječ je o razlogu koji se ne može pripisati tuženiku. Stoga je sud, temeljem članka 158. stavka 1. ZPP-a i Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., 107/2025.) prihvatio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 625,00 EUR.
14. Tuženik je tražio da mu tužitelj naknadi trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu, no taj trošak za tuženika nije nastao, a uz to tuženik nije niti stavio određen zahtjev za naknadu tog troška.
15. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u izreci rješenja pod točkama III i IV.
U Splitu 23. srpnja 2026.
Sudac
Ana Misir Šarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu, u pisanom obliku u tri primjerka.
DNA:
- VK, [adresa]
- Odvjetnik Ico Škarpa, e-komunikacijom
- u spis
