Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-769/2026-3

U  I M E  R E P U BL I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Radoš Radičević, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 3. Ugovora o kreditu br. 528- 50 3267530 sklopljenog dana 13.02.2006.god. između tužitelja ŠS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, a koja glasi: Naknada za obradu kredita: „2,00 % od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužitelju ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 291,51 EUR-a (dvjestodevedesetjedaneuro- pedesetjedancent) na ime naplaćene naknade zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15. veljače 2006. pa do isplate, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužitelju ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu 62,50 EUR-a (šezdesetdvaeura- pedesetcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 23. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 30. travnja 2026. podnio tužbu ovom sudu radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa od 291,51 EUR-a sa zateznim kamatama. U tužbi je naveo da je 13. veljače 2006. s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 528-50-3267530, na iznos od 15.000,00 EUR-a s rokom otplate na 240 mjeseci. Nadalje, naveo je da je predmetnim Ugovor, u čl. 3. ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i to u iznosu od 2,00% od iznosa kredita, a koja se naplaćuje jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita. Nadalje, istaknuo je kako predmetnu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom iz razloga što je ista nejasna, općenita i uopće ne ukazuje na bilo kakvu potrebu plaćanja troškova obrade kredita, dodajući da niti danas ne zna koji su to točno troškovi plaćeni tim iznosom, s obzirom da je sve javnobilježničke i ostale administrativne troškove snosio on. Tužitelj je nadalje naveo da je prema odredbi čl. 96. ZZP-a iz 2007., koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Isto tako, navela je, propisano je da se nepoštena ugovorna odredba posljedično smatra ništetnom, ukazujući pri tome na presudu VSRH br. Rev-673/2023-2, u kojoj je zauzeo stav da je takva ugovorna odredba nepoštena i ništetna, dodajući da je isto potvrdio i Sud Europske Unije u svojim presudama br. C-84/19 i C-224/19. Tužitelj je nadalje naveo da iz Ugovora o kreditu proizlazi da mu je tuženik naplatio navedenu naknadu troška obrade kredita u iznosu od 2.196,36 kn, odnosno 291,51 EUR-a. Uzimajući u obzir odredbe članka 96. i članka 102. ZZP-a, te povrh svega odredbu članka 3., 4. i 10. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Vrhovnog suda RH, istaknuo je, da se jasno da zaključiti da je tuženik ugovaranjem odredbe o naknadi za troškove obrade kredita postupao nepošteno i time ga, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj. Isto tako, naveo je da smatra da mu je tuženik dužan vratiti sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, sve sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove, navodeći da zastara restitucije nije ni počela teći. Sukladno svemu navedenome predložio je sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev te je potraživao naknadu troškova parničnog postupka. Tužitelj je uz tužbu dostavio Izvod iz zapisnika VSRH od 5. studenog 2020. (list spisa 5-7), dopis banke od 5. ožujka 2026. (list spisa 8), Potvrdu banke od 5. ožujka 2026. (list spisa 9), Ugovor o kreditu broj 528-50-3267530 od 13. veljače 2006. (list spisa 10-13), Otplatni plan (list spisa 14-22), rješenja HZMO-a od 15. svibnja 2013. (list spisa 24 i 25).

2. Tuženiku je dopisom br. P-769/2026-2 od 4. svibnja 2026. dostavljena tužba na odgovor te je pozvan podnijeti pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave tužbe, kao i iznijeti sve bitne činjenice i predložiti sve dokaze kojima se pobijaju navodi i dokazi suprotne strane.

3. Istim pozivom tuženik je upozoren na posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu u navedenom roku, odnosno da će se u tom slučaju donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP).

4. Tužbu na odgovor tuženik je primio 14. svibnja 2026. (list spisa 27), te nije podnio odgovor na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz Potvrde banke od 5. ožujka 2026. (list spisa 9), proizlazi da Raiffeisenbank Austria d.d. potvrđuje da je tužitelj bio korisnik kredita broj 528-50-3267530, da je kredit isplaćen 15. veljače 2006. te da je otplaćen 17. lipnja 2022. Nadalje, proizlazi da je po navedenom kreditu naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 2.196.36kn, sukladno čl. 3. Ugovora o kreditu, te da je ista naplaćena/ustegnuta prilikom isplate odobrenog kredita.

7. Iz Ugovora o kreditu broj 528-50-3267530 od 13. veljače 2006. (list spisa 10-13), proizlazi da je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb sklopio sa tužiteljem, kao korisnikom kredita, Ugovor o kreditu, a kojim je korisniku kredita dao na raspolaganje kredit u iznosu od 15.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Također, čl. 3. Ugovora određena je naknada koja iznosi 2,00% (dva posto) od iznosa kredita, jednokratno, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Iz Ugovora proizlazi da se radi o stambenom kreditu.

8. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te dokaza koje je tužiteljica priložila u tužbi, osobito iz Potvrdu banke od 5. ožujka 2026. (list spisa 9), Ugovor o kreditu broj 528-50-3267530 od 13. veljače 2006. (list spisa 10-13), Otplatni plan (list spisa 14-22), a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu protivne dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu.

9. Nadalje, budući da iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sastavila banka odnosno da je isti tipski ugovor banke, a s obzirom da tuženik nije podnio odgovor na tužbu, nije niti osporio tužiteljeve navode da mu je onemogućeno da prilikom sklapanja ugovora pregovara o predmetnoj odredbi, kao i da je predmetna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, kao potrošača, tuženik je korisniku kredita, kao potrošaču nametnuo obvezu plaćanja predmetne naknade, pa je navedena predmetna odredba Ugovora sukladno 81. st. 1. ZZP-a nepoštena, te ništetna u smislu čl. 87. st. 1. ZZP-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. I. izreke.

10. Budući da je predmetna odredba ništetna ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovore odredbe. Odnosno, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) tuženik je dužan tužiteljici vratiti ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu naknade za obradu kredita, koja mu je naplaćena temeljem odredbe čl. 3. predmetnog Ugovora dana 15. veljače 2006. u iznosu od 2.196,36kn/291,51 EUR-a. Ovdje se ističe da tuženik nije podnio odgovor na tužbu pa nije niti osporio visinu naplaćene naknade kao niti datum naplate.

11. Na iznos od 291,51 EUR-a tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja (naplate naknade), odnosno od 15. veljače 2006. pa do isplate, jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Tuženik je nepošten jer je povrijedio interese i prava potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristilo nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, pa je nepoštena i time ništetna. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

12. Slijedom svega navedenoga, a imajući na umu da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te dokaza koje je tužiteljica priložila uz tužbu, a osobito iz Ugovora o kreditu, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu protivne dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu, sud je na temelju odredbe članka 331. b. ZPP-a u vezi prednje navedenih odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a i 323. ZOO-a u vezi čl. 1115. ZOO-a, donio presudu zbog ogluhe te odlučio kao pod toč. I. i II. izreke.

13. Prije svega, potrebno je reći da je ovaj sud sukladno čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 291,51 EUR-a. (tako i u odluci Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 700/2026-2 od 11.lipnja 2026.). Dakle, sud je utvrdio vrijednost predmeta spora u visini iznosa naknade koju je tužitelj platio temeljem ništetne ugovorne odredbe. Naime, deklaratorni zahtjev istaknut je samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za isplatu koji tužitelj osnovom navedenog namjerava istaknuti, te je u konkretnom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora prema vrijednosti novčane tražbine tužitelja koju može ostvariti osnovom utvrđenja ništetnom predmetne odredbe.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP- a. Tuženik je dužan tužitelju platiti trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 139/23. u nastavku: Tarifa) uvećano za 25% PDV što iznosi 62,50 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 23. srpnja 2026. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. III. izreke.

14.1. S obzirom da tužitelj nije platio sudsku pristojbu na tužbu, sud mu nije dosudio navedeni trošak.

Osijeku, 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se predaje u tri istovjetna pismena primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku