Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-462/2026-3

U  I M E  R E P U BL I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 3. Ugovora o kreditu br. 528- 50 3842659 sklopljenog dana 15.12.2006.god. između tužiteljice BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, a koja glasi: "Naknada za obradu kredita: „3,30 % od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužiteljici BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 185,48 EUR-a (stoosamdesetpeteura- četrdesetosamcenti) na ime naplaćene naknade zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2006. pa do isplate računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužiteljici BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu 69,14 EUR-a (šezdesetdeveteura- četrnaestcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 23. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 18. ožujka 2026. podnijela tužbu ovom sudu radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa od 185,48 EUR-a sa zateznim kamatama. U tužbi je navela da je 15. prosinca 2006. s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu broj 528-50- 3842659, na iznos od 9.214,09 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita s rokom otplate na 60 mjeseci. Nadalje, navela je da je predmetnim Ugovor, u čl. 3. ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i to u iznosu od 3,30% od iznosa kredita, a koja se naplaćuje jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita. Nadalje, istaknula je kako predmetnu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom iz razloga što je ista nejasna, općenita i uopće ne ukazuje na bilo kakvu potrebu plaćanja troškova obrade kredita te niti danas ne zna koji su to točno troškovi plaćeni tim iznosom, s obzirom da je sve javnobilježničke i ostale administrativne troškove snosila ona. Tužiteljica je nadalje navela da prema odredbi čl. 96. ZZP-a iz 2007., koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Isto tako, navela je, propisano je da se nepoštena ugovorna odredba posljedično smatra ništetnom, ukazujući pri tome na presudu VSRH br. Rev-673/2023-2, u kojoj je zauzeo stav da je takva ugovorna odredba nepoštena i ništetna, dodajući da je isto potvrdio i Sud Europske Unije u svojim presudama br. C-84/19 i C-224/19. Tužiteljica je nadalje navela da iz Ugovora o kreditu koji je priložila uz tužbu proizlazi da joj je tuženik naplatio navedenu naknadu u iznosu od 1.397,48 kn, odnosno 185,48 EUR-a. Uzimajući u obzir odredbe članka 96. i članka 102. ZZP-a, te povrh svega odredbu članka 3., 4. i 10. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Vrhovnog suda RH, istaknula je, jasno se da zaključiti da je tuženik ugovaranjem odredbe o naknadi za troškove obrade kredita postupao nepošteno i time ju, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj. Isto tako, navela je da smatra da joj je tuženik dužan vratiti sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, sve sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove, navodeći da zastara restitucije nije ni počela teći. Sukladno svemu navedenome predložila je sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev te je potraživala naknadu troškova parničnog postupka. Tužiteljica je uz tužbu dostavila Potvrdu banke od 27. veljače 2026. (list spisa 5), Ugovor o kreditu br. 528- 50-3842659 od 15. prosinca 2006. (list spisa 6-10), preslika kartice otvorene u Privrednoj banci Zagreb na ime tužiteljice (list spisa 11), preslika osobne iskaznice tužiteljice (list spisa 12), Otplatni plan (list spisa 13-16), dopis banke od 4. ožujka 2026. (list spisa 17).

2. Tuženiku je dopisom br. P-462/2026-2 od 18. ožujka 2026. dostavljena tužba na odgovor te je pozvan podnijeti pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave tužbe, kao i iznijeti sve bitne činjenice i predložiti sve dokaze kojima se pobijaju navodi i dokazi suprotne strane.

3. Istim pozivom tuženik je upozoren na posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu u navedenom roku, odnosno da će se u tom slučaju donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP).

4. Tužbu na odgovor tuženik je primio 1. travnja 2026. (list spisa 21), te nije podnio odgovor na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz Potvrde banke od 27. veljače 2026. (list spisa 5) proizlazi da Raiffeisenbank Austria d.d. potvrđuje da je tužiteljica bila korisnica kredita broj 528-20-3842659, da je kredit isplaćen 20. prosinca 2006. te da je dospio 31. prosinca 2006. Nadalje, proizlazi da je po navedenom kreditu naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 1.397,48 kn, sukladno čl. 3. Ugovora o kreditu, te da je ista naplaćena/ustegnuta prilikom isplate odobrenog kredita.

7. Iz Ugovora o kreditu br. 528-50-3842659 od 15. prosinca 2006. (list spisa 6-10), proizlazi da je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb sklopio sa tužiteljicom, kao korisnicom kredita, Ugovor o kreditu, a kojim je korisnici kredita dao na raspolaganje kredit u iznosu od 9.214,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Također, čl. 3. Ugovora određena je naknada koja iznosi 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratno, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela. Iz Ugovora proizlazi da je namjena kredita bila kupnja novog vozila Opel.

8. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te dokaza koje je tužiteljica priložila u tužbi, osobito iz Potvrde banke od 27. veljače 2026. i Ugovora o kreditu br. 528-50-3842659 od 15. prosinca 2006., te preostale dokumentacije koja priliježe spisu, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu protivne dokazima koje je tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu.

9. Nadalje, budući da iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sastavila banka odnosno da je isti tipski ugovor banke, a s obzirom da tuženik nije podnio odgovor na tužbu, nije niti osporio tužiteljicine navode da joj je onemogućeno da prilikom sklapanja ugovora pregovara o predmetnoj odredbi, kao i da je predmetna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača, tuženik je korisnici kredita, kao potrošaču nametnuo obvezu plaćanja predmetne naknade, pa je navedena predmetna odredba Ugovora sukladno 81. st. 1. ZZP-a nepoštena, te ništetna u smislu čl. 87. st. 1. ZZP-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. I. izreke.

10. Budući da je predmetna odredba ništetna ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovore odredbe. Odnosno, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) tuženik je dužan tužiteljici vratiti ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu naknade za obradu kredita, koja joj je naplaćena temeljem odredbe čl. 3. predmetnog Ugovora dana 20. prosinca 2006. u iznosu od 1.397,48kn/185,48EUR-a. Ovdje se ističe da tuženik nije podnio odgovor na tužbu pa nije niti osporio visinu naplaćene naknade kao niti datum naplate.

11. Na iznos od 185,48 EUR-a tužiteljici pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja (naplate naknade), odnosno od 20. prosinca 2006. pa do isplate, jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Tuženik je nepošten jer je povrijedio interese i prava potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristilo nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, pa je nepoštena i time ništetna. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

12. Slijedom svega navedenoga, a imajući na umu da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te dokaza koje je tužiteljica priložila uz tužbu, a osobito iz Ugovora o kreditu, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu protivne dokazima koje je tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu, sud je na temelju odredbe članka 331. b. ZPP-a u vezi prednje navedenih odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a i 323. ZOO-a u vezi čl. 1115. ZOO-a, donio presudu zbog ogluhe te odlučio kao pod toč. I. i II. izreke.

13. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu pa joj sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška.

13.1. Tuženik je dužan tužiteljici platiti trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 139/23. u nastavku: Tarifa) uvećano za 25% PDV što iznosi 62,50 EUR- a. S obzirom da je tužiteljica platila sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 6,64 EUR- a, sud joj je dosudio navedeni trošak. Slijedom navedenog tužiteljici pripada naknada troška postupka u iznosu od 69,14 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 23. srpnja 2026. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. III. izreke.

Osijeku, 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se predaje u tri istovjetna pismena primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

DOSTAVITI:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku