REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Zaboku
Zabok, Matije Gupca 22
Poslovni broj Pr-1/2025-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Svjetlana Balek Roginić, odvjetnica u Zagrebu, Stonska 1a, protiv tuženika Zagorskog vodovoda d.o.o., Zabok, K. Š. Đalskog 1, OIB: 61979475705, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 40/II, radi utvrđenja nezakonitosti otkaza ugovora o radu i isplate , nakon 10. srpnja 2026. održane i zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 23. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase:
„1. Utvrđuje se da je nedopušten otkaz ugovora o radu tuženika tužitelju od 19. veljače 2020., da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, broj: 3212/2020 od 19. veljače 2020., kojom odlukom o otkazu tuženik tužitelju otkazuje ugovor o radu br. 2004/2002 od 15. srpnja 2020. i dodatak br. 1. tom ugovoru, ur.broj: 2905/14 od 17. lipnja 2014., zaključen za radno mjesto referenta za pripremu i vođenje investicija, zbog organizacijskih razloga, uz istodobnu ponudu za zaključenje ugovora o radu broj: 3021/2020 od 17. veljače 2020. za radno mjesto poslovođe na održavanju vodoopskrbe.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati otpremninu u iznosu od 50.723,70 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos po stopi utvrđenoj u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11.) za ostale odnose, tj. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 19. veljače 2020. do isplate, u roku od 8 dana."
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na tužbene zahtjeve, koji glase: „1. Nalaže se tuženiku tužitelja vratiti na rad na poslove radnog mjesta referenta za pripremu i vođenje investicija, na kojem je tužitelj radio prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu od 21. studenoga 2016. i 19. veljače 2020., a u slučaju da je is to radno mjesto ukinuto iz opravdanih razloga, na drugo radno mjesto odgovarajuće njegovoj stručnoj spremi i osposobljenosti, sve u roku od 8 dana.
2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade plaće za razdoblje od 17. veljače 2020. do 29. veljače 2020. iznos od 4.955,84 kn bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos po stopi utvrđenoj u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11.) za ostale odnose, tj. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 15. ožujka 2020. do isplate, a za razdoblje od 1. ožujka 2020. do povratka tužitelja na posao naknadu izgubljene plaće u bruto iznosu od 8.453,95 kn mjesečno, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos po stopi utvrđenoj u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11.) za ostale odnose, tj. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od svakog 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate, u roku od 8 dana."
II. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. 1. Tužitelj je u tužbi naveo da je 20. veljače 2020. zaprimio odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o redu, broj: 3212/2020 od 19. veljače 2020., kojom odlukom o otkazu tuženik tužitelju otkazuje ugovor o radu br. 2004/2002 od 15. srpnja 2002. i dodatak br. 1. tom ugovoru, ur. broj: 2905/14 od 17. lipnja 2014., zaključen za radno mjesto referenta za pripremu i vođenje investicija, zbog organizacijskih razloga, bez prava na otkazni rok i bez prava na otpremninu, uz istodobnu ponudu za zaključenje ugovora o radu broj: 3021/2020 od 17. veljače 2020. za radno mjesto poslovođe na održavanju vodoopskrbe. Naveo je da je 29. veljače 2020. tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, sukladno odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu, koji zahtjev je tuženik zaprimio 2. ožujka 2020., ali na istoga nije odgovorio te se smatra da istome nije udovoljeno.
1. 2. Tužitelj tvrdi da je predmetna odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora nezakonita i protivna odredbama Zakona o radu. Naime, pobijanom odlukom tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu br. 2004/2002 od 15. srpnja 2002. i dodatak br. 1. tom ugovoru od 17. lipnja 2014., koji ugovor o radu je tužitelju već otkazan odlukom tuženika od 21. studenoga 2016., zbog čega je kod ovog suda pod poslovnim brojem: Pr-53/2019 tužitelj pokrenuo radni spor tužbom od 1. prosinca 2016., radi poništenja odluke tuženika od 17. listopada 2016. o privremenom rasporedu tužitelja na poslove proizvodnje vode izvorišta [adresa] Č u Službu proizvodnje i distribucije pitke vode, Odjel vodoopskrbe i tužbom od 23. prosinca 2016. (koji predmeti su spojeni), radi utvrđenja da je otkaz ugovora o radu od 21. studenoga 2016. bio nedopušten, radi poništenja odluke tuženika od 21. studenoga 2016. o otkazu ugovora o radu br. 2004/2002 od 15. srpnja 2002. i dodatka broj 1. tom ugovoru od 17. lipnja 2014., zatim radi utvrđenja da radni odnos tužitelja nije prestao, radi povratka tužitelja na posao referenta za pripremu i vođenje investicija ili na drugi posao odgovarajući njegovoj stručnoj spremi i osposobljenosti, radi priznanja svih prava koja proistječu iz radnog odnosa i radi isplate naknade plaće zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu do povratka tužitelja na rad.
1. 3. Nadalje, tužitelj je naveo da je rješenjem o osiguranju ovoga suda, poslovni broj: Pr-53/2019 od 7. veljače 2020., radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja za vraćanje na rad, određena privremena mjera kojom je tuženiku naloženo da u roku od 3 dana od primitka toga rješenja tužitelja privremeno vrati na rad na poslove koje je obavljao prije otkaza ugovora o radu od 21. studenoga 2016. te da mu plaća mjesečnu naknadu u iznosu od 8.453,95 kn bruto za vrijeme trajanja toga postupka. Tužitelj je naveo da tuženik nije postupio po predmetnoj privremenoj mjeri i da tužitelja nije vratio na rad na poslove određene u privremenoj mjeri, odnosno na poslove koje je obavljao prije otkaza ugovora o radu, već da je tužitelju uvjetovao rad potpisom i zaključenjem ugovora o radu broj: 3021/2010 od 17. veljače 2020. za radno mjesto poslovođe na održavanju vodoopskrbe, što je protivno privremenoj mjeri. Tužitelj je naveo da je istoga dana po primitku poziva tuženika, odnosno 17. veljače 2020. pristupio na rad u 14,30 sati i dolazio je na posao do 21. veljače 2020., ali da mu je tuženik uskratio mogućnost rada po privremenoj mjeri, uvjetujući mu rad sklapanjem spornog ugovora o radu broj:
3021/2010 od 17. veljače 2020. za radno mjesto poslovođe na održavanju vodoopskrbe, da bi ga naposljetku udaljio s posla pobijanim otkazom ugovora o radu bez prava na otkazni rok. Zbog odbijanja tuženika da postupi po privremenoj mjeri, tužitelj je 18. veljače 2020. u predmetu poslovni broj: Pr-53/2019 zatražio izricanje novčane kazne tuženiku, temeljem odredbi čl. 269. i 16. Ovršnog zakona.
1. 4. Tužitelj je naveo da je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, broj: 3212/2020 od 19. veljače 2020. samo nastavak nezakonitog šikaniranja tužitelja i onemogućavanje da ostvari svoje ustavno pravo na rad, pa i grubim kršenjem sudske odluke donesene u cilju zaštite prava radnika. Naveo je da radni spor u predmetu poslovni broj: Pr-53/2019 nije pravomoćno dovršen te da je u formalno-pravnom smislu ugovor o radu tužitelja br. 2004/2002 od 15. srpnja 2002. i dodatak broj 1. tom ugovoru, ur. broj: 2905/14 od 17. lipnja 2014. i dalje izvan snage jer je otkazan odlukom tuženika od 21. studenoga 2016., slijedom čega isti nema pravni učinak te se ne može dvostruko otkazati pobijanim otkazom. Zbog tog je razloga ovdje predmetna odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora nezakonita. Naime, rješenje o osiguranju poslovni broj: Pr-53/2019 od 7. veljače 2020. nije osnaži lo ugovor o radu br. 2004/2002 od 15. srpnja 2002. i dodatak br. 1. tom ugovoru , već je smisao privremene mjere bio da se radnika vrati na rad temeljem iste, bez zaključivanja bilo kojeg novog ugovora o radu i bez osnaživanja prethodno otkazanog ugovora o radu u vezi kojeg se vodi radni spor. Tuženik je kao poslodavac po rješenju o određivanju privremene mjere, sukladno odredbama Zakona o radu i Ovršnog zakona radnika trebao faktično vratiti na rad i prijaviti na nadležne fondove temeljem same odluke suda. U odnosu na organizacijske razloga koje tuženik formalno navodi u pobijanoj odluci, tužite lj je naveo da je tuženik u cilju eliminacije bilo kakve mogućnosti tužiteljevog povratka na radno mjesto referenta za pripremu i vođenje investicija, 28. siječnja 2020. donio novi Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, kojim je to radno mjesto ukinuo s time da je "pokušao" popraviti pogrešku iz Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta od 24. studenoga 2017., kojim to radno mjesto nije ukinuo dovoljno "dobro". Naime, u Pravilniku od 24. studenoga 2017. radno mjesto referenta za pripremu i vođenje investicija je i dalje postojalo s potpuno istim popisom i opisom poslova, kao i u ranije važećem Pravilniku o sistematizaciji tuženika od 22. veljače 2016. Međutim, radno mjesto referenta za pripremu i vođenje investicija i dalje postoji u novom Kolektivnom ugovoru za poslodavca od 4. veljače 2019. Tužitelj stoga tvrdi da se u konkretnom slučaju ne radi o dopuštenoj autonomiji poslodavca već o povredi prava iz radnog odnosa sa ciljem onemogućavanja povratka tužitelja na predmetno radno mjesto. Sve da predmetno radno mjesto od 28 . siječnja 2020. doista više ne postoji, tuženik je trebao tužitelja vratiti na rad po privremenoj mjeri na odgovarajuće poslove bez uvjetovanja zaključenja spornog ponuđenog ugovora. Tužitelj stoga tvrdi da u situaciji postojanja rješenja o osiguranju od 7. veljače 2020. i izdane privremene mjere nije niti u mogućnosti, niti u obvezi prihvatiti ponuđeni ugovor o radu, jer je isti protivan sudskom rješenju i tužbi u radnom sporu, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika dopisom od 26. veljače 2020. Osim toga, ponuđeni ugovor tužitelj nije mogao prihvatiti i iz razloga jer mu je istim ponuđeno sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i to najduže do proteka petnaest dana od pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pod poslovnim brojem: Pr - 53/2019, jer bi u slučaju prihvaćanja takvog ugovora tužitelju u navedenom trenutku prestao radni odnos, čime bi se u cijelosti izgubio smisao daljnjeg vođenja radnog spora u navedenom predmetu.
1. 5. Kad bi i bio zakonit pobijani otkaz u smislu gornjih razloga, nezakonite bi bile daljnje odredbe da radnik nema pravo na otkazni rok i na otpremninu jer bi se radilo o poslovno uvjetovanom otkazu, u smislu čl. 115. st. 1., čl. 123. i čl. 126. Zakona o radu. Da je pobijana odluka bila nezakonita, potvrđuje i činjenica da se Radničko vijeće usprotivilo istoj.
1. 6. Tužitelj je naveo da bi prema ugovoru o radu br. 2004/2002 od 15. srpnja 2002. i dodatka broj 1. tom ugovoru od 17. lipnja 2014. njegova mjesečna bruto plaća iznosila 8.453,95 kn, pa da prema odredbi čl. 126. Zakona o radu ima pravo na otpremninu u iznosu od 6 mjesečnih bruto plaća, odnosno u iznosu od 50.723,70 kn.
1. 7. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio da se utvrdi nedopuštenim otkaz ugovora o radu od 19. veljače 2020., da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, br. 3212/2020 od 19. veljače 2020., da radni odnos tužitelja nije prestao te da se tuženiku naloži vratiti ga na rad na poslove radnog mjesta referenta za pripremu i vođenje investicija, a u slučaju da je to radno mjesto ukinuto iz opravdanih razloga, da ga se vrati na drugo radno mjesto odgovarajuće njegovoj stručnoj spremi i osposobljenosti. Također je zatražio da se tuženiku naloži isplatiti mu naknadu plaće za razdoblje od 17. veljače 2020. do 29. veljače 2020. u iznosu od 4.955,84 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15. ožujka 2020. do isplate, da mu se od 1. ožujka 2020. do povratka na posao isplati naknada plaće u bruto iznosu od 8.453,95 kn mjesečno, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od svakog 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec, do isplate. Također je zatražio da se tuženiku naloži isplata iznosa od 50.723,70 kn na ime otpremnine, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2020. do isplate.
2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je u okviru izvršenja mjere osiguranja određene rješenjem suda, poslovni broj: Pr-53/2019 od 7. veljače 2020. u cijelosti postupio u skladu s istim i u skladu sa za to predviđenim postupkom. Naveo je da je spomenutim rješenjem sud tuženiku naložio vratiti tužitelja na rad na nepostojeće radno mjesto referenta za pripremu i vođenje investicija. Nakon primitka rješenja o osiguranju, odnosno 13. veljače 2020., tuženik je tužitelja pozvao na rad 17. veljače 2020. u 7,00 sati (ponedjeljak). Tužitelj je toga dana pristupio u prostorije tuženika te mu je ponuđen na potpis ugovor o radu broj: 3021/2020 za radno mjesto poslovođe na održavanju vodoopskrbe, budući da radnog mjesta određenog rješenjem o osiguranju više nije bilo. Tužitelj je odbio potpisati ugovor i prihvatiti rad na radnom mjestu koje mu je ponuđeno. Tuženik je napomenuo da je u ugovoru koji je tužitelju ponuđen bila predviđena bruto plaća koja je određena rješenjem o osiguranju. Nakon navedenog, tuženik je u skladu s rješenjem o osiguranju tužitelja prijavio na početak osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Budući da je tužitelj odbio rad na ponuđenom radnom mjestu, a radno mjesto koje je određeno rješenjem o osiguranju više ne postoji, tuženik je jedino primjenom instituta otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora mogao izmijeniti ugovor o radu tužitelju. U skladu s time, tuženik je pokrenuo postupak otkazivanja s ponudom izmijenjenog ugovora te je proveo savjetovanje s Radničkim vijećem o namjeravanoj odluci, koju je i uručio tužitelju. U međuvremenu je tuženik pokušao provesti osposobljavanje tužitelja za rad na radnom mjesto koje mu je ponuđeno, ali je tužitelj i to odbio.
2. 2. Tuženik stoga tvrdi da je u cijelosti postupio po rješenju o osiguranju u okviru onoga što mu zakon dopušta u situaciji kad radno mjesto na koje je tužitelja trebalo vratiti više ne postoji. U tom je smislu tužitelju ponuđeno sklapanje ugovora o radu za radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima, ali je on to radno mjesto odbio pa je tužitelju opravdano otkazan ugovor o radu. Kako je i procedura otkazivanja u cijelosti provedena u skladu sa zakonom, tuženik tvrdi da je otkaz u potpunosti bio dopušten. Tuženik je napomenuo da je i Županijski sud u Osijeku svojom odlukom broj:
Gž R-14472020 od 9. travnja 2020. utvrdio da je navedeni postupak proveden u skladu sa zakonom i da nije bilo moguće vraćanje tužitelja na radno mjesto koje je bilo utvrđeno rješenjem o osiguranju.
2. 3. Kako prema tvrdnji tuženika nisu osnovani navodi tužbe o nedopuštenosti predmetne odluke o otkazu ugovora o radu, tuženik tvrdi da nije osnovan niti njegov zahtjev za isplatu naknade plaće, kao i zahtjev za isplatu otpremnine. Vezano uz zahtjev za isplatu otpremnine tuženik je naveo da za isplatu iste nije dovoljno da se radniku ugovor o radu otkaže zbog poslovno ili osobno uvjetovanih razloga, već da je potreban i neprekidni rad kod poslodavca u trajanju od dvije godine, a da u konkretnom slučaju tužitelj nema neprekidan rad kod njega u trajanju od dvije godine, već kod tuženika uopće nije radio nakon otkaza od 17. listopada 2016., pa nema niti osnove za određivanje otkaznog roka, niti otpremnine.
2. 4. Tuženik je stoga predložio da sud odbije sve tužbene zahtjeve.
3. Podneskom od 11. ožujka 2021. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na zahtjev za isplatu otpremnine, čemu se tuženik protivio podneskom od 31. ožujka 2021. te je predložio da se tužitelj odrekne tog dijela tužbenog zahtjeva.
4. Rješenjem od 7. ožujka 2022. određen je prekid postupka u ovom predmetu do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu poslovni broj: Pr-53/2019, a navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskom suda u Osijeku, poslovni broj: Gž R- 326/2022 od 9. svibnja 2022.
5. Nakon pravomoćnog okončanja postupka u predmetu poslovni broj: Pr-53/2019 nastavljen je postupak u ovom predmetu.
6. Nakon nastavka postupka tuženik je u podnesku od 10. ožujka 2026. naveo da je predmet ovog postupka privremeni „radni odnos“, koji je bio uspostavljen temeljem privremene mjere određene rješenjem poslovni broj: Pr-53/2019 od 7. veljače 2020. i rješenjem poslovni broj: Pr-53/2019 od 21. travnja 2020. Naveo je da je Županijski sud u Osijeku rješenjima broj: Gž R-144/2020 od 9. travnja 2020. i Gž R-366/2020 od 15. rujna 2020. ukinuo oba prvostupanjska rješenja, čime je nestao i pravni osnov za bilo kakvo zadržavanje tužitelja na radu, a privremeno uspostavljeni „radni odnos“ i ugovor o radu više ne proizvode nikakve pravne učinke. Također je naveo da je u predmetu poslovni broj: Pr-53/2019 donesena pravomoćna presuda, kojom je u odnosu na otkaz tužitelju određen sudski raskid ugovora o radu s danom 9. srpnja 2020., nakon čega radni odnos tužitelja više ne postoji. Istovremeno je pravomoćnom dopunskom presudom od 7. rujna 2021. odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio vraćanje na rad te je odbačen dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio isplatu naknade izgubljene plaće za iznos od 8.453,95 kn mjesečno, počev od 10. srpnja 2020. pa nadalje. Također je presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž R-136/2021 od 28. travnja 2022. odbačen dio tužbenog zahtjeva za isplatu plaće za razdoblje od 1. ožujka 2020. do donošenja prvostupanjske presude, odnosno do 9. srpnja 2020. Naveo je da je neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine jer je radni odnos tužitelja kod tuženika završen sudskim raskidom, a nakon takvog načina prestanka radnog odnosa tužitelj nema pravo na otpremninu.
7. 1. Podneskom od 25. svibnja 2026. tužitelj je povukao tužbu i u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaće, uz obrazloženje da je tuženik podmirio njegovu tražbinu po tom osnovu za razdoblje od 17. veljače 2020. do prestanka radnog odnosa. Također je povukao tužbu i u odnosu na zahtjev za vraćanje na rad jer je u predmetu poslovni broj: Pr-53/2019 pravomoćnom presudom određen sudski raskid ugovora o radu s danom 9. srpnja 2020., čemu se tuženik nije protivio.
7. 2. Tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 19. veljače 2020. i utvrđenja da je nezakonita i nedopuštena navedena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, broj:
3212/2020 od 19. veljače 2020., uz istodobnu ponudu za zaključenje ugovora o radu broj: 3021/2020 od 17. veljače 2020. za radno mjesto poslovođe na održavanju vodoopskrbe. Naveo je da je donošenjem navedene odluke tuženik nepotrebno isprovocirao ovaj radni spor jer je tužitelj radi zaštite svojih prava bio prisiljen istoga pokrenuti, što mu je prouzročilo nepotrebne parnične troškove. Naveo je da je u predmetu poslovni broj: Pr - 53/2019 pravomoćnom presudom od 9. srpnja 2020. poništena kao nezakonita odluka tuženika od 17. listopada 2016. o privremenom rasporedu tužitelja te je utvrđeno da je otkaz ugovora o radu od 21. studenoga 2016. bio nedopušten i da je poništena odluka o otkazu ugovora o radu od 21. studenoga 2016. te je utvrđeno da radni odnos tužitelja nije prestao te da je određen sudski raskid ugovora o radu s danom 9. srpnja 2020. Tužitelj tvrdi da je tek pravomoćnošću navedene presude (28. travnja 2022.) tužiteljev ugovor o radu br. 2004/2002 od 15. srpnja 2002. s dodatkom br. 1. od 17. lipnja 2014. dobio ponovnu pravnu snagu, a do tada da nije bio na snazi, pa tako niti u vrijeme donošenja ovdje predmetne odluke o otkazu od 19. veljače 2020., pa da stoga tuženik nije mogao otkazati ugovor o radu u vrijeme kad isti nije bio na snazi i nije proizvodio pravne učinke, slijedom čega ovdje predmetni otkaz od 19. veljače 2020. i odluku o tom otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora smatra nedopuštenima i nezakonitima.
8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju na str. 7-24, 31-47, 57-64, 92-109 i na str. 159-220 spisa te je izvršio uvid u predmet ovog suda, poslovni broj: Pr-53/2019.
9. Tužbeni zahtjev je djelomično neosnovan, a djelomično je utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu.
10. 1. Uvidom u rješenje o osiguranju poslovni broj: Pr-53/2019 od 7. veljače 2020. utvrđeno je da je istim određena privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja na vraćanje na rad i to na način da je tuženiku naloženo da u roku od 3 dana od primitka toga rješenja privremeno vrati tužitelja na rad na poslove koje je obavljao prije otkaza ugovora o radu od 21. studenoga 2016. te da mu plaća mjesečnu naknadu u iznosu od 8.453,95 kn bruto za vrijeme trajanja postupka u tom predmetu.
10. 2. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž R-144/2020 od 9. travnja 2020. ukinuto je prvostupanjsko rješenje o osiguranju od 7. veljače 2020. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
11. Na str. 31 spisa nalazi se dopis tuženika od 13. veljače 2020. koji je upućen tužitelju i kojim je tuženik, pozivajući se na rješenje o osiguranju poslovni broj: Pr-53/2019 od 7. veljače 2020., pozvao tužitelja da radi izvršenja privremene mjere vraćanjem na rad pristupi u prostorije tuženika 17. veljače 2020. u 7,00 sati.
12. Uvidom u zapisnik tuženika od 17. veljače 2020. na str. 32 spisa utvrđeno je da je isti sastavljen o održanom sastanku radi izvršenja rješenja o osiguranju. U zapisniku je konstatirano da je tužitelj povodom poziva na rad pristupio u Ured direktora u 14,30 sati te mu je uručen ugovor o radu, broj: 3021/2020 od 17. veljače 2020. te je izjavio da ne želi potpisati ugovor jer smatra da ima zakonski rok za potpis istoga. Direktor tuženika dao mu je na znanje da slijedećeg dana, odnosno 18. veljače 2020. u 7,00 sati mora doći na rad, a tužitelj je odgovorio da se ne može očitovati o tome hoće li slijedećeg dana doći na rad.
13. Na str. 36-37 spisa nalazi se dopis tuženika kojim se Radničko vijeće poziva na dostavu očitovanja o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju.
14. Na str. 44 spisa nalazi se obavijest voditelja sigurnosti KĐ, upućena upravi tuženika, kojom se tuženik izvješćuje da se tužitelj nije suglasio s provođenjem osposobljavanja za rad na siguran način za poslove poslovođe na održavanju vodoopskrbe i za poslove ovlaštenika za zaštitu na radu obzirom da nije potpisao ugovor o radu i ne prihvaća poslove poslovođe na održavanju vodoopskrbe.
15. 1. Uvidom u odluku tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, broj: 3212/2020 od 19. veljače 2020. na str. 7 -10 spisa utvrđeno je da je istom tužitelju otkazan ugovor o radu, broj: 2004/2002 od 15. srpnja 2002., s dodatkom 1. ugovora o radu broj: 2004/02, urbroj: 2905/14 od 17. lipnja 2014., zbog organizacijskih razloga. Tom odlukom tuženik je tužitelju ponudio sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima. Navedeno je da ako radnik u roku od osam dana od dana dostave te odluke i novog ugovora o radu ne prihvati ponuđeni ugovor o radu, prestaje mu radni odnos. Odlučeno je da radnik nema pravo na otkazni rok, niti na otpremninu. Ako radnik prihvati sklapanje novog izmijenjenog ugovora o radu, neće se primijeniti odredbe odluke o otkazu ugovora o radu te odredbe prema kojima nema pravo na otkazni rok i na otpremninu. U obrazloženju odluke u bitnome je navedeno da je ista donijeta povodom privremene mjere određene rješenjem o osiguranju, poslovni broj: Pr-53/2019 od 7. veljače 2020., da je tuženik kao poslodavac iz organizacijskih razloga u međuvremenu promijenio organizacijsko ustrojstvo, odnosno donio novi Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, broj: 1930/2020 od 28. siječnja 2020., kojim je ukinuto radno mjesto referenta za pripremu i vođenje investicija (na kojem je tužitelj radio prije prvog otkaza ugovora o radu od 21. studenoga 2016.), zbog čega tužitelja nije moguće vratiti na rad na poslove tog radnog mjesta. Tuženik je naveo da je sukladno tome, po izvršenoj analizi op isa svih radnih mjesta za koja tužitelj zadovoljava uvjete, ocijenio odgovarajućim radno mjesto poslovođe na održavanju vodoopskrbe te je tužitelju 17. veljače 2020. ponudio sklapanje ugovora o radu, što je tužitelj usmeno odbio 18. veljače 2020. Nadalje, u obrazloženju je navedeno da je prije otkazivanja tuženik proveo savjetovanje o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu s Radničkim vijećem, koje se o tome očitovalo 18. veljače 2020. Konačno, navedeno je da tužitelj nema pravo na otpremninu, ni na otkazni rok jer od 8. siječnja 2017. ne radi kod tuženika.
15. 2. Navedenoj odluci priložen je ponuđeni ugovor o radu, broj: 3021/2020. U čl. 1. ugovora navedeno je da radnik zasniva radni odnos na određeno vrijeme sve dok traje privremena mjera određena rješenjem o osiguranju, poslovni broj: Pr-53/2019 od 7. veljače 2020., a najduže do proteka petnaest dana od pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi u predmetu pod poslovnim brojem Pr-53/2019. U čl. 2. ugovora navedeno je da će radnik obavljati poslove radnog mjesta poslovođe na održavanju vodoopskrbe, pobliže opisane u tom članku, a i druge poslove prema potrebama poslodavca, s time da se pri tome poštuju njegova prava koja proizlaze iz zakona i kolektivnog ugovora. U čl. 5. ugovora određen je početak rada s danom 17. veljače 2020.
16. Na str. 24 spisa nalazi se tužiteljev podnesak od 26. veljače 2020., koji je upućen tuženiku i u kojem tužitelj navodi da nije u mogućnosti prihvatiti ponuđeni ugovor o radu od 17. veljače 2020. za radno mjesto poslovođe na održavanju vodoopskrbe iz razloga što je ponuđen ugovor suprotan rješenju o osiguranju kojim je određena privremena mjera.
17. Na str. 12-16 nalazi se zahtjev tužitelja za zaštitu prava protiv navedene odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, s dokazom da je isti upućen tuženiku preporučenom pošiljkom 29. veljače 2020.
18. 1. Uvidom u rješenje o osiguranju, poslovni broj: Pr-53/2019 od 21. travnja 2020. utvrđeno je da je istim ponovno određena privremena mjera na način da je tuženiku naloženo da u roku od 3 dana od primitka toga rješenja privremeno vrati tužitelja na rad na poslove poslovođe na održavanju vodovoda.
18. 2. Navedeno rješenje ukinuto je rješenjem Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž R-366/2020 od 15. rujna 2020. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
19. 1. Uvidom u predmet ovog suda poslovni broj: Pr-53/2019 utvrđeno je da je u istome vođena parnica povodom tužbe tužitelja ČĐ protiv tuženika Zagorskog vodovoda d.o.o. Zabok, radi zaštite prava iz radnog odnosa te povodom protutužbe radi sudskog raskida ugovora o radu. Presudom od 9. srpnja 2020. pod toč. II. izreke je poništena kao nezakonita odluka tuženika od 17. listopada 2016. o privremenom rasporedu tužitelja na poslove proizvodnje vode izvorišta Harina Zlaka u Službu proizvodnje i distribucije pitke vode, odjel vodoopskrbe. Pod toč. III. izreke utvrđeno je da je otkaz ugovora o radu tužitelju od 21. studenoga 2016. nedopušten te je poništena odluka tuženika od 21. studenoga 2016. o otkazu ugovora o radu br. 2004/2002 od 15. srpnja 2002. i dodatka broj 1. tom ugovoru od 17. lipnja 2014. te je utvrđeno da radni odnos tužitelju nije prestao. Pod točkom IV. izreke određen je sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 2004/2002 od 15. srpnja 2002. i dodatka I. tom ugovoru od 17. lipnja 2014. za radno mjesto referenta za pripremu i vođenje investicija, sklopljenog između stranaka i to s danom 9. srpnja 2020. Pod toč. V. izreke odbijen je dio protutužbenog zahtjeva kojim je tuženik zahtijevao da se kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika odredi 7. siječnja 2017. Pod toč. VI. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete pet ugovorenih mjesečnih plaća u ukupnom iznosu od 42.269,75 kuna, a odbijen je preostali dio zahtjeva za tri ugovorene mjesečne plaće u ukupnom iznosu od 25.361.85 kuna. Pod toč. VII. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade plaće za razdoblje od 8. siječnja 2017. do 29. veljače 2020. iznos od 318.740,32 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, a odbijen je dio tužbenog zahtjeva za razdoblje od 1. ožujka 2020. do dana donošenja prvostupanjske presude za isplatu naknade izgubljene plaće u bruto iznosu od 8.453,95 kuna mjesečno sa zakonskim zateznim kamatama. Pod toč. VIII. i IX. izreke odlučeno je o troškovima postupka.
19. 2. Dopunskom presudom i rješenjem od 7. rujna 2021. odbijen je dio tužbenog zahtjeva da se naloži tuženiku tužitelja vratiti na radno mjesto referenta za pripremu i vođenje investicija na kojem je tužitelj radio prije donošenju odluke o otkazu ugovora o radu od 21. studenoga 2016. ili na drugi posao odgovarajući njegovoj stručnoj spremi i osposobljenosti i da mu prizna sva prava koja proističu iz radnog odnosa. Također je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade plaće u bruto iznosu od 8.453,95 kuna mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 10. srpnja 2020. do povratka na posao. Odbačen je dio zahtjeva za donošenje dopunske presude u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade izgubljene plaće u bruto iznosu od 8.453,95 kuna mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 9. srpnja 2020.
19. 3. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku Gž R-136/2021-7 od 28. travnja 2022. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena dopunska presuda i rješenje od 7. rujna 2021.
19. 4. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 136/2021-8 od 28. travnja 2022. odbijene su žalbe stranaka te su potvrđeni presuda i rješenje suda prvog stupnja od 9. srpnja 2020.
19. 5. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-893/2022 od 2. rujna 2025. odbijene su revizije stranaka protiv presuda Županijskog suda u Osijeku.
20. 1. U ovom predmetu prije svega je bilo sporno je su li nedopušteni i nezakoniti otkaz ugovora o radu tužitelju i odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, broj: 3212/2020 od 19. veljače 2020. iz razloga što je takva odluka o otkazu ugovora o radu donijeta nakon što je već ranije tužitelju otkazan ugovor o radu, zbog kojeg se otkaza vodio radni spor u predmetu ovoga suda, poslovni broj: Pr-53/2019. Nakon pravomoćnog dovršetka postupka u predmetu poslovni broj: Pr-53/2019 postalo je sporno ima li tužitelj i dalje pravni interes ostati kod tužbe za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti otkaza ugovora o radu i odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, s obzirom da je u predmetu poslovni broj: Pr-53/2019 pravomoćnom odlukom sudski raskinut ugovor o radu s danom 9. srpnja 2020.
20. 2. U odnosu na prvo pravno pitanje je su li nedopušteni i nezakoniti otkaz ugovora o radu tužitelju i odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, broj: 3212/2020 od 19. veljače 2020. iz razloga što je takva odluka o otkazu ugovora o radu donijeta nakon što je već ranije tužitelju otkazan ugovor o radu, zbog kojeg se otkaza vodio radni spor u predmetu ovoga suda, poslovni broj: Pr-53/2019, sud je ocijenio da je tuženik tužitelju mogao drugi puta otkazati ugovor o radu i nakon što mu je ranije već otkazao ugovor dok je trajao radni spor zbog prvog otkaza. U slučaju kad je radnik vraćen na rad privremenom mjerom (kao što je to ovdje slučaj), a poslodavac mu potom otkaže ugovor s ponudom izmijenjenog ugovora, takav otkaz je dopušten i primjenjuju se odredbe o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora iz čl. 123. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14., 127/17., 98/19. – u daljnjem tekstu: ZR). Radni odnos u tom slučaju ne prestaje dok radnik ne odbije ponudu izmijenjenog ugovora ili ne istekne rok za izjašnjenje, a u ovom slučaju tužitelj je odbio ponudu izmijenjenog ugovora. Činjenica da tužitelj u trenutku donošenja predmetne odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora nije bio u radnom odnosu zbog ranijeg otkaza nema pravni značaj koji bi spriječio tuženika kao poslodavca da drugi put otkaže ugovor, jer se smatra da radni odnos traje sve dok sud ne utvrdi nedopuštenost prvog otkaza . Dakle, odsutnost radnog odnosa u trenutku ovdje predmetnog otkaza ugovora o radu ne utječe na pravnu mogućnost poslodavca da drugi put otkaže ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, pod uvjetom da su ispunjeni zakonski uvjeti, odnosno da za to postoje opravdani razlozi, kao što su npr. promjene u organizaciji rada, nova sistematizacija radnih mjesta i sl. te u slučaju da je postupak takvog otkazivanja ugovora o radu pravilno proveden. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je postupak predmetnog otkazivanja ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora pravilno proveden, a vezano uz opravdanost razloga za otkazivanje ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora tužitelj je na posljednjem ročištu glavne rasprave naveo da je tuženik tvrdnje o postojanju ili nepostojanju tužiteljevog ranijeg radnog mjesta mogao iznositi u predmetu poslovni broj: Pr-53/2019, slijedom čega se u ovom postupku nije raspravljalo o organizacijskim promjenama kod tuženika i o opravdanosti ponude za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu. Zaključno, sud je ocijenio da predmetni otkaz i odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 19. veljače 2020. nisu nedopušteni i nezakoniti samo zbog toga što su isti uslijedili nakon što je tužitelju već prethodno bio otkazan ugovor o radu jer drugi otkaz ne poništava prethodni otkazni postupak, a smatra se da radni odnos traje sve dok sud ne utvrdi nedopuštenost prvog otkaza, do čega je tijekom ovog postupka došlo u predmetu poslovni broj: Pr-53/2019.
21. Kod donošenja odluke o tome ima li tužitelj pravni interes ostati kod tužbe za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti otkaza ugovora o radu i odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, nakon što je u predmetu poslovni broj: Pr-53/2019 pravomoćnom odlukom sudski raskinut ugovor o radu s danom 9. srpnja 2020., potrebno je bilo utvrditi je li tužiteljeva tužba u tom predmetu imala stvarni pravni učinak, odnosno je tužitelj ostvario zaštitu prava iz radnog odnosa. U predmetu poslovni broj: Pr-53/2019 pravomoćno je utvrđeno da je otkaz ugovora o radu od 21. studenoga 2016. bio nedopušten, poništena je odluka tuženika od 21. studenoga 2016. o otkazu ugovora o radu br. 2004/2002 od 15. srpnja 2002. i dodatka br. 1. tom ugovoru od 17. lipnja 2014. te je utvrđeno da radni odnos tužitelja nije prestao. Ujedno je određen sudski raskid tog ugovora o radu s danom 9. srpnja 2020. Time je tužitelj ostvario cilj svoje tužbe u tom predmetu i zaštitu prava iz radnog odnosa i u trenutku pravomoćnosti navedene presude (28. travnja 2022.) prestao je postojati pravni interes tužitelja za daljnje traženje sudske zaštite u ovom predmetu, neovisno o tome je li ponuda tuženika za sklapanje ovdje predmetnog izmijenjenog ugovora o radu zbog organizacijskih razloga bila opravdana ili ne. Kako je pravni interes tužitelja postojao u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, a prestao je tijekom ovog postupka, sud nije odbacivao tužbu kao nedopuštenu, već je meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu na način da je istoga odbio.
22. 1. Kako se tuženik protivio povlačenju tužbe u odnosu na zahtjev za isplatu otpremnine, kojeg je tužitelj povukao podneskom od 11. ožujka 2021., sud je o tom tužbenom zahtjevu trebao meritorno odlučiti.
22. 2. S obzirom da je u predmetu poslovni broj: Pr-39/2019 određen sudski raskid ugovora o radu te je tužitelju dosuđena naknada štete u visini pet ugovorenih mjesečnih plaća, neosnovan je tužiteljev zahtjev za isplatu otpremnine budući da nisu ispunjeni uvjeti za isplatu iste, propisani odredbom čl. 126. ZR-a.
23. U odnosu na zahtjev za vraćanje tužitelja na rad i za isplatu naknade plaće tuženik se nije protivio povlačenju tužbe te je u tom dijelu utvrđeno da je tužba povučena.
24. 1. Odluku o parničnom trošku sud je donio primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i st. 4. te čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP).
24. 2. Ocjenu o visini uspjeha stranaka u postupku sud je donio imajući u vidu , između ostalog, vrijednost kondemnatornih tužbenih zahtjeva za isplatu naknade plaće i za isplatu otpremnine. Tužitelj je tražio isplatu otpremnine u iznosu od 50.723,70 kn, a taj je zahtjev povukao tijekom postupka, čemu se tuženik protivio, zbog čega je sud tužbeni zahtjev u tom dijelu odbio, pa je u tom dijelu tuženik uspio u parnici. Tužitelj je tražio i isplatu naknade plaće u iznosu od 4.955,84 kn za razdoblje od 17. veljače 2020. do 29. veljače 2020. a od 1. ožujka 2020. do vraćanja na rad u iznosu od 8.453,95 kn, a s obzirom da je određen sudski raskid ugovora o radu s danom 9. srpnja 2020., vrijednost tog dijela zahtjeva iznosila je oko 42.000,00 kn. Kako je tužitelj tužbu u tom dijelu povukao nakon što mu je tuženik isplatio naknadu plaće, odnosno nakon udovoljenja tuženika tom dijelu tužbenog zahtjeva, tužitelj bi u odnosu na taj iznos tražbine imao pravo na naknadu troškova postupka temeljem odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a. Kako vrijednost navedena dva kondemnatorna zahtjeva iznosi ukupno 92.723,70 kn, može se zaključiti da uspjeh tuženika u kvantitativnom smislu iznosi 54,70%, dok uspjeh tužitelja iznosi 45,30%, a razlika između navedenih postotaka uspjeha stranaka u parnici u kvantitativnom smislu je relativno mala i iznosi 9,4% u korist tuženika.
24. 3. Sud je, međutim, uzeo u obzir i činjenicu da je tužitelj zaštitu prava iz radnog odnosa ostvario u predmetu poslovni broj: Pr-53/2019, što je bio osnovni razlog odbijanja tužbenog zahtjeva za utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti otkaza i odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora. Kako u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu tužitelj nije mogao znati kakav će biti njegov uspjeh u parnici u predmetu poslovni broj: Pr-53/2019 i kako je u tom trenutku postojao njegov pravni interes za traženje sudske zaštite u ovom predmetu, sud je temeljem svih navedenih okolnosti ocijenio pravičnim da svaka stranka snosi svoje troškove.
25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zaboku 23. srpnja 2026.
Sudac
Nada Mohač
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje odluke, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Dostaviti:
1. Odvjetnica Svjetlana Balek Roginić, Zagreb, Stonska 1a
2. Odvjetničko društvo Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 40/II
