Poslovni broj: P-705/2022-27
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Marku Udiljku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ružici Petrović, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te tuženika i punomoćnice, na ročištu određenom radi objave presude, 23. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o darovanju sklopljen 07.09.2021.g., između ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao darivateljice s jedne strane i HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] Kaštel Sućurac kao daroprimalac s druge strane, ovjeren u potpisu pred javnim bilježnikom Tatjana Perić iz Kaštel Starog, posl. br., broj: OV-6021/21 dana 08.09.2021.g.
II. Nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kakvo je bilo prije sklapanja ugovora o darovanju iz toč.I. presude i provedbe uknjižbe prava vlasništva na ime tuženika HČ OIB: [osobni identifikacijski broj], pa je tuženik HČ dužan trpjeti uknjižbu brisanja njegova prava vlasništva na navedenoj nekretnini za cijelo i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmeta Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel u Kaštel Lukšiću broj Z-34694/2021.
III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka preko određenog iznosa od 1.250,00 eura, a do zatraženog iznosa.
Obrazloženje
1.Tužitelji u tužbi navode da su unuci i jedini zakonski nasljednici iza pok. ŽČ, [adresa], umrle dana **.**.2021.g., a kojeg su se nasljedstva prihvatili na ostavinskom ročištu od 17. veljače 2022.g. održanom od JB Tatjane Perić iz Kaštel Starog, posl. br. O-254/22 UPP/OS-65/22. Tuženik da je sa sada pokojnom suprugom ŽČ sklopio Ugovor o darovanju 07.09.2021.g., ovjeren u potpisu od JB Tatjane Perić iz Kaštel Starog, posl. br., broj: OV-6021/21 dana 08.09.2021.g. Predmetnim ugovorom ŽČ darovala je tuženiku nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], oznaka zemljišta: čaval površine 948 m2, dvorišta površine 616 m2, kuća površine 171 m2, kuća površine 161 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], za cijelo. Predmetni ugovor da je ništetan zbog toga što nije sklopljen u zakonom propisanom obliku, jer je protivan moralu društva sukladno čl.322. Zakona o obveznim odnosima te jer je sklopljen iz nedopuštenih pobuda čl.273. Zakona o obveznim odnosima. Predmetno darovanje između pok. ŽČ i tuženika je učinjeno bez stvarne predaje stvari u neposredan posjed tuženiku stoga da je sukladno čl.482.st.2. ZOO-a ugovor o darovanju trebao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnzirane privatne isprave. Nesporno je da su tužitelji (i njihova majka) stvarni izvanknjižni vlasnici i samostalni posjednici ½ dijela nekretnine oznake sa čest. zem. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi prvog kata obiteljske kuće koja je predmet spornog darovanja. Isključivo su tužitelji zajedno sa svojim roditeljima koristili prvi kat obiteljske kuće cijeli svoj život i izvršavali sve vlasničke ovlasti glede istog. Uvijek su bili u samostalnom i nesmetanom posjedu navedenog stana na prvom katu kuće. Tuženik ni pok. ŽČ nisu bili u posjedu prvog kata kuće. Dakle, pok. ŽČ kao darovateljica nije mogla tuženiku predati u posjed nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] jer ni sama nije bila u posjedu prvog kata kuće. Slijedom svega navedenog, zaključeni pravni posao nije sklopljen sukladno odredbi čl. 53. st.1. Zakona o javnom bilježništvu te čl.482.st.2 Zakona o obveznim u odnosima, odnosno nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta/solemnizirane isprave stoga je ex lege ništetan. Nadalje, pok. ŽČ je već ranije raspolagala predmetnom čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ugovorom o darovanju jer je sa tužiteljima dana 21.03.2019.g., sklopila ugovor o darovanju ovjerenim kod JB Maje Radovan iz Solina, posl.br. OV-1766/2019, kojim ugovorom je darovala tužiteljima cijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. U navedenom ugovoru u čl. 1 b) je utvrđeno da je na nekretnini koja je predmet Ugovora o darovanju izgrađen pomoćni objekt i obiteljska kuća koja se sastoji od prizemlja i prvog kata, a da je prizemlje vlasništvo Darovateljice, a da su prvi kat svojim sredstvima izgradili pok. AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (sin Darovateljice, a otac Obdarenika) i njegova supruga FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], te da je taj prvi kat zgrade i njihovo stvarno ali izvanknjižno vlasništvo“. Predmetni Ugovor potpisao je i tuženik u svojstvu plodouživatelja. Dakle, nesporno da je kako su pok. ŽČ i tuženik priznali da je ½ čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u naravi stan na 1.katu vlasništvo roditelja tužitelja. U međuvremenu je pok. ŽČ, iz potpuno nepoznatih razloga odlučila opozvati učinjeno darovanje te je podnijela tužbu radi opoziva darovanja zbog navodne grube nezahvalnosti, a koji postupak se vodi pred ovim sudom pod brojem P-4070/20. Tužitelji su podnijeli prijedlog za uknjižbu temeljem ugovora o darovanju, ali nažalost, zbog razlike u površini čestice koja je rezultat provedbe prijavnog lista, Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Splitu, Zk odjel u Kaštel Lukšiću je odbio provesti uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja. Čim su pok. ŽČ i tuženik saznali da je odbijen prijedlog tužitelja za uknjižbu, odmah su sklopili sporni ugovor o darovanju isključivo zbog toga da se tužitelji ne bi mogli uknjižiti više kao isključivi vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Unatoč spoznaji da više nije vlasnica predmetne kuće, ŽČ je sklopila ugovor o darovanju s tuženikom s isključivom namjerom onemogućavanja uknjižbe prava vlasništva na ime tužitelja. Navedeno se jasno može zaključiti pregledom datuma kad su tuženik i pok. ŽČ zaprimili rješenje o odbijanju uknjižbe na ime tužitelja te dana sklapanja ugovora o darovanju. Tužitelji su 01.rujna 2021.g. zaprimili rješenje suda kojim se odbija prijedlog za uknjižbu, a tuženik i pok. ŽČ su to rješenje zaprimili istog dana ili nekoliko dana nakon. Odmah nakon primitka tog rješenja i saznanja da se tužitelji nisu uspjeli upisati kao vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], tuženik i pok. ŽČ su 7.rujna 2021.g. sklopili novi ugovor o darovanju. Treba istaknuti i da su se tuženik te njihova zajednička kćer OČ odrekli nasljedstva iza pok. ŽČ temeljem ugovora o odricanju od nasljedstva koje nije otvoreno od 07.06.2019.g., solemniziranom po JB Bošku Jurišiću iz Solina pod posl. Br. OV-4077/16 stoga su tuženik i pok. ŽČ znali da su jedini nasljednici pok. ŽČ upravo tužitelji. Tužitelji su već stvarni izvanjknjižni suvlasnici ½ dijela kuće, u naravi prvog kata kuće, a preostalih ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] su trebali steći uknjižbom na temelju učinjenog ugovora o darovanju ili nasljeđivanjem iza pok. ŽČ. S obzirom na narušene odnose između pok. ŽČ i tuženika s jedne strane i ovdje tužitelja s druge strane, nesporno je da je stvarna pobuda za sklapanje predmetnog ugovora o darovanju bilo onemogućavanje stjecanja prava vlasništva na ime tužitelja temeljem pravnog posla ili nasljeđivanjem iza pok.ŽČ. Pobuda zbog koje je sklopljen ugovor o darovanju je nedopuštena što za posljedicu ima to da je cijeli ugovor o darovanju između ŽČ i tuženika ništetan. Obzirom da su ugovaratelji spornog ugovora supružnici te da je tuženik bio uključen u sve parnice protiv tužitelja te potpisao Ugovor o darovanju sa istima u svojstvu plodouživatelja, nesporno je bio svjestan nedopuštene pobude darovateljice. Takvo postupanje pok. ŽČ kao darovateljice i tuženika protivno je moralu društva, ali i prisilnoj normi čl. 270.i 271. u svezi sa čl. 273. st. 4. ZOO/05. Čak i da tuženik nije znao stvarnu pobudu prema st.3. čl.273 besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja. Zbog svega predlaže provesti postupak i prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik se usprotivio navodima iz tužbe te iste u cijelosti osporava kao neistinite. Tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja te ističe prigovor zastare. Tužitelji nikada da nisu bili ni suvlasnici ni vlasnici ni posjednici ni korisnici predmetne nekretnine za ½ dijela od cjeline niti su im to tuženik ni njegova pokojna supruga ŽČ ikada priznali. Naime, pok. ŽČ, baka tužitelja, i tuženik bili su u braku. Nekretninu koja je predmet spora stekao je sam tuženik 70-tih godina prošlog stoljeća vlastitim novcem te je svojim radom na istoj sagradio prizemnu stambenu zgradu i pomoćnu zgradu, izradio vrt i dvorište te doveo priključke vode i struje na nekretninu kao i pristupni put. 2000.godine prošlog stoljeća, dok je tuženik bio jedini i isključivi vlasnik predmetne nekretnine dopustio je sinu pok. ŽČ, pok. AČ – ocu tužitelja, da izgradi stan na prvom katu već izgrađene stambene zgrade koja se nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] ali da pravo nadogradnje iznad prvog kata kuće zadržava za sebe kao pravo isključivog vlasništva i posjeda preostalog dijela nekretnine uključujući stubište koje vodi na krov kuće kao i pravo nadogradnje drugog kata dok je predniku tužitelja dopušteno pravo prolaza. Tuženik je tek negdje 2011.g. ugovorom o darovanju, darovao predmetnu nekretninu pok. ŽČ. Apsolutno su netočni navodi tužitelja da tuženik ne bi bio u posjedu predmetne nekretnine te da je predmetno darovanje između pok. ŽČ i tuženika učinjeno bez stvarne predaje stvari u neposredan posjed tuženiku. Također je apsolutno netočno da bi tužitelji i njihova majka bili stvarni izvanknjižni vlasnici i samostalni posjednici ½ dijela nekretnine oznake sa čest. zem. [katastarska čestica] Zu 6830 KO [katastarska općina]. Naime, predmetna nekretnina površine je 897 m2 od čega kuća 171 m2, kuća površine 161 m25 te dvorište površine 565 m2. Tužitelji nikada nisu bili vlasnici ni posjednici cijele gore navedene nekretnine već samo i isključivo stana na prvom katu 1 zgrade i ničega drugoga na predmetnoj nekretnini. Nije jasno na temelju čega tužitelji izvode zaključak da bi bili vlasnici odnosno suvlasnici ½ dijela cijele predmetne nekretnine a još manje cijele nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Zu 6830 KO [katastarska općina]. Etaža prvog kata kuće od otprilike 100 m2 nikako ne može odgovarati veličini od ½ suvlasničkog dijela cijele nekretnine a još manje cijele nekretnine. Tuženik se u vrijeme osporavanog darovanja nalazio u posjedu cijele nekretnine te je istu koristio i održavao. Stoga navodi tužitelja da pobijani ugovor o darovanju ne bi bio valjan zbog nedostatka propisane forme nisu točni. Nije jasno zašto bi tuženik koji je predmetnu nekretninu stekao davnih 70-tih godina prošlog stoljeća vlastitim novcem i radom darovao za cijelo djetetu svoje pokojne supruge te ostao bez vlastitog krova nad glavom na ulici. Tužitelji zloupotrebljavaju procesna ovlaštenja te pogrešno prikazuju činjenice a sve u svrhu postizanja nepripadne materijalne koristi te da bi tuženik ostao bez jedinog doma kojeg ima i kojeg je sam stekao. Tužitelji da su zajedno s njihovim roditeljima zloupotrijebili poštenje i starost tuženika i njegove pokojne supruge te su ih doveli u zabludu da ugovorom o darovanju sklopljenim između ŽČ i tužitelja **.**.2019.g. ovjerenog pred javnim bilježnikom Maja Radovani iz Solina pod brojem OV-1766/2019 dana 22.03.2019 njima daruju samo nekretninu opisanu u čl. 1. točka b) odnosno samo prvi kat kuće. Spomenutim ugovorom u članku 1. točki b) navedeno je: „da je na nekretnini iz točke a) izgrađen pomoći objekt i obiteljska kuća koja se sastoji do prizemlja i prvog kata, a da je prizemlje vlasništvo Darovateljice, a da su prvi kat svojim sredstvima izgradili pok. AČ (sin Darovateljice a otac Obdarenika) i njegova supruga FČ, te da je taj prvi kat zgrade i njihovo stvarno ali izvanjižno vlasništvo, pa da se ovim darovanje, u pogledu prvog kata predmetne kuće samo formalno prenosi vlasništvo na potomke pok. TČ tj. Š“. Iz citiranog članka ugovora kojeg su potpisali tužitelji i njihova majka jasno da proizlazi kako su samo prvi kat kuće koja se nalazi na nekretnini sagradili otac i majka tuženika te da se predmetnim ugovorom izvanknjižno vlasništvo prvog kata kuće samo formalno prenosi na potomke pok. TČ. Tužitelji su tuženiku i njegovoj pokojnoj supruzi, starijim osobama lošeg zdravstvenog stanja, tako i prezentirali svrhu sklapanja predmetnog ugovora o darovanju na što su oni i pristali u zabludi jer se trebala provesti legalizacija i etažiranje cijele nekretnine sukladno postignutom dogovoru između tužitelja i njihove majke s jedne strane i tuženika i njegove supruge s druge strane. Kad su tuženik i njegova pokojna supruga shvatili što su potpisali te da su dovedeni u zabludu i prevareni, odmah su zatražili opoziv predmetnog darovanja te poništenje predmetnom ugovora putem suda. Tužitelji su oduvijek znali kao i njihovi roditelji da im pripada pravo vlasništva samo nad prvim katom kuće koja se nalazi na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica] Zu 6830 KO [katastarska općina]. U prilog tome govori i činjenica da su tužitelji pred naslovnim sudom pokrenuli parnicu protiv ovdje tuženika poslovni broj P-707/2022 a kojom tužbom traže utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to samo na stanu na prvom katu kuće. Kontradiktorni su i tužbeni zahtjevi tužitelja kao i činjenice koje navode pa tako ovom tužbom traže utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju sklopljenim između tuženika i njegove pokojne supruge ŽČ **.**.2021. ovjerenim u potpisu od javnog bilježnika Tatjana Perić iz Kaštel Starog OV-6021/21 obrazlažući da su vlasnici nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] ZU 6830 KO [katastarska općina] za cijelo dok tužbom podnesenom naslovnom sudu pod poslovnim brojem P-707/2022 također protiv tuženika traže utvrđenje prava vlasništva samo na prvom katu kuće nekretnine označne kao č. zem. [katastarska čestica] ZU 6830 KO [katastarska općina]. Vlasništvo stana na prvom katu kuće koja se nalazi na predmetnoj nekretnini nikako ne može odgovarati suvlasničkom udjelu za ½ dijela od cjeline nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] ZU 6830 Ko [katastarska općina]. Potpuno su paušalni i netočni navodi da bi ugovor o darovanju sklopljen između tuženika i ŽČ dana 07.09.2021, ovjeren u potpisu pred javnim bilježnikom Tatjana Perić iz Kaštel Starog poslovni broj OV- 6021/2021 dana 08.09.2021. bio ništetan zbog nedopuštene pobude te da bi stvarna pobuda za sklapanje predmetnog ugovora o darovanju bilo onemogućavanje stjecanja prava vlasništva na ime tužitelja temeljem pravnog posla ili nasljeđivanjem iza pok. ŽČ. Tuženik je, kao suprug pokojne ŽČ, bio njezin jedini skrbnik u bolesti (ali i ranije) te se jedino i isključivo on brinuo o njoj te joj omogućavao svu potrebnu zdravstvenu i drugu skrb. Radi navedenog, pokojna ŽČ je iz zahvalnosti predmetnu nekretninu darovala tuženiku. Tuženik je zajedno s svojom pokojnom suprugom u njezinim zadnjim godinama života trpio uznemiravanja od strane tužitelja i njihove majke radi čega je nekoliko puta intervenirala i policija. Predmetni ugovor nije protivan moralu društva a još manje prisilnim propisima Republike Hrvatske. Predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev.
3. Sud je u postupku izveo dokaze uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ( l.s. 6,7), spise ovog suda poslovni broj O-254/22, P-3640/23 ( P-40480/20), P-707/22, P-2184/19, Z- 11298/19, Z-35865/21, Z-13798/24 ( l.s. 8-10, u prilogu spisa i putem sustava eSpis), ugovor o darovanju između ŽČ i HČ od 07. rujna 2021. ( l.s. 11,12), ugovor o odricanju od nasljedstva koje nije otvoreno, sklopljenog 07. lipnja 2016. između HČ, OČ i ŽČ ( l.s. 13,14), ugovor o darovanju između ŽČ, ŠČ, JČ, LČ i HČ od 21. ožujka 2019. ( l.s. 15-18), obavijest o kućnim brojevima, račune, rješenja, izvod iz matice vjenčanih, kupoprodajni ugovor između ĐČ i HČ od 18. svibnja 1981., karton zemljišta ( l.s. 47-59), saslušao svjedoke FČ, NČ, CČ i stranke ( l.s. 64-68, 81-88). Daljnje dokazne prijedloge stranke nisu imale. Tuženik je odustao od prijedloga za održavanjem očevida uz sudjelovanje sudskog vještaka.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22,u daljnjem tekstu: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema čl. 327. st. 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Člankom 53. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ( Narodne novine broj : 78/93, 29/94, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22, u daljnjem tekstu: ZJB), propisano je za koje pravne poslove je potreban javnobilježnički akt. Svaki zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora valja ocjenjivati prema njegovim okolnostima i specifičnim činjenicama. ( Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-x-802/10 od 10. listopada 2012.). Prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan jer su tužitelji nesporno nasljednici pok. ŽČ s kojom je tuženik potpisao sporni ugovor. Prigovor zastare nije osnovan jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba ( čl. 328. i 327. ZOO-a).
6. Sud drži da sporni ugovor nije morao biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene ( solemnizirane) isprave jer iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik bio u posjedu darovane stvari. Tužitelji su iskazali da se tuženik mogao popeti na prvi kat i ulaziti u stan na tom katu do postavljanja vrata ( za pristup stanu na prvom katu i terasi) koja su postavljena prije 4-5 godina, a i nakon toga da je mogao proći na terasu, ali da je trebao pitati njih. Tužitelji su iskazali da se ta vrata i nisu postavila zbog onemogućavanja tuženikovog pristupa već da štite kuću od propuha. Tuženik je iskazao da je samo povremeno dolazio u stan na prvom katu i to po potrebi, u slučaju kad je tužiteljica JČ jedne prilike bila pala u nesvijest i slično, a inače da nije dolazio. I svjedokinja FČ, majka tužitelja je iskazala da su ta vrata bila otključana sve do prije dvije godine ( iskaz je ta svjedokinja dala 07. veljače 2025.). S obzirom da je predmetni ugovor sklopljen 08. rujna 2021. ovaj sud zaključuje da u to vrijeme nije postojala obveza isti sklapati u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene ( solemnizirane) isprave, u odnosu na prvi kat. Nije sporno da je pok. ŽČ, zajedno s tuženikom podnijela 16. svibnja 2019. tužbu radi poništenja ugovora o darovanju od dana 21. ožujka 2019. iz razloga jer su bili u bitnoj zabludi kao neuke osobe bez stručne pomoći te nisu bili u stanju razumjeti odredbe ugovor u odnosu na predugovorno dogovorene i njihovom voljom potvrđene uvjete koje su bili voljni prihvatiti kao stvarne ugovorne uvjete. Naveli su i kako su predmetni ugovor sastavili ovdje tužitelji putem svog pravnog pomoćnika te da je dogovor među strankama bio da se predmetnim ugovorom na djecu pokojnog AČ ( odnosno ovdje tužitelje) samo formalno prenese pravo vlasništva prvog kata kuće izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] kojeg su izgradili pokojni AČ i njegova supruga FČ, u cilju zaštite tada maloljetne djece te ishodovanja legalizacije objekta i popratne dokumentacije. Taj predmet je još u tijeku, a nakon smrti pok. ŽČ kao jedini tužitelj ostao je ovdje tuženik. Nakon podnesene tužbe u tom predmetu pok. ŽČ je podnijela i tužbu radi raskida navedenog Ugovora o darovanju uslijed nezahvalnosti obdarenika ( P-4070/20), a u kojem je postupku zbog smrti pok. ŽČ došlo do odbacivanja tužbe. Dakle, ne može se smatrati da je sklapanje predmetnog ugovora između tuženika i pok. ŽČ učinjeno iz nedopuštenih pobuda jer su tuženik i pok. ŽČ imali razloge za podnošenje navedenih tužbi radi poništenja i raskida ugovora o darovanju iz 2019. Te razloge su opisali u tim sudskim predmetima, a isti razlozi su i doveli do sklapanja ovdje spornog ugovora između njih dvoje. I pok. ŽČ je u navedenim predmetima isticala, kao i tuženik, da ne osporavaju tužiteljima stan na prvom katu ( odnosno vlasništvo istog), ali da taj stan ne predstavlja ½ cijele nekretnine i da je potrebno etažirati taj dio kao posebnu cjelinu što je i bila njihova namjera (svrha i smisao tog ugovora o darovanju s ovdje tužiteljima da je bila da se dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] formalno prenese na djecu pokojnog AČ u svrhu ishodovanja dozvola i legalizacije objekta i to prvog kata kuće.). Osim toga, provedba tog ugovora o darovanju u zemljišnim knjigama je odbijena zbog nepodudarnosti površina i uzimajući u obzir navode o tome da bi bilo potrebno izvršiti etažiranje u smislu mogućnosti i zemljišnoknjižne provedbe, jasno je da bi to stranke iz ovog postupka, mogle ostvariti u posebnim postupcima što ovdje nije predmet spora. Iz iskaza samih stranaka proizlazi da su o tome godinama i vođeni razgovori, ali isto nije realizirano zbog izostanka dogovora oko troškova ( geodeta, arhitekta, legalizacije, etažiranja) i zbog teško poremećenih odnosa, prvo između pok. ŽČ i njenog sina, a onda i odnosa s unucima. O tim poremećenim odnosima su iskazivali i svjedoci NČ i CČ, kao što su iskazivali i o činjenicama izgradnje ( uređenja) stana na prvom katu od strane AČ i o tome da je obitelj AČ živjela u tom stanu, koji iskazi su u skladu s ostalim izvedenim dokazima i koje sud prihvaća u ovom postupku kao istinite i realne. Osim toga, nije sporno da tužitelji ni ne polažu vlasnička prava na cijeloj nekretnini, a iz kojeg razloga su i podnijeli tužbu ( zajedno sa FČ) u predmetu ovog suda P-707/22 radi utvrđenja da su isključivi vlasnici stana izgrađenog na 1. katu kuće, odnosno radi utvrđenja suvlasničkog prava, koji postupak je trenutno u prekidu do okončanja predmeta P-2184/2019 i Z-35865/2021 ovog suda. Iz navedenog jasno proizlazi da su ovdje tužitelji svjesni da namjera pok. ŽČ nije bila darovanje cijele nekretnine (tužiteljima) niti tužitelji u iskazima tvrde da bi im cijela nekretnina ( kuća) pripadala. Zbog navedenog se ne može smatrati da je sporni ugovor protivan moralu društva jer je očito da namjera njegovog sklapanja nije bila osujetiti pravo tužitelja ( u odnosu na stan na prvom katu) koje tuženik ni danas ne dovodi u pitanje. Imajući to u vidu, Ugovor o odricanju od nasljedstva koje nije otvoreno od 07. lipnja 2016., ne utječe na ovakav zaključak suda. Kako je navedeno, predmet eventualnog, budućeg, postupka ( sudskog ili upravnog) treba predstavljati utvrđenje posebnog dijela nekretnine koji pripada ovdje tužiteljima i konačna zemljišnoknjižna provedba. Iz istih razloga sud nije prekidao ovaj postupak do okončanja predmeta ovog suda pod poslovnim brojem P-2184/19, kako je predlagao tuženik, jer isto ne predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku.
7. S obzirom na sve navedeno, kako sporni ugovor nije protivan odredbama ZOO-a i ZJB-a, odlučeno je kao u izreci.
8. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo-429/11 – „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati
– članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).
9. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu vrijednost od 100 boda ( Tbr. 7.1.), te za zastupanje na ročištu od 16. rujna 2024., 07. veljače 2025. godine, 07. siječnja 2026. i 24. ožujka 2026. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 9.1.), zastupanje na ročištu od 01. srpnja 2024. vrijednost od 25 bodova ( Tbr. 9.5.), sastav podneska od 19. ožujka 2026. vrijednost od 100 bodova ( Tbr. 8.1.) što ukupno iznosi 1.250,00 eura. Odbijen je zahtjev za naknadu troška za pristup ročištu od 13. listopada 2024. jer je odgodu tog ročišta neosnovano uzrokovao tuženik pa mu trošak ne pripada. Za zastupanje na ročištu od 01. srpnja 2024. vrijednost boda je određena prema Tbr. 9.5. jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja pa je odbijen zahtjev za naknadu troška preko određenog iznosa. Odbijen je zahtjev za naknadom troška za podnesak od 13. rujna 2024. jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje parnice. Odbijen je zahtjev za naknadu troška sudskih pristojbi jer taj trošak za tuženika nije nastao.
10. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Splitu, 23. srpnja 2026.
S u d a c
Tomislav Bago
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA
1. Tužiteljima po punomoćniku.
2. Tuženiku po punomoćnici.
