REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU Zagreb,

Trg J. F. Kennedyja 11

P-110/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 118B, OIB: 61995520253, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva MUSULIN I SURADNICI iz Zagreba, Palmotićeva 37/I, Zagreb, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa Branimir Perić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon javne, glavne rasprave zaključene 25. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, naknadi tužitelju AUTO KANTOCI d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 118B, OIB: 61995520253, iznos od 165,60 EUR sa zateznim kamatama počev od 16. rujna 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 214,04 EUR sa zateznim kamatama koje teku počev od 23. srpnja 2026. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 107,02 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 21. siječnja 2026. navodi da je vozilo u vlasništvu BIBER BEK d.o.o. (Oštećenik ili Prednik tužitelja), i to KIA CEED, 1.6 CRDI, registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije] (u daljnjem tekstu: Vozilo), oštećeno je u štetnom događaju (u daljnjem tekstu: Štetni događaj), koji je obuhvaćen policom kasko osiguranja tuženika broj 03068200088187 (u daljnjem tekstu: Polica). Oštećenik se tuženiku obratio odštetnim zahtjevom od dana 16. rujna 2024., a na koji je tuženik odgovorio obrazloženom ponudom broj: 2482 0320 4087 od dana 06. studenog 2025. i to na način da je odštetni zahtjev ocijenio kao pravno osnovan te na temelju istog oštećeniku isplatio nesporan iznos naknade štete u iznosu od 444,30 EUR-a.

2. Slijedom navedenog predmet ovog postupka je upravo novčani iznos koji prelazi ranije navedeni nesporan iznos do potpunog namirenja naknade štete.

3. Oštećenik kao ustupitelj prenio je na tužitelja kao primatelja novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku koje je predmet ovog postupka, a kako to nedvojbeno proizlazi iz Ugovora o ustupanju potraživanja od 02. prosinca 2025. koji se predmetno dostavlja, a o čemu je obaviješten tuženik zajedničkom notifikacijom tužitelja i oštećenika od 01. prosinca 2025. koja je istom dostavljena uz Prigovor od dana 16. prosinca 2025. godine na obrazloženu ponudu tuženika. Tuženik je prigovor tužitelja odbio kao u cijelosti neosnovan.

4. Ističe kako je tužitelj oštećeniku pružio uslugu mehaničarskih i autolimarskih radova radi saniranja štete na vozilu, a koja je nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Za navedene usluge tužitelj je izdao račun broj 1563/01/02 oštećeniku u iznosu od 677,66 EUR. Slijedom navedenog, tuženik predniku tužitelja nije nadoknadio iznos cjelokupne štete, s obzirom na to da je za saniranje predmetne štete izdan račun u iznosu od 677,66 EUR, odnosno umanjen za polovicu PDV-a u iznosu od 609,90 EUR, a tuženik je priznao i isplatio iznos štete od 444,30 EUR, dok razliku u iznosu od 165,60 EUR tužitelj, kao osoba na koju je predmetno potraživanje preneseno, potražuje u ovom postupku.

5. Predmetno potraživanje utemeljeno je na čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26, dalje ZOO) koji propisuje da će sud dosuditi naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, koja je u ovom slučaju evidentno iznos cjelokupnog računa za usluge koje su bile potrebne da se šteta sanira. Nakon štetnog događaja prednik tužitelja je svoje vozilo na popravak dao tužitelju čija je primarna djelatnost popravak vozila, a koje vozilo je tužitelj i popravio te za isto izdao račun u skladu sa svojim cjenikom.

6. Prednik tužitelja imao je pravo slobodno odabrati gdje će popraviti vozilo te na temelju računa koji mu je izdan potraživati isplatu naknade štete od osiguranja, ovdje tuženika. Pritom je tužitelj cijenu predmetnih popravaka obračunao prema svom valjanom cjeniku koji je određen sukladno pozitivnim propisima te je javno dostupan te objavljen na internetskim stranicama tužitelja i u poslovnim prostorima tužitelja, a popravak i izdavanje predmetnog računa je odrađeno sukladno pravilima struke.

7. Nejasno je kako je tuženik odredio iznos štete koji je priznao kao nesporan, kada je istom bio dostavljen račun tužitelja iz kojih je razvidan iznos štete. Upravo iznos izražen na računu tužitelja predstavlja stvarnu štetu nastalu predmetnim štetnim događaje, koji iznos je u skladu sa cjenikom tužitelja objavljenim na službenim stranicama tužitelja i to na poveznici https://www.autokantoci.hr/cjenik/, a dostupan je i u poslovnim prostorima tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj je jasno i transparentno izdao predmetni račun i time de facto i najvjernije izračunao cjelokupnu nastalu štetu, dok tuženik nejasno i netransparentno procjenjuje visinu nastale štete po nejasnim kriterijima. Da je tužiteljevo potraživanje osnovano potvrđuje i Mišljenje Agencije za tržišno natjecanje od 20. veljače 2020. koje se dostavlja u prilogu u kojem se problematizira upravo ovakvo postupanje tuženika. Da prednik tužitelja, odnosno tužitelj kao osoba na koju je potraživanje preneseno ima pravo na punu naknadu, odnosno onu naknadu štete koja je izražena na računu tužitelja potvrđuje i brojna sudska praksa, koje sudske odluke tužitelj dostavlja u prilogu ove tužbe.

8. Odgovorna osoba je u smislu odredbe iz čl. 1085. ZOO-a dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a to znači da je tuženik u obvezi podmiriti cijeli iznos štete bez odbitaka po nahođenju tuženika u vidu vrijednosti rada obračunate po nižoj satnici.

9. Nadalje, tužitelj ističe da, iako se u predmetnom slučaju radi o ugovorenom kasko osiguranju te se stoga primjenjuju Uvjeti kasko osiguranja cestovnih vozila tuženika, kojima je oštećenicima nametnuta obveza da vozila popravljaju u radionicama po odabiru tuženika, predmetno ne znači da tuženik može uskratiti naknadu štete, odnosno osigurninu u cijelosti ili djelomično, ako se oštećenik te obveze ne pridržava.

10. Sukladno čl. 942. ZOO-a, ništetne su odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od ugovorenih obveza. Slijedom navedenog, sve i da je oštećenik ugovorio da će vozilo popraviti u radionici po izboru tuženika te sve i da isto nije ispunio na način kako je to odredio tuženik, isto ne uzrokuje gubitak prava na osigurninu, odnosno naknadu štete, već je tuženik u obvezi naknaditi cjelokupnu štetu, koja je u ovom slučaju utvrđena upravo valjanim računom tužitelja, koji je izdan upravo sukladno važećem cjeniku tužitelja.

11. Slijedom svega navedenog, razvidno je da je nesporna odgovornost tuženika za naknadu predmetne štete, da je visina štete, odnosno potpune naknade štete utvrđena upravo računom tužitelja koji je izdan temeljem tužiteljeva cjenika dok je tuženik očito prenisko procijenio visinu štete, a koju razliku do punog iznosa naknade štete je sada dužan isplatiti tužitelju sukladno ranije citiranim zakonskim propisima i Ugovoru o ustupanju potraživanja koji su zaključili tužitelj i oštećenik.

12. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja, osporavaju se aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za naknadu štete te visina tužbenog zahtjeva. Tuženik ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, pa je tužitelj e dužan sve činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev navesti u tužbi, jer pravilo o teretu dokazivanja obvezuje

13. Navodi kakao tužitelj uopće nije dostavio dokaz o postojanju police kasko osiguranja u smislu odredaba čl. 925. st. 2. i čl. 926. st. 1. ZOO-a, niti da je njihov ugovorni odnos nastao pod ostalim uvjetima iz čl. 925 do 927. ZOO-a.

14. Osim toga da tužitelj nije dokazano niti da prometna nezgoda u kojoj je došlo do oštećenja vozila, predstavlja osigurani rizik u smislu općih i/ili posebnih uvjeta osiguranja koji su sastavni dio ugovora o osiguranja te da je tom smislu postojala obveza tuženika na isplatu osiguraniku.

15. Ističe kako je tužitelj u sporovima male vrijednosti, dužan dostaviti dokaz pasivne legitimacije tuženika/osiguravajućeg društva već u tužbi, a to je nesporno propustio učinit, a nesporno je da tužitelj u tužbi nije dostavio policu osiguranja odgovornosti temeljem koje bi tuženik bio pasivno legitimirana, pa nije moguće utvrditi što je temelj pasivne legitimacije i odgovornosti tuženika kao osiguravajućeg društva u ovoj pravnoj stvari. Slijedom navedenog, tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, te se tužbeni zahtjev predlaže odbiti kao neosnovan.

16. Tuženik napominje da prema stavu sudske prakse, odluke iz mirnog postupka nemaju pravno značenje u ovom postupku, s obzirom da tužitelj ponudu nije prihvatio, a sud sudi na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u sudskom postupku, a neovisno o naprijed navedenom, tuženik osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja koja se odnosi na cijenu sata rad limara i lakirera od 43,00 EUR + PDV, kao izrazito nerealnu i previsoku u odnosnu na uobičajenu tržišnu cijenu sata rada.

17. U konkretno slučaju valja poći od činjeničnih navoda tužbe i prirode potraživanja tužitelja i pravne osnove njegovog potraživanja tj. predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Dakle, ovdje se NE radi o zahtjevu za naknadu štete po osnovi izvan ugovorne odgovornosti za štetu, već se radi o sporu radi ispunjenja obveze preuzete ugovorom, te se imaju primijeniti Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju.

18. Sukladno odredbama Uvjeta E. I. (2) osiguratelj ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila. Prema tome, s obzirom da se ne iznose opravdani razlozi zbog kojih osiguranik/tužitelj popravak nije obavio u ponuđenim servisima, tuženik je isplatom nespornog iznosa svoju obvezu ispunio u cijelosti, jer je troškove popravka naknadio u visini u kojoj je osiguraniku omogućio izvršiti popravak vozila nakon nastupa osiguranog slučaja. Jednako tako, ne bi trebalo biti sporno da je dužnost oštećenika/osiguranika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu, niti tuženik spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim, ne u cijelosti na teret osobe odgovorne za naknadu štete, a sve u skladu sa odredbama članka 10. stavak 1. i članka 1085. i 1092. ZOO-a.

19. Smatra da nije u duhu prava i načela očuvanja dostojanstva dužnika s osnove naknade štete (čl. 1045. ZOO-a) od njega zahtijevati znatno viši iznos štete po višim cijenama kako to potražuje tužitelj, te drži da se njega ne može prekomjerno teretiti za štetu koja je u ukupnom iznosu veća od one koja je plaćena sukladno uobičajenim troškovima popravka vozila jer je sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika (čl. 10. st. 3. ZOO-a). Zato tuženik drži da je tužitelj ovaj iznos štete obzirom na vlastiti izbor i volju u tom pogledu, dužan sam snositi.

20. Ističe da on ne određuje cijenu sata rada niti jednog pružatelja usluga servisa/lakirera vozila već svoje odluke donosi i upućuje isključivo oštećenim osobama/vlasnicima vozila sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima i drugim pozitivnom propisanima kojima se uređuje pitanje naknade štete. Pri tome su se oštećene osobe (u ovim slučajevima vlasnici oštećenih vozila] prilikom ostvarivanja prava na naknadu štete dužne se pridržavati općih načela obveznog prava.

21. Tuženik je sukladno odredbi čl. 1090. ZOO-a isplatilo iznose naknade štete dostatne da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva i sukladno čl. 1092. st. 1. istog zakona odbilo zahtjeve za naknadom štete preko tržišnih cijena radnog sata, jer je oštećena osoba neopravdano doprinijela da trošak sanacije bude veći nego u drugim jednako kvalitetnim neovisnim serviserima na području prebivališta tužitelja.

22. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je tužiteljevo potraživanje u cijelosti neosnovano.

23. Navodi kakao je više puta obavijestio oštećenika na njegova prava, ali i obveze te ga je i obavijestio kako vozilo može popraviti u servisima u kojima u kojem bi cijena popravka bila znatno manja od one navedene u tužbi, a u isto vrijeme i s najmanje istom kvalitetom popravka, e naglašava naglašava da su stranke ovlaštene urediti svoj odnos na način koji odgovara njihovoj slobodnoj volji i načelu slobode uređivanja obveznih odnosa, jer im niti jednom zakonskom odredbom navedeno nije zabranjeno ugovoriti, te je cilj sklopljenog ugovora ostvariti ga onako kako su se suugovaratelji sporazumjeli. Pri tome, navedena odredba Općih uvjeta o izboru servisera ne može se smatrati osobito otegotnom za drugu ugovornu stranu, pa da se radi toga iste ne bi mogla primijeniti. Dakle, ponašanje osiguranika, mada je dopušteno, jer isti ima pravo vozilo popraviti gdje želi i kod koga žali, nije bilo odgovarajuće odnosno primjereno okolnostima slučaja u kojim je poduzeto, radi čega je tužbeni zahtjev potrebno odbiti jer je osiguranik svojim ponašanjem tj. odbijanjem popravka vozila u predloženim servisima doprinio povećanju nastale štete za utuženi iznos.

24. Neovisno o naprijed navedenom, tuženik smatra da pošto je u pitanju pravna osoba, u iznos osigurnine, štete ne ulazi PDV. Potpuna naknada štete pravnoj osobi ne uključuje PDV.

25. Prema tome, budući da imovina tužitelja neće biti umanjena za iznos PDV-a, neosnovan je tužbeni zahtjeve za isplatu iznosa koji se potražuje po osnovi PDV-a, a eventualni eventualni propust tužitelja da koristi pravo na odbitak pretporeza ne može ići na štetu tuženika, jer je svatko dužan poduzeti razumne radnje radi smanjenja štete.

26. Slijedom navedenog tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek kamata koji nije prenesen cesijom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.

27. Tužitelj u podnesku od 17. ožujka 2026. godine osporava tvrdnje tuženika o nedostatku aktivne i pasivne legitimacije, odgovornosti tuženika i nastanka štetnog događaja, te visine štete, kao i tvrdnje tuženika kako tužitelj nema pravo na isplatu iznosa s osnova PDV-a.

28. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u ugovor o ustupu tražbine (list 7-9 spisa), obavijest o ustupu tražbine (list 10-11 spisa), prigovor (list 12-13 spisa), ponudu tuženika (list 14-15 spisa); presliku prometne dozvole (list 16-18 spisa), cjenik usluga tužitelja (list 19 spisa), račun br. 1563/01/02 (list 20 spisa), radni nalog (list 21 spisa), mišljenje Hrvatskog ureda za osiguranje (list 22-25 spisa), sudsku praksu (list 26-84 spisa), uputu o radionici za popravke vozila (list 100- 101 spisa), sudsku praksu (list 102-117 spisa), uvjeti za kasko osiguranje (list 125-162 spisa), sudsku praksu (list 165-180 spisa).

29. Raspravnim rješenjem od 25. lipnja 2026. (list 186 spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo.

30. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025 - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

31. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 165,60 EUR koji iznos predstavlja naknadu štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

32. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno ima li tužitelj pravo na razliku u cijeni sata prema svom cjeniku kako to tvrdi tužitelj , kao i ma li pravo tužitelj na isplatu iznosa koji potražuje s osnova PDV-a.

33. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu – otpremnici 1563/01/02 od 28. listopada 2026. odnosno po cijeni od 43,00 EUR plus PDV po radnom satu već da je oštećeni bio dužan popravak obaviti kod nekog od servisa koje mu je predložio tuženik, a kod kojih je cijena sata rada manja, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

34. Iz računa tužitelja broj 1563/01/02 (list 20 spisa) proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila KIA CEED reg. oznake [registarska oznaka] , očito u vlasništvu BIBER BEK d.o.o. ( što proizlazi iz prometne dozvole) te iz navedenog računa također proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete broj 248203204087. Vrijednost izvršenih radova lakirera iznosi 245,10 EUR ( 306,37 s PDV-om),te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 5,7 radnih sati. Vrijednost radova autolimara po računu iznosi 129,00 EUR-a (152,43 EUR s PDV-om), i to za 3 radna sata, što je upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete. U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 43,00 EUR.

35. Iz Cjenika tužitelja na listu 49 spisa, proizlazi da tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat autolakirera i autolimara po cijeni od 43,00 EUR, cijena je izražena bez PDV-a. Nadalje, tužitelj je i oštećenom fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku.

36. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju je u skladu sa njegovim cjenikom.

37. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20.02.2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

38. Nadalje, iz spisa je razvidno da se na navedeni ugovor o osiguranju primjenjuju tuženikovi Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila koji su u primjeni od 5. rujna 2022. (u daljnjem tekstu: Uvjeti).

39. Ističe se da je u dijelu E točka I. stavak 2. Uvjeta, na koju odredbu u žalbi ukazuje tuženik, ugovoreno da naturalna restitucija osiguranog vozila u skladu s ovim Uvjetima podrazumijeva popravljanje oštećenih dijelova vozila pod uvjetom da je popravak vozila ekonomski opravdan pri čemu ADRIATIC (tuženik) ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila.

40. Tuženik je, u smislu citirane ugovorne odredbe, uputio Oštećenika na popravak vozila u Auto Centar Agram d.d. ili AUTOPOINT d.o.o. S druge strane oštećenik je, protivno navedenoj ugovornoj odredbi, popravio motorno vozilo kod tužitelja te potom s njim sklopila Ugovor o ustupu. Navedeno protuugovorno postupanje oštećenika, prema prosudbi ovog suda, nema za posljedicu gubitak njegovog prava te slijedom toga nije od utjecaja niti na osnovanost tužbenog zahtjeva. U tom pogledu se naglašava da je odredbom članka 942. ZOO-a propisano da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza.

41. Također, vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije još se ukazuje da je tužitelj još uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu potraživanja od 2. prosinca 2025. kojim je oštećeni Biber Bek d.o.o. svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 6165,60 EUR ustupio tužitelju te tuženik nije ni sporio da je obaviješten o ustupu. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

42. Budući da je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a te da prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja te kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 43,00 EUR po satu uvećano za PDV, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 165,60 EUR. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa stoga nije osnovan niti tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja a niti prigovor promašene pasivne legitimacije (točka I. izreke), (tako i VTS, Pž-109/25 od 29. siječnja 2025.) .

43. Ovdje također valja istaknuti da je tuženik neosnovano osporava svoju odgovornost i nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, pozivajući se na to da tužitelj nije dostavio policu osiguranja u situaciji kada je upravo tuženik sačinio izvid štete i to po prijavi osiguranika tuženika tuženika BIBER BEK d.o.o. (list 18 spisa). U izvidu štete naveden broj police osiguranja i to 03068200088187, naveden je registarski broj vozila [registarska oznaka]. Također razvidno je da je tuženik primio odštetni zahtjev BIBER BEK d.o.o, te je tuženik oštećenom Biber BEK d.o.o. dana 6. studenog 2025. dostavio obrazloženu konačnu ponudu u kojoj sam tužitelj navodi da sa zadovoljstvom može izvijestiti oštećenog da je utvrdio postojanje svoje obveze na isplatu činidbe po zahtjevu oštećenog, pa da je time zahtjev oštećenog pravno osnovan i da je procijenio štetu u ukupnom iznosu od 444,30 EUR. Tuženik nije osporio tvrdnje tužitelja da je tuženik oštećenom isplatio nesporni iznos od 444,30 EUR.

44. Nesporno je da se predmetna ponuda odnosi na osigurani slučaj od 16. rujna 2024. godine i na vozilo reg. oznake [registarska oznaka]. i na procjenu štete 248203204087.

45. Nadalje, u odnosu na tvrdnje tuženika koji se odnose na neosnovanost potraživanja s osnova PDV-a predmetnog računa za popravak vozila, valja naglasiti kako je za izvršene usluge sanacije štete izdan je račun broj 1563/01/02 u ukupnom iznosu od 677,66 EUR. Tužitelj ovim postupkom ne potražuje razliku između predmetnog računa i isplaćenog iznosa, a kao što je razvidno iz navoda tužbe, kao i iz utuženog iznosa, već tužitelj potražuje razliku između iznosa računa umanjenog za polovicu PDV-a, koji iznos je prednik tužitelj ovlašten odbiti od svoje porezne obveze, dok preostali iznos PDV-a, kao i preostali iznos razlike između uplaćenog iznosa i izdanog računa potražuje u ovom postupku. Stoga, tužitelj u ovom postupku ne potražuje puni iznos PDV- a izraženog na predmetnom računu, koji bi mogao predstavljati odbitni pretporez, već isključivo dio troška koji predstavlja stvarno nastalu i nenaknađenu štetu, a koja se očito odnosi na visinu cijene sata koji obračunava tužitelj i cijene sata koju primjerenom smatra, stoga je u pravu tužitelj kada tvrdi da prigovori tuženika u tom pogledu nisu od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva, budući da tužitelj niti ne potražuje onaj dio PDV-a koji je oštećenik mogao odbiti kao pretporez, te u ovom postupku potražuje isključivo preostali dio stvarno nastale štete u iznosu od 165,50 EUR.

46. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

47. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz obrazložene ponude tuženika (list 14 spisa) je razvidno da je oštećenik podnio odštetni zahtjev 16. rujna 2025., stoga tužitelj ima pravo na zatezne kamate od tog dana kako to tužitelj i potražuje. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora, stoga je odučeno kao u točki I i II izreke.

48. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa).

49. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 16. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 25. lipnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), ukupno 150,00 EUR, što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 187,50 EUR.

50. Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 13,27 EUR (uplaćeno) i presudu u iznosu od 13,27 EUR-a kako je to tužitelj i zatražio ( čl. 2. i 164. ZPP-a) dakle ukupno sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18), dakle ukupno 214,04 EUR na koji iznos tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom II.

51. Tužitelju nije priznat trošak prigovora od 16. prosinca 2025. godine u ukupnom iznosu od 62,50 EUR s uračunatim PDV-om jer predmetna radnja nije obuhvaćena Tarifom, te mu nije priznat trošak sudske pristojbe na rješenje od 29. siječnja 2026. u iznosu od 13,27 EUR-a jer je tužitelj bio dužan sudsku pristojbu na tužbu platiti u trenutku podnošenja tužbe, a što tužitelj nije učinio nego je to napravio tek po pozivu suda, pa navedeni trošak ne može pasti na teret tuženika. Tužitelju nije priznat trošak pristupa za objavu presude jer nije ni pristupio objavi u iznosu od 31,25 EUR s uračunatim PDV-om. Dakle ukupno nepriznati trošak iznosi 107,02 EUR-a, stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Zagrebu, 23. srpnja 2026.

Sudac:

Marija Krajnović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka presude a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu 26,54 EUR

-tuženiku po odvj.