Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4279/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol Krneta, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Lukinec Galović, u upravnom sporu tužitelja KF, državljanina Islamske Republike Pakistan, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenica Iva Vukoja, odvjetnica u Rijeci, Korzo 32/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstvo policije, Zagreb, Ilica 335, radi produljenja smještaja, 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance KLASA: UP/I-034-02/26-01/28, URBROJ: 511-01-65-26-1 od 16. lipnja 2026.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstvo policije, Uprava za granicu, Prihvatni centar za strance, je osporenim rješenjem KLASA: UP/I-034-02/26-01/28, URBROJ: 511-01-65-26-1 od 16. lipnja 2026. tužitelju odredilo produljenje smještaja u Prihvatnom centru za strance na vrijeme do prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, a najduže za još tri mjeseca, računajući od dana isteka prethodnog rješenja o smještaju, na temelju odredaba Zakona o strancima Narodne novine 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025, 55/2026, dalje Zakon).

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja u bitnom uz argumentaciju da iz obrazloženja rješenja nije vidljivo da se opravdano očekuje dostava putnih i drugih dokumenata za tužitelja, jer su zaprimljeni do sada negativni odgovori nadležnih tijela država kojima se obratio tužitelj. Naime, Tuženik u obrazloženju navodi da su vlasti Islamske Republike Pakistan odbile zahtjev za izdavanje putnog lista uz obrazloženje da Tužitelj nije državljanin Pakistana. Nadalje, navodi da je zaprimljen odgovor Interpola Alžira iz kojeg proizlazi da Tužitelj nije državljanin Alžira. Dakle, iz samog obrazloženja pobijanog Rješenja proizlazi da su do trenutka njegova donošenja zaprimljeni isključivo negativni odgovori nadležnih stranih tijela. Niti jedan od navedenih odgovora ne upućuje na zaključak da je u tijeku postupak izdavanja putnog lista ili da se dostava potrebne dokumentacije može opravdano očekivati u skoroj budućnosti. Tuženik pritom nije naveo postoji li država koja je potvrdila identitet Tužitelja, postoji li država koja razmatra izdavanje putnog lista, jesu li u tijeku dodatne provjere niti kada se eventualno može očekivati dostava potrebne dokumentacije. Naprotiv, sam Tuženik u obrazloženju pobijanog Rješenja ističe da je u trenutku donošenja pobijanog Rješenja Tužitelj već gotovo osam mjeseci bio smješten u Prihvatnom centru za strance, pri čemu iz obrazloženja Rješenja ne proizlazi da je tijekom tog razdoblja došlo do bilo kakvog konkretnog napretka u postupku utvrđivanja njegova identiteta i državljanstva. Iz obrazloženja Rješenja ne proizlazi postojanje bilo kakvih novih okolnosti niti konkretnog napretka u postupku udaljenja Tužitelja. Slijedom navedenoga, Tuženik nije utvrdio postojanje okolnosti propisanih člankom 215. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima, zbog čega nisu bile ispunjene pretpostavke za produljenje smještaja Tužitelja te je pobijano Rješenje nezakonito. Nadalje, Tuženik u obrazloženju pobijanog Rješenja navodi da je od strane Općinskog kaznenog suda u Zagrebu zaprimljen poziv za sudjelovanje Tužitelja na sjednici optužnog vijeća dana 18. lipnja 2026. godine u svojstvu okrivljenika. Međutim, iz obrazloženja pobijanog Rješenja nije moguće utvrditi zbog čega je Tuženik navedenu okolnost smatrao relevantnom za donošenje pobijanog Rješenja niti na koji način ista utječe na ispunjenost pretpostavki iz članka 215. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima. Naime, Tuženik nije obrazložio postoji li i kakva je povezanost između vođenja kaznenog postupka protiv Tužitelja i mogućnosti pribavljanja putnih i drugih dokumenata potrebnih za njegovo prisilno udaljenje, odnosno zbog čega je navedenu okolnost uopće smatrao relevantnom za odlučivanje u ovoj upravnoj stvari. Stoga, iz obrazloženja pobijanog Rješenja nije moguće utvrditi kakav je značaj navedene okolnosti za donošenje pobijanog Rješenja niti je moguće ispitati pravilnost zaključaka koje je Tuženik na njoj temeljio. Zahtijeva poništavanje rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod obrazloženja osporenog akta.

4. Sud je održao raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Člankom 212. Zakona propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja, povratka i dubinske provjere državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje, povratak i dubinska provjera ne mogu osigurati blažim mjerama (stavak 1.), s time da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i povratak i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja i povratka koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.). U smislu stavka 2. toga članka smatra se da su aktivnosti radi prisilnog udaljenja i povratka u tijeku kada se poduzimaju radnje radi utvrđivanja identiteta državljana trećih zemalja, pribavljanja putnih isprava i putnih dokumenata (vize, liječnička dokumentacija, putna karta), organiziranja transporta te druge radnje koje se poduzimaju radi prisilnog udaljenja i povratka (stavak 3.) te da se u smislu stavka 2. toga članka smatra da se aktivnosti radi prisilnog udaljenja i povratka izvršavaju s dužnom pažnjom kada se radnje iz stavka 3. toga članka poduzimaju bez nepotrebnog odgađanja (stavak 4.). Člankom 214. stavkom 1. Zakona propisano je da se državljanina treće zemlje može smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja).

Člankom 215. Zakona propisano je da se državljaninu treće zemlje smještaj u centru može produljiti za još najviše 12 mjeseci ako: je državljanin treće zemlje odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente koji su potrebni za prisilno udaljenje ili je dao lažne podatke, je državljanin treće zemlje na drugi način sprječavao ili odugovlačio prisilno udaljenje, se opravdano očekuje dostava putnih i drugih dokumenata potrebnih za prisilno udaljenje koji su zatraženi od nadležnih tijela druge države.

8. Iz presude ovog suda poslovni broj: Us I-4035/2025-2 od 20. listopada 2025. utvrđeno je da je tom presudom potvrđeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo KLASA: UP/I-216-01/25-03/7, URBROJ: 511-19-38-25-69 od 17. listopada 2025. kojim je predmetni stranac smješten u Prihvatni centar za strance na najkraće moguće vrijeme, a najduže na dva mjeseca, koje se računa od dana donošenja rješenja.

9. Iz presude ovog suda poslovni broj: Us I-5169/2025-2 od 16. prosinca 2025. utvrđeno je da je tom presudom potvrđeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance KLASA: NK-UP/I-034- 02/25-01/36, URBROJ: 511-01-65-25-1 od 15. prosinca 2025. kojim je strancu produljen smještaj u Prihvatnom centru za strance na vrijeme od najduže još tri mjeseca, računajući od isteka prethodnog rješenja o smještaju.

10. Iz presude ovog suda poslovni broj: Us I-1487/2026-2 od 19. ožujka 2026. utvrđeno je da je tom presudom potvrđeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance KLASA: UP/I-034-02/26- 01/18, URBROJ: 511-01-65-26-1 od 17. ožujka 2026. kojim je strancu produljen smještaj u Prihvatnom centru za strance na vrijeme od najduže još tri mjeseca, računajući od isteka prethodnog rješenja o smještaju.

11. Iz presude ovog suda poslovni broj: Us I-3647/2026-3 od 19. lipnja 2026. razvidno je da je sud potvrdio u ovom sporu osporeno rješenje o smještaju KLASA: UP/l-034-02/26-01/28, URBROJ: 511-01-65-26-1 od dana 16.06.2026.

12. Iz osporenog rješenja proizlazi da je od strane Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Prihvatnog centra za strance ostvaren kontakt sa službenim vlastima Pakistana putem elektroničkog sustava NADRA Pakistan, a vezano za izdavanje putnog lista, te da je 19. prosinca 2025. zaprimljen odgovor vlasti Islamske Republike Pakistan u kojem odbijaju zahtjev jer osoba nije državljanin Pakistana. Navedeno je da je 5. prosinca 2025. podnesen službeni zahtjev putem Službe za operativnu međunarodnu policijsku suradnju državama Magreba (Alžir, Maroko, Tunis, Libija, Sudan I Mauritanija za identifikacijom navedenog), a da je 5. veljače 2026. zaprimljen odgovor Interpola Alžir u kojem obavještavaju da isti nije državljanin Alžira. Dodano je da ih je 22. siječnja 2026. svojom uredovnom bilješkom broj: KOV-1281/2025 Općinski kazneni sud u Zagrebu obavijestio da se zbog bolesti sutkinje neće održati rasprava te da će ih obavijestiti o novom terminu zakazane rasprave. Istaknuto je da je 10. lipnja 2026. od strane Općinskog kaznenog suda u Zagrebu (KOV-1281/2025) zaprimljen poziv za sudjelovanje stranog državljanina na sjednici optužnog vijeća 18. lipnja 2026. u svojstvu okrivljenika. Imajući u vidu da još nije utvrđeno državljanstvo stranca niti je izdan putni list i drugi dokumenti potrebni za prisilno udaljenje te da su ispunjeni uvjeti iz članka 215. Zakona o strancima prema ocjeni suda opravdano je strancu produljiti smještaj do prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, a najduže za još 3 mjeseca, računajući od isteka prethodnog rješenja o smještaju.

13. Sud prihvaća utvrđenja tuženika u odnosu na ostvarenje uvjeta iz članka 215. Zakona kao osnovana. U upravnom postupku utvrđene su sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je doneseno pobijano rješenje kojim se tužitelju produljuje smještaj u Prihvatnom centru za strance na vrijeme do prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, a najduže za još 3 mjeseca, računajući od dana isteka prethodnog rješenja o produljenju smještaja.

Naime, nakon smještaja po Zakonu o strancima, krenulo se u postupak osiguranja tužiteljevog povratka, a do utvrđivanja/potvrđivanja identiteta, dobivanja putnog lista valjalo je istome produljiti smještaj u Prihvatnom centru za strance.

Ministarstvo unutarnjih poslova je ostvarilo kontakt sa službenim vlastima Islamske Republike Pakistan putem elektroničkog sustava NADRA Pakistan a vezano za izdavanje putnog lista. Dana 19. prosinca 2025. godine zaprimljen je odgovor vlasti Islamske Republike Pakistan u kojem odbijaju zahtjev iz razloga što osoba nije državljanin Islamske Republike Pakistan (identitet i državljanstvo u NADRI Pakistana utvrđuje putem biometrijskih podataka). Stoga je pravilno utvrđeno da je opravdan razlog produljenja činjenica da je stranac dao netočne informacije (lažne podatke) o svom identitetu i državljanstvu (ispunjen uvjet iz članka 215. stavak 1. točke 1. Zakona). Naime, tužitelj je odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente koji su potrebni za prisilno udaljenje ili je dao lažne podatke što je vidljivo iz odgovora vlasti Islamske Republike Pakistan, iz čega proizlazi da državljanin treće zemlje sprječava ili odugovlači prisilno udaljenje. Također ističe se da je tužitelj nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku te ne posjeduje važeću putnu ispravu zbog čega je i smješten u Centar jer su ispunjene okolnosti navedene u članku 214. stavku 2. Zakona.

Nadalje, dana 5. prosinca 2025. godine zbog utvrđivanja identiteta podnesen je i službeni zahtjev putem Međunarodne policijske suradnje državama Magreba (Alžir, Maroko, Tunis, Libija, Sudan i Mauritanija). Dana 5. veljače zaprimljen je odgovor Interpola Alžir u kojem obavještavaju da isti nije državljanin Alžira. Dakle, opravdano se očekuje utvrđivanje identiteta, državljanstva i dostava putnih i drugih dokumenata potrebnih za prisilno udaljenje koji su zatraženi od nadležnih tijela drugih država (još zahtijevanu obavijest nisu dostavili Maroko, Tunis, Libija, Sudan i Mauritanija).

Iz navedenog jasno proizlazi da su u konkretnom slučaju nedvojbeno ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 215. Zakona.

14. Uz navedeno se ističe da je svako produljenje smještaja vremenski ograničeno i podliježe ponovnom preispitivanju od strane Upravnog suda, a tužitelju su zajamčena sva procesna prava, uključujući pravo na tužbu i besplatnu pravnu pomoć, a što je jasno navedeno u Zakonu o strancima: sukladno članku 212. stavku 2. Zakona smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom; sukladno članku 214. stavku 1. Zakona državljana treće zemlje može se smjestiti u centar do 6 mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGPa odnosno Republike Hrvatske, sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. Zakona o strancima; sukladno članku 215. stavku 3 Zakona propisano je da se državljaninu treće zemlje smještaj u centru može produljiti za još najviše 12 mjeseci, ako se opravdano očekuje dostava putnih i drugih dokumenata potrebnih za prisilno udaljenje koji su zatraženi od nadležnih tijela druge države.

15. Konačno, sud ističe da su osnovani navodi tužitelja da pravna osnova za produljenje smještaja prema članku 215. Zakona nikako ne može biti zadržavanje radi osiguranja nazočnosti tužitelja kao okrivljenika kaznenoj raspravi u kaznenom postupku. Međutim, budući da su ostvareni uvjeti iz odredbe članka 215. Zakona, ovi tužbeni prigovori i navodi tuženika nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

16. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 215. Zakona, sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim te je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

17. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

Zagreb, 23. srpnja 2026.

Sutkinja:

Janja Topol Krneta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. PF, Prihvatni centar za strance-po opunomoćeniku

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstvo policije, Uprava za granicu, Prihvatni centar za strance