Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-743/2026-3

U  I M E  R E P U BL I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 3. Ugovora o kreditu br. 518- 50 1423977 sklopljenog dana 15.07.2002.god. između tužitelja: Dragoljuba Čape [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535 a koja glasi: "Naknada za obradu kredita: 1,00 % od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.".

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužitelju CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 267,54 EUR-a (dvjestošezdesetsedameura- pedesetčetiricenta) na ime naplaćene naknade zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2002. pa do isplate, po stopi računajući od 15. srpnja 2002. godine do 02. ožujka 2004. godine do 29. srpnja 2005. godine po stopi zakonske zatezne kamate, od 29. srpnja 2005. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužitelju CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu 69,14 EUR-a (šezdesetdeveteura- četrnaestcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 23. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji je protiv tuženika 30. travnja 2026. podnio tužbu ovom sudu radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa od 267,54 EUR-a sa zateznim kamatama. U tužbi je naveo da je 15. srpnja 2002. s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 518-50-1450141, na iznos od 27.500,00 EUR-a s rokom otplate na 180 mjeseci. Nadalje, naveo je da je predmetnim Ugovor, u čl. 3. ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i to u iznosu od 1,00% od iznosa kredita, a koja se naplaćuje jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita. Nadalje, istaknuo je kako predmetnu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom iz razloga što je ista nejasna, općenita i uopće ne ukazuje na bilo kakvu potrebu plaćanja troškova obrade kredita, dodajući da niti danas ne zna koji su to točno troškovi plaćeni tim iznosom, s obzirom da je sve javnobilježničke i ostale administrativne troškove snosio on. Tužitelj je nadalje naveo da je prema odredbi čl. 96. ZZP-a iz 2007., koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Isto tako, navela je, propisano je da se nepoštena ugovorna odredba posljedično smatra ništetnom, ukazujući pri tome na presudu VSRH br. Rev-673/2023-2, u kojoj je zauzeo stav da je takva ugovorna odredba nepoštena i ništetna, dodajući da je isto potvrdio i Sud Europske Unije u svojim presudama br. C-84/19 i C-224/19. Tužitelj je nadalje naveo da iz Ugovora o kreditu proizlazi da mu je tuženik naplatio navedenu naknadu troška obrade kredita u iznosu od 2.015,75 kn, odnosno 267,54 EUR-a. Uzimajući u obzir odredbe članka 96. i članka 102. ZZP-a, te povrh svega odredbu članka 3., 4. i 10. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Vrhovnog suda RH, istaknuo je, da se jasno da zaključiti da je tuženik ugovaranjem odredbe o naknadi za troškove obrade kredita postupao nepošteno i time ga, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj. Isto tako, naveo je da smatra da mu je tuženik dužan vratiti sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, sve sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove, navodeći da zastara restitucije nije ni počela teći. Sukladno svemu navedenome predložio je sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev te je potraživao naknadu troškova parničnog postupka. Tužitelj je uz tužbu dostavio Potvrdu banke od 17. rujna 2025. (list spisa 6), Ugovor o kreditu br. 518-50- 1450141 od 15. srpnja 2002. (list spisa 7-11).

2. Tuženiku je dopisom br. P-743/2026-2 od 4. svibnja 2026. dostavljena tužba na odgovor te je pozvan podnijeti pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave tužbe, kao i iznijeti sve bitne činjenice i predložiti sve dokaze kojima se pobijaju navodi i dokazi suprotne strane.

3. Istim pozivom tuženik je upozoren na posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu u navedenom roku, odnosno da će se u tom slučaju donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP).

4. Tužbu na odgovor tuženik je primio 14. svibnja 2026. (list spisa 15), te nije podnio odgovor na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz Potvrde banke od 17. rujna 2025. (list spisa 6), proizlazi da Raiffeisenbank Austria d.d. potvrđuje da je tužitelj bio korisnik kredita broj 518-50-1450141, da je kredit isplaćen 15. srpnja 2002. te da je otplaćen 1. kolovoza 2017. Nadalje, proizlazi da je po navedenom kreditu naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 2.015,75kn, sukladno čl. 3. Ugovora o kreditu, te da je ista naplaćena/ustegnuta prilikom isplate odobrenog kredita.

7. Iz Ugovora o kreditu br. 518-50-1450141 od 15. srpnja 2002. (list spisa 7-11), proizlazi da je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb sklopio sa tužiteljem, kao korisnikom kredita, Ugovor o kreditu, a kojim je korisniku kredita dao na raspolaganje kredit u iznosu od 27.500,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Također, čl. 3. Ugovora određena je naknada koja iznosi 1,00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratno, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Iz Ugovora proizlazi da se radi o stambenom kreditu.

8. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te dokaza koje je tužiteljica priložila u tužbi, osobito iz Potvrdu banke od 17. rujna 2025. (list spisa 6), Ugovor o kreditu br. 518-50-1450141 od 15. srpnja 2002. (list spisa 7-11), a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu protivne dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu.

9. Nadalje, budući da iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sastavila banka odnosno da je isti tipski ugovor banke, a s obzirom da tuženik nije podnio odgovor na tužbu, nije niti osporio tužiteljeve navode da mu je onemogućeno da prilikom sklapanja ugovora pregovara o predmetnoj odredbi, kao i da je predmetna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, kao potrošača, tuženik je korisniku kredita nametnuo obvezu plaćanja predmetne naknade, pa je navedena predmetna odredba Ugovora nepoštena, te ništetna, pa je stoga odlučeno kao pod toč. I. izreke.

10. Budući da je predmetna odredba ništetna ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovore odredbe. Odnosno, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) tuženik je dužan tužiteljici vratiti ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu naknade za obradu kredita, koja mu je naplaćena temeljem odredbe čl. 3. predmetnog Ugovora dana 15. srpnja 2002. u iznosu od 2.015,75/267,54 EUR-a. Ovdje se ističe da tuženik nije podnio odgovor na tužbu pa nije niti osporio visinu naplaćene naknade kao niti datum naplate.

11. Na iznos od 267,54 EUR-a tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja (naplate naknade), odnosno od 15. srpnja 2002. . pa do isplate, jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Tuženik je nepošten jer je povrijedio interese i prava potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristilo nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, pa je nepoštena i time ništetna. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

12. Slijedom svega navedenoga, a imajući na umu da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te dokaza koje je tužiteljica priložila uz tužbu, a osobito iz Ugovora o kreditu, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu protivne dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu, sud je na temelju odredbe članka 331. b. ZPP-a, u vezi odredbe čl. 323. ZOO-a i u vezi čl. 1115. ZOO-a, donio presudu zbog ogluhe te odlučio kao pod toč. I. i II. izreke.

13. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška.

13.1. Tuženik je dužan tužitelju platiti trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 139/23. u nastavku: Tarifa) uvećano za 25% PDV što iznosi 62,50 EUR- a. S obzirom da je tužitelj platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 6,64 EUR-a, sud mu je dosudio navedeni trošak. Slijedom navedenog tužitelju pripada naknada troška postupka u iznosu od 69,14 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 20. srpnja 2026. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. III. izreke.

Osijeku, 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se predaje u tri istovjetna pismena primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku