Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-868/2026-3

U  I M E  R E P U BL I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Katarini Ravnjak, odvjetnici u Osijeku, a sada po zamjenici Jadranki Čuljak-Duvnjak, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 23. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba točke 3. Ugovora o kreditu br. 528 50-4171731 sklopljenog dana 11. lipnja 2007. godine između tužiteljice ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno da je korisnik kredita obvezan kreditoru platiti naknadu u visini od 3,30 % od iznosa odobrenog kredita.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužiteljici ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 478,15 EUR-a (četristosedamdesetosameura-petnaestcenti) na ime naplaćene naknade za obradu kredita zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2007. pa do isplate računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba toč.9.st.2. Ugovora o kreditu br. 528-50-4171731 sklopljenog dana 11. lipnja 2007. godine između tužiteljice ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uvjete koje mu odredi kreditor.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužiteljici ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 318,82 EUR-a (tristoosamnaesteura-osamdesetdvacenta) na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12. kolovoza 2010. pa do isplate, po stopi do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 26. svibnja 2026. podnijela tužbu ovom sudu radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa od 478,15 EUR-a na ime naplaćene naknade za obradu kredita i iznosa od 318,82 EUR-a na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita, sve sa zateznim kamatama. U tužbi je navela da je 11. lipnja 2007. s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu broj 528-50-4171731, na iznos od 24.643,26 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita, s rokom otplate na 84 mjeseci. Nadalje, navela je da je predmetnim Ugovor, u čl. 3. ugovorena obveza tužiteljice da prilikom korištenja kredita plati tuženiku jednokratnu naknadu u visini od 3,30% od iznosa kredita, te joj je tuženik naplatio navedenu naknadu u iznosu od 3.630,92 kn odnosno 478,15 EUR-a. Nadalje, navela je da je u čl. 9. st. 2. ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor, bez utvrđenja egzaktnih parametara, te joj je tuženik 12. kolovoza 2010., kada je izvršila prijevremenu otplatu kredita, naplati navedenu naknadu u iznosu od 2.402,15 kn, odnosno 318,82 EUR-a. Tužiteljica je navela da je o obvezi plaćanja ulazne i izlazne naknade bila samo formalno informirana davanjem ugovora o kreditu na potpis, te da joj nikada nisu objašnjeni razlozi koji opravdavaju te naknade. Istaknula je da se radilo o tipskom (adhezijskom) ugovoru, koji je bio unaprijed sastavljen od strane tuženika te joj je predstavljen po principu "uzmi ili ostavi", bez mogućnosti pregovaranja o spornim odredbama. Nadalje, navela je, prema odredbi čl. 81. ZZP-a takva ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, smatra se nepoštenom, a posljedično tome i ništetnom, ističući pri tome da su predmetne ugovorne odredbe o ulaznoj i izlaznoj naknadi dovele do značajne neravnoteže u pravima i obvezama između ugovornih strana, a na štetu nje, kao potrošača. Posebno je istaknula da je izlazna naknada iz čl. 9. st. 2. Ugovora osim prema prethodnom navedenom ništetna i radi neodredivosti činidbe, dodajući kako ni na koji način nije mogla utjecati na sadržaj odredbe, niti je, s obzirom na njezinu nejasnoću i neodredivost mogla sagledati opseg svoje obveze. Sukladno svemu navedenome predložila je sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev te je potraživala naknadu troškova parničnog postupka. Tužiteljica je uz tužbu dostavila Ugovor o kreditu broj 528-50-4171731 od 11. lipnja 2007. (list spisa 5-9), Prijepis knjigovodstvene kartice (list spisa 10-12), dopis banke od 12. kolovoza 2010. (list spisa 13), Potvrda o prijevremenoj otplati kredita (list spisa 13), Potvrda o transakciji (list spisa 15), dopis odvjetnice Katarine Ravnjak upućen banci od 16. ožujka 2026. s povratnicom (list spisa 16-17).

2. Tuženiku je dopisom br. P-868/2026-2 od 27. svibnja 2026. dostavljena tužba na odgovor te je pozvan podnijeti pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave tužbe, kao i iznijeti sve bitne činjenice i predložiti sve dokaze kojima se pobijaju navodi i dokazi suprotne strane.

3. Istim pozivom tuženik je upozoren na posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu u navedenom roku, odnosno da će se u tom slučaju donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP).

4. Tužbu na odgovor tuženik je primio 9. lipnja 2026. (list spisa 20), te nije podnio odgovor na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz Ugovora o kreditu broj 528-50-4171731 od 11. lipnja 2007. (list spisa 5-9), proizlazi da je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb sklopio sa tužiteljicom, kao korisnicom kredita, Ugovor o kreditu, a kojim je korisnici kredita dao na raspolaganje kredit u iznosu od 24.642,26 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Također, čl. 3. Ugovora određena je naknada koja iznosi 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, dok je čl. 9. st. 2. Ugovora ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor. Iz Ugovora proizlazi da je namjena kredita bila kupnja novog vozila marke Mazda.

7. Iz dopisa banke od 12. kolovoza 2010. (list spisa 13), proizlazi da prema evidenciji banke na dan 12. kolovoza 2010. je tužiteljica u cijelosti otplatila kredit po predmetnom Ugovoru o kreditu, da je zadnja mjesečna obveza po kreditu iznosila 377,07 CHF.

8. Iz Potvrde o prijevremenoj otplati kredita (list spisa 13), proizlazi da je tuženik tužiteljici naplatio troškove zatvaranja kredita u iznosu od 2.402,15 kn.

9. Iz Potvrde o transakciji (list spisa 15) proizlazi da je izvršena uplata na kredit 528- 50-4171731 dana 12. kolovoza 2010. u iznosu od 82.876,08 kn.

10. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te dokaza koje je tužiteljica priložila u tužbi, osobito iz Ugovora o kreditu broj 528-50-4171731 od 11. lipnja 2007., Prijepisa knjigovodstvene kartice (list spisa 10-12), dopisa banke od 12. kolovoza 2010. (list spisa 13), Potvrde o prijevremenoj otplati kredita (list spisa 13), Potvrde o transakciji (list spisa 15), a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu protivne dokazima koje je tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu.

11. Nadalje, budući da iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sastavila banka odnosno da je isti tipski ugovor banke, a s obzirom da tuženik nije podnio odgovor na tužbu, nije niti osporio tužiteljicine navode da joj je onemogućeno da prilikom sklapanja ugovora pregovara o predmetnim odredbama, kao i da su predmetne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja prouzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača, tuženik je korisnici kredita, kao potrošaču nametnuo obvezu plaćanja predmetnih naknada, pa su navedene ugovorne odredbe Ugovora sukladno 81. st. 1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl. 87. st. 1. ZZP-a, pa je stoga odlučeno kao pod toč. I. i III. izreke.

12. Budući da su predmetne odredbe ništetne te se odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) tuženik je dužan tužiteljici vratiti ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu naknade za obradu kredita, koja joj je naplaćena temeljem odredbe čl. 3. predmetnog Ugovora dana 11. lipnja 2007. u iznosu od 3.630,92kn/478,15 EUR-a, kao i na isplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita koja joj je naplaćena temeljem odredbe čl. 9. st. 2. dana 12. kolovoza 2010. u iznosu od 2.402,15kn/318,82 EUR-a Ovdje se ističe da tuženik nije podnio odgovor na tužbu pa nije niti osporio visinu naplaćene naknade kao niti datum naplate.

13. Na iznos od 478,15 EUR-a tužiteljici pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja (naplate naknade), odnosno od 12. lipnja 2007. pa do isplate te joj pripadaju zatezne kamate i na iznos od 318,82 EUR-a (naknada za prijevremenu otplatu) od 13. kolovoza 2010. pa do isplate, jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Tuženik je nepošten jer je povrijedio interese i prava potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristilo nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, pa je nepoštena i time ništetna. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

14. Slijedom svega navedenoga, a imajući na umu da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te dokaza koje je tužiteljica priložila uz tužbu, a osobito iz Ugovora o kreditu, Prijepisa knjigovodstvene kartice, Potvrde o prijevremenoj otplati kredita i Potvrdr o transakciji, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu protivne dokazima koje je tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su opće poznate, te ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu, sud je na temelju odredbe članka 331. b. ZPP-a u vezi prednje navedenih odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a i 323. ZOO- a u vezi čl. 1115. ZOO-a, donio presudu zbog ogluhe te odlučio kao pod toč. II. i IV. izreke.

15. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu pa joj sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pa bi joj pripadala naknada troška. Međutim, tužiteljica u tužbi nije postavila određeni zahtjev za naknadom troška postupka.

Osijeku, 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se predaje u tri istovjetna pismena primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

DOSTAVITI:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku