REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj Pn-58/2023-36

(ranije Pn-205/2022)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj ES, kao nositelj OPG ES Privitelio, OIB [osobni identifikacijski broj], Vrsar, Flengi 50, kojeg zastupa punomoćnik Milenko Ilić, odvjetnik u Puli, Mletačka 12/I, i tuženik EUROHERC osiguranje d. d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d. o. o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 8. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, Ane Gortan, odvjetnice u Puli, 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika potražuje isplatu 387,76 eura sa zateznim kamatama od 2. veljače 2022. do isplate.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 375,00 eura (tristo sedamdeset pet eura) sa zateznim kamatama od 23. srpnja 2026. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, za iznos 250,00 eura sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu (30. prosinca 2022., str. 1–2) protiv tuženika radi naknade štete u iznosu 387,76 eura sa zateznim kamatama od 2. veljače 2022. do isplate. Tužbu je obrazložio u bitnome navevši da je obveza tuženika proizašla iz prometne nezgode do koje je došlo 2. veljače 2022., krivnjom osiguranika tuženika, BS, a u kojoj nezgodi su nastala oštećenja tužiteljevog vozila. Tuženik je u izvansudskom postupku tužiteljev odštetni zahtjev ocijenio djelomično osnovanim zbog navodnog doprinosa tužitelja od 20 % za nastanak nezgode (i isplatio 1.512,77 eura / 11.397,93 kuna), a koji doprinos je tužitelj u cijelosti osporio i smatra da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika.

2. U odgovoru na tužbu (od 30. ožujka 2023., str. 17–19) tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor suodgovornosti na strani tužitelja s osnove nastanka štetnog događaja i visine štete. Smatra da je isplatama u iznosu 424,93 eura i 1.087,84 eura tužitelju u cijelosti namirena šteta iz predmetnog štetnog događaja.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao i razgledao isprave iz spisa, i to: preslike osobne iskaznice i prometne dozvole (str. 3–5), račun broj 115/02/68 (str. 8), izvješće o prometnoj nesreći (str. 9), prijavu i zahtjev za naknadu štete (str. 10–11), izvid štete (str. 12), dopis od 9. svibnja 2022. upućen tuženiku od strane punomoćnika tužitelja (str. 13), te fotografije oštećenja na vozilima (str. 90–117). Pored toga, proveden je uviđaj na licu mjesta (zapisnik od 28. studenog 2025., str. 82–85) uz sudjelovanje Asima Ahmetovića, dipl. ing., stalnog sudskog vještaka za cestovni promet (pisani nalaz i mišljenje od 29. siječnja 2026., str. 121–133; usmeno iznošenje nalaza i mišljenja od 8. srpnja 2026., str. 153–155), te su saslušani kao svjedok BS i tužitelj (zapisnici od 5. lipnja 2024., str. 58–60, i od 28. studenog 2025., str. 82– 85).

4. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu 387,76 eura sa zateznim kamatama od 2. veljače 2022. do isplate, od tuženika.

6. Nesporni su subjekti obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu, odnosno oštećenik (tužitelj kao vlasnik vozila marke „Toyota Hilux“, reg. oznake [registarska oznaka]) i štetnik (osiguranik tuženika BS, koji je upravljao osobnim automobilom marke „Audi A3 1.9 TDI“, reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti, broj 08110036118), štetna radnja štetnika odnosno nastanak štetnog događaja (prometna nezgoda koja se dogodila 2. veljače 2022. u Flengi, kod kbr. 17, na „T“ raskrižju, kod skretanja za Jesenovicu, u kojoj je sudjelovalo vozilo tužitelja te vozilo osiguranika tuženika, BS, a za izazivanje koje je odgovoran osiguranik tuženika), zatim šteta na strani oštećenika, kao i uzročna veza između štetne radnje i štete, te protupravnost štetne radnje. Dakle, nesporne su opće pretpostavke glede odgovornosti za štetu.

6. 1. Nije sporno (a proizlazi i iz potvrda o izvršenom plaćanju) ni to da je tuženik tužitelju na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja 11. ožujka 2022. uplatio 424,93 eura, a 22. travnja 2022. 1.087,84 eura, dakle ukupno 1.512,77 eura.

7. Sporno je postoji li doprinos tužitelja nastanku štete te sukladno tome je li isplatom u iznosu 1.512,77 eura tužitelju u cijelosti namirena šteta iz predmetnog štetnog događaja.

8. Na sporne okolnosti dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete, sud je izašao na mjesto događaja zajedno s prometnim vještakom CS te sudionicima prometne nezgode (tužiteljem i osiguranikom tuženika) koji su u iskazima opisivali kako je do prometne nezgode došlo.

8. 1. Tužitelj je iskazao da se nezgoda dogodila ujutro, prije 8 sati. Kretao se prema Poreču cestom kojom inače prolazi svaki dan. Uključio se u promet i izašao na glavnu cestu. U jednom trenutku je uključio lijevi pokazivač smjera te započeo radnju skretanja kada je u njegov zadnji lijevi dio automobila udario svojim automobilom BS koji očito nije vidio njegov žmigavac i nije primijetio da namjerava skrenuti u lijevo, te ga je započeo pretjecati (dopunski saslušan je pojasnio da je izašao svojim automobilom s parkirališta ispred svoje gostione kojom prilikom je uključio lijevi pokazivač smjera kretanja, te je od mjesta uključivanja s parkirališta na kolnik ceste Vrsar–Limski kanal cijelo vrijeme bio uključen lijevi pokazivač smjera kretanja). U trenutku nezgode tužitelj je već svojim prednjim dijelom automobila bio na drugoj, bočnoj cesti (u dopunskom iskazu tužitelj je iskazao da je dolaskom do raskrižja započeo radnju skretanja u lijevo kada je odjednom osjetio udarac u zadnji lijevi kraj automobila, a u trenutku kada je gotovo cijelom dužinom automobila s kojim je upravljao izašao na sporednu cestu koja vodi u smjeru Jesenovice). Na predmetnom dijelu ceste bila je puna crta i ograničenje brzine od 40 km/h. BS i on izašli su iz automobila te mu je BS odmah rekao da je BS kriv. Tužitelj je htio pozvati policiju, ali mu je BS rekao da to nije potrebno i da će mu on platiti štetu koliko bude iznosila. Tog je dana bilo lijepo vrijeme, nije padala kiša. Kolnik je bio suh. Tužitelj prilikom skretanja s glavne ceste na sporednu cestu nije u potpunosti zaustavio vozilo, s obzirom na to da u drugoj kolničkoj traci nije bilo vozila, te nije bilo potrebno da staje prije skretanja. Nije znao točno kojom se brzinom kretao prilikom skretanja, ali se radilo o prvoj ili drugoj brzini, možda 10-20 km/h. Neposredno prije nego što je poduzeo radnju skretanja ulijevo utvrdio je da iz suprotnog smjera nije bilo vozila. Nije vidio ni da su dolazila vozila iza njega gledano po smjeru njegovog kretanja. Nije uočio nailazak drugog automobila koji je nakon njegovog skretanja udario u stražnji kraj automobila kojim je upravljao.

8. 2. Svjedok BS je iskazao da je odmah priznao da je u potpunosti kriv za štetu koja je nastala tužitelju, što je rekao i svom osiguratelju. Glede dinamike nastanka nezgode, saslušan na sudu, nije se mogao prisjetiti kako je do nezgode došlo, obrazlažući to protekom vremena i činjenicom da je sada profesionalni vozač i da svakodnevno sudjeluje u prometu. Saslušan na licu mjesta prisjetio se da je bilo jutro, da je išao u školu oko 7 i nešto. Nije kasnio i nije bio pod utjecajem alkohola. Išao je zaobilaziti automobil koji se nalazio ispred njega. Napravio je krivu procjenu situacije. Zaustavili su automobile i izašli iz auta. Utvrdili su da je on udario u stražnju lijevu stranu automobila tužitelja. Nakon toga pripremili su dokumentaciju za europsko izvješće, međutim nisu ga znali ispuniti samostalno pa su otišli zajedno u Poreč gdje je on u uredu osiguravajućeg društva ispunio svu potrebnu dokumentaciju u kojoj je naveo da je nastala šteta u potpunosti njegova krivnja. Policiju nisu zvali. Neposredno prije mjesta sudara uočio je da je tužitelj sa svojim automobilom izašao s parkirališta ispred gostione i da se kretao ispred njegovog vozila do raskrižja gdje je započeo radnju skretanja u lijevo. Nije se sjećao mjesta na kojem se nalazio svojim vozilom u odnosu na kolnik u trenutku kada je tužitelj otpočeo radnju skretanja u lijevo, ali se sjećao da se nalazio u lijevom preticajnom traku i da je udario u zadnji lijevi kraj automobila po njegovom izlasku s glavne ceste. Tužitelj je otpočeo radnju skretanja prije nego što je on započeo radnju pretjecanja. Sjećao se da je neposredno prije sudara pokušao izbjeći nalet na vozilo koje je vršilo radnju skretanja ulijevo na način da je snažno kočio. Nakon tog događaja na kolniku su ostali tragovi kočenja. Nije se sjećao gdje su započinjali niti završavali. U pokušaju izbjegavanja sudara vozila svoje vozilo je pomaknuo krajnje lijevo uz lijevi rub na način da je na samom luku skretanja prednjim lijevim kotačem automobila s kojim je upravljao okrznuo lijevi rub kolnika gledano po smjeru svog kretanja. Nije se sjećao kakvi su vremenski uvjeti bili niti je li kolnik bio suh. Nije se sjećao ni kojom brzinom se kretao neposredno prije nego što je poduzeo radnju kočenja.

9. Prometni vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je do prometne nezgode došlo u naseljenom mjestu Flengi, kod kbr. 17., na „T“ raskrižju kolnika državne ceste D-75 i lokalne ceste LC-50091 (gdje je brzina kretanja vozila ograničena na 50 km/h). Do prvog međusobnog kontakta između predmetnih vozila došlo je na kolniku D-75, na lijevoj (sjevernoj) prometnoj traci namijenjenoj za kretanje vozila iz suprotnog smjera gledano po smjeru kretanja sudarenih vozila. Osobni automobil „Audi A3“, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao BS neposredno prije mjesta sudara kretao se kolnikom državne ceste D-75 iz smjera Vrsara u smjeru naseljenog mjesta Krunčići (iz smjera zapada u smjeru istoka), lijevom prometnom trakom, nepropisno vršeći radnju pretjecanja teretnog automobila preko pune uzdužno središnje razdjelne crte. U izbjegavanju sudara vozila skreće u lijevo na kolnik lokane ceste LC-50091 gdje se potpuno zaustavlja u položaju kako je to prikazano u situacijskom planu mjesta prometne nesreće pod rednim brojem 6.

9. 1. Neposredno prije mjesta sudara teretni automobil „Toyota Hilux", reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, kretao se desnom (južnom) prometnom trakom državne ceste D-75 iz smjera Flengi u smjeru naseljenog mjesta Krunčići. Dolaskom do „T“ raskrižja gdje se državna cesta D-75 s lijeve (sjeverne) strane spaja s lokalnom cestom LC-50091 koja vodi prema naseljenom mjestu Jesenovica započinje radnju skretanja u lijevo preko središnje razdjelne crte i lijeve (sjeverne) prometne trake u trenutku kada se je osobni automobil „Audi A3" sa kojim je upravljao BS nalazio u lijevoj prometnoj traci nepropisno vršeći radnju pretjecanja vozila preko pune uzdužne središnje crte uslijed čega sredinom lijevog bočnog kraja udara u prednji desni bočni kraj osobnog automobila „Audi A3“ reg. oznake [registarska oznaka], nakon čega se potpuno zaustavlja na lokalnoj cesti LC-50091 koja vodi u smjeru naseljenog mjesta Jesenovica, prednjim krajem okrenut u smjeru sjevera.

9. 2. Prema međusobnoj podudarnosti prikazanih oštećenja na predmetnim automobilima, proizlazi da je u sudaru vozila došlo do kontakta između sredine lijevog bočnog kraja teretnog automobila „Toyota Hilux“ reg. oznake [registarska oznaka] i prednjeg desnog bočnog kraja osobnog automobila „Audi A3“ reg. oznake [registarska oznaka]. Detaljnom i usporednom analizom oštećenja na vozilima nastalih u sudaru, uzevši u obzir smjer i narav deformacija koje su pritom nastupile, proizlazi da su uzdužne osi predmetnih automobila u trenutku prvog međusobnog kontakta zatvarale neki kut od oko 50°, čime je određen relativni položaj vozila u sudaru, kako je to prikazano u situacijskom planu mjesta prometne nesreće brojem 5.

9. 3. S obzirom na navedeno, zaključak je vještaka da je vozač osobnog automobila „Audi A3“ BS imao tehničku mogućnost za izbjegavanje sudara vozila da je neposredno prije raskrižja uvažavajući pozitivne prometne propise, prometnu signalizaciju i sve druge okolnosti odustao od pretjecanja te da se je sa vozilom s kojim je u tom trenutku upravljao postupno prije ulaska u raskrižje iza vozila tužitelja vratio u svoju desnu (južnu) prometnu traku. Vozač teretnog automobila „Toyota Hilux“, ES, imao je tehničku mogućnost za izbjegavanje sudara vozila da je u kritičnom trenutku neposredno prije nego što je poduzeo radnju skretanja u lijevo preko središnje razdjelne crte i lijeve (sjeverne) prometne trake pogledom u lijevi retrovizor i okretom glave preko lijevog ramena uočio nailazak osobnog automobila „Audi A3“ koji se u tom trenutku nalazio u lijevoj prometnoj traci vršeći radnju pretjecanja vozila te da je istog sa svoje lijeve strane propustio prije nego što je započeo radnju skretanja u lijevo ili da je nastavio svoje prvotno kretanje pravo.

9. 4. Za utvrđenje brzine kretanja vozila, vještak je utvrdio da nema dovoljno elementa na temelju kojih bi se ona na tehnički siguran način i jednoznačno mogla utvrditi. Kako su se predmetna vozila u usporednom kretanju samo međusobno okrznula sam sudarni proces nije imao bitnog utjecaja na brzinu njihovog kretanja.

10. Vještak je svoj nalaz i mišljenje usmeno izložio te se ujedno očitovao na primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje. Istaknuo je da je u svom nalazu i mišljenju (protivno osporavanju tužitelja) utvrdio u više navrata da se neposredno prije raskrižja nalazila puna ili neisprekidana razdjelna crta, što je vidljivo na fotografiji u nalazu i mišljenju (oznaka broj 5) koja prikazuje izgled mjesta prometne nezgode, i na kojoj je vidljivo gdje završava središnja isprekidana crta i započinje puna razdjelna crta. Puna crta je prikazana i na situacijskom planu. Zbog činjenice da je osiguranik tuženika pretjecao po punoj crti ne postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika. Potvrdio je primjedbu tužitelja da je osiguranik tuženika taj koji se vozio iza tužitelja te je bio dužan paziti na prometne propise i postupati na način da ne ugrožava druge sudionike u prometu, no to i dalje ne znači da postoji njegova isključiva odgovornost. U odnosu na pitanje uključenog pokazivača smjera, vještak je naveo da nije bilo policijskog očevida predmetne prometne nezgode i nije izuzeta žarulja lijevog pokazivača smjera kretanja teretnog automobila kojim je upravljao tužitelj, stoga nije imao elemenata na temelju kojih bih na tehnički siguran način utvrdio je li bio uključen ili nije bio uključen pokazivač. Kada bi i bilo utvrđeno da je tužitelj imao uključen pokazivač smjera, ta činjenica dala bi na važnosti, ali i dalje ne bi dovela do isključive odgovornosti za nezgodu od strane osiguranika tuženika budući da, uz pravodobno uključivanje pokazivača, vozač mora izvršiti i provjeru, a u konačnici i završnu provjeru prije samog skretanja na način da pogledom preko lijevog ramena i lijevog bočnog ogledala utvrdi ima li drugo vozilo u lijevoj prometnoj traci i može li tu radnju obaviti bez opasnosti po drugih sudionika u prometu. Ako je tužitelj skrenuo, a nije vidio auto osiguranika tuženika kako je naveo, onda nije ni provjerio.

10. 1. Vještak je nadalje (upitan) iskazao da je prema oštećenjima na vozilima utvrđeno da je osiguranik tuženika prvi započeo radnju pretjecanja. Na takvo utvrđenje nema utjecaja činjenica da je osiguranik tuženika kao mlad vozač priznao svoju krivnju neposredno po nastanku nezgode. Riječ je o mladom vozaču koji je pretjecao po punoj crti i neposredno pred raskrižje. To mu je zasigurno bilo poznato da ne smije raditi. Nadalje, (upitan je li uzeo prosječno vrijeme reakcije vozača u obzir) iskazao je da se kod svakog svakog donošenja pisanog nalaza i mišljenja obrađuju svi raspoloživi parametri, pa tako i potrebno vrijeme reagiranja vozača, što je i u ovom slučaju uzeto u obzir. Zbog tog vremena reagiranja je upravo došlo do tako male štete jer je u trenutku početka skretanja tužitelja vozač osobnog automobila „Audi A3“ u pokušaju izbjegavanja sudara prednjim lijevim kotačem dotaknuo lijevi rub kolnika državne ceste, a nakon toga izašao na odvojak lokalne ceste koji nastavno vodi prema naseljenom mjestu. U konkretnom slučaju, zbog nedostatka druge dokumentacije, položaj vozila u sudaru potpuno je definiran prema oštećenjima koja su predmetna vozila zadobila u sudaru. Da se prometna nezgoda dogodila na način da, odnosno uz pretpostavku da je tužitelj započeo radnju skretanja prije nego što je vozač osobnog automobila „Audi A3“ započeo radnju pretjecanja, onda bi oštećenja na predmetnim vozilima nastala na potpuno drugim dijelovima, i to za teretni automobil „Toyota“ na zadnjem lijevom kraju, a za osobni automobil „Audi A3“ na prednjem i izrazito na prednjem lijevom kraju. Iz priloženih fotografija oštećenja predmetnih vozila proizlazi da na osobnom automobilu „Audi A3“ na prednjem kraju vozila nema nikakvih oštećenja odnosno djelovanja sile koja bi dovela do skraćivanja dužine vozila, nego isključivo oštećenja na prednjem desnom bočnom kraju koja vode u smjeru skraćivanja širine vozila, što nesporno ukazuje da je neposredno prije početka skretanja teretnog automobila „Toyota“ osobni automobil „Audi A3“ bio u položaju s lijeve strane teretnog automobila prednjim desnim vrhom oko sredine prednjih lijevih vrata.

11. Vještak je svoje mišljenje i nalaz, prema stavu ovog suda, iznio objektivno i stručno. Prilikom usmenog pojašnjenja potvrdio je ono što je zaključio u pisanom dijelu nalaza i mišljenja te je argumentirano i iskustveno odgovarao na pitanja tužitelja i suda. Za izradu nalaza koristio je iskaze vozača, ali prije svega, fotodokumentaciju oštećenja vozila, kao jedinu raspoloživu dokumentaciju (budući da podataka policije vezano za ovu predmetnu nezgodu nema).

12. Usporedbom od strane vještaka utvrđene dinamike nastanka predmetne prometne nezgode te dinamike kako su je opisali sudionici nezgode, proizlazi da su njihovi iskazi dijelom nevjerodostojni. Tako nije prihvaćen iskaz tužitelja u kojem je naveo da je dolaskom do raskrižja započeo radnju skretanja u lijevo kad je osjetio udarac u zadnji lijevi kraj svog automobila jer na zadnjem lijevom kraju vozila Toyote nisu pronađena nikakva oštećenja koja bi se dovela u vezu s nezgodom (što je i vještak utvrdio u nalazu i mišljenju). Da se sudarni proces ostvario na način kako je opisao tužitelj (da je „Audi A3“ udario u lijevi zadnji kraj „Toyote“), tada bi predmetna vozila zadobila oštećenja na potpuno drugim regijama (za teretni automobil u dijelu zadnjeg branika i zadnjeg lijevog sklopa svjetala, a za osobni automobil u dijelu prednjeg kraja vozila i prednjeg branika), što je također vještak utvrdio. I iskaz svjedoka BS je (tehnički) neprihvatljiv (što je i vještak zaključio), i to u dijelu koji se odnosi na to da je radnju pretjecanja započeo nakon što je tužitelj poduzeo radnju skretanja u lijevo, jer bi uz tako ostvaren sudarni proces automobili zadobili oštećenja na drugim regijama. Osim toga, svjedok je u tom dijelu mijenjao iskaz te se malo sjećao pa onda malo nije prometne nezgode. Stoga sud nije prihvatio kao pravno relevantan njegov iskaz kojim preuzima potpunu odgovornost na nastanak nezgode.

13. Opće načelo odštetnog prava o potpunoj naknadi prouzročene štete ima iznimaka, a jedna od njih, u kojima se odstupa od potpune naknade prouzročene štete (iz čl. 1090. ZOO-a), jest u slučaju doprinosa oštećenika vlastitoj šteti, kada se šteta nadoknađuje u smanjenom opsegu, ovisno u utvrđenom doprinosu oštećenika. Tako je u čl. 1092. st. 1. ZOO-a propisano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja (st. 2.).

14. Po vještaku nedvojbeno utvrđenoj dinamici predmetne nezgode, proizlazi da je za nezgodu u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja odgovoran osiguranik tuženika koji je nezgodu uzrokovao postupajući protivno pozitivnim prometnim propisima i prometnoj signalizaciji, tako da je započeo pretjecati prije ulaska u raskrižje, i to preko središnje neisprekidane linije, te iako je tužitelj imao uključen lijevi pokazivač smjera (o čemu je tužitelj iskazivao u kojem dijelu iskaz pozitivno cijeni) kojim je iskazao svoju namjeru skretanja ulijevo na raskrižju (dakle, osiguranik tuženika zanemario je lijevi pokazivač smjera). Međutim, tužitelju pripada manji opseg naknade štete jer je utvrđen njegov doprinos u nastanku štete, dakle da postoji uzročna veza između djelovanja oštećenog i određenog dijela štete koju trpi. Okolnost koja predstavlja tužiteljev doprinos kao oštećenika se ogleda u činjenici da je tužitelj započeo radnju skretanja u lijevo bez da pogleda u lijevi retrovizor i okrene glavu preko lijevog ramena. Da je to učinio tada bi uočio nailazak vozila osiguranika tuženika koji se u tom trenutku nalazio u lijevoj prometnoj traci vršeći radnju pretjecanja.

14. 1. Usporedbom okolnosti koje predstavljaju temelj odgovornosti osiguranika tuženika (koji je zaista nepromišljeno započeo s radnjom pretjecanja na mjestu na kojem to nije dopušteno), te okolnosti koje predstavljaju doprinos tužitelja (pri čemu sud vodi računa o tome da nije životno da osoba koja uključi lijevi pokazivač s namjerom skretanja na raskrižju, dakle u tom dijelu poštuje prometne propise, očekuje pretjecanje na raskrižju, na kojem je ograničenje brzine 50 km/h), sud drži da je opseg doprinosa tužitelja 25 %. Tužiteljevo ponašanje je prema mišljenju suda, iako u uzročnoj vezi s nastalom štetom (te iako krši pravno pravilo kojim je propisano postupanje u prometu (čl. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, „Narodne novine“ br. 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022.: „Vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.“; čl. 44. st. 1.: „Prije obavljanja radnji vozilom vozač je dužan druge sudionike u prometu jasno i pravovremeno upozoriti o svojoj namjeri, dajući im znak pomoću pokazivača smjera i stop svjetla ili - ako oni ne postoje - odgovarajući znak rukom.“), ipak u većoj mjeri primjereno i uobičajeno, te u skladu s objektivnim kriterijem dužne pažnje. I to je utvrđenje uzeto u obzir prilikom određivanja omjera njegove odgovornosti od 25 %.

15. Visina štete na vozilu prema nalazu i mišljenju vještaka, kojeg sud i u tom dijelu pozitivno cijeni (pri čemu cijeni i to da stranke na taj dio nalaza i mišljenja nisu imale primjedbi), iznosi 1.873,18 eura bez PDV-a, odnosno 2.341,47 eura s PDV-om.

16. Prilikom izračuna iznosa koji treba dosuditi na ime naknade štete, potrebno je ukupno utvrđeni iznos štete prvo umanjiti za iznos u omjeru doprinosa oštećenika u nastanku štete odnosno štetnog događaja te potom od tako dobivenog iznosa odbiti nesporno plaćeni iznos od strane štetnika. Iz navoda tužbe proizlazi da tužitelj na ime predmetne štete potražuje 1.900,53 eura (nesporno isplaćenih 1.512,77 eura plus utuženih 387,76 eura). S obzirom na to da sud ne smije prekoračiti tužiteljev zahtjev (a sud kao mjerodavan uzima iznos visine štete po vještaku s uključenim PDV-om jer proizlazi da je tužitelj popravak platio), iznos kojeg je tužitelj naznačio (1.900,53 eura) umanjuje se za njegov doprinos (25 %, iznos od 475,13 eura), te se od tako dobivenog iznosa (1.425,40 eura) odbija nesporno isplaćeni iznos (1.512,77 eura).

17. Slijedi da je tužitelju iz predmetnog štetnog događaja u cijelosti naknađena šteta, pa je njegov zahtjev za isplatu 387,76 eura odbijen, kao u t. I. izreke presude.

18. Stranke su potraživale troškove postupka. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužitelj u ovom nije uspio pa mu ne pripada ni zatražena naknada troškova, slijedom čega je njegov zahtjev odbijen kao u t. II. izreke presude.

18. 1. Tuženiku su sukladno čl. 155. ZPP-a kao opravdani i potrebni priznati troškovi sastavljanja odgovora na tužbu, zastupanja na ročištu 5. lipnja 2024. i sastava obrazloženog podneska od 8. srpnja 2026., sve po 50 bodova, odnosno 100,00 eura uvećano za PDV 25 % (75,00), sveukupno 375,00 eura, sve sukladno tbr. 8. t. 1., tbr. 9. t. 1. i tbr. 10. t. 1. u vezi s tbr. 7., tbr. 46., tbr. 52. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.), a prema vrijednosti predmeta spora, isplata kojeg iznosa je naložena tužitelju kao u t. III. izreke presude, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

18. 2. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava podneska od 17. prosinca 2025. u iznosu 100,00 eura plus PDV jer taj trošak nije bio potreban za postupak (podnesak nema sadržaja izuzev navoda se dostavljaju fotografije), dok je za obrazloženi podnesak od 8. srpnja 2026. tuženiku priznato 50 bodova umjesto zatraženih 100 bodova plus PDV (jer je riječ o podnesku iz Tbr. 8. t. 1. za koji vrijedi ista nagrada kao i za tužbu odnosno odgovor na tužbu). Stoga je njegov zahtjev za naknadu troškova u iznosu 250,00 eura sa zateznim kamatama odbijen, kao u t. IV. izreke presude.

U Pazinu 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

DNA:

– tužitelj po pun.

– tuženik po pun.