Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: Povrv-20/2026-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Sanjani Zorinc, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Vjekoslava Kovačevića, u pravnoj stvari tužitelja Al STUDIO d.o.o., OIB: 83247361073, Zagreb, Ulica Divka Budaka 1 D, koga zastupa Ivana Panić Šušteršić, odvjetnica iz Zagreba, Slavonska avenija 1c, protiv tuženika GASTRO UMAMI j.d.o.o., OIB: 15604193728, Ćurlovac, Ćurlovac 1, koga zastupa Dalibor Divić, odvjetnik iz Bjelovara, A. K. Miošića 22, radi isplate, nakon javne i glavne rasprave zaključene 19. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika, 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1141/2025 od 7. studenog 2025. u kojem je naloženo tuženiku GASTRO UMAMI j.d.o.o., OIB: 15604193728, Ćurlovac, Ćurlovac 1, da tužitelju Al STUDIO d.o.o., OIB: 83247361073, Zagreb, Ulica Divka Budaka 1 D, plati iznos od 184,38 EUR (stoosamdesetčetirieura tridesetosameurocenti) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 5. prosinca 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 (osam) postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR (osamdesetsedameura ipedeseteurocenti) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. studenog 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika javnog bilježnika Marije Kustić iz Bjelovara poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1141/2025 od 7. studenog 2025. u dijelu u kojem je tuženiku GASTRO UMAMI j.d.o.o. naloženo isplatiti tužitelju Al STUDIO d.o.o. u roku od osam dana iznos od 5,00 EUR (peteura) s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 5. prosinca 2024. te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 40,00 EUR (četrdeseteura) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 5. prosinca 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 (osam) postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

i

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe kojom tužitelj od tuženika uz isplatu iznosa od 145,60 EUR (stočetrdesetpeteurašezdeseteurocenta) sa zateznim kamatama traži i isplatu iznosa od 40,00 EUR (četrdeseteura) sa zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku GASTRO UMAMI j.d.o.o. naknaditi tužitelju AI STUDIO d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 201,20 EUR (dvjestojedaneuro dvadeseteurocenti), sa zateznim kamatama koje teku od 23. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja AI STUDIO d.o.o. da mu tuženik GASTRO UMAMI j.d.o.o. naknadi parnični trošak u iznosu od 109,38 EUR (stodeveteuratridesetosameurocenti) s pripadajućim zateznim kamatama.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika GASTRO UMAMI j.d.o.o. naknaditi tužitelju AI STUDIO d.o.o. za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 EUR (dvjestopedeseteura) s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku. U prijedlogu navodi da mu tuženik na temelju priloženih vjerodostojnih isprava – računa broj: 000007277/01/01 od 26. studenog 2024. duguje iznos od 189,38 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

2. Javni bilježnik Marija Kustić iz Bjelovara, po prijedlogu je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1141/2025 od 7. studenog 2025.

3. Tuženik je protiv navedenog rješenja uložio prigovor u kojem navodi da nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem, da s istim nije sklopio ugovor, niti su mu objašnjeni bitni elementi nekog eventualnog ugovornog odnosa, te da nikada nije prihvatio ponudu. Nadalje, tuženik navodi da je tužitelj s tuženikom kontaktirao isključivo telefonski, bez da su mu predočeni uvjeti, cijena, trajanje, opsega usluge ili drugi elementi marketinških usluga nužnih za valjano sklapanje pravnog posla te da se takva komunikacija ne može smatrati valjanim očitovanjem volje niti dokazivati postojanje ugovornog odnosa sukladno odredbama ZOO-a. Tuženik u prigovoru navodi da se pisanim putem obraćao tužitelju da ga se prestane uznemiravati s neosnovanim dopisima i slanjem računa, te smatra da tužitelj nikada nije izvršio uslugu za tuženika. Slijedom navedenog, predlaže sudu da napadano rješenje stavi izvan snage, te da se provede parnični postupak.

4. Sud je na temelju odredbe članka 58. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. , 114/22. i 6/2024. dalje: OZ), rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U podnesku od 5. veljače 2026. tužitelj navodi da su navodi iz prigovora u cijelosti paušalni i neosnovani. Tužitelj prvenstveno ističe se kako je u predmetnoj pravnoj stvari riječ o pravnom pitanju – jednostavnom dvostranom i to obveznom odnosu između tužitelja i tuženika. Tužitelj ističe kako je za sklapanje valjanog ugovora važno ispunjenje dvije okolnosti i to izjava ponuđenika da prihvaća ponudu odnosno izjava volje odgovorne osobe bilo riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem (konkludentnim radnjama) iz kojeg se može zaključiti postojanje i sadržaj volje, te da ponuda sadrži sve bitne sastojke ugovora. Tužitelj ističe da su tužitelj i tuženik telefonskim putem uspostavili kontakt 26. studenog 2024. te je tužitelj tom prilikom uputio ponudu tuženiku. Za predmetnu ponudu tuženik je donio samostalnu poslovnu odluku te je prihvatio ponudu ponuditelja. U prilog navedenom tužitelj dostavlja transkript i audio snimku razgovora. U odnosu na izjavu volje ugovornih strana, tužitelj ističe kako je tuženik prilikom telefonskog razgovora imao potpunu autonomiju prilikom odlučivanja hoće li prihvatiti ponudu te je istu mogao odbiti, prigovoriti, ignorirati ili na drugi način usprotiviti se uspostavljanju poslovnog odnosa. Unatoč navedenom, tužitelj smatra da je tuženik svjesno i nedvosmisleno izrazio vlastitu volju kada je prihvatio tužiteljevu ponudu. S obzirom na to da je tužitelj ispunio svoju obvezu prema tuženiku, propust tuženika za izvršenje isporučene usluge predstavlja povredu poslovnog odnosa uslijed koje je tužitelj bio primoran obratiti se tuženiku u mirnom postupku na koji se tuženik oglušio. Tužitelj napominje da ugovor o djelu koji su sklopili tužitelj i tuženik može biti sklopljen u pisanom ili usmenom obliku, a na temelju kojeg ugovora se tužitelj obvezao isporučiti uslugu tuženiku, a što je i učinio. Prihvatom ponude kao prijedloga za sklapanje ugovora, a koji sadrži bitne sastojke ugovora (cijena i predmet ugovora), tužitelj smatra da je za tuženika nastala obveza koja se izvršava plaćanjem računa. Tužitelj stoga smatra neosnovanim navod tuženika kako s istim nije u spornom periodu bio u poslovnom odnosno ugovornom odnosu, s time da tužitelj ukazuje kako tuženik ne osporava niti stvarno isporučenu uslugu od strane tužitelja, a koja je izvršena na internetskom portalu. Tužitelj pored istaknutog tužbenog zahtjeva potražuje u skladu s člankom 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/2012, 144/2012, 81/2013, 112/2013, 121/2013, 78/2015, 71/2015, 114/2022, dalje: ZFPPN) i iznos od 40,00 EUR na ime posebne naknade za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze u poslovnim transakcijama jer je u konkretnom predmetu riječ o poduzetnicima. Tužitelj ukazuje na svrsishodnost preinake tužbe za konačno rješenje odnosa između stranaka jer je zatražena naknada od 40,00 EUR iz istog poslovnog odnosa između parničnih stranka. Zaključno, tužitelj ističe se kako je tužitelj uspostavio telefonski kontakt s tuženikom, tuženik prihvatio ponudu tužitelja, zatim da je tužitelj ispunio svoju preuzetu obvezu i da je člankom 247. Zakona o obveznim odnosima propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci predmetnog ugovora su izvršena usluga i cijena.

6. U podnesku od 9. ožujka 2026. tuženik navodi da osporava transkript razgovora koji je dostavio tužitelj, prije svega jer je predmetni telefonski razgovor bio prije dužeg vremena i trajao je kratko, a tuženik se ne sjeća svih detalja razgovora, pa ističe sumnju u sadržaj transkripta. Međutim, tuženik ukazuje ako bi i taj razgovor bio točno transkriptiran, iz istog proizlazi da između stranaka nije došlo do valjanog sklapanja ugovora, budući da iz sadržaja razgovora ne proizlazi postojanje jasne i nedvosmislene izjave volje tuženika kojom bi prihvatio ponudu tužitelja. Ističe da zakonski zastupnik tuženika tijekom razgovora ne daje nikakvu izričitu suglasnost za sklapanje ugovora, već se njegovi odgovori svode na kratke, pasivne i neutralne reakcije poput „mhm“, koje ne predstavljaju prihvat ponude u smislu Zakona o obveznim odnosima, kao i to da nigdje u razgovoru ne postoji izjava kojom bi tuženik potvrdio da prihvaća cijenu, da naručuje uslugu, da pristaje na plaćanje niti da daje nalog za realizaciju oglašavanja. Stoga, tuženik smatra da se takve reakcije mogu tumačiti isključivo kao praćenje razgovora ili potvrda osnovnih identifikacijskih podataka, ali nikako kao pravno relevantan prihvat ugovorne obveze. Dodatno, tuženik ukazuje kako iz razgovora ne proizlazi da su tuženiku na jasan i razumljiv način objašnjeni svi bitni elementi ugovora, uključujući trajanje usluge, opseg obveza, uvjeti plaćanja, rokovi i uvjeti raskida, već agent tužitelja iznosi općenite promotivne informacije o vidljivosti na internetu, bez stvarnog ugovaranja konkretnih prava i obveza i poziva se na neki prijašnji razgovor. Posebno tuženik smatra pravno spornom izjavu predstavnika tužitelja da se „snimak smatra telefonskom narudžbenicom“, budući da takva kvalifikacija predstavlja jednostranu tvrdnju tužitelja koja sama po sebi ne može proizvesti pravne učinke bez izričitog očitovanja volje tuženika, a tuženik takvu tvrdnju ne potvrđuje niti na bilo koji način prihvaća. Tuženik ističe da sama činjenica što je razgovor sniman ne znači da je ugovor sklopljen, jer je za nastanak obveznog odnosa nužna suglasnost volja obiju strana o bitnim sastojcima ugovora, a što iz predmetnog razgovora ne proizlazi. Nadalje, tuženik navodi da objava na internetskom portalu ne može predstavljati dokaz da je tuženik naručio uslugu ili prihvatio obvezu plaćanja, jer tužitelj može samostalno izraditi i objaviti sadržaj bez sudjelovanja tuženika. U konačnici, tuženik smatra da tužitelj nije dokazao da je za tuženika obavio bilo kakovu uslugu, te ukazuje i na to da tužitelj nije dostavio dokaz da je tuženik dao sadržaj oglasa, dostavio fotografije, odobrio tekst ili na bilo koji način koristio predmetnu uslugu. Slijedom navedenog, tuženik smatra da transkript razgovora ne dokazuje postojanje ugovora, već naprotiv potvrđuje da nije došlo do nedvojbenog i izričitog prihvata ponude, pa stoga ne postoji pravni temelj za potraživanje koje tužitelj ističe. Slijedom naprijed navedenog, tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

7. S obzirom na to da je tužitelj u podnesku od 5. veljače 2026. preinačio tužbeni zahtjev na način da je uz iznos zatražen u ovršnom postupku zatražio i isplatu iznosa od 40,00 EUR na ime posebne naknade za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze u poslovnim transakcijama u skladu s člankom 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/2012, 144/2012, 81/2013, 112/2013, 121/2013, 78/2015, 71/2015, 114/2022, dalje: ZFPPN, sud je na temelju odredbe članka 190. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25.; dalje ZPP-a) dopustio preinaku tužbenog zahtjeva jer smatra da je navedena preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, a pritom imajući u vidu činjenicu da se tuženik nakon dostave preinačenog tužbenog zahtjeva upustio u raspravljanje te je odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun broj: 000007277/01/01 od 26. studenog 2024. (list 16, 51 i 88 spisa), dopis Azut digital d.o.o. (list 50 i 89 spisa), objavu na internetskom portalu (list 52-55 i 90- 93 spisa), presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zadru broj: Povrv-32/2025-21 od 4. studenog 2025. (list 56-60 i 105-109 spisa), Odluku Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž 2143/2017-2 od 29. kolovoza 2018. (list 61-64 i 94-97 spisa), transkript audio snimke (list 65-66 i 103-104 spisa), presudu Vrhovnog suda u Zagrebu broj: Rev- 839/2024-2 od 4. veljače 2025. (list 67-71 i 98-102 spisa), iskaz z.z. tuženika ĆĐ danog na ročištu 19. svibnja 2026., preslušao audio snimku u trajanju od jedne minute i 37 sekundi, te pod oznakom: out-90997693919-105-20241126- 1732629781.262231. s USB sticka (Company Woll Business) i u izlist s google tražilice od 18. svibnja 2026.

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25.; dalje ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

10. Predmet spora je isplata naknade za djelo izvršeno vezano za isticanje oglasa na internetskim tražilicama Google, Yahoo, Bing i ostalima za tuženikov ugostiteljsku djelatnost koju obavlja u restoranu Bilogorska klijet.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj izdao tuženiku račun broj: 000007277/01/01 od 26. studenog 2024. za uslugu oglašavanja u elektroničkim medijima.

12. Među strankama je sporna osnov i visina tužbenog zahtjeva odnosno je li ugovor o djelu sklopljen, za što je sklopljen i uz koju naknadu te je li tuženik sukladno članku 13. ZFPPN-a isplatiti tužitelju iznos od 40,00 EUR na ime posebne naknade za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze u poslovnim transakcijama.

13. Prema članku 14. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje: ZOO) trgovački ugovori, prema Zakonu o obveznim odnosima, jesu ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.

14. Sukladno članku 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu te da za ugovor o djelu nije propisan poseban oblik.

15. Odredbom članka 597. stavka 1. ZOO-a je propisano da je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke.

16. Prema članku 287. stavku 1. ZOO-a svaka strana može od druge zahtijevati pisanu potvrdu usmeno sklopljenog ugovora sve dok druga strana ne ispuni obvezu iz ugovora, a sukladno stavku 4. istog članka ugovor sklopljen u usmenom obliku valjan je iako pisana potvrda nije dana.

17. Odredbom članka 13. stavka 1. ZFPPN propisano je da u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze, vjerovnik ima pravo, bez ikakve daljnje opomene, na posebnu naknadu u iznosu od 40 eura.

18. Prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je člankom 221.a ZPP-a propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19. Prema članku 492.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

20. Zakonski zastupnik tuženika ĆĐ u svom iskazu danom na ročištu dana 19. svibnja 2026. navodi da ga je negdje u listopadu 2024. odnosno nekoliko dana nakon otvaranja restorana Bilogorska Klijet čiji je on vlasnik, odnosno koji je registriran na tvrtku Gastro Umami j.d.o.o. Ćurlovac netko kontaktirao iz Azut Digitala odnosno AI Studia, dakle da nije on kontaktirao tužitelja odnosno djelatnike tužitelja. Koliko se sjeća s djelatnicima tužitelja razgovarao je u dva navrata i misli da su to bile različite osobe. Nadalje z.z. tuženika navodi da je prilikom telefonskog razgovora djelatnica tuženika nudila uslugu oglašavanja preko interneta odnosno preko google stranice i ključnih riječi. Međutim on je nakon tih telefonskih razgovora očekivao slanje ponude u kojoj bi bilo jasno navedeno o kojoj usluzi se radi kako bi razmotrio je li mu usluga odgovara. Nakon tjedan ili dva tjedna od zadnjeg razgovora javila mu se neka treća osoba od tužitelja te mu je rekla da se usluga mora platiti jer je ista izvršena. Koliko se sjeća on je na to odgovorio da se nije ništa promijenilo na google stranici te da prilikom upisivanja u tražilicu restoran u Ćurlovcu izbacivalo je drugi restoran odnosno Srce Bilogore, dakle da usluga nije izvršena. Nadalje z.z. tuženika navodi da nije niti znao da postoji stranica Moja djelatnost i da je bilo što navedeno vezano za restoran kojeg je on vlasnik odnosno Bilogorska Klijet. Također želi naglasiti da su ga predstavnici tuženika zvali 50-tak puta na njegov službeni broj mobitela [broj telefona]. Napominje da je to ujedno i broj mobitela na koji su ga predstavnici tuženika prvi i drugi puta zvali odnosno kada su mu ponudili gore navedenu uslugu oglašavanja. Koliko se sjeća tužitelj mu nije dostavio račun za izvršenu spornu uslugu niti neku drugu dokumentaciju vezano za sporni odnos niti bilo kakav ugovor da potpiše kako je po njemu uobičajeno u poslovnim odnosima. Napominje da nije platio tužitelju nikakav iznos za bilo kakvu uslugu, a vezano za razgovor s predstavnicima tužitelja ne zna s kime je pričao odnosno ne sjeća se imena osim što zna da je to bila ženska osoba. Isto tako prilikom telefonskih razgovora ne sjeća se da je bilo priče o novčanim iznosima za usluge tužitelja. Koliko mu je poznato u tim razgovorima nije se napominjalo da bi tužitelj ili tuženik slao dokumentaciju poštom ili na neku e-mail adresu. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika je li pristao na ponudu tužitelja putem telefona z.z. tuženika navodi da nije pristao. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika je li mu je putem telefona objašnjeno što bi tužitelj trebao izvršiti, u kojim rokovima i za koju cijenu, rok trajanja ugovora, mogućnost raskida ugovora z.z. tuženika navodi da nije.

21. Nakon reprodukcije snimke u prisustvu punomoćnika stranaka i zakonskog zastupnika tuženika ĆĐ na posebni upit suda je li on na snimci putem mobitela službenog i osobnog ([broj telefona]) razgovarao s djelatnicom tužitelja isti odgovara da je to njegov glas i da je on razgovarao.

22. Preslušavanjem audio snimke s USB uređaja koji je u spis predao tužitelj pred strankama sud je utvrdio da je razgovor između supervizora tužitelja Ć i zakonskog zastupnika tuženika DĐ od 26. studenog 2024. identičan onome što je navedeno u dostavljenom transkriptu te da je zakonski zastupnik tuženika potvrdio da je puni naziv njegove tvrtke Gastro Umami j.d.o.o. i da je adresa tvrtke Ćurlovac 1, Ćurlovac. Zatim je supervizor tužitelja naveo "i ono što je najvažnije da ste vi dostupni na prvoj stranici Google-a kada se i pretražuju Vaše usluge restorana u Ćurlovcu " na što je ĆĐ odgovorio „ Tako je“ na što se supervizor nastavio "unutar usluge možete istaknuti još deset do petnaest fotografija. Može ići dodatnog sadržaja po Vašoj želji. Ide naravno i dodatnog sadržaja po Vašoj želji. Iznos koji se podmiruje on je 295 eura plus pdv i plaćanje se dijeli na dvije rate. Može tako? na što je ĆĐ odgovorio "Da, da, da". Nakon toga supervizor tužitelja pojašnjava "dopis i račun šaljemo poštom na Vašu adresu i obzirom da se snimak smatra telefonskom narudžbenicom čuva se u bazi podataka radi potvrde usluge i s obzirom da se snimka smatra telefonskom narudžbenicom, a razgovor ugovorom čuva se u bazi podataka radi potvrde. Vama naravno hvala na vremenu i na javljanju. Doviđenja." na što je zakonski zastupnik tuženika ĆĐ odgovorio "Ništa, doviđenja, đenja“.

23. Vezano za okolnost što se u telefonskom razgovoru navodi društvo Azut digital, sud je uvidom u sudski registar kao javnu bazu podataka, utvrdio da je naziv tužiteljeve tvrtke bio Azut digital d.o.o. i Azut digital marketing d.o.o., da bi zatim tvrtka promijenila naziv u AI studio d.o.o., a pod kojom tvrtkom tužitelj i danas posluje.

24. Sud nije prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tuženika DĐ u odnosu na bitne činjenice vezane za odlučivanje u ovom postupku jer je prvenstveno u suprotnosti sa sadržajem audio snimke razgovora njega i prodajnog predstavnika tužitelja od 26. studenog 2024. za koji sam tuženik tvrdi da ga je vodio, ali i s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka.

25. Sud smatra da iz naprijed navedenog telefonskog razgovora proizlazi da je ŽĐ kao zakonski zastupnik tuženika pristao na to da mu tužitelj pruži uslugu isticanja trgovačkog društva Gastro Umami j.d.o.o. na internetskim tražilicama Google, Yahoo, Bing i ostalima tražilicama za tuženikovu ugostiteljsku djelatnost koju obavlja u restoranu Bilogorska klijet. Navedeno proizlazi iz toga što razgovor tužitelja i tuženika sadržava sve bitne elemente ugovora o djelu, a to su: predmet ugovora, stranke ugovora i cijena usluge. Nadalje, volja tuženika za sklapanje navedenog ugovora proizlazi i iz toga što zakonski zastupnik tuženika nije samo pasivno primao informacije koje joj je priopćavao tužitelj već je aktivno i potvrdno odgovorio na izjave tužitelja, a pri tome nije niti jednom izrazio jasnu volju da ne želi sklapanje usmenog ugovora o djelu odnosno poslovnu suradnju s tužiteljem. Kako za sklapanje valjanog ugovor o djelu nije propisan poseban oblik niti da je dana pisana potvrda da je ugovor sklopljen u usmenom obliku, predmetni usmeni razgovor između tužitelja i tuženika od 26. studenog 2024. za sud predstavlja valjano sklopljen usmeni ugovor o djelu koji je ujedno i izvršen, a što je tužitelj dokazao tako što je u spis priložio više ispis snimka internetske stranice sa slikama restorana tuženika na kojoj se vidi reklama ugostiteljski objekta tuženika odnosno restorana Bilogorska klijet. Sud ukazuje da tuženik u skladu s člankom 219. stavka 1. ZPP-a i člankom 221. a ZPP nije ničim dokazao tijekom postupka svoje tvrdnje da na internetskim tražilicama tužitelj nije oglašavao njegov restoran odnosno da je oglašen bio neki drugi niti je u vezi s tim predložio izvođenje bilo kakvog odgovarajućeg dokaza.

26. Vezano za visinu tražbine, sud je utvrdio da iz razgovora tužitelja s zakonskim zastupnikom tuženika proizlazi da je ukupna naknada za navedeni ugovor o djelu iznosi 295,00 EUR plus PDV i da se plaćanje dijeli na dvije rate. Iz pisanog računa kojeg je tužitelj izdao tuženiku (list 16 spisa) sud je utvrdio da se predmetna utužena tražbina odnosi na prvu ratu naknade za uslugu iz predmetnog ugovora o djelu i to ukupnom iznosu od 189,38 EUR. Imajući u vidu gore navedeno, a posebice audio snimku razgovora tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika gdje su se stranke sporazumjele o bitni sastojcima predmetnog ugovora o djelu, sud smatra da je jedina valjano ugovorena cijena ona iz usmenog razgovora tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika od 295,00 EUR uvećana za PDV jer se jedino u odnosu na tu cijenu može utvrditi tuženikov pristanak. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju stranke u usmenom razgovoru dogovorile cijenu za uslugu predmetnog oglašavanja djelatnosti tuženika na internetskim stranicama od 295,00 EUR uvećan za PDV odnosno ukupno 368,75 EUR, te da tužitelju temeljem navedenog pravnog odnosa za prvu ratu opravdano potražuje polovicu toga iznosa odnosno 184,38 EUR. Stoga je tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu valjalo usvojiti u odnosu na iznos od 184,38 EUR, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva povrh navedenog iznosa valjalo odbiti kao neosnovan.

27. Slijedom svega naprijed navedenoga sud je zaključio da su tužitelj i tuženik sklopili usmeni ugovor o djelu u smislu članka 590. ZOO -a, zatim da je tužitelj izvršio svoju obvezu iz tog ugovora te da je tuženik dužan platiti mu za navedeno prvu ratu dugovane naknade. Stoga je sud temeljem te odredbe članka 590. i odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na iznos od 184,38 EUR, a u odnosnu na preostalih 5,00 EUR ukinuo platni nalog jer je utvrdio da tuženik ne duguje tužitelju taj iznos te je odlučeno kao u točki I. i II. izreke presude.

28. S obzirom na to da tuženik novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju odredbe članka 183. stavka 1. ZOO-a i odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, tuženik je dužan platiti tužitelju i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora za umanjeni iznos predmetnog računa od 184,38 EUR od dana dospijeća utuženog računa odnosno od

5. prosinca 2024. pa do isplate.

29. Budući da je sud utvrdio da je tuženik kao dužnik novčane obveze došao u zakašnjenje, to tužitelju pripada posebna naknada iz odredbe članka 13. ZFPPN -a za utuženi račun u iznosu od 40,00 EUR. Također, tužitelju u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a pripadaju i zatezne kamate obračunate na iznos posebne naknade iz odredbe članka 13. stavka 1. ZFPPN-a (Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-839/2024-2 od 4. veljače 2025.) u visini kamatne stope propisane za trgovačke ugovore od dana dospijeća utuženog računa te je sud odlučio kao u točki III. izreke presude.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP-a s obzirom na to da je tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom u samo razmjerno neznatnom dijelu.

31. Tuženik je dužan tužitelju sukladno članku 155. ZPP-a kao troškove potrebne za vođenje postupka naknaditi trošak parničnog postupka koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: Tarife), Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP) i vrijednosti predmeta spora sastoji od troška sastava podneska od 29. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), troška zastupanja na ročištu održanom 1. travnja 2026. i 19. svibnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. t.1. Tarife), troška PDV-a u iznosu od 37,50 EUR (Tbr. 46. Tarife) i troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,70 EUR, tako da ukupan trošak tužitelja u ovom postupku iznosi 201,20 EUR.

32. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava prijedloga za ovrhu uvećan za PDV i ostale ovršne troškove u ukupnom iznosu od 109,38 EUR jer je isti sastavni dio troškova ovršnog postupka kod javnog bilježnika koji je trošak priznat u točki I. izreke presude.

33. Kako tuženik nije uspio u postupku u razmjerno znatnom dijelu to je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 EUR odbijen u cijelosti kao neosnovan.

34. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II., III. i IV. izreke rješenja.

U Bjelovaru 23. srpnja 2026.

Sutkinja

Sanjana Zorinc

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka ili objave presude na e -Oglasnoj ploči suda, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u 3 primjerka.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik Vjekoslav Kovačević.