Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Pr-356/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

DJELOMIČNA PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & Partneri d.o.o., Sukoišanska 4, Split, protiv tuženika Emplastrum d.o.o., OIB: 15375737471, Prisoje 15 A, 21 232 Dicmo, kojeg zastupa punomoćnik Edvard Sušac, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 3. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dne 3. lipnja 2026. i 23. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu, a koji glasi:

" Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 22.travnja 2024.godine kojom je otkazan Ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 14.veljače 2024.godine sklopljen između tužiteljice i tuženika, te Odluka o zahtjevu za zaštitu prava od dana 8.svibnja 2024.godine."

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je traženo da se utvrdi da radni odnos nije prestao i da je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na posao sve sukladno Ugovoru o radu sklopljenom između tužiteljice i tuženika dana 14.veljače 2024.godine i to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže s tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi iz čl.29.st.2. ZOO-a, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, počev od dana 23. srpnja 2026. pa do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelica je dne 27. svibnja 2026. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. U tužbi se navodi kako se tužiteljica zaposlila kod tuženika na radnom mjestu administrativne službenice te sklopila ugovor o radu na određeno radno vrijeme od dana 14. veljače 2024., dok je dana 22. travnja 2024. poslodavac donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tužiteljica zaprimila dana 22. travnja 2024., a u kojoj se navodi kako je unutar posljednjih mjesec dana, a zaključno s 19. travnja 2024. radnica učestalo bez opravdanja kasnila na posao, nije na vrijeme ispunjavala zadatke te je svojim kašnjenjem remetila tijek i ritam poslovnih procesa poslodavca čime mu je nanesena šteta. Navodi se kako tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 119. Zakona o radu te prije otkaza ugovora o radu pisano upozorio tužiteljicu da svojim ponašanjem čini povredu radnih obveza, odnosno omogućio joj da iznese svoju obranu. Osim toga, navodi kako tužiteljica nije počinila nikakvu povredu obveze iz radnog odnosa, a osobito nije počinila osobito tešku povredu te obveze zbog koje ne bi bio moguć nastavak radnog odnosa, a navodi iz obrazloženja otkaza su proizvoljni, netočni i zlonamjeri, bez ijednog materijalno pravnog dokaza.

1.1. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se, a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 3. srpnja 2025., utvrditi da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 22. travnja 2024. godine, kojom joj je otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 14. veljače 2024. te Odluka o zahtjevu za zaštitu prava od 8. svibnja 2024., stoga radni odnos nije prestao i tuženik je dužan tužiteljicu vratiti na posao sve sukladno Ugovoru o radu sklopljenom između tužiteljice i tuženika dana 14. veljače 2024. uz potraživanje troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 2. 7. 2025. tuženik se opire tuži pa predlaže sudu tužbeni zahtjev odbiti i osuditi tužiteljicu na plaćanje parničnog troška. Navodi kako je tužiteljica svojim ponašanjem ostvarila obilježja kaznenog djela radi čega radni odnos više nije moguć.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom odluke o zahtjevu za zaštitu prava od 13. 5. 2024.,povratnice od 24, 4, 2024., potvrde o primitku pošiljke od 23.4. 2024., zahtjeva za zaštitu prava od 23. 4. 2024., medicinske dokumentacije za tužiteljicu, ugovora o radu od 14. 2. 2024., saslušanjem svjedokinja PĐ i GĐ te saslušanjem tužiteljice i zz tuženika kao parničnih stranaka pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz slijedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica bila zaposlenica kod tuženika na radnom mjestu administrativna službenica temeljem ugovora o radu od 14. 2. 2024. na određeno vrijeme od dvanaest mjeseci zbog povećanja obujma posla,

- da je tužiteljici odlukom o otkazu ugovora o radu od 22. 4. 2024. (izvanredni otkaz) otkazan ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa i drugih osobito važnih činjenica zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć,

- da je odluku o otkazu tužiteljica putem svog punomoćnika zaprimila 22. 4. 2024.,

- da je protiv odluke o otkazu ugovora o radu, tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava dne 23.4. 2025., kojeg je tuženik zaprimio 24. 4. 2024.,

- da je tužba podnesena dne 27. 5. 2024., dakle u zakonskom roku.

5. Prijeporno je između parničnih stranaka je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobite teške povrede radnog odnosa od strane tužitelja.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i Odluke o zahtjevu za zaštitu prava te da tužitelju radni odnos nije prestao, kao i radi vraćanja tužiteljice na radno mjesto sukladno sklopljenom ugovoru o radu.

7. Tuženik je podneskom od 1. lipnja 2026. izjavio kako priznaje tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. 4. 2024. kojom joj je otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme od 14. 2. 2024. te odluka o zahtjevu za zaštitu prava od 8. 5. 2024.

8. Kako je tuženik podneskom od 1. 6. 2026. izjavio kako priznaje tužbu i tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja nezakonitosti i nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu i na ročištu od 3. 6. 2026. istakao kako je priznanje tuženika izričito i bezuvjetno, to je sud bez daljnjeg raspravljanja, a temeljem odredbi čl. 331. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a) donio presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev u tom dijelu, a kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

9. Glede zahtjeva tužiteljice da joj radni odnos kod tuženika nije prestao i radi vraćanja na posao sukladno sklopljenom ugovoru od radu od 14. 2. 2024. za istaknuti je kako je tužbeni zahtjev u tom dijelu neosnovan.

10. Naime, ugovor o radu sklopljen između tužiteljice, kao radnika i tuženika, kao poslodavca dana 14. 2. 2024. sklopljen je na određeno vrijeme od dvanaest (12) mjeseci zbog povećanja obujma posla i isti je u međuvremenu prestao s danom 14. 2. 2025., to onda tužiteljica ne može tražiti povratak na posao.

10.1. Ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje samim istekom vremena na koji je sklopljen, a to bi u ovom slučaju bilo 14. 2. 2025. Činjenica da je otkaz ugovora o radu, koji je dan prije isteka tog roka, utvrđen nezakonitim i nedopuštenim, zahtjev tužiteljice za utvrđenje da joj radni odnos nije prestao i radi vraćanja na posao nije osnovan, jer je radni odnos prestao istekom vremena na koji je sklopljen ugovor o radu.

10.2. Dakle, vraćanje na rad moguće je samo ako radni odnos traje, a u ovom slučaju ugovor o radu na određeno vrijeme u međuvremenu je istekao istekom vremena na koji je sklopljen (ugovor o radu na određeno vrijeme trajao je do 14. 2. 2025., otkaz je dan 22. 4. 2024., glavna rasprava zaključena 3. 6. 2026., a presuda je donesena 23. 7. 2026.), to se onda tužiteljicu ne može vratiti na posao, jer je ugovor o radu istekao dana 14. 2. 2025. i za povratak na posao više ne postoji pravna osnova. Ne može se tužiteljicu vratiti na radno mjesto na kojem je radila do otkaza jer je ugovor prestao.

10.3. Naime, pravo na povratak na posao tužiteljica je imala samo do isteka ugovora o radu na određeno vrijeme, a s obzirom na to da je rok prošao dok je trajao ovaj postupak to tužiteljica može tražiti samo naknadu plaće za razdoblje od nezakonitog otkaza pa do dana kada je ugovor o radu na određeno vrijeme trebao redovno isteći, ali ne i povratak na posao.

11. Imajući u vidu prednje, valjalo je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo utvrđenje da radni odnos tužiteljici nije prestao i radi povratka na posao, odbiti i odlučiti kao u točki II. izreke presude.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 5. i čl. 155. ZPP-a pa tužiteljici koja je u pretežitom dijelu tužbenog zahtjeva uspjela, a samo u neznatnom dijelu, za koji dio po ocjeni ovog suda nije ni nastao poseban trošak, priznat trošak u cijelosti, sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa) te popisu troška i to: jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak od 250 bodova, odnosno 500,00 eura uvećano za PDV od 125,00 eura iznosi 625,00 eura (četiri radnje : zahtjev za zaštitu prava, sastav tužbe, rasprava 19. 2. 2025. i 3. 4. 2025.), za sastav podnesaka od 3. 7. 2025. 50 bodova, te za pristup na ročište od 3. 7. 2025., 9.10.2025., 25. 2. 2026., 29. 4. 2026. i 3. 6. 2026. po 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 600,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 150,00 eura, ukupno 750,00 eura, odnosno sveukupno 1.375,00 eura (625,00 eura + 750,00 eura). Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 23. srpnja 2026., kao dana presuđenja, do isplate (točka III. izreke presude).

U Splitu 23. srpnja 2026.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika