REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Povrv-3858/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. (OIB 43965974818), Zagreb, ulica grada Vukovara 37, kojeg zastupa punomoćnik Suzana Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika grada Zagreba (OIB 61817894937), Trg S. Radića 1, radi isplate, dana 22. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e:

I Platni nalog sadržan u Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Domagoja Ranogajca, poslovni broj Ovrv-33231/2023, UPP/OS-Ovrv-446/2023 od dana 31.10.2025. godine ukida se u cijelosti i odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: „I Nalaže se tuženiku gradu Zagrebu namiriti tražbinu tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. u iznosu od 118,29 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućim i to;

- na iznos od 0,39 EUR počev od 30.12.2022. godine do isplate

- na iznos od 117,90 EUR počev od 27.04.2023. godine do isplate kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,31 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućim i to počev od 01.11.2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, u roku 15 dana.“.

II Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod nadležnog javnog bilježnika podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika isplatu utuženog iznosa, a na ime troškova isporuke električne energije.

1.2. Javni bilježnik donio je rješenje dana 31.10.2025. godine, a protiv kojeg je tuženik izjavio prigovor.

1.3. Sud je temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona (NN 57/96 - u daljnjem tekstu OZ) stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te je određeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj potraživanje temelji na činjenici da je je tuženik evidentiran kao kupac električne energije za ugovorni račun 2200391911 na obračunskom mjernom mjestu 0163012240 na adresi [adresa] te se isti smatra obveznikom podmirenja utuženih računa na predmetnom obračunskom mjernom mjestu.

3. Tuženik je u postupku osporio osnovu i visinu zahtjeva, istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije uz tvrdnju da nema pravnog osnova temeljem koje bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge tužitelja na u utuženom razdoblju na adresi [adresa], jer nije niti vlasnik niti posjednik nekretnine na toj adresi, a iz dokumentacije dostavljene po tužitelj uopće nije niti vidljiva identifikacija prostora, kao što i nedostaju ugovori između stranaka. Predlaže zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška.

4. Imajući u vidu visinu potraživanja tužitelja, radi se o sporu male vrijednosti, čl. 458 Zakona o parničnom postupku, (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP), sud je postupak proveo u skladu s odredbom čl. 461.a. ZPP-a. Glavna rasprava nije provedena, jer sud smatra da to nije potrebno radi provođenja dokaza, a niti stranke nisu podnijele obrazloženi prijedlog.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u račune, izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, analitičku karticu, izvod iz posjedovnog lista.

5.1. Cijeneći sve provedene dokaze ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Suprotno navodima tuženika, a uvidom u izvadak iz posjedovnog lista utvrđeno je da je tuženik upisan kao posjednik za kuću površine 190 m2 na adresi [adresa].

6.1. Međutim, činjenica da je tuženik posjednik određene nekretnine ne znači da je samo zbog te činjenice obvezanik plaćanja računa, jer posebni propisi i to Zakon o tržištu električnom energijom i Opći uvjeti uređuju uvjete na temelju kojih je tužitelj ovlašten zahtijevati isplatu naknade za utrošenu električnu energiju, a prvenstveno svi redom propisuju obvezu zaključenja ugovora, kojim se reguliraju prava i obveze između opskrbljivača električnom energijom i kupca.

6.2. Niti Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 104/20 u daljnjem tekstu Opći uvjeti) niti Zakon o tržištu električne energije (NN 111/21 – u daljnjem tekstu ZT) ne propisuju da dokaz o posjedu određene nekretnine može zamijeniti ugovor, kojim se uređuju međusobna prava i obveze.

7. Odredbom čl. 4. st.1, čl. 5, 6 i 8.. Općih uvjeta propisano je da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže uređuju ugovorima.

7.1. i ZT propisuje obvezu zaključenja ugovora (o korištenju mreže, o opskrbi, čl. 13, 20 ZT-a), a posebno odredba čl. 42. st. 2 ZT-a propisuje da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima, a što podrazumijeva obvezu postojanja ugovornog odnosa.

8. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao postojanje ugovora, već obvezu tuženika tužitelj dokazuje na način da tvrdi da iz dvije analitike proizlazi obveza tuženika. Uvidom u te analitike, osim što je tuženik zaveden kao kupac, uz naznaku ugovornog računa, sud ne može primijeniti pozitivne propise (7. i 7.1.) i nedvojbeno zaključiti o postojanju obveze tuženika. Kako tužitelj u svojoj dokumentaciji navodi broj ugovornog računa, tada je za zaključiti da ima ugovora pa ga je trebao dostaviti sudu na uvid.

8.1. Prema shvaćanju ovog suda niti računi koje je dostavi tužitelj ne mogu zamijeniti postojanje ugovora.

8.2. Naime, tek sklopljeni ugovor obvezuje na plaćanje tužiteljeve usluge za određeno obračunsko mjesto, pri čemu treba imati u vidu da je tužitelj trgovačko društvo, koje ima obvezu postupati po važećim propisima i ima službe u svojem poslovanju koje vode evidenciju kupaca, a sasvim sigurno tu evidenciju vode na temelju propisanih dokumenata, pa je neprihvatljivo da u parnici, koju je pokrenuo protiv tuženika, nije dostavio elementarni dokument o postojanju ugovornog odnosa.

9. Tužitelj u ovome sporu potražuje trošak potrošene električne energije, odnosno nastupa s pozicije opskrbljivača. U odnosu na tuženika, tužitelj tvrdi da isti ima položaj kupca električne energije, jer ga je zaveo u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i kao kupca ga naznačio u izdanim računima po kojima i traži naplatu od tuženika u ovom postupku. Dakle, trebao je dostaviti ugovor. Okolnost, kako tvrdi tužitelja, da se za obračunsko mjesto plaćaju računi, bez dokaza tko ih je podmirivao, ne može biti dostatna za zaključak da su ovdje parnične stranke u utuženom razdoblju bile u ugovornom odnosu.

9.1. Manjkavo vođena evidencija ne može ići na štetu tuženika pri čemu sud posebno ističe da tuženik nije u poziciji da dokazuje neosnovanost zahtjeva tužitelja, jer negativnu činjenicu, da nema zaključen ugovor, tuženik i ne može dokazati. Upravo suprotno, tu je činjenicu trebao dokazati tužitelj.

10. Svi dokazi koje je tužitelj predlagao tijekom postupka nisu adekvatni da se utvrdi ugovorni odnos između stranaka, jer se to ne može utvrditi niti financijskim vještačenjem niti uviđajem na licu mjesta. U odnosu na dokumentaciju koju je tužitelj predlagao jest njegova dokumentacija pa ju je trebao dostaviti.

10.1. Zaključeno sud utvrđuje, na tužitelju je dokazivanje ugovornog odnosa stranaka, što u ovom slučaju, a cijeneći navode tuženika, nije bilo moguće dokazati drugačije nego dostavom zaključenog ugovora između stranaka. Zaključenje ugovora trebao je dokazati tužitelj pa sud smatra da tužitelj nije dokazao osnov svojeg zahtjeva zbog čega je primjenom čl. 451 ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

11. Iako je tuženik predložio da se tužitelja obveže na naknadu troškova postupka, sud je odlučio kao pod točkom II izreke ove presude, jer tuženik nije postupio u skladu s odredbom čl. 64. st. 1, 2. i 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 22. srpnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.