Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB:77561654785

Poslovni broj: P-364/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA ZBOG OGLUHE

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Hrvoju Smital kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice FŠ iz [adresa], Nikole Tordinca 20, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao tuženika, radi utvrđenja ništetnosti odredbi i isplate , dana 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke 3. Ugovora o kreditu, broj ugovora: 198-50-3293438 od 28. veljače 2006. godine zaključenog između tužiteljice i tuženika, koja nosi naziv NAKNADA i koja glasi: 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke 9 Ugovora o kreditu br. 198-50-3293438 od 28. veljače 2006. godine zaključenog između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je određeno kako korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da isplati tužiteljici FŠ, Nikole Tordinca 20, Vinkovci, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 243,41 eur (dvjestočetrdesettrieura- ičetrdesetjedancent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% za period od dospijeća do 31. srpnja 2008. godine, zatim u periodu od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u periodu od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 203,59 eur od 03. ožujka 2006. do isplate

- na iznos od 39,82 eur od 10. kolovoza 2011. do isplate

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 720,00 eur (sedamstodvadeseteura), sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 22. srpnja 2026. do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po punomoćniku podnijela tužbu ovome sudu protiv tuženika navodeći da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu, broj ugovora: 198-50-3293438 od 28. veljače 2006. za iznos od 9.941,24 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te je predmetnim ugovorom ugovorena naknada od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prije korištenja kredita ili istovremeno s korištenjem kredita, a s obzirom da je predmetni ugovor zaključen 28. veljače 2006. a realiziran 2. ožujka 2006. tužitelju je naplaćen iznos od tada 1.533,95 kuna kao naknada za korištenje kredita i tužitelj ističe kako se o toj ugovornoj odredbi za tzv. ulaznu naknadu nije pojedinačno pregovaralo već je ista unaprijed formulirana od strane tuženika te implementirana u tipski ugovor na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Dodatno tužiteljica ističe kako joj nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga u ime kojih se ista naplaćuje.

2. Iz navedene odredbe Ugovora o kreditu nije vidljivo na što se navedena naknada odnosi, od kojih se troškova sastoji te zašto je određena baš u tom iznosu (postotku od iznosa kredita) – dakle radi se o jednostranoj odluci tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica mogla utjecati na sadržaj navedene ugovorne odredbe, poglavito jer se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

2.1. Takav način određivanja naknade potpuno je netransparentan za tužiteljicu kao potrošača, pa je to prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je stoga takva odredba Ugovora protivna načelu savjesnosti i poštenja i posljedično ništetna.

2.2. Također, tuženik je u Ugovor o kreditu ugradio odredbu prema kojoj korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik - kreditor.

2.3. O navedenoj odredbi također se nije pojedinačno pregovaralo, te je ista unaprijed bila formulirana od strane trgovca.

2.4. Dakle, tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije znala ni da li će moći izvršiti prijevremenu otplatu kredita (hoće li joj kreditor dati suglasnost) ni pod kojim uvjetima, te je po navedenoj ugovornoj odredbi tuženik bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita.

2.5. Tužiteljica kao potrošač nije mogla imati nikakav utjecaj na sadržaj spornih odredbi, poglavito jer se radilo o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

2.6. Stoga su navedeni uglavci protivni kogentnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi za vrijeme zaključenja ugovora, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost.

3. Nadalje, tuženik je jednostrano i netransparentno odredio naknadu za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita što je prouzročilo neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana pa su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja i posljedično ništetne.

4. Jednako tako tuženik prije zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije kao trgovac u cijelosti informirao tužiteljicu kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

5. Tužitelj se poziva na odredbu članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03 – dalje u tekstu Zakon o zaštiti potrošača) u kojoj je regulirano da ako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

6. Temeljem nepoštene odnosno ništetne odredbe Ugovora o kreditu o jednokratnoj naknadi za obradu kredita, tuženik je dana 2. ožujka 2006. naplatio od tužiteljice iznos od 203,59 eura (tada 1.533,95 kuna), a temeljem nepoštene odnosno ništetne odredbe Ugovora o kreditu o prijevremenoj otplati kredita, tuženik je dana 9. kolovoza 2011. naplatio od tužiteljice iznos od 39,82 eura (tada 300,00 kuna) a isto je vidljivo iz potvrde tuženika od 28. svibnja 2026. a koju je tuženik dostavio na zahtjev tužitelja od 20. svibnja 2026.

7. S obzirom na navedeno, sukladno odredbi članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 63/08 i 134/08, 78/15, 29/18, 114/22,156/22, 155/23 i 69/26 – dalje Zakon o obveznim odnosima), u slučaju ništetnosti ugovora / ugovorne odredbe svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora / ugovorne odredbe.

8. Nadalje, sukladno odredbi članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok odredba stavka 3. istog članka navedenog zakona određuje da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi, s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, s t ime da je tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan platiti tužitelju i z.z. kamate na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana stjecanja, sve sukladno članku 1115. Zakona o obveznim odnosima.

9. S obzirom da je tuženik u predmetni ugovor o kreditu uglavio nepoštenu odredbu o ulaznoj naknadi, tuženik je nepošteni stjecatelj, te sukladno članku 1115. Zakona o obveznim odnosima predmetnu naknadu za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita mora vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

10. Tuženiku je dostavljena tužba na odgovor s rokom od 30 dana, te je upozoren da ako ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).

11. Tuženik je tužbu sa pripadajućim prilozima uredno zaprimio putem e komunikacije dana 15. lipnja 2026., ali nije u zadanom roku podnio pismeni odgovor na tužbu odnosno rok mu je istekao 15. srpnja 2026.

12. Kako tuženik u određenom roku od 30 dana nije dostavio pisani odgovor na tužbu, te obzirom da je isti u smislu odredbe čl. 284. st. 1. i čl. 285. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 – dalje Zakon o parničnom postupku) bio upozoren na posljedice propuštanja, te budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj ica dostavila, a ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženika spriječio opravdan razlog da podnose odgovor na tužbu, to je sud po osnovi odredbe čl. 331.b. Zakona o parničnom postupku donio presudu kao u izreci kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Tužiteljica je u tužbi postavila zahtjev za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 720,00 eura, koji joj je i dosuđen temeljem članka 154. a u svezi sa člankom 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, koji joj je kao osnovan i potreban u cijelosti priznat, a odnosi se na sastav prijedloga za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, za sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 eura, pripadajući pdv od 25 % na te radnje u iznosu od 100,00 eura, te pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 220,00 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.570,42 eura, kao i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23).

14. Radi svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Vinkovci, 22. srpnja 2026.

Sudac

Hrvoje Smital

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od nada prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Ivan Kalauz, Vinkovci

2. RBA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69