REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1659/2024-14

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja ITB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Josip Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Božić i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994862), Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojega zastupaju punomoćnici IT i NT, oboje mag. iur. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. srpnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju ITB iznos od 710,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.053,96 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu preostalog zatraženog iznosa od 390,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 23.9.2023. u Zagrebu stradao u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], a za nastanak koje nezgode je isključivo odgovoran vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika. U naznačenoj prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio tjelesne ozljede zbog kojih je provodio liječenje, a što je sve kod njega dovelo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega je trpio fizičke bolove i strah, trpi duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, a bila mu je potrebna i tuđa pomoć i njega. Tužitelj se s odštetnim zahtjevom obratio tuženiku te mu je isti s osnova pretrpljene štete isplatio iznos od 1.600,00 EUR. S obzirom da tužitelj u konačnici smatra da pravična novčana naknada za neimovinsku štetu iznosi 2.450,00 EUR, a naknada za tuđu pomoć i njegu 250,00 EUR, dakle ukupna šteta iznosi 2.700,00 EUR, od čega mu je tuženik podmirio samo dio štete u gornjem iznosu, tužitelj potražuje od tuženika s osnova neimovinske i imovinske štete preostali iznos od 1.100,00 EUR (za neimovinsku štetu iznos od 910,00 EUR, a za imovinsku štetu iznos od 190,00 EUR) sa zateznim kamatama tekućim od 19.6.2024. i troškovima postupka. Ovdje je za istaknuti da je sud primjenom odredaba čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku usprkos protivljenju tuženika ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje: ZPP) dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva izvršenu nakon zaključenja prethodnog postupka (za iznos imovinske štete od 90,00 EUR), budući da takvu preinaku sud prvenstveno smatra svrsishodnim za konačno rješenje odnosa među strankama, a tužba je preinačena nakon provođenja medicinskog vještačenja, dakle bez krivnje tužitelja. Dodatno je i za spomenuti da tim povećanjem traženog iznosa štete tužitelj nije postavio zahtjev koji bi se činjenično i pravno razlikovao od ranije postavljenog zahtjeva, već je taj zahtjev usklađen s naraslim troškovima života i nalazom i mišljenjem vještaka koji dokaz se i upravo provodi zbog toga što sud ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje tih činjenica, a koje znanje stoga u pravilu nemaju niti stranke.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, ali je osporio osnovu i visinu preostalog zatraženog iznosa štete smatrajući da je izvršenom isplatom u cijelosti podmirio svoju obvezu prema tužitelju. Osporava i zatraženi tijek zatezne kamate te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u policijsku potvrdu o štetnom događaju, medicinsku dokumentaciju za tužitelja, odštetni zahtjev od 18.6.2024. s odgovorom tuženika od 10.7.2024. i potvrdom o uplati, policu osiguranja za osiguranika tuženika, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću, kirurgu te je saslušan tužitelj.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, ali ne u zatraženoj visini.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja od 23.9.2023. u Zagrebu u kojem je tužitelj stradao kao vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], a za nastanak kojeg događaja je odgovoran vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika. Nije sporno niti da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede i provodio liječenje, što je sve dovelo do povrede prava osobnosti istoga na tjelesno i duševno zdravlje. Nesporno je i da je tužitelj tuženiku podnio odštetni zahtjev te mu je isti u mirnom postupku s osnova naknade štete 11.7.2024. ukupno isplatio iznos od 1.600,00 EUR (za neimovinsku štetu iznos od 1.540,00 EUR, a za imovinsku štetu iznos od 60,00 EUR). Sporno je da li je tom isplatom u cijelosti nadoknađena pretrpljena šteta tužitelja te su stoga na tu okolnost provedeni odgovarajući dokazi.

7. Vještak dr. August Mijić, kirurg, nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralješnice i natučenje leđa. Inicijalna medicinska pomoć pružena mu je u KBC Zagreb, u nastavku je liječen ambulantno po kirurgu i fizijatru. Proveo je fizikalnu terapiju kralješnice u razdoblju od 4.3.2024. do 15.3.2024. Uzimao je analgetike i mirovao. Liječenje je završeno i zdravstveno stanje stabilizirano 15.3.2024. Prilikom pregleda vještaka tužitelj se žalio na i dalje bolne i ograničene kretnje vrata uz trnjenje desne nadlaktice. Izražen je difuzno blaži hipertonus PVM i gornjeg dijela trapezijusa uz bolnost koja se pojačava na pritisak i udar. Vještak smatra da trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 2 % u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 2 dana, u srednjem 5 dana, a u manjem 7 dana. Kasni strah je trajao 30 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Bol jakog intenziteta trajala je oko 2 dana, srednjeg oko 5 dana, manjeg još oko 21 dan. Zaostali manji bolovi su trajnog karaktera i kao takvi se ubrajaju u pojačane napore. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna tužitelju za vrijeme liječenja (mirovanje) kod kuće 21 dana po 2 sata dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove. Pomoć mu je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba.

8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka cijeneći ga nepristranim i u skladu s pravilima znanosti i vještine, a kao takvog su ga prihvatile i stranke.

9. Tužitelj u svom iskazu koji sud prihvaća kao iskren i uvjerljiv te u suglasju s medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem liječnika vještaka, ponavlja navode iznesene tijekom postupka. Ističe da još uvijek osjeća posljedice ovog ozljeđivanja u vidu povremene ukočenosti u vratu kada mora uzimati i analgetike. Prije ovog štetnog događaja nije imao sličnih ili istih ozljeda, kao ni problema koje ima sada s vratom. S obzirom da je u predmetnoj prometnoj nezgodi zajedno s njim stradala i supruga, u pomoć im je došla i njezina majka koja se tada brinula o kućanstvu (briga oko djece, kuhanje, čišćenje stana i sl.), a tužitelju su povremeno pomagali i roditelji.

10. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ , br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredba st. 2. istog članka određuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Na temelju tako provedenih dokaza, a uzimajući u obzir ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi i posljedice istih kako je to pobliže opisano u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, sud nalazi da je tužitelju u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO-a u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te mu u skladu s težinom povrede pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. Pri odlučivanju o visini iste sud je uzeo u obzir vrstu i narav ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, jačinu duševnih bolova zbog smanjenja opće životne sposobnosti, dob (rođen 1990. uslijed čega će takve posljedice po redovnom tijeku stvari trpjeti još dugi niz godina) i zanimanje, te trajanje i jačinu fizičkih bolova i pretrpljenog straha. Fizički bolovi i strah ukupno su trajali do otprilike mjesec i pol dana, tužitelj je bio podvrgnut pregledima i terapijama, mirovao je, što je sve zasigurno u znatnoj mjeri narušilo kvalitetu njegovog života.

12. Slijedom navedenih kvalifikatornih okolnosti, ovaj sud cijeni da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti u iznosu od 2.100,00 EUR. Kako je po toj osnovi tuženik već isplatio tužitelju iznos od 1.540,00 EUR, to je tužitelju primjenom odredaba čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a valjalo dosuditi daljnji iznos od 560,00 EUR, dok se preostali zatraženi iznos od 350,00 EUR ukazuje neosnovanim.

13. Tužitelju s osnova pružene tuđe pomoći i njege (ukupno 42 sata), pripada novčana naknada u iznosu od 210,00 EUR, pri čemu je sud po slobodnoj ocjeni utvrdio cijenu sata u iznosu od 5,00 EUR, a koji iznos je primjeren cijenama na tržištu osoba koje pružaju takvu vrstu pomoći uz uobičajenu praksu da se takva vrsta pomoći pruža od strane ukućana i bliskih osoba. Budući da je po toj osnovi tužitelju već isplaćen iznos od 60,00 EUR, primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a istome je valjalo dosuditi i daljnji iznos od 150,00, dok je preostali zatraženi iznos od 40,00 EUR kao neosnovan odbijen.

14. U odnosu na zatraženi tijek zatezne kamate, a s obzirom da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom od 18.6.2024. (kada je liječenje tužitelja već bilo dovršeno i zdravstveno stanje stabilizirano, dakle šteta već nastala), to istom u smislu odredbe čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09. , 76/13., 152/14. i 155/23.) pripada pravo na kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva i to i za neimovinsku i imovinsku štetu. Stoga je prema traženju tužitelja zatezna kamata na gore dosuđeni iznos određena od 19.6.2024., tj. prvog dana od podnošenja odštetnog zahtjeva. Stopa zatezne kamate temelji se odredbama čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

15. Sud u konačnici nije pribavljao cjelokupni zdravstveni karton tužitelja, a s obzirom da je isto u suprotnosti s pravom tužitelja na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegovog zdravlja predviđeno odredbom čl. 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine", br. 169/04. i 37/08.) u svezi obveze čuvanja čuvanja liječničke tajne koja se može odati uz privolu pacijenta koje ovdje nema u smislu odredbe čl. 21. Zakona o liječništvu ("Narodne novine", br. 121/03. i 117/08.), dok tuženik ne navodi neke valjane razloge za pribavu tih podataka koji bi eventualno opravdavali odstupanje od gornjih odredbi.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a budući da su stranke djelomično uspjele u parnici. Prilikom ocjene uspjeha stranaka u sporu sud je cijenio kako kvalitativni (100 % uspjeha tužitelja) tako i kvantitativni uspjeh (64,5 % uspjeha tužitelja) te uzimajući u obzir sve navedeno te okolnosti konkretnog predmeta sud nalazi da je u konačnici tužitelj uspio u ovoj parnici u omjeru od 82,25 %, a tuženik u omjeru od 17,75 %. Kada se oduzmu ti postoci na strani tužitelja ostaje omjer od 64,5 %. Trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav odštetnog zahtjeva – 75 bodova (Tbr. 32. st. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za sastav tužbe - 75 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 18.10.2024. (koji iako je podnesen bez prethodnog odobrenja sud smatra svrsishodnim u ovom postupku) i 31.12.2025. - 2 x 75 bodova = 150 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 9.5.2025. i 1.7.2026. – 2 x 75 bodova = 150 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 2.6.2025. – 18,75 bodova (Tbr. 8. t. 4. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za pristup na ročište za objavu ove presude – 37,5 bodova (Tbr. 9. t. 3. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), i to prema vrijednosti predmeta spora od 1.010,00 EUR do 30.6.2026., a nadalje prema vrijednosti predmeta spora od 1.100,00 EUR, što ukupno čini 506,25 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 1.012,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 253,16 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 EUR i na ovu presudu u zatraženom iznosu od 39,82 EUR, sve sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18. i 51/23. – dalje: ZSP) i na tužbu tada važećom Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23.), odnosno na presudu Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 50/26.) te gornjoj vrijednosti predmeta spora, što sveukupno čini trošak tužitelja u tom dijelu u iznosu od 1.325,39 EUR.

17. Slijedom toga, valjalo je primjenom gore navedene zakonske odredbe odmjeriti tužitelju razmjerni dio gornjeg troška u iznosu od 854,88 EUR (64,5 %) uvećano za plaćeni trošak provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR u cijelosti potrebnih za vođenje postupka, dakle ukupno trošak u iznosu od 1.053,96 EUR te naložiti tuženiku naknadu tih troškova tužitelju, odnosno odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova.

18. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 22. srpnja 2026.

SUDAC:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave iste putem ovog suda.

Presuda u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA

tužitelju po pun.

tuženiku po pun.