REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-364/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Marije Bakula Vugrinec, sutkinje izvjestiteljice Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ANIĆ HOLDING PLUS d.o.o., OIB 61238079664, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marin Domjanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa od 41.631,95 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2367/2023-14 od 8. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -2367/2023-14 od 8. studenoga 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklame šifra: 527521, Klasa: 363-02/2011-016/103, Ur.broj: 251-13-32-9-11-2 od 4. kolovoza 2011., zaključen između stranaka kao i zahtjev za isplatu iznosa od 41.631,95 EUR sa zateznim kamatama i naknadom parničnih troškova sa zateznim kamatama.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti pobijanu presudu uz naknadu troška žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud nalazi da pobijana presuda nije pravilna i zakonita.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama koji je sklopljen na temelju čl. 39. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 4/08, 5/08, 8/09, 19/09, 17/10 i 5/11; dalje: Odluka o komunalnom redu iz 2008. godine) te zahtjev za isplatu iznosa od 41.631,95 EUR, koji je tužitelj platio tuženiku na temelju tog ugovora s kamatama. Tužitelj navodi da je Ugovor ništetan, jer je protivan Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima s obzirom na to da je njime utvrđena tužiteljeva obveza plaćanja naknade za postavljanje reklama na nekretnini u privatnom vlasništvu, kao i da je tuženik donio rješenje kojim je odobreno postavljanje reklama tek nakon sklapanja predmetnog ugovora.

7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da nije nadležan za donošenje odluke o zakonitosti Odluke o komunalnom redu iz 2008. godine, budući da je to u nadležnosti Visokog upravnog suda Republike Hrvatske sukladno čl. 25. st. 1. t. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24) čl. 12. st. 3. t. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24), a nije nadležan ni za donošenje odluke o ustavnosti Odluke o komunalnom redu iz 2008. godine. Sud je utvrdio da ne postoji odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske niti Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kojom bi bila utvrđena neustavnost ili nezakonitost tuženikove Odluke o komunalnom redu iz 2008. godine.

8. Osnovano žalitelj navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Po ocjeni ovog suda, zbog pogrešnog pravnog pristupa da prvostupanjski sud nije ovlašten ispitivati i utvrđivati nezakonitost tuženikove Odluke o komunalnom redu iz 2008. godine, pobijana se odluka ne može ispitati.

9. Naime, stranke su zaključile predmetni ugovor na temelju čl. 39. Odluke o komunalnom redu iz 2008. godine, koja je prestala važiti donošenjem nove Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 3/14) pa je Visoki upravni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Usoz-150/2012 od 30. lipnja 2014. obustavio postupak za ocjenu zakonitosti čl. 39. Odluke o komunalnom redu iz 2008. godine, jer je u međuvremenu prestala važiti.

10. Dakle, u vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu, tuženikova Odluka o komunalnom redu iz 2008. godine više nije bila na snazi, a postupak za ocjenu njezine zakonitosti je obustavljen. Međutim, sadržaj Odluke o komunalnom redu iz 2008. godine ima učinke pa tako i na valjanost predmetnog ugovora koji je zaključen na temelju tog općeg akta. Stoga je Odluka o komunalnom redu iz 2008. godine relevantna u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer je bila na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora pa u situaciji kada se opći akt ne može preispitati pred nadležnim Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je bio dužan ispitati njezinu zakonitost, neovisno o tome što više nije na snazi.

11. Naime, i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-2550/2019 od 29. kolovoza 2023., Rev-2169/2019 od 1. ožujka 2023. i Rev-901/2022 od 9. listopada 2022. izrazio je shvaćanje da je sud dužan ispitati zakonitost podzakonskih akata kada upravni akt više nije na snazi, odnosno da se, u slučaju kada nisu ispunjene pretpostavke za postupak ocjene zakonitosti općeg akta, a iz razloga što je navedeni akt već izvan snage, ali očito proizvodi učinke, može isticati pitanje njegove zakonitosti tijekom parničnog postupka gdje se pojavilo pitanje zakonitosti toga akta, te je redovni sud u tom parničnom postupku u takvoj situaciji dužan ispitati njegovu zakonitost.

12. Budući da je u obrazloženju pobijane presude u potpunosti izostala ocjena zakonitosti čl. 39. Odluke o komunalnom redu iz 2008. godine u odnosu odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu, Zakona o lokalnoj i regionalnoj (područnoj) samoupravi i Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, na koje se poziva tužitelj i koje odredbe su bile na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, pobijana presuda nije pravilna i zakonita.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno čl. 369. st. 1. ZPP -a ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka donijeta je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem odnosno ispitat će zakonitost čl. 39. Odluke o komunalnom redu iz 2008. godine, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora i proizvela je pravne učinke, neovisno o tome što je kasnije prestala važiti, te donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu, koju će valjano obrazložiti.

Zagreb, 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas