Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-947/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Maji Praljak, kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalistice Tene Kovačić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 21687994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "RAVNA GORA" SINAC, Sinac, 137 a, OIB: 71371583517, zastupanog po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku iz Zagreba, Radnička cesta 36, i umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Tamari Stanić Sertić, odvjetnici OD Grgić i partneri, radi isplate iznosa od 777,62 eura, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 9. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja LJ, punomoćnice tuženika odvjetničke vježbenice EJ i punomoćnice umješača na strani tuženika odvjetnice Tamare Stanić Sertić, na ročištu za objavu presude, 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO "RAVNA GORA" SINAC, Sinac, 137 a, OIB: 71371583517, da u roku od 15 dana isplati tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 21687994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, iznos od 772,62 eura (sedamsto sedamdeset dva eura i šezdeset dva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 17. veljače 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49%, a od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31%, a od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,5 %, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,0 %, a od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024 po stopi od 7,5%, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 %, a od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15%, a od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15%, a od 1. siječnja 2026. do 30. lipnja 2026. po stopi od 5,15%, a od 1. srpnja 2026. po stopi od 5,40%, odnosno dalje do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 539,81 eura (petsto trideset devet eura i osamdeset jedan cent).

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 13,27 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 8. svibnja 2024. navodi da je 2. veljače 2022. oko 06,35 sati vozač ČJ upravljao osobnim automobilom reg. oznake i broja [registarska oznaka], krećući se kolnikom državne ceste broj 50 iz smjera Rapain Klanac u smjeru Otočac. Dolaskom u mjesto Otočac, na 8. km i 900 m kolnika navedene ceste, iz područja kojim gospodari tuženik, s lijeve strane na kolnik je istrčala divljač (srna) kojom prilikom je na prometnoj traci došlo do udara prednjeg dijela osobnog automobila u tijelo divljači, koja je od siline udarca uginula na mjestu događaja. Ukazuje da je na mjesto događaja izašao, osim djelatnika policije, i predsjednik lovačkog društva tuženika ŽJ koji je preuzeo daljnju brigu o uginuloj divljači, kao i lovac društva tuženika DJ. Prema Središnjoj lovnoj evidenciji mjesto štetnog događaja nalazi se na području županijskog lovišta IX/5 Godača kojim gospodari tuženik kao lovoovlašenik. Navodi da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo na dan štetnog događaja osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilske odgovornosti br. 011805798979 s ugovorenim osiguranjem djelomičnog kaska za slučaj „Sudara sa životinjama“, s ugovorenim trajanjem osiguranja od 23.06.2021. do 23.06.2022. u 07,00 sati. Oštećenjem vozila reg. oznake [registarska oznaka] vlasniku vozila je nastala imovinska šteta u iznosu od 772,62 eura. Navodi da je na temelju podnesenog zahtjeva tužitelj isplatio svom osiguraniku osigurninu u navedenom iznosu, i to 16. veljače 2022., na temelju izvansudske nagodbe sklopljene između tužitelja i osiguranika ČJ **.**.2022. Ističe da se divljač koja nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da divljač čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.) Zbog navedenog za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik kao imatelj te stvari odgovara po načelu objektivne odgovornosti u skladu s odredbama članka 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Tužitelj, na temelju čl. 963. Zakona o obveznim odnosima, potražuje iznos od 772,62 eura uz zakonske zatezne kamate od 17. veljače 2022. do isplate uz naknadu parničnog troška.

1. Tuženik u odgovoru na tužbu od 3. lipnja 2024. osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor isključive odgovornosti, podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj. Ukazuje da je, u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređeno odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20) pa s tim u vezi, ističe se da na dan 2. veljače 2022. tj. u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa posljedično nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Nastavno, tuženik ponavlja kako je Zakon o lovstvu lex specialis te njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Navodi da divljač nije opasna stvar već da se odgovornost tuženika rješava primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti. Ukazuje da je provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako isti npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. te da je mjesto naleta označeno znakom opasnosti „divljač na cesti„. Predlaže da Sud obavijesti društvo Euroherc osiguranje d.d. o parnici kako bi se mogao pridružiti kao umješač na strani tuženika, a sve zbog eventualne regresne odgovornosti prema tuženiku. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2. Na prijedlog tuženika, a sukladno članku 211. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje ZPP) o parnici je obaviješteno Euroherc osiguranje d.d. koji je podneskom od 7. ožujka 2025. dao svoju izjavu o stupanju u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika.

3. Podneskom od 7. ožujka 2025., umješač na strani tuženika, EUROHERC osiguranje d.d., naveo je da je zaključio s Ministarstvom poljoprivrede Republike Hrvatske osiguranje od odgovornosti po polici broj: [broj police] čiji predmet je građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači, a koji osiguranik je i Lovačko društvo „RAVNA GORA“ Sinac, i koja polica pokriva razdoblje i nastanak štetnog događaja. Osporava pasivnu legitimaciju, osnovu tužbenog zahtjeva, odgovornost tuženika za štetu te tijek zakonskih zateznih kamata. Ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u oznaku štete 29-AK-3270/2022 (stranica 6-12, 47-48, 65-66 spisa), potvrdu MUP-a broj: 211-08/22-3/461 od 7. veljače 2022. (stranica 13-14, 18-21, 49-50, 67-68 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (stranica 15, 56 spisa), dopis od 9. ožujka 2022. (stranica 16 spisa), duplikat police osiguranja od automobilske odgovornosti (stranica 22-23, 55 spisa), kartu (stranica 24 spisa), prijavu štete (stranica 25-28, 51-54, 69-72 spisa), nagodbu od 16. veljače 2022. (stranica 29-30, 44-45, 62-63 spisa), presliku prometne dozvole i osobne iskaznice (stranica 38-41, spisa), regresni zahtjev od 15. rujna 2022. (stranica 42, 60 spisa), procjena i obračun totalne štete (stranica 46, 66 spisa), potvrdu o isplati (stranica 61 spisa), fotografije vozila (stranica 77-108 spisa), sudsku praksu (stranica 109-123, 132-141, 208-219 spisa), policu osiguranja broj: [broj police osiguranja] (stranica 151 spisa), dopis Hrvatskih cesta od 31. srpnja 2025. (stranica 162 spisa), ovjerene pisane izjave ŽJ (stranica 164-165 spisa) i DJ (stranica 166-167 spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 18. kolovoza 2025. (stranica 169-170 spisa), ovjerene pisane izjave FJ (stranica 175-176 spisa), ČJ (stranica 177-178 spisa) i JJ (stranica 179-180 spisa), spis MUP-a Klasa: 211-08/22-3/461 (stranica 181-193 spisa), saslušani su svjedoci ČJ (stranica 202-203 spisa), JJ (stranica 203-204 spisa), FJ (stranica 205-206 spisa), izveden je dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke Berislavu Šimunoviću (stranica 229-238, 266-267 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, za iznos od 772,62 eura.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 772,62 eura na ime materijalne štete nastale na vozilu njegovog osiguranika ČJ registarske oznake [registarska oznaka].

7. Među strankama je nesporan nastanak predmetnog štetnog događaja te činjenica da predmetna prometnica na kojoj se dogodio štetni događaj prolazi kroz granice lovišta tuženika.

8. Među strankama je sporna pasivna legitimacija (činjenica da lovište nije ustanovljeno na javnim cestama), osnova i visina tužbenog zahtjeva, odgovornost tuženika te tijek zakonskih zateznih kamata.

9. Na temelju odredbe članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/2018, 32/2019, 32/2020, 127/2024, dalje: ZL) propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

10. Odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije.

11. Uvidom u ovjerene pisane izjave predsjednika tuženika ŽJ i lovca DJ (stranica 164-167 spisa) utvrđeno je da na dan predmetnog štetnog događaja nije provođen lov.

12. Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka Berislava Šimunovića utvrđeno je da vozač ČJ nije upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi.

13. Prema tome, budući da odredbama ZL kao posebnog zakona (lex specialis ) nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu u situaciji kada se nije provodio lov, tada se primjenjuju odredbe ZOO-a, kao općeg zakona (lex generalis) kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, napominje se da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju članka 80. stavka 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., utvrdio da iako ZL ne uređuje u cijelosti slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača.

14. Na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe ZOO-a kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je divljač na cesti opasna stvar. S tim u vezi se napominje da pravno shvaćanje da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar prihvaćeno u sudskoj praksi pa tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004., Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.

15. Odredbom članka 1064. i 1066. st. 1. ZOO-a je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač prema odredbi članka 3. stavka 1. ZL -a dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik).

16. Slijedom navedenog, prigovor promašene pasivne legitimacije smatra se neosnovanim.

17. Iz iskaza svjedoka ČJ utvrđeno je da je tog jutra oko 6,30 sati krenuo na posao kojom prilikom su u autu bili njegova supruga i njegov kolega FJ. Dolaskom na šumoviti dio ceste, u naseljenom mjestu, kod Ličkog Lešća, s lijeve strane, iskočila je srna koja je preskočila metalnu ogradu. Navodi da ju je udario prednjom stranom svog vozila i da je oštetio lijevi blatobran, lijevo svijetlo, masku, branik i dio hladnjaka. Uvjeti na cesti bili su loši, bila je smanjena vidljivost, magla, svitanje. Navodi da je srna preminula i da je pozvao policiju i lovoovlaštenika, Ravna Gora, Sinac, koji upravlja tim lovištem. Navodi da je popravio štetu, a da mu je štetu isplatila Croatia osiguranje d.d., u visini otprilike 6.000,00 do 7.000,00 kn. Utvrđeno je da je na licu mjesta bio g. ŽJ i još jedan gospodin čijeg imena se ne može sjetiti koji su preuzeli predmetnu divljač. Na predmetnoj dionici ceste je ograničenje brzine od 50 km/h s time da je on možda vozio i manje jer je vidljivost bila smanjena, a i uspon je na tom dijelu ceste. Navodi da nije bilo vremena za reakciju za kočenje , a da se nakon udarca zaustavio na desnoj strani ceste možda 2 ili 3 metra i sačekao policiju .

18. Iz iskaza svjedoka JJ utvrđeno je da su tog jutra oko 6,30 redovno putovali na posao u Gospić, njezin suprug ČJ, te kolega FJ. Navodi da je bila smanjena vidljivost, magla, da je taj dio ceste dosta mračan i da je bilo svitanje. Utvrđeno je da je srna dotrčala s lijeve strane, da je samo preskočila preko ograde, maltene da je skočila pred auto, a da se predmetna prometna nezgoda dogodila u nenaseljenom mjestu, nekih stotinjak metara od zadnje kuće u zaseoku Pećine. Budući da se radi o naseljenom mjestu da misli kako je ograničenje brzine od 50 km/h, a da je vozač vozio oko 50 km/h, možda i ispod, jer da, s obzirom na konfiguraciju ceste, nije moguće brže voziti. Navodi da se vozilo zaustavilo 2-3 metra od mjesta udarca u srnu. Na lice mjesta izašli su djelatnici PP Otočac i jedna osoba iz Lovačkog društva. Uvrđeno je da je vozilo popravljeno.

19. Iz iskaza svjedoka FJ utvrđeno je da su tog jutra oko 6,15 sati, krenuli prema Gospiću, da je bio putnik u vozilu zajedno sa gđom ČJ, a da je vozio g. ČJ. Navodi da se predmetni štetni događaj dogodio na usponu kod Ličkog Lešća, na šumovitom dijelu ceste i da se srna samo stvorila ispred auta, kao da je bila u doskoku, s lijeve strane. Navodi da se to dogodilo u zimskim mjesecima, u ranim jutarnjim satima kada je još mrak i da misli da je bila magla. Ograničenje brzine na tom dijelu ceste je 50 km/h, obzirom da se radi o naseljenom mjestu, da je g. ČJ mogao voziti oko 40-50 km/h. Navodi da je bio oštećen prednji dio vozila, branik, svijetlo i hladnjak, da ne zna točan iznos štete, ali zna da je vozilo popravljeno i da je osiguranje podmirilo štetu. Utvrđeno je da su na lice mjesta uz policiju bio i predsjednik Lovačkog društva Ravna Gora, Sinac, g. ŽJ, s time da nije siguran je li još netko bio sa njime.

20. Iskazi svjedoka ČJ, JJ i FJ uzeti su kao istiniti, vjerodostojni i logični jer su u skladu s dokumentacijom u spisu i nisu zainteresirani za ishod spora.

21. Radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nesreće izveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Berislavu Šimunoviću.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Berislava Šimunovića utvrđeno je da je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tužitelja s prednjim dijelom naletjelo na desni bočni dio srne koja je pretrčavala kolnik, dolazeći vozilu s lijeve strane. Iz spisa nije moguće utvrditi gdje se točno nalazilo mjesto naleta, kako po dužini tako niti po širini kolnika. Ukoliko se vozilo osiguranika tužitelja kretalo sredinom svoje desne (južne) prometne trake, tada je do naleta došlo u južnoj prometnoj traci, oko 2,2 m od središnje linije kolnika. Za izračun brzine kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije i u trenutku naleta nema elemenata. S obzirom na opseg i intenzitet nastalih oštećenja na vozilu, može se procijeniti da je ova brzina mogla iznositi iskazanih oko 50 km/h. Kako je u trenutku štetnog događaja bilo svitanje i vidljivost slabija, vozač vozila je srnu koja mu je dolazila bočno, iz tamne pozadine (šume), mogao sigurno ugledati kada mu je ona ušla u domet svjetala vozila. U uvjetima svitanja vozači voze pod kratkim svjetlima, pa je vozač vozila osiguranika tužitelja srnu koja mu je dolazila s lijeve strane mogao sigurno uočiti kada se srna nalazila udaljena oko 3,7 m od mjesta naleta tj. vremenski oko 0,7 s prije naleta. U tom trenutku vozilo osiguranika tužitelja je bilo udaljeno oko 9,7 m od mjesta naleta. Da je vozač u trenutku ulaska srne u njegovo vidno polje i poduzeo radnju intenzivnog kočenja, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do ovog štetnog događaja bi došlo. Naime, on je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od oko 9,7 m, dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio duži i iznosio je oko 22,6 m. Na raspoloživom putu od oko 9,7 m vozač vozila osiguranika tužitelja bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, i time bi izbjegao ovaj štetni događaj, da se kretao brzinom manjom od 28,4 km/h. Iz spisa nije moguće utvrditi da li je u trenutku štetnog događaja mjesto ove prometne nezgode (u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja), bilo pokriveno prometnim znakom "Divljač na cesti". Prema zapisniku o očevidu na dijelu kolnika na kojem je došlo do predmetnog štetnog događaja brzina kretanja vozilima je bila ograničena na 50 km/h. U predmetnom štetnom događaju na vozilu osiguranika tužitelja nastala je totalna šteta, koja svedena na dan isplate štete (16. veljače 2022.) iznosi oko 1.153,67 eura.

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića jer je izrađen stručno i u skladu s pravilima struke, a vještak je na ročištu održanom 9. lipnja 2026. stručnim i argumentiranim razlozima uspješno otklonio sve primjedbe na njegov nalaz i mišljenje. Naime, tuženik i umješač na strani tuženika su u podnescima od 7. travnja 2026. (stranica 245-247 spisa) i 21. travnja 2026. (stranica 248-252 spisa) istaknuli prigovore koje je vještak otklonio navodeći da je ograničenje brzine u naseljenom mjestu 50 km/h ukoliko prometnim znakom nije drugačije označeno. U normalnim uvjetima prilagođena brzina kretanja vozila u naselju ukoliko je postavljen znak opasnosti "divljač na cesti" bila bi dozvoljena brzina kretanja. Nedozvoljena brzina na predmetnoj prometnici bila bi brzina koja je veća od granične, u ovom slučaju veća od 50 km/h. Da se vozač kretao brzinom većom od ograničenja prilikom naleta na srnu bilo bi za očekivati da na istom nastanu strukturna oštećenja (poprečni nosač prednjeg branika), a do kojeg oštećenja nije došlo. Ne mogu isključiti mogućnost da su utvrđena oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja nastala drugačije, na drugom mjestu i na drugačiji način od opisanog u tužbi. U policijskoj potvrdi nisu opisani tragovi vezani za predmetni štetni događaj. Kako je srna ušla u vidno polje vozača oko 0,7 sekundi prije naleta, a toliko iznosi reakcija prosječnog vozača na opasnost, stoga proizlazi da nije bilo tehničke mogućnosti da je vozilo kočilo prije naleta. Kako vozač vozila nije imao mogućnost kočenja prije naleta, tako brzina kretanja vozila prije naleta nije mogla biti značajnije veća od naleta. S obzirom, kako se radilo o svitanju, u trenutku štetnog događaja, tj. nautički sumrak, prosječan vozač pod takvim okolnostima vozi pod upaljenim kratkim svjetlima. Da je vozač vozio i s dugim svjetlima, tada bi srnu koja mu dolazi s njegove lijeve strane uočio oko 4,2 metra prije nego što je došlo do naleta srne, odnosno vremenski oko 0,8 sekundi prije naleta. Kako i ovo vrijeme ulazi u vrijeme reakcije i prihvata kočionog sustava vozila, proizlazi da ni u ovom slučaju tužitelj nije imao mogućnosti izbjeći nalet na srnu. S obzirom na utvrđenu visinu nastale štete na vozilu osiguranika tužitelja, smatra da je ista realna.

23. Prema odredbama članka 1045. stavka 3. i članka 1063. ZOO -a, odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu uzročnosti (kauzaliteta), a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a je na tuženiku (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2226/2023-2 od 10. listopada 2024., Pž-2017/2023-3 od 28. rujna 2023., Pž-2075/2022-2 od 25. kolovoza 2023., Pž-5325/2022-4 od 22. studenoga 2023., Pž-3159/2023-2 od 30. siječnja 2024.).

24. Budući da je odgovornost lovoovlaštenika za štetu objektivna, tuženik je bio dužan dokazati da u konkretnom slučaju postoji koji od ekskulpacijskih razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO -a. Odredbom članka 1067. stavka 1. ZOO-a je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Odredbom članka 1067. stavka 2. ZOO-a je propisao da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. stavak 3. ZOO). Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (članak 1067. stavak 4. ZOO). Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom (članak 1067. stavak 5. ZOO).

25. Međutim, tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da postoji koji od ekskulpacijskih razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a zbog čega postoji odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika za štetu.

26. Na temelju članka 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

27. Ocjenjujući provedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi.

28. Odredbom članka 219. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

29. Slijedom svega navedenog, budući da šteta naletom vozila na divljač nije nastala kao posljedica provođenja lova niti proizlazi da bi šteta nastala kao posljedica propusta vozača osiguranog vozila prilagoditi brzinu kretanja stanju i uvjetima na cesti, na temelju članka 963. st. 1. u skladu s člankom 1064. i 1066. st. 1. ZOO-a, tužbeni zahtjev prihvaćen je za iznos od 777,62 eura i odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

30. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to da je 16. veljače 2022. tužitelj nesporno isplatio iznos od 5.859,00 kuna (stranica 43 spisa) svom osiguraniku, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon obavljene uplate do isplate, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO -a, za ostale odnose. Visina iznosa glavnice od 777,62 eura (5.859,00 kuna) utvrđeno je prema potvrdi o uplati osiguraniku tužitelja (stranica 43 spisa) (iako je prema nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno da je iznos štete na predmetnom vozilu 1.153,67 eura, tužbeni zahtjev je prihvaćen u iznosu kako je to zatraženo u tužbi).

31. Odluka o troškovima donesena je na temelju odredbe članka 154. st. 5, a u svezi s člankom 155. ZPP, te budući da je tuženik izgubio u parnici dužan je nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u cijelosti pri čemu su uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice.

32. Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka, a koji se sastoji od troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura (čl. 1. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18, dalje: ZSP) u svezi s Tar. br. 1. st 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/19. i 92/21, dalje: Uredba))(prema evidenciji iz eSpisa tužitelj je uplatio 7. svibnja 2024. iznos od 13,27 eura pa mu je kao takav i priznat) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura (čl. 1. st. 1. ZSP u vezi s Tar. br. 2. st. 1. Uredbe ), ukupno 39,81 eura. Priznat mu je i trošak predujma za prometno vještačenje i pristupa vještaka u iznosu od 500,00 eura čime ukupni troškovi tužitelja iznose 539,81 eura te je odlučeno kao u točci II. izreke.

33. Tužitelju je odbijen za iznos od 13,27 eura na ime sudske pristojbe na tužbu budući da je uplatio iznos od 13,27 eura (polovica iznosa pristojbe prilikom podnošenja tužbe) pa mu je u tom iznosu i priznat trošak, ali ne i preko tog iznosa pa je donesena odluka kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu, 22. srpnja 2026.

SUDAC:

Maja Praljak

Prijedlog odluke izradila

viša sudska savjetnica-specijalistica:

Tena Kovačić

PUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude s tim da žalba protiv presude u sporu male vrijednosti ne odgađa ovrhu (čl. 467 a ZPP -a). Žalba se podnosi ovom sudu, pisano, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i (čl. 467. st. 1. ZPP-a).