REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2214/2022-120

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Sanji Krovinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Sandri Pavičić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 22. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 4.667,32 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.02.2012. do 31.07.2015. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu nadoknadi troškove prethodnog postupka u iznosu od 200,00 EUR, te daljnje troškove ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama počev od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, tužitelju FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi i prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.500,00 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22. srpnja 2026. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 13.11.2009.g. tužitelj je stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Zagrebu kao vozač motocikla reg. oznake [registarska oznaka].

2. Do nezgode je došlo zbog oduzimanja prednosti motociklu, vozača SV koji je upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka]. Tužitelj, uslijed iznijetog nalijeće na osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] uslijed čega je zadobio teške tjelesne ozljede.

3. U trenutku nezgode osobni automobil [registarska oznaka] bio je osiguran kod tuženika policom osiguranja br. [broj police osiguranja].

4. Zbog ozljeda koje je zadobio iz štete koja je nastala u ovoj prometnoj nezgodi tužitelj potražuje naknadu kako slijedi:

5. Neimovinska šteta

6. za pretrpljene fizičke boli 8.000,00 kn

7. za pretrpljeni strah 7.000,00 kn

8. za duševne boli zbog smanjene životne i radne aktivnosti 8.000,00 kn

9. Imovinska šteta

10. tuđa pomoć i njega 800,00 kn

11. troškovi liječenja 1.007,80 kn

12. izgubljena zarada 5.334,64 kn

13. uništene stvari 2.500,00 kn

14. što sveukupno iznosi 32.642,44 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.02.2012.g. do isplate.

15. Tužitelj je pisanim zahtjevom od 21.02.2012.g. pozvao tužitelja da mu naknadi neimovinsku i imovinsku štetu te smatra da mu pripada i pravo na troškove zastupanja za podneseni zahtjev za naknadom štete pred tuženikom od 21.02.2012.g. u iznosu od 1.000,00 kn uvećan za 25% PDV-a 230,00 kn ili sveukupno 1.230,00 kn.

16. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, obzirom na promjenu valute, tužitelj je specificirao zahtjev tako da u konačnici potražuje 4.667,32 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.2.2012.g. do isplate.

17. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu da je dana 13.11.2009.g. došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovalo vozilo reg oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti.

18. Tuženik osporava isključivu odgovornost svog osiguranika za predmetni štetni događaj.

19. Iz dokumentacije koja prileži spisu razvidno je da se tužitelj kretao prekomjernom brzinom te da je bio pod utjecajem alkohola, a što je od utjecaja za nastanak štetnog događaja.

20. Osporava potraživanje tužitelja s osnova troškova liječenja u iznosu od 375,00kn obzirom isti nisu u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

21. Čini nespornim trošak ortopedskog pomagala u iznosu od 632,80 kn.

22. Osporava se potraživanje tužitelja s osnova uništenih stvari jer ne prileže dokazi koje su stvari tužitelju oštećene, koliko su iste koštale itd.

23. Predlaže se obvezati tužitelja na dostavu izvješća o bolovanju i potvrde poslodavca o plaći za razdoblje 6 mjeseci prije štetnog događaja.

24. Osporava se osnov i visina tužbenog zahtjeva te utuženi tijek kamata.

25. Svojom presudom pod brojem Pn-1060/12 od 22.11.2021.g. sud je odbio tužitelja sa postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti.

26. Na presudu tužitelj je uložio žalbu.

27. Županijski sud u Dubrovniku ukinuo je prvostupanjsku presudu svojim rješenjem Gž-384/22 od 15.6.2022. uz obrazloženje da je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da je uzrok prometne nesreće brzina kojom se kretao vozač skutera jer je to bila protupravna štetna radnja osiguranika tuženika. Utvrđena brzina kretanja vozača skutera makar bila neprimijenjena i protivna propisima, sama za sebe ne bi dovela do nesreće da se osiguranik tuženika pridržavao odredbi čl. 43. i 57. st. 2. ZSPC. Drugo je pitanje da li je vozač skutera upravljajući brzinom većom od dopuštene doprinio nastanku štete u kojem opsegu, a što u nastavku postupka prilikom odlučivanja treba utvrditi prvostupanjski sud jer o tome ovisi visina zatražene imovinske i neimovinske štete.

28. Sud je u ponovljenom dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, analizirani su iskazi svjedoka MV, VV i tužitelja, analizirano je prvotno prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Goran Husinec, vještak je dao svoje dopunsko pismeno očitovanje po prigovoru tužitelja, provedeno je novo vještačenje po vještaku dipl.ing. Goran Husinec i vještak se dopunski očitovao.

29. Tužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan.

30. Među strankama nesporna je pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, sporna je isključiva odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj, osnov, visina tužbenog zahtjeva i utuženi tijek kamata.

31. Na sporne okolnosti sud je prvenstveno saslušavao svjedoke i tužitelja.

32. Svjedok MV iskazao je da je vozač taksija te je dana štetnog događaja vozio iz smjera Draškovićeve ulice Šoštarićevom ulicom prema Ribnjaku s namjerom da skrene na taksi stajalište na Langovom trgu. Iz smjera Ribnjaka uočio je kako dolazi tramvaj, ali je procijenio da ima dovoljno vremena za skretanje, bio je malo opušteniji obzirom na činjenicu da iz tog smjera ne može doći ni jedno drugo vozilo osim tramvaja i taksija. Tužitelj je dolazio na motociklu a bio je ispred tramvaja te ga ja nije odmah uočio do trenutka kada je počeo skretati, a u tom trenutku je on naglo zakočio nekih pet metara ispred njega, i to na tramvajskoj pruzi. Budući da je bilo malo sklisko na kolniku, a on se nalazio na tramvajskoj pruzi čije su pločice također skliske, on je u naglom kočenju pao sa motocikla. U slučaju da nije zakočio udario bi u prednji kraj vozila. Motociklista je uočio dok je bio u kretanju praktički sekundu prije kočenja, ali mu se čini da je vozio malo brže. Doba dana kada se to zbilo bilo je deset ili jedanaest sati ujutro. Kada su mu se predočene fotografije mjesta štetnog događaja istakao je da se nalazio iza prvog pješačkog prijelaza u Šoštarićevoj ul. iz smjera Draškovićeve na iscrtkanoj liniji za skretanje prema Langovom trgu, a tužitelja je uočio 5-6 metara poviše na tramvajskoj pruzi te je on pao na drugom pješačkom prijelazu na toj ulici. uočio je tužitelja nekih 2-3 m prije mjesta pada, a u trenutku uočavanja njegova je ocjena bila da je namjera tužitelja bila produžiti ravno, prema brzini i smjeru kretanja.

33. U komunikaciji sa tužiteljem učinilo mu se da je bio malo alkoholiziran obzirom na ponašanje i način izražavanja. Koliko se sjeća tužitelj je imao kacigu na glavi.tužitelja Protiv njega je mene vođen prekršajni postupak te je proglašen krivim u I-stupanjskom postupku ali je podnio žalbu te navedena presuda nije pravomoćna.

34. Svjedok VV iskazao je da se ne može sjetiti kako je došlo do sudara između osobnog vozila i motocikla. Zna da je vozač motocikla pao s motocikla blizu njega na pješačkom prijelazu koji se nalazi na strani prema Langovom trgu, ali ne može se sjetiti kako je došlo do sudara i smjera kretanja tih vozila. Prišao je u pomoć vozaču motocikla te je to ono čega se najviše sjeća.

35. Tužitelj je iskazao da se predmetnog dana kretao iz pravca sjevera ulicom Medveščak prema Langovom trgu te je imao namjeru skrenuti na benzinsku pumpu. Kada je već došao do mjesta za skretanje i napravio blagi luk shvatio je da ga taksi vozilo koje je dolazilo iz suprotnog smjera te skretalo na Langov trg u lijevo, nije vidjelo. U panici od iznenađenja naglo je zakočio te je motocikl proklizao. Ne može se sjetiti ali misli da je došlo i do kontakta sa vozilom. U tom trenutku kretao se vrlo malom brzinom, te je prilikom kočenja pao s motocikla na desno rame, a motocikl je pao na njega. Udario je glavom te je ozlijedio desno koljeno. Smatra da je taksi vozilo njemu oduzelo prednost te da ga vozač prilikom skretanja nije vidio već je samo skrenuo u lijevo. Tom prilikom imao je kacigu na glavi. Naveo je kako sam prije tog događaja bio na gablecu te se sjeća da je sam popio pivu. Misli da je bilo oko pola litre pive jedan ili dva sata prije sudara. Prilikom pada uništena je pernata jakna, hlače, kaciga i sat koji sam imao na ruci. Radi se o satu vrste Sictor kojemu je staklo napuklo te ne radi, a navodi da se ne može popraviti. Jakna koju je imao je bila marke Nordland te misli da sam je kupio otprilike dvije godine prije. Radi se o kvalitetnoj jakni koju sam platio oko 1.500,00 kn. Također je oštećena kaciga koja je koštala oko 1.500,00 kn. Ne zna koliko je stara kaciga, ali više ne može koristiti jer su na njoj popucale kopče koje drže vizir. Kacigu je kupio zajedno sa vespom. Sat koji je uništen tom prilikom platio sam oko 2.000,00 kn, ali ne može se sjetiti koliko je točno star. Tom prilikom kretao se po desnoj prometnoj traci kojom ide i tramvajska pruga, ali nije se kretao po pruzi jer na tom dijelu motor prokliže. Kretao se između dvije tramvajske tračnice. Misli da sam se kretao brzinom manjom od 7 km. Nije mogao točno reći da li je došlo do kontakta sa taksi vozilom ali je moguće da je prilikom proklizavanja motocikla pri padu on otklizao do gume taksi vozila, ali to nije siguran. Motocikl je otklizao nekih 3-5 metara. Tužitelj je pokazao na skici da se u trenutku pada sa motocikla nalazio u blagom luku u skretanju na Langov trg, a motocikl je nakon toga otklizao na sredinu pješačkog prijelaza. Taksi vozilo je dolazilo iz suprotnog smjera, brzinom nekih 15-20 km te je skretao na Langov trg, a u fazi skretanja je već počeo kočiti. Pri tome nije dao znak pokazivačem za skretanje. Nisam pratio kretanje tih vozila iz suprotnog smjera jer jea imao prednost. U to vrijeme bilo je suho, nije padala kiša. Nakon štetnog događaja dobio je longetu za nogu te je išao na fizikalnu terapiju, ukupno je na bolovanju bio 3 mjeseca, za to vrijeme mu je pomoć pružala supruga, radi se o vremenu kada je išao na fizikalnu terapiju i nosio longetu, te ga je ona uglavnom vozila gdje je trebalo.

36. Analizirajući iskaz MV, osiguranika tuženika utvrđeno je da je na dan štetnog događaja vozio u smjeru Draškovićeve ulice, Šoštarićevom, prema Ribnjaku u namjeri da skrene na taxi stajalište na Langovom trgu. Iako je uočio tramvaj kako dolazi iz suprotnog smjera procijenio je da može sigurno skrenuti u lijevo, obzirom ni jedno drugo vozilo ne smije u raskrižju, osim tramvaja u taxija, voziti ravno, uočio je i motocikl ispred tramvaja, kada je počeo skretati, ali je u tom trenutku motociklist zakočio negdje pet metara ispred osiguranika tuženika na tramvajskoj pruzi te je proklizao u kočenju i pao s motocikla. U slučaju da nije kočio sigurno bi udario u prednji dio njegova vozila. Napomenuo je da je vozilo tužitelja vidio 2-3 m prije pada, a prema načinu kretanja motocikla i brzini procijenio je da je namjera motociklista bila produžiti ravno. Iskazao je da je u komunikaciji s motocikistom mu se učinilo da je bio alkoholiziran obzirom na način izražavanja.

37. Analizirajući iskaz tužitelja utvrđeno je da se on kretao ulicom Medveščak prema Langovom trgu te da mu je namjera bila skrenuti na benzinsku pumpu te kada je došao do mjesta skretanja napravio je blagi luk te shvatio da ga vozilo koje je dolazilo iz suprotnog smjera i skretalo na Langov trg nije uočilo, te je u panici naglo zakočio, motocikl je proklizao te je on pao, i prema njegovom sjećanju došlo je do kontakta između njegovog motocikla i vozila. Iskazao je da je tog dana neto prije događaja bio na doručku i popio je jednu pivu.

38. Saslušan je i svjedok, očevidac događaja, ŽV, koji se nije mogao sjetiti kako je došlo do sudara između vozila i motocikla, međutim naveo je da je vozač motocikla pao s motocikla blizu njega na pješačkom prijelazu. On je prišao pomoći vozaču motocikla i to je bilo sve po njegovom sjećanju.

39. Nakon provedenih saslušanja, provedeno je prvo vještačenje na okolnost nastanka štetnog događaja po vještaku dipl. ing. Goran Husinec.

40. Na nalaz i mišljenje vještaka punomoćnik tuženika nije imao primjedbi, a nalazu je prigovarao punomoćnik tužitelja.

41. U svom prigovoru istakao je da je u svom nalazu vještak naveo da se tragovi struganja na bok oborenog skutera protežu u dužini od 10.06 m kao što je navedeno u Zapisniku o očevidu. No, iz skice lica događaja, kao i iz fotografija mjesta nezgode ne postoje tragovi struganja skutera u dužini 10.06 m, nego trag struganja u dužini od 0.6 m, što pokazuju fotografije očevida iz čega proizlazi da vještak nije cijenio svu dokumentaciju policijskog očevida, te pogrešno izračunao brzinu kretanja skutera, koja nije mogla, obzirom na tragove struganja biti veća od 20 km/h.

42. Radi navedenog predlaže se pozvati vještaka na pisanu dopunu mišljenja te da objasni gdje je, osim u Zapisniku o očevidu, našao podatak o tragovima struganja skutera u dužini od 10,06 m, te na temelju tragova struganja iz skice tih fotografija prometne nezgode izvede zaključak o brzini kretanja skutera i drugim parametrima nezgode.

43. Po prigovoru tuženika sud je pozvao vještaka na pismeno očitovanje.

44. Prometni vještak je u svom pismenom obrazloženju mišljenja naveo da u zoni mjesta nesreće, policija je dokumentirala tragove struganja na bok oborenog skutera kao i lučne tragove rasutog fluida u vidu kapljica. Tragovi su se prostirali na dužini od 10,6 m. Iz navedene skice vidljivo je da je skuter pao na mjestu označenom br. 1. te je klizao do mjesta presijecanja smjerova kretanja dvaju vozila. Potpuno je netočan i nelogičan navod tužitelja da je trag struganja iznosio 0,6 m, jer bi po tome skuter bio zaustavljen prije mjesta sudara, a kretao bi se nerealno malom brzinom koja bi iznosila ispod 5 km/h odnosno sporije od ljudskog hoda. To što je skuter klizao ne mora nužno značiti da je ostavljao vidljiv trag na fotografijama foto dokumentacije. U policijskom zapisniku koji je službeni dokument je utvrđen trag od 10.6 m te on odgovara udaljenosti od početka traga do mjesta sudara, a sve prema skici. Vještak je u cijelosti ostao pri svom nalazu i mišljenju.

45. U svojoj dopuni nalaza vještak je utvrdio oštećenja na vozilu skutera i to po desnom bočnom dijelu: bočne oplate, lonca ispušnog sustava, prednje maske, ručice upravljača, vanjskog bočnog ogledala.

46. Na vozilu osiguranika tuženika nisu ustanovljena nikakva oštećenja.

47. Obzirom na ukidnu odluku ŽS u Dubrovniku, sud je ponovno proveo novo prometno vještačenje po vještaku dipl.ing. Goranu Husinecu uz očevid na licu mjesta.

48. Na očevidu na licu mjesta tužitelj je prigovarao policijskom zapisniku te naveo da tragovi struganja nisu mogli iznositi 10,6 m, kako je to navedeno u zapisniku, nego su mogli iznositi 1,6 m jer tužitelj navodi da se kretao 5-7 km/h.

49. Nakon očevida vještak je izradio svoj nalaz i mišljenje.

50. VW se kretao u lijevom kolničkom traku i u raskrižju je skretao lijevo prema benzinskoj postaji.

51. Prometni trak u kojem se kretao je dozvoljavao takvo kretanje.

52. Automobilu se u susret kretao skuter u prometom traku za desno koji je na sredini imao tračnice a između tračnica su se nalazili betonski elementi imitirajuću sitnu kamenu kocku. Oni su po svojstvima trenja skliskiji od asfaltnog gazećeg zastora a kako je bilo vjerojatno hladno, 11 mjesec, za skuter su bili vrlo skliski.

To je bio prometni trak koji je u daljem, zbog tramvaja imao nastavak ravno, ali je za ostala vozila bila istaknuta obaveza desnog skretanja u raskrižju.

53. Vozač skutera je ispred raskrižja reagirao naglim kočenjem, kada se kretao brzinom od najviše 25 km/h, uslijed čega mu se nakratko blokirao prednji kotač, potom se izvio pa je vozač izgubio ravnotežu i pao na tlo.

54. Mjesto pada se nalazi na onom mjestu na kojem je dokumentiran prvi trag struganja na kolniku.

55. VW je iskazano lijevo skretao i vozač je vidio kako skuter pada na tlo. Po njegovoj procjeni da nije pao, udario bi u VW.

56. Vozač VW je lijevo skretao na dijelu kolnika na kojem je to bilo dozvoljeno.

57. Vozač skutera se kretao u desnom kolničkom traku koji je bio namijenjen za desno skretanje. Vozač tvrdi da je namjeravao skrenuti desno.

58. Analiza je pokazala da se on ispred raskrižja u kojem je bio obavezan desno skrenuti kretao brzinom koja mu je omogućila smanjivanje brzine na realno sigurnu za desno skretanje.

59. Ako je imao namjeru desno skrenuti, sukladno poštivanju prometne signalizacije, smjer kretanja VW za njega nije bio ugrožavajući tj vozač VW svojim kretanjem nije presjekao njegov put i načinio opasnu situaciju. To posljedično znači i da on nije bi bio prinuđen naglo reagirati. Vozač skutera mogao je sa brzinom od do 25 km/h usporiti i skrenuti u parking benzinske pumpe.

60. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik nije imao prigovora, dok je nalazu i mišljenju prigovarao tužitelj.

61. Iz nalaza i mišljenja vještaka je vidljivo kako se tužitelj kretao dopuštenom brzinom, koja mu je u normalnim okolnostima omogućavala sigurno skretanje u desno, pa je stoga tužitelj dokazao kako na njegovoj strani ne postoji bilo kakav doprinos nastanku štete, a što je tužitelj tvrdio tijekom cijelog ovog postupka, jer je na očevidu vještak mjerenjem nedvojbeno utvrdio kako je u zapisniku o očevidu pogrešno unesena dužina tragova struganja mopeda kojim je upravljao tužitelj.

62. No, tužitelj prigovara nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojem vještak navodi kako smjer kretanja osiguranika tuženika nije bio ugrožavajući za tužitelja odnosno da osiguranik tuženika nije presjekao put kretanja tužitelja i načinio opasnu situaciju (???), jer je sam osiguranik tuženika izjavio kako tužitelja nije odmah uočio kada je počeo skretati, dakle, osiguranik tuženika nesporno nije stao i propustio vozilo tužitelja, čime je tužitelja doveo u opasnost, uslijed koje opasnosti je tužitelj u skladu s instiktivnom reakcijom prosječnog vozača naglo zakočio, prilikom čega mu se blokirao prednji kotač i tužiteljev skuter je proklizao, a tužitelj je izgubio ravnotežu i pao na tlo.

63. Naime, sam vještak u točki 6.2. na stranici 5. svojeg nalaza i mišljenja navodi „cijenim da je vozač skutera realno i pravodobno percipirao opasnu situaciju i da je njegovo reagiranje bilo svrsishodno“, no u zaključku tog nalaza, suprotno svim provedenim dokazima, a ponajprije iskazu samog osiguranika tuženika i tužitelja, te suprotno utvrđenjima iz rješenja Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-384/2022-2 od 15. lipnja 2022. godine, vještak zaključuje kako osiguranik tuženika nije načinio opasnu situaciju (???).

64. Ovakav zaključak vještaka u suprotnosti je s cjelokupno provedenim dokaznim postupkom, ali i činjenicom da je, u situaciji kada vozilo koje dolazi iz suprotnog smjera i namjerava skrenuti, i to bez zaustavljanja, odnosno propuštanja vozila koje ima prednost kretanja, instiktivna reakcija svakog prosječnog vozača naglo kočenje, a radi izbjegavanja potencijalnog sudara, pa je u takvoj situaciji tužitelj instinktivno reagirao i to reakcijom svakog prosječnog vozača na opasnost koja mu je prijetila uslijed načina vožnje osiguranika tuženika.

65. Da je tome tako potvrđuje i iskaz osiguranika tuženika, SV, na ročištu održanom dana 5. travnja 2017., u kojem isti navodi:

66. „Tužitelj je dolazio na motociklu, a bio je ispred tramvaja te ga ja nisam odmah uočio do trenutka kada sam počeo skretati, a u tom trenutku je on naglo zakočio...u slučaju da nije zakočio siguran sam da bi udario u prednji kraj mog vozila. Ja sam motociklista uočio dok je bio u kretanju, praktički sekundu prije kočenja.... “.

67. Dakle, sam osiguranik tuženika je jasno i nedvojbeno priznao da je već počeo skretati u lijevo, kada je uočio tužitelja i sam osiguranik tuženika, kao prosječan vozač smatra, kako bi tužitelj, u slučaju da nije zakočio, udario u prednji kraj njegovog vozila, stoga i iskaz osiguranika tuženika potvrđuje kako je tužiteljeva reakcija kočenja bila opravdana.

68. Nadalje, vještak u svojem nalazu navodi „cijenim da je vozač skutera realno i pravodobno percipirao opasnu situaciju i da je njegovo reagiranje bilo svrsishodno“, no iz nekog samo njemu znanog razloga, ali i suprotno prisilnim propisima, vještak dalje u nalazu kontradiktorno navodi da tužitelj „nije bio prinuđen naglo reagirati, jer je mogao usporiti i skrenuti desno bez da siječe put Taxi vozilu“, a isto tako u svom zaključku, suprotno navodima samog osiguranika tuženika, navodi kako „smjer kretanja VW za tužitelja nije bio ugrožavajuć tj vozač VW svojim kretanjem nije presjekao njegov put i načinio opasnu situaciju“.

69. Ovdje tužitelj upire na činjenicu kako je iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka nesporno utvrđeno da je osiguranik tuženika postupio suprotno odredbi čl. 43. ZOSPC-a i navedeno postupanje istog predstavlja opasnu situaciju u kojoj je reakcija svakog prosječnog vozača naglo kočenje i izbjegavanje potencijalnog sudara.

70. Je li tužitelj u normalnim okolnostima vozeći brzinom od do 25 km/h, bez nailaska osiguranika tuženika, po izračunima vještaka mogao samo usporiti i skrenuti u desno, ovdje je od značaja samo u svezi činjenice da tužitelj svojom brzinom nije doprinio nastanku štetnog događaja, a tužitelj je upravo uslijed postupanja osiguranika tuženika - nezaustavljanje i nepropuštanje vozila tužitelja, uočio opasnost i instiktivno reagirao kočenjem.

71. Stoga je za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika jer se nije zaustavio i propustio vozilo tužitelja, obzirom da ga prema njegovim izjavama uopće nije uočio.

72. Slijedom svega naprijed navedenog tužitelj predlaže da se vještak očituje na prigovore tužitelja, a posebno da odgovori na pitanje „Koja je instinktivna reakcija prosječnog vozača prilikom uočavanja potencijalno nadolazeće opasnosti i je li reakcija tužitelja bila u skladu s reakcijom prosječnog vozača?“.

73. Po prigovoru tužitelja sud je pozvao vještaka da se dopunski očituje po prigovoru tužitelja.

74. Vještak je iskazao da u predmetnom slučaju tužitelj navodi kako je njegova namjera bila skrenuti desno pod kutom većim od 90 stupnjeva na benzinsku pumpu. Ako je tužitelj stvarno mislio skrenuti desno u benzinsku pumpu morao je usporiti svojim motociklom skoro do zaustavljanja, odnosno do brzine kretanja pješaka zbog vrlo oštrog i skliskog skretanja zbog tramvajske pruge te u tom slučaju osobno vozilo koje je skrenulo lijevo ga nije ugrozilo, jer to vozilo pri skretanju ne zalazi u traku kojom se kreće motociklist, odnosno vozilo ne bi smjelo sjeći prometnu traku i ulaziti u prometnu traku kojom se kreće motociklist. Osobno vozilo je grubo oduzelo prednost motociklistu samo ako je motociklista nastavljao ravno. Međutim, kako je motociklista izjavio da je skretao desno, on tehnički nije imao razloga za panično kočenje jer vozač automobila da bi skrenuo lijevo ne treba i ne smije sjeći put kretanja motociklu koji se gotovo polukružno okreće prema benzinskoj pumpi. Nije izmijenio svoj pisani nalaz nego je samo naveo da je motociklista mogao skrenuti ako je skretao blago desno i ako je sjekao put kojim se kretao osiguranik. Ako je tužitelj skretao na benzinsku pumpu sa gotovo polukružnim okretanjem, onda nije trebao izlaziti iz svoje prometne trake i njegov smjer kretanja nije se sjekao sa smjerom kretanja osiguranika tuženika. Naime, u svom prvobitnom nalazu pretpostavio je da je tužitelj namjeravao ići ravno te zadržavao smjer kretanja, onda bi njegova dinamika pada imala smisla jer bi u tom slučaju osiguranik njemu grubo oduzeo prednost, pa bi on imao razloga za kočenje. Ako je tužitelj, što on tvrdi, skretao desno, onda je trebao usporiti na vrlo malu brzinu jer inače nikako nije mogao skrenuti desno prema objektu benzinske pumpe. Vozač skutera se kretao dopuštenom brzinom do 50 km na sat. Tužiteljeva reakcija nije bila u skladu sa reakcijom prosječnog vozača jer je, ako je skretao desno, bez razloga panično kočio. Ali moramo znati da je tužitelj starija osoba od oko 68 godina te da ne mora biti prosječan vozač, nego samo vozač koji zadovoljava uvjete za posjedovanje vozačke dozvole. Ako je tužitelj u vrijeme nezgode imao 55 godina, onda njegova reakcija nije bila sukladna prosječnom vozaču za njegove godine, nego je bez razloga panično reagirao. Reakcija prosječnog vozača nije panično kočenje pri maloj brzini ako on zna da namjerava skrenuti desno i da se njegov smjer kretanja neće sjeći sa smjerom kretanja tužitelja. Tužitelj je mogao pretpostaviti da osiguranik tuženika neće ulaziti u njegovu voznu traku. Ako je pretpostavio da će osiguranik tuženika ući u njegovu voznu traku, mogao je unaprijed početi lagano kočiti jer je vidio osobni automobil te nije morao panično kočiti. Na pitanje pun. tužitelja temeljem čega je tužitelj mogao zaključiti da osiguranik tuženika neće skrenuti u njegovu prometnu traku, vještak je odgovorio da je tužitelj morao znati da se vozila kreću po lijevoj prometnoj traci i da osiguranik tuženika nema razloga kršiti prometna pravila i prelaziti na njegovu prometnu traku, pa tako nije imao razloga unaprijed sumnjati da će osiguranik tuženika protupravno postupati jer osiguranik tuženika ni na jedan način nije pokazao namjeru da protupravno postupa i da ugrozi tužitelja, a sve pod pretpostavkom da je tužitelj upalio desno smjerokaz i da se namjeravao polukružno okrenuti u benzinsku postaju. Vozač koji skreće u lijevo mora propustiti vozila koja zadržavaju pravac kretanja ravno, a to u ovom slučaju bi bila vozila javnog gradskog prijevoza i taksi vozila. Kako motocikl po iskazu tužitelja nije zadržavao pravac kretanja ravno, nego je skretao desno, vozač vozila osiguranika tuženika ga nije trebao propustiti jer ga nije imao niti gdje propustiti kad se svako vozilo kretalo svojom voznom trakom i njihovi putevi se nisu sjekli.

75. Analizirajući novi nalaz i mišljenje vještaka proizlazi da se osiguranik tuženika vozio u lijevom kolničkom traku i u raskrižju je skretao u lijevo prema benzinskoj postaji, a prometni trak u kojem se kretao dozvoljavao je takvo kretanje. Automobilu je u susret dolazio skuter u prometnom traku za desno koji je po sredini imao tračnice, a između tračnica betonske elemente, imitirajući sitnu kamenu kocku. Oni su po svojstvima trenja skliskiji od asfaltnog gazećeg zastora, a obzirom je bilo vjerojatno hladno, 11. mjesec, za skuter su bili vrlo skliski. Vozač skutera je ispred raskrižja reagirao naglim kočenjem kada se kretao brzinom od 25 km/h uslijed čega se nakratko blokirao prednji kotač, potom se izbio pa je vozač izgubio ravnotežu i pao na tlo. Mjesto pada se nalazi na onom mjestu na kojem je dokumentiran prvi trag struganja na kolniku. Osiguranik tuženika koji je skretao u lijevo vidio je kako skuter pada, a po njegovoj procjeni da skuter nije pao, udario bi u njegovo vozilo koje je skretalo na dijelu kolnika na kojem je to bilo dozvoljeno. Vozač skutera se kretao desnom trakom namijenjenom za desno skretanje i vozač skutera je iskazao da je namjeravao skrenuti desno. Analiza je pokazala da se on ispred raskrižja u kojem je bio obvezan skrenuti desno kretao brzinom koja mu je omogućavala smanjivanje brzine na realno sigurnu za desno skretanje. Ako je imao namjeru skrenuti desno, poštujući prometnu signalizaciju, smjer kretanja osiguranika tuženika za njega nije bio ugrožavajući, odnosno vozač automobilom svojim kretanjem nije presjekao njegov put i načinio opasnu situaciju. To posljedično znači i da on nije bio prinuđen naglo reagirati. Vozač skutera je mogao brzinom od 25 km/h usporiti i skrenuti u parking benzinske pumpe.

76. Nakon prigovora tužitelja, vještak se vrlo detaljno usmeno očitovao te je ponovno rekao da ako je tužitelj stvarno mislio skrenuti na benzinsku pumpu, morao je usporiti svoj motocikl skoro do zaustavljanja, odnosno brzine kretanja pješaka zbog oštrog i skliskog skretanja zbog tramvajske pruge te u tom slučaju osobno vozilo koje je skretalo u lijevo ga nije ugrozilo, jer to vozilo pri skretanju ne zalazi u prometnu traku kojom se kreće motociklist. Odnosno vozilo ne bi smjelo sjeći prometnu traku i ulaziti u prometnu traku kojom se kreće motociklist. Osobno vozilo je grubo oduzelo prednost motociklistu samo ako je motociklista nastavljao ravno, međutim tužitelj motociklist izjavio je da je skretao u desno i tehnički nije imao razloga za panično kočenje jer vozač automobila da bi skrenuo lijevo ne treba i ne smije sjeći put kretanja motociklistu koji se gotovo polukružno kreće prema benzinskoj pumpi. Ako je tužitelj skretao na benzinsku pumpu gotovo polukružnim okretanjem, onda nije trebao izlaziti iz svoje prometne trake. Vještak je u prvotnom nalazu pretpostavio da je motociklist, tužitelj, namjeravao ići ravno te zadržavao smjer kretanja, onda bi njegova dinamika pada imala smisla i u tom slučaju osiguranik tuženika bi mu grubo oduzeo prednost i imao bi razloga za kočenje, ali tužitelj ističe i tvrdi da je skretao u desno, onda je trebao usporiti na vrlo malu brzinu jer inače ne bi mogao skrenuti desno prema benzinskoj pumpi. Tužitelj se kretao dopuštenom brzinom do 50 km/h ali njegova reakcija nije bila u skladu s reakcijom prosječnog vozača jer je, ako je skretao desno, bez razloga panično kočio. Tužitelj je starija osoba od oko 68 godina te ne mora biti prosječan vozač, već vozač koji zadovoljava uvjete za posjedovanje vozačke dozvole. Ako je tužitelj za vrijeme nezgode imao 55 godina, njegova reakcija nije bila sukladna prosječnom vozaču, nego je bez razloga panično kočio. Reakcija prosječnog vozača nije panično kočenje pri maloj brzini ako zna da namjerava skrenuti desno i da se njegov smjer kretanja neće sjeći sa brzinom kretanja tužitelja. Tužitelj je mogao pretpostaviti da osiguranik tuženika neće ulaziti u njegovu prometnu traku, ako je pretpostavio da će osiguranik tuženika ući u njegovu prometnu traku, mogao je lagano početi kočiti jer je vidio osobni automobil, a ne panično kočiti, kako je reagirao tužitelj. Tužitelj je mogao zaključiti da osiguranik tuženika neće skrenuti u njegovu prometnu traku. Tužitelj je morao znati da se vozila kreću po lijevoj prometnoj traci i da osiguranik tuženika nema razloga kršiti prometna pravila i prelaziti u njegovu prometnu traku, pa nije imao razloga tužitelj u to sumnjati, odnosno nije imao razloga sumnjati da će osiguranik tuženika protupravno postupati jer nije pokazivao nikakvu namjeru da ugrozi tužitelja i protupravno postupa, a sve pod pretpostavkom da je tužitelj upalio desni smjerokaz i da se namjeravao polukružno okrenuti u benzinsku postaju. Vozač koji skreće u lijevo mora propustiti vozila koja zadržavaju pravac kretanja ravno, a to bi u ovom slučaju bila vozila javnog gradskog prijevoza i taksi vozila, a kako motocikl i po iskazu tužitelja nije zadržavao pravac kretanja ravno nego je skretao desno, osiguranik tuženika ga nije trebao propustiti jer ga nije imao niti gdje propustiti kada se svatko kretao svojim prometnim trakom i njihovi putevi nisu se sjekli.

77. Nakon ovako detaljnog nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno je utvrđeno da se svaki od vozila sudionika u ovom štetnom događaju kretao svojim prometnim trakom, osiguranik tuženika lijevim prometnim trakom za skretanje u lijevu, tužitelj desnim prometnim trakom za skretanje u desno, što je jasno i izjavio i nije imao razloga pretpostavljati da će osiguranik tuženika protupravno postupati i sumnjati da će skretati u njegovu prometnu traku.

78. Osim toga, vještak je iskazao da reakcija vozača motocikla, tužitelja, nije bila sukladna prosječnom vozaču za njegove godine i da je bez ikakvog razloga panično kočio, uslijed čega je došlo do trenutnog blokiranja prednjeg kotača i pada na kolnik, a uz to je kolnik bio mokar. Svjedok F je naveo i da mu s činilo da je motociklista bio alkoholiziran.

79. Sve je to jasno naveo u svom nalazu i mišljenju vještak i tome se nema što posebno dodavati jer je vrlo detaljno obrazložio svoj nalaz i mišljenje.

80. Nalazu i mišljenju vještaka sud je u cijelosti poklonio vjeru, obzirom je isti sačinjen u skladu sa pravilima struke, nakon provedenog očevida na licu mjesta i u objektivnost takvog nalaza sud nema razloga sumnjati.

81. Nakon tako provedenog dokaznog postupka glede odgovornosti jasno je utvrđeno da putanja kretanja osiguranika tuženika za motociklistu, tužitelja, nije bila uzrok ove prometne nezgode i destabilizacije skutera, jer osiguranik tuženika svojim kretanjem nije učinio nikakvu radnju kojom bi stvorio opasnu situaciju uslijed koje bi došlo do pada tužitelja.

82. Način kretanja osiguranika tuženika nije razlog zbog kojeg je tužitelj bio prinuđen reagirati naglim kočenjem ili poduzeti bilo kakvu radnju zbog koje je došlo do gubitka ravnoteže, destabilizacije skutera i pada tužitelja. osim navedenoga tužitelj je iskazao da ga vozač automobila nije vidio , što tužitelj nje nikako mogao znati.

83. Slijedom navedenog, ne postoji uzročno posljedična veza između vožnje i kretanja osiguranika tuženika koja bi uzrokovala reakciju tužitelja i uslijed koje je došlo do pada tužitelja s motocikla i ovog štetnog događaja.

84. Osim toga, utvrđeno je da nije bilo nikakvog kontakta između vozila osiguranika tuženika i motociklista.

85. Upravo je tužitelj svojom nepravilnom vožnjom u raskrižju uzrokovao ovaj štetni događaj, te je došlo do njegovog pada sa motocikla.

86. Time je sud nedvojbeno utvrdio ponovno i u ovoj presudi da ne postoji nikakva odgovornost osiguranika tuženika i vožnja osiguranika tuženika nije u uzročno- posljedičnoj vezi sa ovim štetnim događajem.

87. Radi navedenoga sud je ponovno odbio tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom, a obzirom nije utvrđena odgovornost osiguranika tuženika, daljnja vještačenja u ovom postupku sud nije analizirao.

88. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, i trošak se sastoji od troška zastupanja tuženika po odvjetniku prema važećoj Odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora od 4.332,40 EUR, i u trošak ulazi: trošak sastava odgovora na tužbu /Tbr. 8. toč. l. O.T - RH/, u iznosu 200,00 EUR, trošak pristupa na ročišta 16.11.2015., 05.04.2017., 17.01.2018., 02.12.2019., 14.10.2020., 06.10.2021., 10.11.2022., 10.11.2023., 6.6.2024., 5.11.2025., 13.5.2026., 7.5.2026. /Tbr. 9. toč. l. O.T. - RH/ sveukupno 2.400,00 EUR, trošak sastava podnesaka od 04.01.2019., /Tbr. 8. toč. l. O.T - RH/, u iznosu od 200,00 EUR, što sveukupno iznosi 2.800,00 EUR, čemu treba dodati 25% PDV-a u iznosu od 700,00 EUR, a što sveukupno iznosi 3.500,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po čl. 27. st. 3. Ovršnog Zakona.

U Zagrebu, 22. srpnja 2026.

S u d a c

Sanja Krovinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud, pismeno u pet istovjetnih primjeraka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika