REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-897/2026-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB 69693144506, zastupanog po punomoćniku Jakovu Delipetru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Leko & Partneri iz Zagreba , uz umješača CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o., Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 da isplati tužitelju FF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.751,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 4.379,85 EUR od dana 11. ožujka 2021. pa do isplate;

- 371,62 EUR od dana 22. srpnja 2026. pa do isplate,

sve u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se, od dana 01.08.2015. g. do 31.12.2022. g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 01.01.2023. g. do isplate se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023. g. pa do isplate se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.681,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.385,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 22. srpnja 2026. u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.210,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 11. srpnja 2019., u sporno vrijeme zaposlen kod tuženika na radnom mjestu "Šumskog radnika na uzgoju", ozlijedio na radu. Do ozljede je došlo navedenog radnog dana tijekom redovnog radnog vremena na Medvednici, točnije šumi ispod "Kraljičinog zdenca". Do ozljede je došlo na način da se kod obavljanja svojih redovnih poslova na strmini poskliznuo, pao i pri tome osjetio jaku bol u lijevom koljenu. Kako je imao jake bolove, koji su se s vremenom pojačavali, a noga mu je i otekla, javio se svome liječniku obiteljske medicine 18. srpnja 2019., koji mu je nakon što ga je pregledao dao uputnicu za pregled u bolnicu. Nakon izvršenog pregleda nesporno je utvrđeno da je prilikom pada na strmini kod Kraljičinog zdenca 11. srpnja 2019. tužitelj zadobio teške ozljede.

2. U vrijeme nastanka štetnog događaja tužitelj je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu šumskog radnika na uzgoju i to Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, pa je stoga tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u tom štetnog događaju. U tom štetnom događaju tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede detaljno opisane u medicinskoj dokumentaciji.

3. Nesporna je činjenica za zbog navedenog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda tužitelj trpi fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme liječenja. Stoga tužitelj zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za pretrpljenu imovinsku štetu u vidu troškova tuđe pomoći i njege za vrijeme liječenja. Slijedom navedenog tužitelj potražuje naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove koje uključuju i nelagode tijekom liječenja (specijalistički pregledi, konzumiranje lijekova, fizikalne terapije) iznos od 10.000,00 kn; za pretrpljeni strah - primarni, sekundarni i kasni potražuje iznos od 8.000,00 kn; za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti potražuje iznos od 30.000,00 kn; za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti potražuje iznos do 4.000,00 kn; za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja potražuje iznos od 4.000,0 kn. Dakle, tužitelj s naslova neimovinske i imovinske štete potražuje ukupan iznos od 56.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

4. Tužitelj se obratio tuženiku zahtjevom za naknadu štete u mirnom postupku. Povodom podnijetog zahtjeva tuženik se nije uopće očitovao pa je tužitelj bio prisiljen svoja prava ostvariti u sudskom postupku.

5. Tužbenim zahtjevom konačno specificiranim podneskom od 14. srpnja 2025. tužitelj potražuje kao u izreci.

6. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da tužitelj u tužbi nedovoljno obrazlaže činjenično stanje koje je neposredno prethodilo samoj ozljedi, a za koju potražuje naknadu štete. Iz priloženog je jedino razvidno da je navodno 11. srpnja 2019. zadobio ozljedu u lijevom koljenu nakon što se prilikom obavljanja redovnih poslova na strmini šume poskliznuo i pao. Pritom propušta napomenuti da je dan prije vrijeme bilo vrlo promjenjivo i nestabilno. Prema statističkim podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda na dan 10. srpnja 2019. područje središnje Hrvatske (uključujući mjesto rada tužitelja) pogođeno je jačim pljuskovima popraćenim grmljavinskim nevremenom, dok je krajem dana slijedilo postupno razvedravanje. Kako je tužitelj navodnu ozljedu zadobio naredni dan u šumi (u kojoj vlažnost tla nakon kišnih nevremena ostaje dulje prisutna od vlažnosti u izvanšumskim područjima), tuženik u cijelosti spori postojanje vlastite odgovornosti kao poslodavca.

7. U čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 96/18, dalje u tekstu: ZZR), propisano je: „Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.“

8. Tužitelj je kao zaposlenik kod tuženika vezan odredbama Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. („Narodne novine“ 37/18, dalje u tekstu: KU) i Pravilnika o zaštiti na radu u Hrvatskim šumama d.o.o. (dalje u tekstu: Pravilnik), a koji akti štite njegovo pravo na zaštitu na radu, a također propisuju i obveze svih radnika kako bi se doprinijelo kolektivnoj zaštiti svih koji obavljaju poslove kod poslodavca. Pritom čl. 36. u st. 1. i 2. KU-a propisuje sljedeće: „Radnik je dužan raditi dužnom pažnjom, pridržavati se propisa o zaštiti na radu, naređenih mjera i uputa poslodavca .. . te upotrebljavati propisana osobna zaštitna sredstva, naprave i opremu.

9. Pritom tuženik skreće pozornost na stupanj odgovornosti koju KU i Pravilnik kao specijalni akti u odnosu na ZZR propisuju. Radnik je, dakle, u obavljanju poslova dužan postupati s dužnom pažnjom, mada se tuženik već očitovao na okolnost da je stupanj tužiteljeve odgovornosti krajnja nepažnja, odnosno tužitelj je u trenutku nesretnog slučaja bio svjestan nepovoljnih uvjeta na terenu i vlastitih zdravstvenih tegoba, no svejedno je odlučio obavljati poslove iako je mogao koristiti svoje pravo da prekine rad i o tome obavijesti poslodavca, čime je ugrozio ne samo svoju sigurnost, već i sigurnost drugih radnika (pod uvjetom da se nesretni slučaj doista dogodio u radnom vremenu).

10. Tuženik također napominje da je u skladu s obvezujućim aktima o zaštiti na radu poduzeo sve mjere radi zaštite sigurnosti radnika, no s obzirom da se navodna ozljeda dogodila na šumskom području, tuženik nije dužan donijeti plan uređenja radilišta niti osigurati uvjete propisane za rad na privremenom radilištu, pogotovo uzevši u obzir činjenicu da na šumskim radilištima izvođenje radova ne traje dulje od pet dana, stoga niti dužnost postupanja u skladu s odredbama o privremenim radilištima (čl. 68. Pravilnika). Međutim, da je tuženik i bio obvezan poduzeti dodatne mjere zaštite na radu, on ne bi mogao otkloniti negativne posljedice kišnog nevremena, stoga u takvim okolnostima jedino preostaje savjesnost radnika i njegova dužna pozornost u obavljanju poslova, sve kako bi se pridonijelo njegovoj zaštiti i sigurnosti na radnom mjestu.

11. Zaključno, tuženik ističe kako je tužitelj otvorio bolovanje zbog privremene nesposobnosti za rad s danom 18. srpnja 2019., dakle punih 7 dana nakon kritičnog događaja. Navedeno ostavlja sumnju na iznesene navode tužitelja, obzirom da je prije otvaranja samog bolovanja tužitelj uredno dolazio na posao i izvršavao svoje radne zadatke. Još veću sumnju ostavlja činjenica što je tužiteljev doktor opće medicine ispunio izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad pod šifrom „bolest“, dakle temeljem ispunjenog izvješća tužitelj je otvorio klasično bolovanje. Da je njegov doktor kao medicinski stručnjak doista utvrdio kako se u konkretnom slučaju radi o ozljedi na radu, ispunio bi doznaku pod šifrom „ozljeda na radu“, iz kojeg razloga je puno izglednije da je doznaka popunjena u skladu sa stvarnim činjeničnim stanjem i utvrđenim okolnostima, dok tužitelj sada neosnovano pokušava sudskim putem ishoditi novčanu korist od tuženika iako za to ne postoji pravna osnova. Također valja napomenuti da je tijekom korištenja dopusta zbog privremene nesposobnosti za rad, a prilikom slanja mjesečnih izvješća, šifra uzroka privremene nesposobnosti za rad ostala nepromijenjena.

12. Tuženik za navodnu ozljedu na radu nije imao nikakvih saznanja, odnosno tužitelj ozljedu nije prijavio nadređenom ovlašteniku, čime je sukladno prethodno navedenim odredbama Pravilnika povrijedio obveze iz radnog odnosa. Isto tako, tužitelj ne dostavlja dokaze koji bi nesporno potvrdili da je tuženik doista zaprimio dopis punomoćnika tužitelja od 10. veljače 2021. kojim zahtjeva naknadu štete zbog predmetne ozljede.

13. Tuženik ponovo napominje kako niti izabrani doktor opće/obiteljske medicine, koji je također ovlašten podnositi prijavu HZZO-u, u konkretnom slučaju to nije učinio, niti je to učinio sam tužitelj, stoga se opravdano postavlja pitanje je li doista tužitelj ozlijedio koljeno tijekom radnog vremena i je li težina predmetne ozljede doista takvog intenziteta da bi se prijavila kao ozljeda na radu. Valja napomenuti kako je cijeli postupak liječenja tužitelj organizirao u privatnom aranžmanu, bez sudjelovanja izabranog doktora medicine rada s kojim je tuženik u ugovornom odnosu.

14. Prema dostavljenom nalazu od 18. srpnja 2019. razvidno je kako tužitelj nije imao akutnih kirurških trauma niti indikacija za kirurškim liječenjem te mu je preporučeno jedino mirovanje, analgetici tek po potrebi. Prema radiološkom nalazu od 4. rujna 2019. tuženik je na lijevom koljenu imao ciste i istrošenu hrskavicu, dakle zdravstvene anomalije koje objektivno ne mogu biti posljedica izoliranog slučaja, već nastaju tijekom duljeg vremena. Dakle, pod uvjetom da se sporna ozljeda doista dogodila, ipak su navedene zdravstvene predispozicije potencirale liječenje i operativni zahvat tužitelja. Isto tako, tužitelj nepotrebno dostavlja nalaze radiologa temeljem obavljenog pregleda srca i pluća, što nema veze s predmetnom pravnom stvari. U prilog navedenim tvrdnjama tuženika ide i povijest bolesti tužitelja od 22. listopada 2019., u čijem zaključku stoji: „S obzirom na teža hrskavična oštećenja koljena i početnu artrozu zgloba preporučuje se dugoročno izbjegavati težeg opterećenja, dizanja tereta te lakši posao.“. Također valja napomenuti da je nakon redovne zdravstvene kon trole doktora medicine rada 27. veljače 2020. utvrđeno da je tužitelj i dalje sposoban za obavljanje poslova na ugovorenom mjestu rada, iz kojeg razloga tuženik spori i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva kao pretjerano odmjerenu.

15. Zaključno, tuženik ističe prigovor zastare i u cijelosti pobija osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva

16. Umješač priznaje da je 11. srpnja 2019. tuženik kao osiguranik imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima broj 078702016853 s umješačem kao osigurateljem, te stoga sukladno čl. 206. st. 1. ZPP-a ima pravni interes da se u predmetnoj parnici pridruži tuženiku u svojstvu umješača i pridružuje se svim tuženikovim navodima iznesenim u odgovoru na tužbu. Osporava da bi predmetna ozljeda tužitelja bila ozljeda na radu kako to u tužbi navodi tužitelj. Naime, tužitelj tužbi nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je predmetni štetni događaj ozljeda na radu. Tužbi nije priložena od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ovjerena prijava ozljede na radu ili drugo rješenje iz kojeg bi proizlazilo da se u predmetnom slučaju radi upravo o ozljedi na radu za koju bi odgovarao tuženik. Osim toga, u tužbi priloženoj medicinskoj dokumentaciji nigdje nije navedeno da se tužitelj ozlijedio upravo na radu, a što je okolnost koju bi liječnici sigurno naveli da se tužitelj uistinu ozlijedio na radu.

17. S obzirom da tužitelj u ovom predmetu ima očigledan imovinski interes da se predmetna ozljeda okarakterizira kao ozljeda na radu, umješač smatra kako nije dovoljno da se ta činjenica dokazuje samo izjavom tužitelja odnosno njegovih kolega pa je stoga nužno da se ista dokazuje materijalnim dokazima poput ovjerene prijave ozljede na radu, pogotovo ako se uzme u obzir obveza tužitelja da svom poslodavcu prijavi ozljedu na radu sukladno Pravilniku o zaštiti na radu tuženika. Naime, posve je logično da bi tužitelj ozljedu na radu prijavio odmah isti dan ili relativno brzo nakon nezgode pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da su Hrvatske šume d.o.o. veliko društvo s jasno definiranim pravilima i procedurama o zaštiti na radu. S obzirom da je tužitelj navodnu ozl jedu na radu svom poslodavcu prijavio tek 10. veljače 2021., odnosno godinu i pol nakon što se ista navodno dogodila i to u obliku odštetnog zahtjeva, jasno je da se ovdje radi samo o pokušaju tužitelja da bolest okarakterizira kao ozljedu na radu te time uspostavi odgovornost tuženika za naknadu štete.

18. Umješač osporava visinu štete koju potražuje tužitelj, ističe kako je tužbeni zahtjev tužitelja paušalan i neobrazložen te da u prilogu tužbi nema dokaza koji bi upućivali na iznos naknade neimovinske i imovinske štete koji potražuje tužitelju. Umješač ističe da tužitelj nema osnovu potraživati pravičnu novčanu naknadu po kriteriju naruženja s obzirom da kao posljedica artroskopije lijevog koljena nije mogao nastati ožiljak veći od 1 cm , a eventualni manji ožiljci ne mogu se smatrati naruženjem tužitelja.

19. Dana 11. prosinca 2025. u ovom predmetu donesena je presuda Pr-8375/2025- 77 kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku u iznosu od 2.316,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 11. prosinca 2025. do isplate.

20. Postupajući po žalbi tužitelja Županijski sud u Puli svojim rješenjem Gž R- 18/2026-2 od 30. ožujka 2026. ukinuo je navedenu prvostupanjsku presudu te predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obrazloženje da u nastavku postupka prvostupanjski sud ocijeni osnovanost i visinu zahtjeva tužitelja, te donese novu presudu.

21. U nastavku postupka sud je izvršio ponovno uvid u izvedene dokaze uvidom u dostavljenu dokumentaciju u spisu, provedeno medicinsko vještačenje i očitovanje vještaka, kao i saslušanja tužitelja i svjedoka.

22. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a. Na osnovi rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

23. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost i visina štete.

24. Nesporno je da je Pravilnikom o zaštiti na radu odredbom čl. 79. propisana procedura postupanja i obveza radnika u slučaju nastupa ozljede na radu na način da je u slučaju ozljede na radu, ozlijeđeni radnik ili radnik koji se zatekne na mjestu događaja dužan je odmah po njenom nastanku izvijestiti nadređenog ovlaštenika te radnika osposobljenog i zaduženog za pružanje prve pomoći (st. 1). Radnik je dužan o svakoj ozljedi, nezgodi na radu ili događaju koji bi mogao za posljedicu imati ozljedu izvijestiti neposrednog rukovodite lja koji je to dužan evidentirati (st. 2).

25. Odredbom čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018, u daljnjem tekstu ZZR), propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (st. 1.). Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (st. 2.).

26. Odredbom čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, u daljnjem tekstu ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava (st. 1.). Pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa (st.2).

27. Iz iskaza tužitelja razvidno je da se i prije znao poskliznuti, što nije prijavio poslovođi, ali u konkretnom slučaju poslovođa je znao da se poskliznuo i uputio ga je na bolovanje na koje nije odmah otišao već nakon 3 -4 dana. I iz iskaza neposredno nadređenog RF proizlazi da je bio upoznat s padom i odlaskom tužitelja na bolovanje, ali nije ispunio prijavu o ozljedi na radu, koju on inače ispunjava i obavještava neposredno nadređene ; nije ju ispunio niti kada je tužitelj otišao na bolovanje. Navedeno potvrđuje i svjedok UF, upravitelj, da ga o ozljedi tužitelja nitko nije obavijestio, kao niti službenik zaštite na radu, što je obveza poslovođe, kao i sastavljanje zapisnika sa svjedocima, i nakon toga sve ide prema HZZO-u. I svjedok IF, stručni suradnik za zaštitu na radu i protupožarnu zaštitu objekata, iskazao je da je radnik prema Pravilniku tuženika čl. 79. obvezan obavijestiti povjerenika o zaštiti na radu o nezgodi, kao i neposrednog rukovoditelja.

28. Iz navedenih iskaza razvidno je da je tužitelj obavijestio neposredno nadređenog, odnosno da je isti bio upoznat s nastankom štetnog događaja, ali je propustio postupati sukladno propisanoj proceduri iz Pravilnika o zaštiti na radu i odredbe čl. 79., nije ispunio prijavu o ozljedi na radu koju je inače obvezan ispuniti, nije obavijestio nadređene.

29. Slijedom navedenog za zaključiti je primjenom odredbe ZR-a i ZZR-a, kao i Pravilnika da je tužitelj dokazao da je ozlijeđen na radu i da je to prijavio neposredno nadređenom, a ne može biti odgovoran za ne/postupanje nadređenog, iz kojih razloga postoji i odgovornost poslodavca za naknadu nastale štete tužitelju.

30. Nadalje, iz nalaza i mišljenja, kao i očitovanja stalnog sudskog vještaka dr. Miljenka Franića proizlazi da postoji uzročno-posljedična veza između ozljede tužitelja i štetnog događaja verificirane MR lijevog koljena, da je tužitelj zadobio ozljedu lijevog koljena, da prije štetnog događaja nije imao sličnih ozljeda lijevog koljena, da postoji kontinuitet u medicinskoj dokumentaciji od dana zadobivanja ozljede 11. srpnja 2019. do stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja s ortopedsko-traumatološkog aspekta 19. veljače 2020. Sud je poklonio vjeru u cijelosti nalazu i mišljenju vještaka, kao i očitovanjima povodom prigovora, jer su isti dani na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi medicinske dokumentacije priležeće u spisu, te na osnovi pregleda tužitelja od strane vještaka.

31. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak utvrdio je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio udarac u lijevo koljeno, da je liječenje provedeno po traumatologu, fizijatru, da je bila potreba za operacijom lijevog koljena nakon čega je provedena fizikalna terapija. Prilikom izrade nalaza i mišljenja uzete su u obzir i degenerativne promjene lijevog koljena koje su bile prisutne i prije predmetnog štetnog događaja i nisu posljedica predmetnog štetnog događaja.

32. Kao posljedicu predmetnog štetnog događaja tužitelj je trp io bol jakog intenziteta 2 dana, srednjeg jakog intenziteta kumulativno 20 dana, slabog intenziteta kumulativno 30 dana, a manji bolovi koji se javljaju povremeno pribrajaju se u pojačani napor. Tužitelj je trpio primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabog intenziteta 15 dana. Kod tužitelja su zaostale i trajne posljedice od 10%. Povodom štetnog događaja bila je potrebna i tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 40 dana (oblačenje, kućanski poslova, održavanje higijene, odlaska liječniku, u nabavu) i još 1 sat dnevno kroz 60 dana.

33. Obzirom na naprijed navedeno sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 1089. st. 2 ZOO-a u ukupnom iznosu od 4.751,48 eura, sa zateznom kamatom na iznos od 4.379,85 eura od dana podnošenja tužbe 1. ožujka 2021., temeljem čl. 29. st. 2. i čl. 1103. ZOO-a i na iznos od 371,62 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke sve do isplate .

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP -a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev tužitelju su priznati troškovi za sastav zahtjev za naknadu štete 100 bodova, sastava tužbe 100 bodova, pristupa na ročište 19.5.2021., 14.9.2021., 26.10.2021., 11.10.2022., 28.2.2024., 8.5.2024., 16.10.2025. i 1.7.2026. svako po 100 bodova, dva obrazložena podneska svaki po 100 bodova, trošak žalbe 125 bodova, ukupno 1325 bodova odnosno 2.650,00 eura.

35. Razmjerno uspjehu tužitelja u postupku u omjeru od 64% priznat mu je trošak u iznosu od 1.696,00 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 424,00 eura, tužitelju je priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, ukupno priznat trošak tužitelja iznosi 2.385,45 eura.

36. Tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, pristupa na ročište 19.5.2021., 14.9.2021., 26.10.2021., 11.10.2022., 28.2.2024., 8.5.2024., 16.10.2025. i 1.7.2026. svako po 100 bodova, dva obrazložena podneska svaki po 100 bodova, ukupno 1100 bodova odnosno 2.200,00 eura, razmjerno uspjehu tuženika u postupku u omjeru od 36 % priznat mu je trošak u iznosu od 792,00 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 352,00 eura, tuženiku je priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 66,36 eura, ukupni trošak tuženika iznosi 1.210,36 eura.

U Zagrebu 22. srpnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. umješaču