REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1808/2024-105

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA - Ministarstvo obrane, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu, OIB 52634238587, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 16. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj obrani u Zagrebu, da tužitelju IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade plaće za slobodne dane u utuženom razdoblju od studenog 2009. do studenog 2012. isplati iznos od 1.499,74 EUR bruto, uvećan za iznos zakonske zatezne po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu u roku od 8 dana, po mjesecima, kako slijedi:

- na iznos od 117,74 EUR od 16.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 56,19 EUR od 16.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 56,19 EUR od 16.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 53,75 EUR od 16.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 61,81 EUR od 16.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 53,75 EUR od 16.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 56,45 EUR od 16.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 56,45 EUR od 16.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 118,27 EUR od 16.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 118,27 EUR od 16.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 56,45 EUR od 16.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 56,45 EUR od 16.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 59,14 EUR od 16.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,45 EUR od 16.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 59,14 EUR od 16.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 108,47 EUR od 16.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 187,12 EUR od 16.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 54,24 EUR od 16.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 113,41 EUR od 16.11.2012. pa do isplate,

kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. srpnja 2026. pa do isplate, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. srpnja 2026. do isplate, u roku osam dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka u bitnom navodi da je kao djelatna vojna osoba, djelatnik 22 EBA u razdoblju od 19. studenog 2009. do 19. studenog 2012. u okviru redovnog radnog vremena od 40 sati odradio veliki broj noćnog rada, subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, a tuženik nije isplatio dodatke na osnovnu plaću po navedenim osnovama. Nadalje dodaje da je odradio 7-dnevna dežurstva (dežurne dane) temeljem kojih tuženik tužitelju nije odobrio 7 slobodnih dana već 6, pa je time tužitelj oštećen za jedan slobodan dan po dežurstvu, za što se traži isplata naknade.

2. Tužitelj podneskom od 25. ožujka 2025. uređuje tužbeni zahtjev kao u izreci.

3. U odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći pritom da svoje tvrdnje tužitelj ničim ne dokazuje, a priložena tabela predstavlja tužiteljevu privatnu evidenciju. Poziva se na odredbu čl. 97. st. 6. Zakona o službi u oružanim snagama prema kojoj se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća. Obzirom na specifičnu prirodu posla koji se obavlja u sustavu Oružanih snaga Republike Hrvatske, kao i na mjere obavljanja službe djelatnih vojnih osoba, navodi da je preraspodjela radnog vremena nužna. Tvrdi da se na rad tužitelja ne mogu primijeniti propisi o državnim službenicima, tj. odredbe KU-a. Tvrdi da je tužitelju u utuženom razdoblju sukladno Pravilniku o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN br. 50/08, 142/08 i 118/09) i Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnika vojnih osoba, službenika i namještenika (NN br. 118/09) izvršio sve isplate i omogućio korištenje slobodnih dana s osnove preraspodjele radnog vremena. Predlaže odbiti tužitelja uz naknadu troška.

4. Dana 24. svibnja 2018. u ovom predmetu donesena je presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. Pr-160/15-67 kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 11.299,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos kako je navedeno u izreci presude, kao i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 13.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Postupajući po žalbi tuženika Županijski sud u Splitu svojim rješenjem posl.br. Gž R-704/18-2 od 1. veljače 2019. ukinuo je navedenu prvostupanjsku presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obrazloženje da sud prvog stupnja u ponovljenom postupku upotpuni činjenično stanje u svezi navoda tuženika i ispita iskorištene slobodne dane tužitelja u utuženom razdoblju, u kom pravcu tuženik tvrdi da je tužitelju isplaćeno više nego što je stvarno odradio, odnosno da je iskoristio ukupno sedam dana više slobodnih dana nego što mu pripada, nakon čega da uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odluči o zahtjevu tužitelja, a time i o ukupnim troškovima ovog postupka.

6. Dana 23. listopada 2020. u ovom predmetu donesena je presuda Općinskog radnog suda Pr-818/2019-2 kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 1.500,00 eura (11.299,80 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos kako je navedeno u izreci presude, kao i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 2.472,00 eura (18.625,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama.

7. Postupajući po žalbi tuženika Županijski sud u Splitu svojom presudom Gž R- 1344/2020-2 od 13. travnja 2021. odbio je kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrdio presudu Općinskog radnog suda Pr-818/2019-2 od 23. listopada 2020.

8. Postupajući po reviziji tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem Rev-1515/2024-2 od 20. studenoga 2024. ukinuo je presudu Županijskog suda u Splitu svojom presudom Gž R-1344/2020-2 od 13. travnja 2021. u dijelu pod t. I izreke, kao i presudu Općinskog radnog suda Pr- 818/2019-2 od 23. listopada 2020. u dijelu pod t. I izreke, te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u navedenom dijelu uz obrazloženje da zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni dokaza sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva nisu u dovoljnoj mjeri raspravili, koje nedostatke će sudovi otkloniti, na koje je ukazano ovim rješenjem.

9. U ponovljenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću (strana 368-384, 394-396 spisa), očitovanje vještaka (strana 414 spisa), provedeno je grafološko vještačenje po Centru za grafološka vještačenja Ivan Vučetić (strana 646-651, 693-698 spisa), saslušani su svjedoci OŠ i ŽŠ (strana 311-312 spisa) te tužitelj (strana 310, 481, 639-640 spisa).

10. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP -a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

11. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplati naknadu plaće za neiskorištene slobodne dane.

12. Među strankama je nesporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio djelatna vojna osoba u smislu čl. 4. i čl. 5. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i da je bio raspoređen na sedmodnevna dežurstva.

13. Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je bio raspoređen na borbena dežurstva koja su trajala 7 dana uzastopce po 24 h u kontinuitetu, da su ta dežurstva bila u pravilu svaki mjesec, pa ih je tako bilo godišnje 10 borbenih dežurstava. Po odluci ministra imali su pravo na 7 slobodnih dana po osnovi 7 odrađenih dana dežurstva, koristio bi samo 5 ili 6 dana, nikada svih 7, i nisu se koristili odmah nakon dežurstva već ih se moglo iskoristiti prije i poslije tih dežurstava; misli da nije iskoristio otprilike 22 slobodna dana jer nadređeni to nisu odobrili zbog nemogućnosti organiziranja urednog funkcioniranja eskadrile. Evidenciju prisutnosti na radu vodio je nadređeni zapovjednik koji je točno evidentirao kada su se nalazili na poslu i bila je raščlanjivana od 24 h, bio je evidentiran rad od 8 sati kao redovan, a 12 kao aktivno dežurstvo. U dopunama iskaza na ročištu održanom 24. rujna 2020. i 8. svibnja 2025. tužitelj navodi da su prema Pravilniku u pravilu koristili 5 slobodnih dana nakon dežurstva borbenog dvojca od 7 dana, za druga dva dana bilo je rečeno da će se isti koristiti kad se steknu uvjeti jer je stalno bilo manjka ljudi. U razdoblju od studenog 2009. do travnja 2012. vodile su se dvostruke evidencije radnog vremena, jedna službena koju je potpisivao, s upisanim i slobodnim danima, i druga lista na kojoj su upisivani neiskorišteni slobodni dani, koja se nije potpisivala, a koje je radio zapovjednik postrojbe i nije ju on sastavljao. Dodaje i da je u 2008. dobio 5 nagradnih dana koje je iskoristio u 2010. i vođeni su kao slobodni dani, kao i tri dana za preseljenje. U 5. mj. 2012. na sastanku s novim zapovjednikom ŽŠ rečeno je da se neiskorišteni slobodni dani brišu, tada je imao minus 7 dana, što je vidljivo iz evidencije. Problem su pokušavali rješavati, ali nisu uspjeli, te od srpnja do studenog nije više potpisivao evidenciju prisutnosti na radu jer je bilo navedeno da je koristio slobodne dane, bilo ih 26 koje mu je pokazala tadašnja zapovjednica u internoj dokumentaciji. U travnju 2012. imao je 41 neiskorišten slobodni dan; kao zapovjednik niže razine u utuženom razdoblju pisao je zahtjeve jer su ga pritiskali njegovi podređeni, ali je dolaskom u Zagreb sva evidencija brisana. Davao je usmene i pismene prigovore neposredno nadređenom, zapovjedniku satnije (do 3. mjeseca 2012. NŠ, potom ŽŠ), bili su sastanci sa zapovjednicima postrojbi (14) i svi su ukazivali na probleme sa slobodnim danima odnosno korištenjem slobodnih dana i nadređenih i podređenih; rečeno je da je došla direktiva iz zapovjedništva, ne i kojeg, da se ti dani ukidaju. Konkretno, imao je do 4. mjeseca 2012. 41 ili 42 slobodna dana, a na listi u 5. mjesec imao je minus 7 dana. Nakon sastanka u 6. mjesecu pisano je zahtijevao da mu se omogući korištenje slobodnih dana, no nitko nije odgovorio, uobičajeno u vojsci na takve prigovore ne odgovaraju. U razdoblju od 7. do 12. mjeseca još je četiri puta po sedam dana bio poslan na borbeno dežurstvo i tu je ostvario još dodatnih 25-26 dana slobodnih. Od tuženika je dobio listu na potpis, na kojoj je bilo navedeno da je koristio slobodne dane, a kako ih nije koristio nije htio potpisati listu, a tijekom postupka vidio je na dostavljenim listama da je netko krivotvorio njegov potpis.

14. Svjedok OŠ, u utuženom razdoblju zapovjednik eskadrile borbenih aviona i nadređen tužitelju, iskazao je da su bila borbena dežurstva tijekom 7 dana u kontinuitetu i svaki ih je djelatnik odrađivao jednom mjesečno , nakon kojih se u pravilu koristilo 5 slobodnih dana, a 2 kada bi se ukazala mogućnost, nekada je bilo situacija da se i tih 5 slobodnih dana ne bi iskoristilo jer se nije mogao organizirati rad, odluke o slobodnim danima on je donosio. Evidencije nazočnosti vodile su se ispravno, no postoje dvojbe o tome kako se taj rad raščlanjivalo odnosno koliko je otpadalo na redovan rad, kol iko na aktivno dežurstvo i sl. Ministarstvo je često mijenjalo upute o načinu evidentiranja i ne sjeća se jesu li se donosili nalozi za preraspodjelu radnog vremena. Nije mu poznato je li tužitelj iskoristio sve slobodne dane.

15. U svom iskazu svjedok ŽŠ, od travnja 2012. zapovjednik eskadrile borbenih aviona na Plesu (ranije je ina bila u Puli), navodi da postoje dežurstva od 7 dana u kontinuitetu, jednom mjesečno ili jednom u 2 mjeseca, nakon dežurstava ima se pravo na 7 slobodnih dana, u praksi odmah se dobivalo po 5 slobodnih dana, a druga 2 dana u narednim tjednima prema mogućnostima i u pravilu iskorištavala. Konkretno o tužitelju ne može se očitovati, ali je inzistirao i nalagao da se nakon što se nakupi 5 neiskorištenih slobodnih dana osoba upućuje da iskoristi te dane i to se u pravilu i događalo. U evidencijama radnog vremena u pravilu točno je navedeno kada je netko prisutan, a kada ne na radnom mjestu, ne ulazi u pitanja načina raščlanjivanja tog rada, sa sigurnošću navodi da su individualne mjesečne i zbirne evidencije ispravne i točne u smislu prisutnosti na radu. Kada je preuzeo zapovjedništvo 2012. nije anulirao slobodne dane, već je organizirao rad tako da ih se što više iskoristi i svi slobodni dani koji se nisu iskoristili do travnja 2012. iskoristili su se u narednom periodu jer je o tome vodio računa.

16. Iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka sud je prihvatio kao životne, logične i uvjerljive, u dijelu u kojem se navodi broj slobodnih dana dežurstva i način iskorištavanja istih, te vođenje dvostruke evidencije radnog vremena. Sud nije u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka ŽŠ u kojem navodi da su svi slobodni dani koji nisu bili iskorišteni do njegovog preuzimanju zapovjedništva iskorišteni, budući isto ne proizlazi iz iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka, kao niti dostavljene dokumentacije. Nadalje, iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka razvidno je da nakon 7-dnevnog dežurstva djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na 7 slobodnih dana koji bi se dijelom koristili odmah po završetku dežurstva, a djelom kasnije ovisno o mogućnosti organiziranja rada, i da zbirne i pojedinačne evidencije točno pokazuju prisutnost pojedine djelatne vojne osobe na radnom mjestu.

17. Tijekom postupka radi utvrđenja postojanja potraživanja tužitelja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću. U nalazu i mišljenju utvrđeno je da za razdoblje od studenog 2009. do studenog 2012. neisplaćeni bruto dodaci za aktivno dežurstvo tužitelja iznose ukupno 0,01 kn razrađeni u Tabeli 2, a neisplaćeni bruto dodaci po ostalim osnovama iznose ukupno 2,27 kn u Tabeli 3 nalaza. Nadalje, na osnovi prebijanja više i manje ostvarenih slobodnih dana u čitavom utuženom razdoblju neisplaćeni bruto iznosi naknade plaće za neiskorištene slobodne dane iznose 0,00 kn Tabele 4 (varijanta 1) i da je tužitelj u čitavom utuženom razdoblju koristio 7 dana više, prema Tabeli 4a (varijanti 2) na osnovi zbroja neiskorištenih slobodnih dana po mjesecima, ne uzimajući u obzir mjesece u kojima je prikazan veći broj iskorištenih dana ukupno je neiskorišteno 26 slobodnih dana za koje potraživanje iznosi 1.499,74 eura (11.299,80 kn).

18. Povodom prigovora tužitelja u odnosu na naknadu za dežurstvo vještak je u pisanom očitovanju od 30. ožujka 2017. naveo da u definiciji aktivnog dežurstva iz čl. 5. st. 2. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika i izmjena navedene Odluke stoji da se pod aktivnim dežurstvom smatra vrijeme potrebe službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora i sl., a čl. 6. st. 1. iste Odluke definirano je da pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu efektivno raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo. Dakle, aktivno dežurstvo pobliže je definirano kao vrijeme odmora provedenog na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potrebe službe. U čl. 6. st. 2. Odluke stoji da se dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uređuje posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću (Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (u daljnjem tekstu Pravilnik), a st. 3. definirano je da za vrijeme aktivnog dežurstva pripadnicima OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. Odluke (koja se odnosi na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad blagdanom i neradnim danom, rad u drugoj smjeni i turnusu). Dakle, iz gornjeg članka Odluke proizlazi da kada bi se i za 12 sati efektivnog rada ostvarilo pravo na naknadu za dežurstvo, isto bi isključivalo pravo na uvećanja plaće na ime dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom ili blagdanom, a koje pripadnici OS RH ostvaruju za sate efektivnog rada provedenog na dežurstvu. Iz Tabele 3 osnovnog nalaza razvidno je da je tužitelj po toj osnovi u zadanom periodu ostvario ukupno 28.174,26 kn. Nadalje, vještak se očitovao da u čl. 17.a, st. 4. Pravilnika iz listopada 2009. stoji da se pravo na dodatak za dežurstvo ostvaruje na temelju mjesečnog izvješća o ostvarenim satima rada u kojem se prikazuje ostvareni broj sati rada na aktivnom dežurstvu i na taj način je i postupio prilikom izrade nalaza i mišljenja, te je broj sati provedenih na aktivnom dežurstvu preuzeo iz mjesečnih izvješća tuženika. Dnevne evidencije radnog vremena po mjesecima odgovaraju podacima iz mjesečnih izvješća o ostvarenim satima rada, a iste je potpisao i sam tužitelj. Također, od ožujka 2012. , nakon donošenja prve upute Uprave za personalne poslove od 16. veljače 2012., kao dnevni broj sati aktivnog dežurstva za koje se ostvaruje dodatak predviđeno je minimalno 16 sati dnevno. U odnosu na potraživanje naknade za subote i nedjelje nakon svakog borbenog dežurstva, a budući da je tuženik navedene dane u svojim evidencijama vodio kao preraspodjelu radnog vremena („prv"), iako iz iskaza zapovjednika, dokumentacije u spisu, te dosadašnje sudske prakse proizlazi da kod tuženika preraspodjela radnog vremena nije provedena. Tuženik nije donosio ni plan preraspodjele radnog vremena ni odluke o preraspodjeli, iako je u Odluci u čl. XII. propisano da je za preraspodjelu potreban pisani nalog, a isto uređuje i Odluka o rasporedu radnog vremena u čl. VI., no tuženik nije postupao sukladno navedenim aktima. Č l. XII. Odluke koje se odnose na predmetno razdoblje propisuje se način preraspodjele prekovremeno ostvarenih sati rada, a koji se prvenstveno odnose na rad u smjenama i turnusima, dok u čl. V. st. 1. stoji da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom. Umjesto preraspodjele na ime ostvarenih prekovremenih sati rada, kod dežurstva se ostvaruje pravo na korištenje slobodnih dana, što je propisano člankom XI. st. 2. Odluke, gdje stoji da nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1. Uputama uprave za personalne poslove propisan je način vršenja preraspodjele, ali isključivo iz razloga evidencije sati rada subotom i nedjeljom za vrijeme aktivnog dežurstva. Sukladno dokumentaciji u spisu, slobodni dani u slučaju preraspodjele u evidenciji su označeni kao „prv", te je tužitelj svojim potpisom potvrdio da u navedene dane nije bio prisutan na poslu. Dakle, u konkretnim pitanjima vještak je svoje izračune sačinio na način propisan Pravilnicima, Odlukama i Uputama koje je izdao tuženik. Uputa od 16. veljače 2012., Klasa: 113-02/12-01/2, Ur. broj: 512-06-0403-12-17, Uputa od 15. ožujka 2012., Klasa: 113-01/12-01/1, Ur. broj: 3046SI-02/01-12-15, Uputa od 20. lipnja 2012., Klasa; 113-01/12-01/01, Ur. broj: 3046SI-O2/01-12-662.

19. Tužitelj je i nadalje ostao kod svojih prigovora i predložio provođenje vještačenja po drugom vještaku, sud je pozvao vještaka na usmeno očitovanje na ročište održano 13. ožujka 2018. na kojem je vještak naveo da je dodatak računao u postotku od osnovice plaće, a sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama RH, a koji je izmjenom tako to i odredio i od stupanja te izmjene više nema kolizije između zakona i pravilnika (Narodne novine 175/03), u odnosu na broj sati aktivnog dežurstva obračuna dodatka je sačinio na temelju mjesečnih izvješća o satima provedenim na aktivnom dežurstvu, o čemu se vrlo detaljno očitovao u prvom dijelu dodatnog pisanog nalaza i mišljenja na str. 1 i 2. Na daljnji upit je li prilikom izračuna uzimao u obzir slobodne dane koji bi padali u subotu ili nedjelju, može reći da nije uzimao subotu i nedjelju kao moguće slobodne dane, prvo stoga što to i inače ne predstavlja slobodne dane i nikada se ne uzimaju u obzir, a s druge strane je u tabelarnim pregledima tabele 4 i 4a prikazao u stupcu "e" broj ostvarenih slobodnih dana radnim danom, pa ako je tuženik eventualno i prikazivao ili evidentirao i subotu i nedjelju kao slobodan dan, on to u svojim izračunima nije uzeo u obzir. Vidljivo je da je broj ostvarenih slobodnih dana u pravilu manji od broja dana dežurstava pa dakle nisu uzete u obzir eventualne evidencije slobodnih dana vikendom. Na daljnje pitanje, a koje se odnosi na preraspodjelu radnog vremena, može reći da je u obje inačice izračuna uzeo u obzir preraspodijeljene radne sate, tj. slobodne dane ostvarene preraspodjelom radnih sati, i izračuni u obje inačice su u tom smislu napravljene na način kako je to opisao na str. 6 osnovnog nalaza, dakle, pod iskorištene slobodne dane je uzeo sve one dane označene sa "sd" odnosno "prv".

20. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja budući je vještak u dodatnom pisanom očitovanju, kao i kasnijem usmenom obrazloženju u cijelosti otklonio prigovore tužitelja u pogledu izračuna, koji je sačinjen temeljem izmjena Zakona o službi u OSRH, izmjenama Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika, a za neiskorištene slobodne dane nije uzeo u obzir subote i nedjelje jer isti ne predstavljaju slobodne dane i ne uzimaju se u obzir, a broj ostvarenih slobodnih dana u pravilu je manji od broja dana dežurstava. Nalaz je izrađen u skladu s pravilima struke, detaljno obrazložen i sud ga je u cijelosti prihvatio.

21. Tijekom postupka provedeno je i grafološko vještačenje u odnosu na potpise tužitelja u evidencijama po Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ ZŠ“, po vještakinji za rukopise i dokumente dipl. inž. ČŠ, koja u svom nalazu i mišljenju navodi da usporedbom spornih i nespornih potpisa nalazi se rukopisne sličnosti i razlike u dijelu parafnih potpisa kao što su potpisi lista 14 i 18, no isti nisu dostatni za bilo kakvu procjenu. Rukopisne značajke nije moguće realno procijeniti jesu li nastale kao posljedica rukopisnih mogućnosti izražavanja ili različitog porijekla skriptora. Razlog tome je činjenica da materijal vještačenja ne odgovara uvjetima tražene analize, jer je potrebno osim izvornika spornog materijala, raspolagati i nespornim potpisima Š, pisanih parafnim i punim rukopisnim navodom „Jahutka“ (pisanim slovima ispisano prezime, npr. na poslovnoj dokumentaciji ili na obrascima zahtjeva/kartona izdanih o.i. i dr.) nedvojbenog porijekla i vremena nastanka 2012. ili bliže, sve u izvornom obliku. Vještak je napomenuo kako se za sporne potpise, parafnih oblika list 14 i 18 ni na izvornicima nije izvediva identifikacija upravo zbog ranije navedenih razloga.

22. U odnosu na prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje vještakinja se pismeno očitovala 12. veljače 2026. navodeći da prema nespornom materijalu utvrđene rukopisne značajke, prema pravilima struke nije moguće realno procijeniti jesu li nastale kao posljedica rukopisnih mogućnosti izražavanja ili različitog porijekla skriptora, prije svega iz razloga izrazite jednostavnosti spornih i nespornih potpisa te izražene neujednačenosti nespornih potpisa, i zbog toga identifikacija skriptora za sporne potpise list 14 i 18, ne bi bila moguća ni na izvornicima, rukopisni potpis „ I“kakav se nalazi u spornom materijalu list 15,16, 17 u nespornom ne nalazi te ni usporedba sa parafnim potpisima nije izvediva.

23. Tužitelj je i nadalje ostao kod svojih prigovora i osporio je valjanost vještačenja te predložio provođenje vještačenja po drugom vještaku.

24. Sud je poklonio vjeru u cijelosti nalazu i mišljenju vještaka , kao i dodatnom nalazu povodom prigovora tužitelja i dostavom dodatne dokumentacije, jer su isti dani na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi raspoložive dokumentacije u spisu koja je dostavljena u fotokopiji, koja kako se navodi u nalazu vještaka sužava mogućnost provedbe kvalitetne analize i sigurne identifikacije temeljem osnovne metode ispitivanja. Iz provedenog vještačenja jasno je utvrđeno da parafni potpisi na listu 14 i 18 nemaju temelja za identifikaciju skriptora, jer ih je mogao ispisati veći broj osoba bez osobito razvijenih grafomotoričkih sposobnosti izražavanja te postoje sličnosti i razlike u odnosu na nesporne potpise tužitelja danih sudu 8. svibnja 2025. no nisu dostatne za bilo kakvu procjenu, a potpisi na listu 15, 16 i 17 pisani su kao „Jahutk…, i ne nalaze se niti u jednom nespornom potpisu i nije izvediva usporedba s parafnim potpisima, slijedom navedenog je odbijen zahtjev tužitelja za provođenjem novog vještačenja i budući da nije provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj potpisnik bilo kojeg spornog potpisa na dostavljenim dnevnim evidencijama radnog vremena i za zaključiti je da ih nije potpisao.

25. Za potraživanje tužitelja od travnja 2010. do listopada 2012. relevantne su odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine 118/09, 118/12, u daljnjem tekstu: Odluka) koja je stupila na snagu 1. listopada 2009. tako je u t. VII. propisano da dežurstvo u funkciji unutarnje službe traje 24 sata. Pripadnik OS RH koji je dežuran u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog) ostvaruje pravo na jedan slobodan radni dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće. Dežurstvo u funkciji unutarnje službe se ne smatra prekovremenim radom, a dodatak za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću. Za vrijeme dežurstva u funkciji unutarnje službe pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke (dodaci na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, u drugoj smjeni i turnusu). Nadalje, u t. XI. Propisano je da iznimno, kad rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik službe (osim stražarske) koji zahtijeva 24-satni boravak na radnom mjestu, nije organiziran u smjenama ili turnusima, može se organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva. Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na višednevni proporcionalni odmor u omjeru 1:1. Dakle, za 7 dana dežurstva djelatniku pripada 7 slobodn ih dana.

26. Prema stavu ovog suda, u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir da tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu za neiskorištene slobodne dane nakon 24 - satnog dežurstva, u odnosu na dostavljenu dokumentaciju, iskaze tužitelja i svjedoka da su se slobodni dani djelomično koristili odmah nakon dežurstva i to po 5 dana, a drugi su se dobivali prema mogućnostima, prihvaćena je varijanta 2 Tabela 4a nalaza i mišljenja vještaka prema kojoj je prikazan samo broj ostvarenih i iskorištenih slobodnih dana u utuženom razdoblju nakon 24-satnog dežurstva.

27. Varijantu 1 u Tabeli 4 sud nije prihvatio iz razloga jer je u istoj sačinjen obračun za slobodne dane nakon 24-satnog dežurstva i preraspodjelu radnog vremena koja se odnosi isključivo za odrađeni prekovremene sate rada za koje se daje slobodan dan temeljem t. XII st. 4 Odluke, kojom je propisano da o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodni dan.

28. Dakle, prema dostavljenoj evidenciji tuženika jasno su navedeni slobodni dan i (prema kraticama na evidencijama radi se o danima nakon STR, DEŽ, DEŽ-A, ili prek. rada), kao i korištenje preraspoređenog radnog vremena (PRV) koje je vještak uzeo u obzir kao iskorišteni slobodni dani koji se smatraju prekovremenim radom i preraspodjelom, a što nije sporno. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj po više osnova imao pravo na slobodne dane, koje ne osporava niti za iste potražuje isplatu, već samo za neiskorištene slobodne dane nakon 24-satnog dežurstva koje nije mogao iskoristiti odmah nakon dežurstva i to u cijelosti odnosno odmah svih 7 dana , a ne po nekoj drugoj osnovi.

29. Tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate na svaki mjesečni iznos prema stopi zatezne kamate određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od 16. u mjesecu, kada je tuženik pao u zakašnjenje s isplatom. Tužitelju nije priznata zakonska zatezna kamata na dijelove bruto plaće poreza na dohodak i prireza na dohodak. Naime, odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04) propisano je da se predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom isplate prema propisima koji važe na dan isplate, budući porez na dohodak i prirez na dohodak čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom bruto plaće, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose ne mogu obračunavati zatezne kamate.

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici.

32. Tužitelju su uz već priznati troškove po pravomoćnoj presudi Pr-818/2019 u t. II u iznosu od 2.472,00 eura (18.625,00 kn), koja nije ukinuta rješenjem VS RH, priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova zastupanja na ročištima 6.3.2025., 8.5.2025., 6.11.2025. i 16.6.2026. svako po 100 bodova, tri obrazložena podneska svaki po 100 bodova, ukupno 700 bodova odnosno 1.400,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 350,00 eura, tužitelju je priznat trošak grafološkog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, ukupno je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eura

33. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 22. srpnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7, 8 i 9 ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika