Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10075/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednika vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SM, zbog prekršaja iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/24), rješavajući o žalbi okrivljenika, zastupanog po braniteljima iz ZOU Josip Jankovići Mate Burazin u Karlovcu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 23. listopada 2024., poslovni broj: Pp-12139/2024-4, na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika SM kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 EUR (pedeset eura), u roku 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljenik ŠM proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je, uz primjenu instituta ublažavanja kazne izrečena novčana kazna u iznosu od 240,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne u roku od 30 dana po primitku pravomoćne presude.

1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava te odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika, ovaj sud nalazi da je, u provedenom postupku povrijeđeno pravo obrane okrivljenika, što je utjecalo na presudu, čime je počinjena relativno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, na što osnovano žalitelj ukazuje u svojoj žalbi.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, no po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljene, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljene zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka kao ni povrede materijalnog prava nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu žalbe okrivljenika ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te s obzirom na težinu djela i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri vrednujući olakotne okolnosti, te cijeneći vrstu i težinu učinjenog prekršaja, već odmjerio kaznu uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37.Prekršajnog zakona, ispod posebnim zakonom propisane najniže mjere kazne smatrajući da će se u predmetnom slučaju i ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.

7. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se primijeni mjera upozorenja opomena, treba navesti da u konkretnom slučaju za to nema zakonske osnove. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, opomena se može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja.

8. Budući da je navedenom presudom okrivljenik proglašen krivim za prekršaj iz članka 59. stavak 5. ZSPC-a propisana novčana kazna u iznosu od 390,00 do 920,00 eura) ne postoje zakonski uvjeti da se okrivljeniku primijeni opomena, jer bi u suprotnom sud primjenom opomene u konkretnom slučaju prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

9. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, suprotno tvrdnji žalitelja, odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca je opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, i nije izrečena u predugom trajanju (dapače, prvostupanjsko tijelo je predložilo izricanje zaštitne mjere okrivljeniku u trajanju od 2 mjeseca), stoga je i ovaj sud mišljenja da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja te već pravilno vrednovanim osobinama ličnosti okrivljenika i osuđivanosti,to je i ovaj sud mišljenja da je mjera razmjerna s težinom prekršaja, prekršajima koji se mogu očekivati i stupnjem opasnosti počinitelja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u predmetnom slučaju, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove okolnosti koji bi učinile osnovanim preinačenje oduke o zaštitnoj mjeri.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka za: spis,okrivljenika, ovlaštenog tužitelja, branitelja okr.