REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1666/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Marije Bakule Vugrinec, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza INTERIOR DESIGN STUDIO d.o.o. u stečaju, OIB 99891290224, Kastav, Čikovići 26/11, kojeg zastupa punomoćnica Lenka Banjanin, odvjetnica u Rijeci, protiv 1. tuženice AB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. tuženice JB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], (nasljednice iza pok. CB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]), koje zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-204/2019-118 od 16. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-204/2019-118 od 16. veljače 2024. dijelu točke II. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anke Poropat iz Višnjana, poslovni broj Ovrv-264/11-2 od 28. lipnja 2011. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.749,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 1. srpnja 2008. do isplate te je odbijen tužbeni zahtjev.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-204/2019-118 od 16. veljače 2024. dijelu točke II. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anke Poropat iz Višnjana, poslovni broj Ovrv-264/11-2 od 28. lipnja 2011. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.602,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 1. srpnja 2008. do isplate te je odbijen tužbeni zahtjev i u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.160,87 EUR sa zateznim kamatama, i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anke Poropat iz Višnjana, poslovni broj Ovrv-264/11-2 od 28. lipnja 2011. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.602,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 1. srpnja 2008. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose, u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 550,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 16. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženicama AB i JB solidarno naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 210,73 EUR, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 440,77 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci prvostupanjski sud je djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anke Poropat iz Višnjana, poslovni broj Ovrv-264/11-2 od 28. lipnja 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.767,84 EUR sa zateznim kamatama (točka I. izreke), djelomično je ukinuo navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 12.352,00 EUR sa zateznim kamatama i odbio je tužbeni zahtjev u tom dijelu (točka II. izreke) te je naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.160,87 EUR sa zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Protiv ove presude u točkama II. i III. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti presudu u pobijanom dijelu, podredno ukinuti, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 651,50 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda u točkama II. i III. izreke ispitana je sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u vezi s čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19; dalje: ZIDZPP/19), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je presuda u pobijanom dijelu djelomično pravilna i zakonita.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 17.119,84 EUR (ranije 128.989,40 kn) sa zateznim kamatama po osnovi neplaćenih radova koje je tužitelj kao izvođač radova izveo za pravnog prednika tuženica kao naručitelja temeljem Ugovora o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova broj 04/07 od 27. rujna 2007. i okončane situacije broj 10 od 1. lipnja 2008. u kojoj je navedena ukupna vrijednost izvedenih radova u iznosu od 674.550,57 kn.

7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom djelomično prihvatio, a djelomično odbio tužbeni zahtjev, jer je nakon provedenog dokaznog postupka u bitnom utvrdio:

- na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko-računovodstvene struke da je pravni prednik tuženica za izvedene radove platio tužitelju ukupno iznos od 545.561,17 kn pa je od ukupne vrijednosti izvedenih radova utvrđene u okončanoj situaciji dužan platiti iznos od 128.989,40 kn,

- na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke utvrdio je da je tužitelj izvršio 74,44% ugovorenih radova ukupne vrijednosti u iznosu od 660.815,64 kn, da je pravni prednik tuženice isplatio iznos od 27.142,52 kn na otklanjanje nedostataka radova koje je izvršio tužitelj i da je pravni prednik tuženica iznos od 52.188,67 kn platio izravno tužiteljevim podizvođačima,

- stoga je ocijenio osnovanim zahtjev za isplatu iznosa od 4.767,84 EUR (ranije 35.923,28 kn), a neosnovanim zahtjev za isplatu iznosa od 3.602,43 EUR (ranije 27.142,52 kn) koji iznos se odnosi na uklanjanje nedostataka, kao i isplatu iznosa od 6.926,63 EUR (ranije 52.188,67 kn), koji iznos se odnosi na isplate tužiteljevim podizvođačima, te iznosa od 1.822,94 EUR (ranije 13.734,93 kn), koji predstavlja razliku vrijednosti izvršenih radova prema nalazu i mišljenju vještaka,

- sukladno uputi iz ukidne odluke ovog suda poslovni broj Pž-4219/2016 od 6. ožujka 2019. neosnovan je prigovor zastare, budući da tuženik kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, nije trgovac niti trgovac pojedinac pa se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08; dalje: ZOO).

8. Pobijana presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva u žalbi, odnosno nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

9. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a time što nije obaviješten o vremenu očevida te da mu je propuštanjem dostave onemogućeno sudjelovati na očevidu. Naime, u ovom sporu nije određen niti proveden uviđaj u smislu čl. 227. ZPP -a, već je vještak prije početka vještačenja pregledao predmet vještačenja u smislu čl. 258. st. 1. ZPP-a. Nakon što je vještak izradio pisani nalaz i mišljenje, kojeg je usmeno iznio na ročištu, tužitelj je imao mogućnost postavljati pitanja vještaku, kao i iznijeti primjedbe, koju mogućnost tužitelj u konkretnom slučaju nije iskoristio.

10. Osnovano tužitelj u žalbi ponovno ističe da u spisu nema dokaza da je pravni prednik tuženica pravovremeno i uredno obavijestio tužitelja o nedostacima izvedenih radova i da je vještak građevinske struke o postojanju nedostataka zaključio na temelju navoda pravnog prednika tuženica. Naime, iako je pravni prednik tuženica tvrdio da je tužitelj određene radove izveo s nedostacima te iako navedeno proizlazi i iz iskaza saslušanog svjedoka EB, nadzornog inženjera, iz provedenog dokaznog postupka nije moguće utvrditi da je pravni prednik tuženica pravovremeno i uredno obavijestio tužitelja o točno određenim nedostacima izvedenih radova. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu kojim je prihvatio sniženje naknade za izvedene radove za iznos od 3.602,43 EUR (ranije 27.142,52 kn) koji se odnosi na uklanjanje nedostataka, budući da iz spisa ne proizlazi da je pravni prednik tuženica dokazao da je pravovremeno i uredno obavijestio tužitelja o nedostacima izvedenih radova.

11. Naime, sukladno čl. 631. ZOO-a, kada u odredbama o odgovornosti za nedostatke građevine (čl. 632. - 636. ZOO-a) nije drukčije određeno, na odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu. U tom smislu, zakonska odgovornost izvođača za bitne zahtjeve za građevinu je deset godina od predaje i primitka radova, dok je za nedostatke djela, odnosno ostalih radova na građevini dvije godine od primopredaje radova. Sukladno čl. 604. ZOO -a, kada se radi o vidljivim nedostacima, naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača (st. 1.). Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen (st. 2.). Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli uočiti uobičajenim pregledom, osim ako je za njih znao a nije ih pokazao naručitelju (st. 3.). Sukladno čl. 605. ZOO-a, ako se nakon primopredaje pokaže neki skriveni nedostatak koji se nije mogao uočiti uobičajenim pregledom djela, naručitelj se može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegovog otkrivanja (st. 1.). Istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozivati na nedostatke (st. 2.). U svakom slučaju, sukladno čl. 606. ZOO -a naručitelj koji je izvođača obavijestio uredno i na vrijeme o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ta prava ostvaruje (st. 1.). Ali i nakon isteka ovog roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravovremeno i uredno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačevog zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev za sniženje naknade i naknadu štete (st. 2.).

12. Neosnovano tužitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na isplatu iznosa od 6.926,63 EUR (ranije 52.188,67 kn), koji iznos se odnosi na isplate koje je pravni prednik tuženica izvršio izravno tužiteljevim podizvođačima. Naime, sukladno čl. 602. ZOO-a za naplatu svojih tražbina prema izvođaču njegovi se suradnici mogu obratiti neposredno naručitelju i zahtijevati od njega da im isplati te tražbine na teret iznosa koji u tom času duguje izvođaču. To znači da se izvođačevi suradnici (podizvođači) mogu iznimno, na temelju ove zakonske odredbe, unatoč tome što nisu u pravnom odnosu s naručiteljem i u pravilu ne mogu od njega tražiti isplatu onog što im duguje izvođač, obratiti neposredno naručitelju sa zahtjevom da im isplati tražbinu koju imaju prema izvođaču, i to na teret iznosa koji u tom trenutku duguje izvođaču za radove koje je izvršio njegov suradnik (podizvođač). Isplatom tražbina podizvođačima, naručitelj se oslobađa obveze prema izvođaču u iznosu koji je isplatio podizvođačima. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu, kao i u odnosu na iznos od 1.822,94 EUR koji predstavlja razliku vrijednosti izvršenih radova prema nalazu i mišljenju vještaka, u odnosu na iskazanu vrijednost izvršenih radova u okončanoj situaciji.

13. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na paricijski rok, kako u odnosu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, jer se radi o paricijskom roku od 8 dana propisanim u čl. 38. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12, 80/12 i 112/12), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovršnog postupka, tako i u odnosu na parnične troškove, budući da se radi o parničnom postupku koji je pokrenut prije 1. rujna 2019. odnosno prije stupanja na snagu ZIDZPP/19 pa se u konkretnom slučaju primjenjuje paricijski rok od 8 dana sukladno čl. 117. st. 1. ZIDZPP/19 u vezi s čl. 500. t. 3. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14). Stoga paricijski rok u odnosu na platni nalog i troškove parničnog postupka iznosi osam dana. Napominje se da protiv točke I. izreke pobijane presude, u kojoj je prvostupanjski sud također pogrešno odredio paricijski rok, nije podnesena žalba, pa ovaj sud nije ovlašten intervenirati u pogrešno određen paricijski rok u nepobijanom dijelu presude.

14. Budući da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dio tužbenog zahtjeva promijenjen uspjeh stranaka u sporu, po ocjeni ovog suda tužitelj je uspio u sporu s 54,72%, a tuženice s 45,28% pa u smislu čl. 154. st. 2. ZPP -a tužitelj ima pravo na naknadu troškova od 9,44%.

15. Stoga, sukladno čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa) te zahtjevu za naknadu troškova, tužitelj ima pravo na naknadu sljedećih parničnih troškova: za sastav prijedloga za ovrhu iznos od 500,00 EUR (Tbr. 11. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 18. ožujka 2014., 6. svibnja 2014., 29. listopada 2014., 13. listopada 2015., 19. siječnja 2016., 7. studenoga 2019., 20. travnja 2023. i 18. siječnja 2024. za svako iznos od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za pristup na ročišta koja su odgođena prije početka raspravljanja 8. siječnja 2014., 10. rujna 2014., 18. travnja 2019., 28. travnja 2022. i 16. ožujka 2023. za svako iznos od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. Tarife), za sastav podnesaka kojim predlaže odgodu ročišta od 16. rujna 2021., 13. listopada 2021. i 27. veljače 2022. za svaki iznos od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. Tarife), za sastav žalbe protiv ranije presude iznos od 625,00 EUR (Tbr. 10. t. 1. Tarife), što uvećano za PDV ukupno iznosi 7.218,75 EUR, pa sukladno razmjeru njegovog uspjeha u sporu (9,44%), tužitelju pripada naknada troškova u iznosu od 681,45 EUR.

16. Neosnovano tužitelj traži naknadu sljedećih troškova: za zastupanje na ročištu 27. studenoga 2013., za pristup na ročište za objavu presude 25. veljače 2016., za zastupanje na ročištu 24. ožujka 2022. za svako u iznosu od 500,00 EUR (jer na navedena ročišta tužitelj nije pristupio, a što proizlazi iz spisu priloženih zapisnika), za zastupanje na ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja 8. siječnja 2014., 10. rujna 2014., 18. travnja 2019., 28. travnja 2022. i 16. ožujka 2023. preko priznatog iznosa od 100,00 EUR za svako, za sastav podnesaka kojim predlaže odgodu ročišta od 16. rujna 2021., 13. listopada 2021. i 27. veljače 2022. preko priznatog iznosa od 50,00 EUR za svako, za troškove vještačenja (jer tužitelj nije plaćao predujmove za provedena vještačenja, već pravni prednik tuženica) te za sudsku pristojbu po odluci suda (jer nije postavio određen zahtjev po osnovi i visini).

17. S druge strane, tuženice imaju, neovisno o uspjehu u sporu, pravo na naknadu troškova vještačenja u iznosu od 1.232,35 EUR u cijelosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama, npr. poslovni broj Rev-64/2025-2 od 29. siječnja 2025., Rev 229/2022 od 1. veljače 2024., Rev 994/2021-2 od 14. rujna 2021. i Rev 473/2023-2 od 6. lipnja 2023.).

18. Kada se navedeni iznosi troškova (tužiteljev iznos od 681,45 EUR i troškovi vještačenja u iznosu od 1.232,35 EUR) prebiju, tužitelj je dužan naknaditi tuženicama troškove parničnog postupka u iznosu od 550,90 EUR sa zatraženim zateznim kamatama.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP -a odbio žalbu kao neosnovanu i djelomično potvrdio pobijanu presudu, a sukladno čl. 373. t. 3. ZPP-a djelomično preinačio pobijanu presudu.

20. Odluka o trošku žalbenog postupka donijeta je sukladno tužiteljevom uspjehu sa žalbom u odnosu na pobijani dio presude kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 10.529,06 EUR pa tužitelju pripada pravo na sastav žalbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 10. 1. Tarife) uvećano za PDV, i sudsku pristojbu na žalbu u odnosu na pobijani dio presude (iznos od 303,48 EUR), odnosno razmjerno uspjehu sa žalbom od 34,21% ukupno iznos od 210,73 EUR, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 440,77 EUR njegov zahtjev neosnovan.

Zagreb, 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas