REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Ppž-2379/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MA, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16.), odlučujući o žalbi okrivljenika MA, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, od 26. siječnja 2023., Klasa: 413-01/22-26/2422, Ur.broj: 513-02-7002/19-23-8, na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

-

- I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika MA, a povodom žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da je okrivljenik MA, djelom činjenično opisanim u izreci pobijanog rješenja o prekršaju počinio prekršaj iz članka 61. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16. i 52/25.), te mu se temeljem citiranog zakonskog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pet tisuća) eura, koju je okrivljenik dužan uplatiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

- II U ostalome dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika MA i u preostalome pobijanome, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.

III Ako okrivljenik MA plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 dana od primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

IV Okrivljenik MA je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura u roku od 30 dana od primitka ove presude.

O b r a z l o ž e nj e

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik MA je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 6.600,00 eura (šest tisuća šesto eura) / 49.727,70 kn, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) / 150,69 kn.

3. Protiv tog rješenja okrivljenik MA je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu, navodeći u bitnome da carinsko uže koje je u konkretnom slučaju bilo oštećeno je uže koje se nalazilo na bočnoj strani prijevoznog sredstva, ne spada u carinska obilježja jer su carinska obilježja carinska plomba, pečat i štambilj, pa da djelo nije prekršaj. Ističe da nije bio niti je mogao biti svjestan počinjenja prekršaja jer je do oštećenja došlo tajno, zlouporabom od strane drugih osoba, državljana Afganistana, bez njegova znanja. Smatra da je izrečena novčana kazna prestroga i previsoko odmjerena, te da nisu uzete u obzir sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, jer je oženjen, otac troje malodobne djece, slabog imovnog stanja, te ima primanja od 400,00 eura mjesečno i živi u državi k mnogo nižim standardom od zemalja EU.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Žalitelj neosnovano poriče svoju prekršajnu odgovornost iz razloga što je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u provedenom postupku, odnosno na glavnoj raspravi na kojoj je ispitan okrivljenik i provedeni svi drugi materijalni dokazi, nesporno utvrdilo kako je okrivljenik počinio predmetni prekršaj iz Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.

8. Okolnosti koje navodi žalitelj, nisu u konkretnom slučaju takvog značaja da bi se okrivljenik mogao ekskulpirati za počinjeni prekršaj. U žalbenim navodima žalitelj ne iznosi nikakve nove činjenice u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, ničim se ne dovodi u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak, koje je u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno i točno utvrdilo činjenično stanje uz isticanje dokaza temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanima.

9. Pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, oni nisu nejasni niti u znatnoj mjeri proturječni, te je u obrazloženju korektno reproduciran iskaz okrivljenika, te pisane dokumentacije u spisu predmeta, zatim dana ocjena svih relevantnih dokaza i iznijeti su zaključci o utvrđenim činjenicama, naročito glede odlučnih činjenica, uz zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

10. Naime, okrivljenik se tereti za prekršaj iz članka 61. stavak 1. točka 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, da nije spriječio uništenje ili uklanjanje carinskih obilježja. Okrivljenik je u smislu članka 31. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije bio dužan primjereno zaštititi od oštećenja odnosno uništenja stavljeno sredstvo za prepoznavanje robe (carinsko uže), a to je propustio učiniti, tako da su u činjeničnom opisu djela ispunjena sva bitna obilježja inkriminiranog djela prekršaja.

Uz to imajući u vidu i slijedeće odredbe :

Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2447, članak 299. Postavljanje plombe kao mjera prepoznavanja robe (članak 192., članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1. Ako se roba stavlja u postupak provoza Unije, otpremni carinski ured stavlja plombu na sljedeće:

(a) prostor u kojem se roba nalazi, ako je otpremni carinski ured potvrdio da su prijevozno sredstvo ili kontejner prikladni za plombiranje;

Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2447, članak 300. Prikladnost za plombiranje

(članak 226. stavak 3. točka (a) i članak 227. stavak 2. točka (a) Zakonika)

1. Otpremni carinski ured smatra da je prijevozno sredstvo ili kontejner prikladan za plombiranje ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) plombe se mogu jednostavno i učinkovito postaviti na prijevozno sredstvo ili kontejner;

(b) prijevozno sredstvo ili kontejner konstruirani su tako da pri unošenju ili iznošenju robe ostaju vidljivi tragovi unošenja ili iznošenja, plomba puca ili pokazuju znakove neovlaštenog mijenjanja ili elektronički sustav praćenja registrira unošenje ili iznošenje;

(c) u prijevoznom sredstvu ili kontejneru nema skrivenih prostora u koje se može sakriti roba;

(d) prostori namijenjeni za robu lako su dostupni za pregled carinskog tijela.

2. Prikladnima za plombiranje smatraju se i cestovna vozila, prikolice, poluprikolice i kontejneri odobreni za prijevoz robe pod carinskom plombom u skladu s međunarodnim sporazumom u kojem je Unija jedna od ugovornih stranaka.

11. Slijedom navedenog, a vezano uz žalbene navode okrivljenika, valja navesti da ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju carinsko uže carinsko obilježje koje se kao sredstvo prepoznavanja robe, stavlja na prijevozno sredstvo prikladno za plombiranje. Budući da se u konkretnom slučaju radilo o teretnom vozilu na kojem je bilo presječeno i oštećeno carinsko uže te ponovno spojeno metalnom spojnicom, i na taj je način bio omogućen neovlašteni pristup tovarnom prostoru teretnog vozila, to se u konkretnom slučaju može smatrati oštećenjem carinskog obilježja. Naime, po logici stvari od trenutka preuzimanja vozila okrivljenik je odgovoran za robu, odnosno za svoj tovarni prostor, te i stoga dužan znati u kakvom je stanju prostor i carinsko uže kojim se štiti roba i tovarni prostor.

12. Vezano uz žalbeni navod okrivljenika da se radilo o nesvjesnom nehaju valja navesti da je neosnovan jer je odredbom članka 25. Prekršajnog zakona propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a iznimno se propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru. U konkretnom slučaju za počinjeno djelo prekršaja propisom o prekršaju kao oblik krivnje nije propisana namjera, a navodi iz žalbe ne mogu okrivljenika ekskulpirati za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj jer je okrivljenik kao vozač teretnog vozila bio dužan primjereno zaštititi od oštećenja odnosno uništenja stavljeno carinsko uže, a to je propustio učiniti, a mogao je biti svjestan mogućnosti da se osobe koje ilegalno prelaze granicu, ako ne uloži dužnu pozornost, mogu uvući u tovarni prostor tovarnog vozila, što se u konkretnom slučaju i dogodilo.

13. Slijedom navedenog, ovaj je sud zaključio da okrivljenik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju odluku o svojoj krivnji, pa je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak kad je okrivljenika proglasio krivim i kaznio, te je u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju dao za to valjane razloge.

14. Radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, na koju također ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 196. točka 4. Prekršajnog zakona), inkriminirani prekršaj se pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 63. stavak 4. u svezi stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 52/25.), koju odredbu je valjalo primijeniti, budući je ista stupila na snagu nakon počinjenja prekršaja i propisuje blažu novčanu kaznu za počinitelja fizičku osobu od Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16.), koji je naveden u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

15. Razmatrajući pobijano rješenje o prekršaju u odnosu na odluku o kazni, ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeniku odmjerilo previsoku novčanu kaznu.

16. Imajući u vidu da okrivljenik nije do sada kažnjavan, te uvažavajući protek vremena od počinjenja prekršaja, imovinsko stanje okrivljenika, te i da je za inkriminirani prekršaj u vrijeme počinjenja za počinitelja fizičku osobu bila propisana novčana kazna temeljem odredbe članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije u iznosu od 2.000,00 do 50.000,00 kuna, dok je 29. ožujka 2025. stupio na snagu Zakon o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj 52/25.), koji sada za predmetno djelo temeljem odredbe članka 61. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 11. propisuje novčanu kaznu u iznosu od 260,00 do 6.680,00 eura, dakle, računajući prema fiksnom tečaju konverzije 7.534,50 ista je sada propisana u nešto blažem iznosu nego ranije, pa je ovaj sud stoga preinačio odluku o kazni, smatrajući da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 eura postići svrha kažnjavanja.

17. Ovaj sud je mišljenja kako je novčana kazna odmjerena okrivljeniku od strane ovog suda primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se izrečenom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

18. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne ovom presudom u roku od 30 dana od primitka ove presude.

19. Odlučujući o žalbi u dijelu koji se odnosi na troškove prekršajnog postupka, ovaj sud ocjenjuje da je okrivljenik pravilno i zakonito obvezan na njihovu naknadu. Paušalni troškovi postupka određeni su u iznosu koji se približava minimalnom, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.). Pri tome treba istaknuti da okrivljenik u žalbi nije konkretno obrazložio niti potkrijepio bilo kakvom dokumentacijom svoje navode u svezi s troškovima, zbog čega nije pružio valjane razloge koji bi doveli do drukčijeg odlučivanja u tom dijelu. Slijedom navedenog, sud je potvrdio pobijanu presudu i u dijelu koji se odnosi na trošak prekršajnog postupka.

20. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od 20,00 eura, u roku od 30 dana od primitka ove presude. Visina troškova je odmjerena sukladno odredbi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.

21. Zbog izloženih razloga,presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, Vijeće za prekršaje, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.