Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4497/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ALTON j.d.o.o., Petrijevci, kao pravne osobe, i RH, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 193. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika ALTON j.d.o.o., Petrijevci, kao pravne osobe, i RH, kao odgovorne osobe, koje brani odvjetnica Saša Pufler iz Osijeka, podnesene protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, Klasa: 413-01/22-26/2822, Ur.broj: 513-02-7002/19-23-7 od 20. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

U povodu žalbe okrivljenika ALTON j.d.o.o., Petrijevci, kao pravne osobe, i RH, kao odgovorne osobe, a po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 155. stavka 4. Prekršajnog zakona, obustavlja se prekršajni postupak protiv okrivljene pravne osobe ALTON j.d.o.o., Petrijevci.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenice RH, kao odgovorne osobe, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da je okrivljenica RH, kao odgovorna osoba, djelom činjeničnom opisanim u izreci pobijanog rješenja počinila prekršaj iz članka 193. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.), te joj se na temelju tog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 (tristodevedeset) eura, koju novčanu kaznu je dužna platiti u 4 (četiri) jednaka mjesečna obroka, s tim da prvi obrok dospijeva u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a svaki sljedeći obrok 15.-tog dana u svakom narednom mjesecu do isplate. Ukoliko okrivljenica plati dvije trećine novčane kazne izrečene ovom odlukom u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenica RH, kao odgovorna osoba, dužna je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 15,00 (petnaest) eura u roku od 8 (osam) dana, računajući od dana primitka ove odluke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom, i to: ALTON j.d.o.o., Petrijevci kao pravna osoba, u iznosu od 1.500,00 eura (tisućupetsto eura), a RH, kao odgovorna osoba, u iznosu od 450,00 eura (četiristopedeset eura), zbog prekršaja iz članka 193. stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 20,00 eura (dvadeset eura), svaki.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici ALTON j.d.o.o., Petrijevci, kao pravna osoba, i RH, kao odgovorna osoba, pravodobno su, putem braniteljice, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ističući u bitnome da je kritične zgode bila gužva u poslovnom prostoru, odnosno veći broj kupaca, pa da je stoga moguće krivo vraćen novac nekome od kupaca. Smatraju da je trebalo primijeniti odredbu članka 24.a Prekršajnog zakona, odnosno da se radilo o beznačajnom prekršaju, pa su time i izrečene novčane kazne previsoke. Navode da bi plaćanje izrečenih novčanih kazni ugrozilo poslovanje i egzistenciju okrivljene odgovorne osobe koja je majka dvoje malodobne djece i žive kao podstanari.

4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je u odnosu na okrivljenu pravnu osobu bespredmetna, a u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu djelomično osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (“Narodne novine”, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti izvršio uvid u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku, a iz kojeg proizlazi da je subjekt ALTON j.d.o.o., rješenjem Tt-25/14567-2 od 18.02.2026. brisan, odnosno prestao postojati, a nema pravnog slijednika, pa je trebalo protiv istog obustaviti prekršajni postupak, temeljem članka 155. stavka 4. Prekršajnog zakona.

7. Zbog navedenog je odlučeno na način opisan u rješenju ove odluke.

8. Nadalje, rješavajući predmet u smislu članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na temelju provedenog postupka, ispitivanja okrivljenice, kao i uvida u priloženu materijalnu dokumentaciju, imalo valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenice ostvarila bitna obilježja prekršaja iz članka 193. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, za koji je pravilno i zakonito proglašena krivom i kažnjena. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, iznijelo koje odlučne činjenice je uzelo dokazanim pri čemu je dalo ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došlo do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice.

10. Dakle, slijedom navedenog, iz obrazloženja prvostupanjske odluke o prekršaju razvidno je koji su dokazi provedeni i na kojima se temelji utvrđenje da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je za svoja utvrđenja i stajališta dalo valjane pravne razloge, koje prihvaća i ovaj sud, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi žaliteljica dovela u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku. Žalbeni navodi okrivljenice da se u konkretnom slučaju radilo o beznačajnom prekršaju u smislu odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona neosnovani su jer sukladno navedenom članku nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Stajalište ovog suda je da predmetni prekršaj predstavlja prekršaj kojim se povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima, a vezano uz navedene objektivne komponente beznačajnosti djela. Iz navedene odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa i to beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnosti djela objektivne je naravi i za njeno postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Kod druge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste i mjere kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona): stupanj krivnje počinitelja, pobude iz kojih je počinio radnju, njegovo ranije ponašanje (prvenstveno neosuđivanost), njegovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja (koje uključuje i stav prema počinjenom djelu, dakle i njegovo priznanje, izraženo kajanje, posebno eventualnu naknadu pričinjene štete i slično) te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Iz dikcije ove odredbe proizlazi da obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene da bi se radilo o beznačajnosti nekog djela. Naime, iz sadržaja navedenih normi koje se odnose na predmetni prekršaj, proizlazi da se njima osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države, čije bi kršenje moglo ugroziti odnosno povrijediti pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava, dok vezano uz subjektivnu komponentu niti iz izjava okrivljenice ne proizlazi da su ispunjeni uvjeti koji bi opravdali primjenu instituta beznačajnog djela.

11.Dakle, kako je u konkretnom slučaju okrivljenica postupila protivno odredbama predmetnog prekršaja, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljenicu osnovano proglasilo krivom zbog prekršaja koji joj je stavljen na teret optužnim prijedlogom, a za što je dalo valjane razloge, te da okrivljenica žalbenim navodima nije ničim dovela u sumnju pravilnost i zakonitost iste odluke, tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, te nije počinjena ni bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, a kako to pogrešno smatra žaliteljica.

12. Nadalje, ispitujući odluku o kazni, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići i blažom novčanom kaznom od one koju je utvrdilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

13. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je da je u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju navedeno da su prilikom odmjeravanja novčane kazne uzete u obzir olakotne i otegotne okolnosti u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Međutim, navedena je samo kao olakotna okolnost ranija nekažnjavanost okrivljenice, dok nije navedena niti jedna okolnost koja je cijenjena kao otegotnom za okrivljenicu, pa uzimajući u obzir sve navedeno, kao i protek vremena od počinjenja prekršaja, te posebice vodeći računa kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj sud je ocijenio da će se i blažom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

14. Stoga je ovaj sud novčanu kaznu izrekao u posebnom zakonom minimalno propisanom iznosu, uvažavajući navedene okolnosti, uzimajući u obzir Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 114/22.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023. godine koji za počinitelja odgovornu osobu propisuje novčanu kaznu u iznosu od 390,00 do 3.980,00 eura.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je ovako izrečena novčana kazna u svemu primjerena prekršajna sankcija, pogodna da se njenim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, kao i da će u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenu odgovornu osobu da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, dok nije našao uvjeta za izricanjem novčane kazne ispod zakonom propisanog minimuma, tim više što okrivljena odgovorna osoba uz žalbu ne navodi i dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim ublažavanje novčane kazne ispod zakonom propisanog minimuma. Prema uvjerenju ovog suda ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

16. Valja napomenuti kako je određivanje roka za plaćanje novčane kazne na način kako je to bilo određeno u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju, odnosno određivanje plaćanja novčane kazne u roku od 120 dana od dana pravomoćnosti odluke, protivno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, kojom odredbom je između ostalog propisano da „rok za plaćanje novčane kazne određuje sud/prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u samoj presudi vodeći računa o visini novčane kazne. Rok ne može biti kraći od 8 dana ni dulji od 3 mjeseca.“ Predmetnim Zakonom nije propisan dulji rok za plaćanje novčane kazne. Međutim, cijeneći navode žalbe, ovaj sud nalazi, da u konkretnom slučaju ima opravdanja za primjenu članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, koji propisuje da u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika) sud/prvostupanjsko tijelo može odrediti obročnu otplatu novčanu kazne u vremenu do 6 mjeseci, te je odredio obročnu otplatu novčane kazne, na način i u roku navedenom u izreci ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina izrečene novčane kazne, kao i trenutne imovinske prilike okrivljenice, opravdavaju takvu odluku, a ako okrivljenica na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

17. Također, u odnosu na troškove prvostupanjskog prekršajnog postupka ovaj sud ocjenjuje da je okrivljenica pravilno i zakonito obvezana na njihovu naknadu. Paušalni troškovi postupka određeni su u iznosu koji se približava minimalnom, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.).

18. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je, na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Odluka se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, Vijeće za prekršaje, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenu odgovornu osobu, braniteljicu i tužitelja.