REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

[adresa]

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Župančić Ukropina, prema nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste NV, uz sudjelovanje zapisničara Lee Jagatić, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika IV, radi djela prekršaja iz članka 13. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22., 47/23.) povodom optužnog prijedloga PUZ-a, IV. Policijske postaje klasa: 211-07/26-5/17034, URBROJ: 511-19-30-26-1 od 7. srpnja 2026., nakon ispitivanja okrivljenika u žurnom prekršajnom postupku, temeljem članka 221. i 222. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), u odsutnosti okrivljenika i predstavnika tužitelja, temeljem čl.179.st.1., 2. i 3. PZ-a objavio je i

presudio

Okrivljeni IV, sin N i I, djevojačko prezime majke B, rođen **.**.1977. u [adresa], državljanin RH-e, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, zanimanje vodo-plino instalater, nezaposlen, uzdržavan od strane majke i supruge, oženjen, otac troje djece, dvoje djece ml., prekršajno kažnjavan, a ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prebivalištem u [adresa],

I Temeljem članka 183. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakon

kriv je

I što je 7. srpnja 2026. u 1:40 sati, na adresi u [adresa], u alkoholiziranom stanju (2,64 g/kg alkohola) narušavao javni red i mir na način da je na ulici ispred gore navedene adrese vikao i galamio nerazgovjetne riječi,

dakle, na javnom mjestu vikom i galamom remetio javni red i mir,

čime je počinio prekršaj opisa i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

II što je istom prilikom kao pod točkom I izreke, prilikom postupanja policijskih službenika BV i PV iste vrijeđao riječima: „Đubrad jedna Milanovićevska” a što je ponovio više puta,

dakle, vrijeđao i omalovažavao službene osobe u vezi njihovog vršenja službe,

čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

pa mu se temeljem citiranih propisa utvrđuje:

za djelo pod točkom I izreke kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) dana

Za djelo pod točkom II izreke kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) dana

Temeljem članka 39. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče

Jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana

Temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljenom se uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i vrijeme uhićenja od 7. srpnja 2026. u 00,40 sati do 7. srpnja 2026. u 12,20 sati, kada je rješenjem ovog suda pušten na slobodu kao 1 (jedan) dan zatvora tako da se izjednačavaju 1 (jedan) dan lišenja slobode u vezi prekršaja sa 1 (jednim) danom zatvora pa okrivljeni ima za izdržati 9 (devet) dana zatvora.

Temeljem čl. 41. u svezi s čl. 44. st.1., 2., 3. PZ-a, okrivljenom se izriče

uvjetna osuda

te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljeni u roku od 3 (tri) mjeseca ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.

II Temeljem 139.st.6. PZ-a u svezi čl.138.st.2.toč.3a PZ-a, okrivljeni se oslobađa obveze naknade troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Obrazloženje

1. PU Zagrebačka, IV. Policijska postaja Zagreb, podnijela je optužni prijedlog, protiv okrivljenog radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Okrivljeni je u svojoj obrani iskazao da je točno je da se 7. srpnja 2026. u 00,40 sati, nalazio na adresi u [adresa], na ulici i bio je jako alkoholiziran. Uopće se ne sjeća što je radio, odnosno ne sjeća se da bi vikao, galamio i vrijeđao službenike, ali se sjeća da je, sam sebi pozvao policiju. Ukoliko sud ipak utvrdi postojanje njegove odgovornosti, zamolio je za što blažu kaznu i u tom slučaju se ispričava službenicima. Napomenuo je da ima problem s alkoholizmom, više puta se liječio u bolnici, tako da i sada koristi lijekove. Na upit suda kako okrivljenik konzumira lijekove i alkohol, isti je iskazao: "Zato što sam budala". Napomenuo je da doista nema od kuda platiti kaznu.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz prekršajne evidencije ovog suda za okrivljenika, iz kojeg je razvidno da je okrivljenik prekršajno kažnjavan, vrši se uvid u imovno stanje okrivljenika, a koje podatke je okrivljenik iznio na zapisnik, te je razvidno da je isti nezaposlen te je pročitan zapisnik o ispitivanju svjedoka policijskih službenika BV i PV.

4. Svjedok BV je na raspravi kod ovog suda iskazao da se sjeća intervencije po kojoj je postupao 7. srpnja 2026. u 00,40 sati na adresi u [adresa]. Okrivljenika zna iz ranijih postupanja jer su ga više puta vodili na hitnu zbog alkoholiziranosti. On sam je priznao da ima problema, a to je potvrdila i njegova majka koja je navela da je preko 36 puta bio na liječenju od alkoholizma. Navedenog dana on je tražio intervenciju policije s obrazloženjem da ga majka ne pusti u kuću. Po dolasku na adresu zatekli su ga kako se s obje ruke drži za ogradu koliko je bio pijan pri čemu je vikao i pjevao na sav glas i zbog čega su susjedi izlazili vidjeti što se događa. U razgovoru s majkom ista je rekla da nije istina da ga ne pusti, da on ima svoje ključeve i da je njegov problem što ne može pronaći bravu. Kada su mu to rekli on ih je počeo vrijeđati riječima da su đubrad jedna Milanovićevska. Poznato mu je da su ga susjedi u više navrata znali vraćati doma kada bi bio tako pijan, a to je gotovo stalno.

5. Svjedok DV je na raspravi kod ovoga suda izjavio da je dana 7. srpnja 2026. oko ponoći upućen s kolegom BV na intervenciju na adresu u [adresa]. Intervenciju je tražio okrivljenik navodeći da ga ukućani ne puste u kuću. Po dolasku našli su ga kako se drži za ogradu pri čemu je nešto vikao, pjevao, uglavnom galamio zbog čega su susjedi izlazili van vidjeti što se događa. Utvrdili su da nije točno da ga ukućani ne puste u kuću, ali kad su s njim pokušali razgovarati nije bio suradljiv. Nastavljao je glasno pjevati zbog čega su ga opominjali, a onda ih je počeo vrijeđati da su đubrad Milanovićevska. Uvidom u sustav, a iz razgovora sa drugim kolegama saznao je da se u više navrata pokušao liječiti od alkoholizma.

6. Na temelju obrane okrivljenika koji je poricao počinjenje prekršajnih djela navodeći da se ne sjeća da bi počinio iste, ali ako se utvrdi njegova odgovornost da iskazuje žaljenje i ispričava se zbog ponašanja, kao i na temelju provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni počinio prekršaje koji mu je stavljen na teret optužnim prijedlogom.

7. U postupku valja utvrditi može li se neko ponašanje odnosno odlučujuće činjenice vezane uz ponašanje okrivljenika podvesti pod zakonski opis djela.

8. Okrivljenik je pred sudom naveo da se ne smatra krivim, ali da se zapravo ne sjeća da bi počinio navedena djela prekršaja. Iz tog razloga sud je u svojstvu svjedoka saslušao policijske službenike kao nepristrane svjedoke koji su iskazivali u svim bitnim dijelovima podudarno, jasno, precizno, uvjerljivo i vjerodostojno u svim oblicima komunikacije te je u cijelosti poklonio vjeru navedenim iskazima svjedoka smatrajući da isti kao službene osobe koje nemaju nikakvih motiva neosnovano teretiti okrivljenika za počinjenje djela ako do istih nije došlo, smatrajući ih objektivnima. Nadalje, opće poznata činjenica je da osobe kod kojih je u organizmu zabilježena visoka koncentracija alkohola, često zaboravljaju da bi se nedolično ponašali, a tijekom postupka je nesporno utvrđeno i prema obrani okrivljenika i materijalnim dokazima u spisu, da je okrivljenik u vrijeme događaja bio u alkoholiziranom stanju u visokoj koncentraciji od 2,64 g/kg. U konkretnom slučaju, nesporno je utvrđeno da se okrivljenik nalazio na ulici gdje je u kasne sate vikao i galamio. To znači da se nalazio na pravom javnom mjestu jer je ulica po svojoj prirodi javno mjesto dostupno u svakom trenutku neograničenom broju ljudi. Činjenica da su bili kasni sati, implicira da je okrivljenik vičući i galameći remetio mir građana, odnosno dovoljna je mogućnost uznemiravanja građana. Dakle, ovakvo ponašanje okrivljenika može se podvesti pod zakonski opis prekršajnog djela iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Nadalje, okrivljeniku se stavlja na teret i djelo prekršaja iz članka 17. istog zakona budući da je policijskim službenicima koji su bili u postupanju, u svojoj službi, upućivao pogrdne i uvredljive riječi kako je to opisano u činjeničnom opisu. Time je okrivljenik ostvario i sva obilježja djela prekršaja iz navedenog članka. Stoga je sud okrivljenika oglasio krivim za oba djela prekršaja koja su mu stavljena na teret optužnim prijedlogom.

9. Za djelo prekršaja pod točkom I izreke propisana je novčana kazna u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana, dok je za djelo pod točkom II izreke propisana novčana kazna u iznosu od 700,00 do 4.000,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana.

10. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne, sud je uzeo u obzir sve okolnosti propisane odredbom članka 36. Prekršajnog zakona te je okrivljeniku kao olakotno cijenio spremnost preuzeti odgovornost za počinjenje djela ukoliko se tijekom postupka utvrdi postojanje njegove odgovornosti kao i kajanje i isprika koju je izrazio do okončanja postupka, dok je otegotnim cijenio činjenicu da je isti već prekršajno kažnjavan.

11. Sud je okrivljeniku za svako prekršajno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju koje smatra primjerenim stupnju odgovornosti okrivljenika, načinu počinjenja djela, nastaloj posljedici, osobnom i imovinskim prilikama okrivljenika te svim okolnostima slučaja.

12. Ovako utvrđene kazne sud je temeljem čl.39.st.1.t.1. Prekršajnog zakona te je okrivljeniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora koja odgovara zbroju pojedinačno utvrđenih kazni. U ovako izrečenu kaznu, sud je okrivljeniku uračunao vrijeme za koje je isti bio lišen slobode u vezi prekršaja na način da je izjednačio jedan dan lišenja slobode u vezi prekršaja sa jednim danom zatvora pa je okrivljeniku ostalo za izdržati devet dana zatvora.

13. Međutim, uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, a posebno činjenicu da osobnih i imovinskih prilika okrivljenika te njegovo žaljenje i kajanje, ovaj sud je stanovišta da, u ovom konkretnom slučaju, u odnosu na okrivljenika nije nužno izvršenje izrečene mu kazne zatvora da bi se u odnosu na njega ostvarila svrha kažnjavanja, nego da je okrivljeniku potrebno uputiti takvu vrst prijekora, kojom se ostvaruje svrha prekršajnih sankcija, izricanje kazne bez njezina izvršenja, zbog čega je okrivljeniku temeljem čl. 41. u svezi čl. 44. st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, na način da mu je izrečena kazna zatvora kako je to navedeno, te je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti pod uvjetom da okrivljenik u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti presude ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna. Sud je mišljenja da će se ovako izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u smislu ostvarenja specijalne i generalne prevencije na način da će se utjecati na okrivljenika da više ne čini prekršaje te poštuje pozitivne propise RH, da shvati nužnost reakcije i nulte tolerancije na bilo kakav oblik protupravnog ponašanja te da će ovakva mjera upozorenja, pod prijetnjom opoziva i izvršenja zatvora u slučaju kršenja uvjetne osude, djelovati motivirajuće na okrivljenika da se više potrudi u liječenju od alkoholizma koji očito odlučujuće djeluje na okrivljenika i potencira ga u činjenju prekršaja, kao i da će se na taj način utjecati na druge pripadnike društva o nužnosti i pravednosti kažnjavanja počinitelja prekršaja te postupanja u skladu sa zakonskim odredbama kao i posljedicama koje proizlaze u slučaju protupravnih ponašanja.

14. U odnosu na predloženu zaštitnu mjeru sud je odbio prijedlog tužitelja ocjenjujući izricanje navedene mjere nesvrhovitom u ovom trenutku. Naime, iz obrane okrivljenika te iskaza svjedoka, jasno proizlazi da je okrivljenik višestruko liječen od ovisnosti – alkoholizma te da se i u ovom trenutku, prema iskazu okrivljenika, liječi u psihijatrijskoj ustanovi zbog alkoholizma. Obzirom da je utvrđeno da su dosadašnja liječenja bila očito bezuspješna, sud je mišljenja kako nema svrhe izricati navedenu mjeru već, kako je navedeno, da će uvjetna osuda stimulirati okrivljenika da sam ustraje u liječenju i ozbiljno shvati svoj položaj te primarno zdravstveno stanje.

15. Budući da je okrivljeni nezaposlen i lošeg imovnog stanja, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Zagreb, 22. srpnja 2026.

Zapisničar

Viša sudska savjetnica, specijalist

Lea Jagatić, v.r.

NV, v.r.

Sutkinja

Maja Župančić Ukropina, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.