Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10909/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene LC, zbog prekršaja iz članka 176. stavka 6. Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, br. 82/13., 148/13., 115/18. i 52/21.), odlučujući o žalbi okrivljene LC, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: 67. Pp-4701/2022, od 10. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene LC, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da se postupanje okrivljenice, činjenično opisano u izreci pobijane presude, pravno označava kao prekršaj iz članka 176. točke 6. Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, br. 82/13., 148/13., 115/18. i 52/21.), te se na temelju tog propisa, a primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenoj LC izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 (šesto) eura, koju je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
II U ostalom dijelu odbija se žalba okrivljene LC kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
III Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljena LC dužna je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena LC proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 796,34 eura/ 6.000,00 kuna, zbog prekršaja kažnjivog po članku 176. stavku 6. (pravilno: točki 6.) Zakona o veterinarstvu, činjenično opisanog u izreci.
2. Istom presudom okrivljenica je dužna naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 39,82 eura.
3. Protiv te presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu, ne navodeći izrijekom žalbene osnove. U žalbi u bitnome navodi da su oni stariji ljudi, ozlijeđeni u pokušaju vezivanja goveda jer su cijelu godinu u vanjskom uzgoju tj. na paši. Zato su rekli da nisu protiv pregleda životinja tj. goveda, već ih ne mogu fizički pohvatati (primiti za rogove) te držati dok veterinar ne napravi pregled. Zato goveda treba uspavati što nije u njihovoj nadležnosti, već u nadležnosti veterinarske inspekcije. Goveda na ispaši mogu se samo uspavati, a ne fizički hvatati jer bi došlo do ugroze. Prilaže dokumentaciju od doktora o njihovom zdravstvenom stanju, rendgenski nalaz, stanje noge, bruh itd. Uslijed svega navedenog ne može vjerovati o postupku suda.
4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu žalbenih navoda Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Sud), utvrdio je da istim nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Međutim, prvostupanjski sud je djelo okrivljenice nepravilno pravno označio kao prekršaj iz članka 176. stavka 6. Zakona o veterinarstvu, iako članak 176. toga Zakona nema stavak 6., nego je predmetni prekršaj propisan njegovom točkom 6. Prema činjeničnom opisu izreke, okrivljenici se stavlja na teret da u roku određenom izvršnim rješenjem veterinarskog inspektora nije omogućila provođenje dijagnostičkih pretraga goveda na enzotsku leukozu i tuberkulozu te veterinarski pregled gospodarstva. Time su ostvarena zakonska obilježja prekršaja iz članka 176. točke 6. Zakona o veterinarstvu, kojim je sankcionirano neotklanjanje utvrđenih nepravilnosti na način i u roku određenom rješenjem veterinarskog inspektora.
8. Stoga je ovaj Sud, pravilnom primjenom materijalnog prekršajnog prava, po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela na način naveden u točki I izreke ove presude.
9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice na temelju međusobno suglasnih dokaza, i to iskaza ispitane svjedokinje, rješenja veterinarskog inspektora, dokaza o njegovoj dostavi, zapisnika o kontroli izvršenja rješenja te podataka iz službenih veterinarskih evidencija. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je okrivljenici naređeno da putem ovlaštene veterinarske organizacije omogući dijagnostičke pretrage goveda na enzotsku leukozu i tuberkulozu te veterinarski pregled gospodarstva, i to u roku od 90 dana od primitka rješenja. Okrivljenica je rješenje primila 5. rujna 2022., slijedom čega je rok za njegovo izvršenje istekao 5. prosinca 2022. Kontrolom provedenom 15. prosinca 2022. utvrđeno je da naređene mjere do isteka ostavljenog roka nisu provedene.
10. Žalbenim navodima o životnoj dobi, zdravstvenim teškoćama i opasnosti pri hvatanju goveda okrivljenica ne dovodi u sumnju utvrđenje da nije postupila po rješenju veterinarskog inspektora. Rješenjem joj nije bilo naloženo da osobno obavi pretrage ili pridržava životinje, nego da kao posjednica omogući provedbu naređenih mjera putem ovlaštene veterinarske organizacije. Ako je smatrala da mjere nije moguće provesti u određenom roku i na određeni način, trebala je o tome pravodobno obavijestiti nadležnog inspektora i zatražiti odgovarajuću izmjenu načina ili roka izvršenja. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da je to učinila, pa navedene okolnosti ne isključuju njezinu protupravnost ni krivnju.
11. Neosnovani su i navodi kojima okrivljenica dovodi u pitanje zakonitost postupka. Iz podataka u spisu proizlazi da je bila uredno pozvana na glavnu raspravu, na koju nije pristupila te je iskoristila pravo da dostavi pisanu obranu. Stoga joj je bilo omogućeno sudjelovati u postupku, iznijeti obranu i predlagati dokaze. Time što, iako uredno pozvana, nije pristupila glavnoj raspravi, svojom je voljom propustila koristiti prava da neposredno daje prijedloge, izjave i očitovanja o izvedenim dokazima u smislu članka 165. stavka 9. Prekršajnog zakona. Kako njezino neposredno ispitivanje nije bilo nužno za pravilno i zakonito donošenje presude, održavanjem glavne rasprave u njezinoj odsutnosti nije povrijeđeno njezino pravo obrane.
12. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud je ocijenio da je novčana kazna koju je izrekao prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, prestroga. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud nije utvrdio olakotne okolnosti, dok je kao otegotnu okolnost cijenio dosadašnju prekršajnu osuđivanost okrivljenice. Međutim, iz podataka u spisu proizlazi da okrivljenica ranije nije prekršajno osuđivana, zbog čega joj ta okolnost nije mogla biti cijenjena kao otegotna. Stoga je ovaj Sud kao olakotne okolnosti cijenio dosadašnju prekršajnu neosuđivanost okrivljenice, njezinu životnu dob i zdravstveno stanje potkrijepljeno dostavljenom medicinskom dokumentacijom, kao i protek vremena od počinjenja prekršaja. Ocjenjujući navedene okolnosti u njihovoj ukupnosti, ovaj Sud je utvrdio da postoje uvjeti za ublažavanje novčane kazne te je pobijanu presudu preinačio u odluci o kazni na način naveden u točki I izreke ove presude.
13. Po ocjeni ovog Suda, tako odmjerena novčana kazna primjerena je stupnju krivnje okrivljenice, težini i značenju počinjenog prekršaja, okolnostima njegova počinjenja te osobnim prilikama okrivljenice. Opravdano je očekivati da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno izraziti odgovarajuća društvena osuda zbog počinjenog prekršaja te utjecati na okrivljenicu i druge osobe da ubuduće ne čine takve ili slične prekršaje.
14. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenica u roku od trideset dana, koji je određen za plaćanje, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pod točkom I izreke ove presude, ista će se smatrati u cjelini plaćenom.
15. Obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenice donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njena prekršajna odgovornost, to je sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, okrivljenica obvezana na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka (točka III izreke). Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona određena u iznosu od 30,00 eura, što je po mišljenju ovog Suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka.
16. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 22. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenicu i ovlaštenog tužitelja.
