REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3858/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Doroteja Jurčić Nižić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja o trošku sadržanog u dijelu točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-219/2025-8 od 17. srpnja 2025. i rješenja toga suda poslovni broj P-219/2025 donesenog na pripremnom ročištu održanom 25. lipnja 2025., 22. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-219/2025 od 25. lipnja 2025. u točki 1. izreke kojim je određena vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje u iznosu od 339,02 eura i rješava:

Određuje se vrijednost predmeta ovoga spora u iznosu od 339,02 eura.

II. Preinačuje se rješenje o trošku sadržano u dijelu točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-219/2025-8 od 17. srpnja 2025. kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 622,61 eura sa zateznim kamatama i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 325,77 eura sa zateznim kamatama obračunatima od 17. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem donesenim na ročištu od 25. lipnja 2025. u točki 1. izreke riješio:

„Vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje određuje se u iznosu od 339,02 eur. Posebna žalba protiv ovog rješenja nije dopuštena.“ Pobijanim rješenjem sadržanim u dijelu točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-219/2025-8 od 17. srpnja 2025. riješio je: „Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 622,61 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 17. srpnja 2025. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. U obrazloženju je naveo da je tužitelj s tužbenim zahtjevom u cijelosti uspio u sporu pa mu je tuženik dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 129/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), koji su, s obzirom na povlačenje tužbe, tužitelju odmjereni prema konačnoj vrijednosti predmeta spora, kako ju je sud odredio. U odnosu na tuženikov prigovor suviše visoko naznačenoj vrijednosti predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti valja navesti kako slijedi. Prije svega, pogrešno je shvaćanje tuženika da ovaj zahtjev za utvrđenje ne bi bio od utjecaja na vrijednost predmeta spora samo stoga što se u istom postupku zahtijeva i isplata neosnovano stečenog na temelju ništetne odredbe. Takav zaključak ne proizlazi iz odredaba Zakona o parničnom postupku kojima je propisan način određivanja vrijednosti predmeta spora kod objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva (kao u konkretnom slučaju) odnosno u situacijama kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu (čl. 37. st. 1. i čl. 40. st. 1. ZPP-a). Sudska praksa na koju tuženik ukazuje (Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Revr-475/08-2 od 27. listopada 2008.) nije mjerodavna u konkretnom slučaju. Naime, radilo se o pravnom shvaćanju vezanom uz određivanje vrijednosti predmeta spora kojim se nastojalo, u režimu u kojem je dopuštenost revizije ovisila o vrijednosti predmeta spora, omogućiti izjavljivanje ovog izvanrednog pravnog lijeka kada takvom izjavljivanju nije bilo mjesta. Međutim, tužitelj je ipak suviše visoko odredio vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti, pa je, primjenom odredbe čl. 40. st. 3. ZPP -a, vrijednost predmeta spora u ovom dijelu sud odredio u visini iznosa plaćanje kojeg tužitelj tužbom potražuje (339,02 eur) . Tužitelju je, prema vrijednosti predmeta spora (u iznosu od 678,04 eur) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa), priznat trošak odvjetničkog zastupanja za: sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife) iznosu od 150,00 eur, sastav obrazloženog podneska kojim se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 Tarife), u iznosu od 150,00 eur, zastupanje na ročištu (Tbr. 9/1 Tarife), u iznosu od 150,00 eur, dakle, ukupno 450,00 eur, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez (Tbr. 46. Tarife), što ukupno iznosi 562,50 eur. Nadalje, tužitelju je, u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) priznat trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu, u iznosu od 33,57 eur, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eur. Dakle, sveukupno je tužitelju dosuđena naknada parničnog troška u iznosu od 622,61 eur.

3. Tuženik u žalbi osporava određenu vrijednost predmeta spora. Poziva se na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i županijskih sudova te citira odluku Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž-4623/2023-2 od 16. travnja 2024. u kojoj je navedeno: „Međutim, opravdano tuženik tvrdi da je po prvostupanjskom sudu na ročištu održanom 10. srpnja 2023., a nakon što je prigovorio, utvrđena vrijednost predmeta spora s iznosom od 1.347,14 eura, koju je tužiteljica naznačila u tužbi. To iz razloga, što je deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti točke 20.F članka 20. Ugovora o kreditu poslužio samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od 19,91 eura / 150,00 kuna, i ne uzima se obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora mjerodavne za odluku o naknadi troškova na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, već se vrijednost predmeta spora u tom slučaju određuje samo prema novčanom potraživanju iz zahtjeva za isplatu (Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017., Rev-x-155/2010-2 od 30. lipnja 2010. Rev-214/2002-2 od 11. ožujka 2003. i druge), a što je u konkretnom slučaju iznos od 19,91 eura / 150,00 kuna.” Navodi da je prvostupanjski sud stoga tužitelju dosudio troškove postupka u visini od 75 bodova po poduzetoj radnji, iako je očigledno da tužitelju pripadaju parnični troškovi u visini od 50 bodova po poduzetoj radnji sukladno recentnoj sudskoj praksi. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 384,45 eura.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijana rješenja ispitana su na temelju odredaba čl. 365. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Osnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud tužitelju odmjerio parnične troškove pogrešnom primjenom materijalnog prava, odnosno na temelju pogrešnog iznosa vrijednosti predmeta spora, s čim u vezi je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem od 25. lipnja 2025. pogrešno odredio vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje u iznosu od 339,02 eura. Naime, pravilno se tuženik poziva na ustaljenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske te na posve podudarnu odluku Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž-4623/2023-2 od 16. travnja 2024. prema kojoj se sudskoj praksi, u slučaju kada je deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu i kada se zapravo radi o tzv. deklaratornom preambulu (prethodnom pitanju za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva), vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti zahtjeva za isplatu, dakle, ovdje, prema iznosu od 339,02 eura. To posredno proizlazi i iz odredaba čl. 35. i čl. 40. st. 1. i 2. ZPP-a koje je prvostupanjski sud pogrešno primijenio prilikom donošenja pobijanog rješenja od 25. lipnja 2025. Zato je preinačeno raspravno rješenje od 25. lipnja 2025. kojim je određena vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje u iznosu od 339,02 eura na način da je vrijednost predmeta ovoga spora u cijelosti određena prema vrijednosti zahtjeva za isplatu, dakle, u iznosu od 339,02 eura. Navedeno rješenje je moralo biti preinačeno (a ne samo ukinuto), na temelju čl. 40. st. 3. ZPP-a, jer je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmeta ovoga spora u iznosu od 2.067,67 eura.

8. Posljedično tome, tužitelju za trošak sastava tužbe pripada pravo na naknadu iznosa od 100,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), za sastav podneska kojim se očitovao na navode odgovora na tužbu, 100,00 eura (Tbr. 8.1.), za zastupanje na ročištu od 25. lipnja 2025., 100,00 eura (Tbr. 9.1.), što uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46.), daje iznos od 375,00 eura, te uvećano za osnovano plaćeni iznos pristojbi na tužbu i presudu od 26,54 eura (13,27 eura × 2), sve s obzirom na vrijednost predmeta spora od 339,02 eura (Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi), ukupan iznos od 401,54 eura.

9. Tuženiku za žalbeni postupak pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja u iznosu od 62,50 eura (Tbr. 10.4. Tarife) i sudske pristojbe na žalbu protiv rješenja o trošku u iznosu od 13,27 eura (Tbr. 3. st. 2. i 4. Tarife sudskih pristojbi), što čini iznos od 75,77 eura, dok je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom iznosu od 308,68 eura neosnovan. Dakle, u konačnici, tužitelju pripada pravo na naknadu parničnog troška u iznosu od 325,77 eura (401,54 – 75,77 eura), uzimajući u obzir odredbu čl. 166. st. 2. ZPP -a prema kojoj kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek (ili ukine tu odluku i odbaci tužbu), odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom.

10. Zatezna kamata na parnični trošak određena je tužitelju od dana donošenja prvostupanjske presude jer mu je ovim rješenjem odmjeren manji iznos troška nego rješenjem o trošku sadržanim u prvostupanjskoj presudi.

11. Zato je, na temelju čl. 380. t. 3. u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP -a, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 22. srpnja 2026.

Sudac

Radovan Raduka