REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2984/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Danijele Uzelac Ljubić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza NETGATE d.o.o. u stečaju, Bjelovar, Trg Eugena Kvaternika b.b., OIB 03803058676, kojeg zastupa punomoćnik Jugoslav Puran, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika KALI d.o.o., Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 22, OIB 65755689792, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Bošković-Slivonja, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 26.927,06 eura (202.868,54 kn), odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3137/13 od 28. listopada 2013., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3137/13 od 28. listopada 2013. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3137/13 od 28. listopada 2013. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Radojke Galić u Zagrebu, Čikoševa 3, poslovni broj Ovrv-640/12 od 20. studenog 2012. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 26.927,06 eura (202.868,54 kn) sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2012. do isplate po stopi propisanoj za trgovačke ugovore, te nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 820,06 eura (6.178,36 kn) sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi 20. studenog 2012. do isplate po istoj stopi (točka I. izreke), ukinut je navedeni platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 251,52 eura (1.895,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi 20. studenog 2012. do isplate i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.461,10 eura (11.008,00 kn) u roku od 8 dana (točka III. izreke).

2. Tuženik je protiv te presude podnio pravovremenu žalbu pobijajući je u cijelosti, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I. i III. izreke), zbog svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da je nepravilno zaključio prvostupanjski sud da je tuženik priznao dug na posredan način u smislu čl. 240. st. 2. Zakona o obveznim odnosima evidentiranjem računa u poslovnim knjigama bez bilo kakvih prigovora i korištenjem prava na odbitak pretporeza. Smatra da se iz knjiženja računa i korištenja prava na odbitak pretporeza ne može zaključiti da su usluge za koje su ispostavljeni predmetni računi doista izvršene, a da tužitelj na kojem je bio teret dokazivanja tu odlučnu činjenicu ničim nije dokazao, iako ju je tuženik osporavao tijekom cijelog postupka. Smatra da bi tužitelj u slučaju da raspolaže bilo kakvim dokazom na okolnost izvršenja te usluge, takve dokaze i dostavio u spis. Navodi da je činjenično stanje pogrešno ili barem nepotpuno utvrđeno, što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava. Odluku o trošku osporava zbog odluke o glavnoj stvari. Predlaže da ovaj žalbeni sud pobijanu presudu preinači ili ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva žalbeni trošak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Nakon što je ispitao presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl . 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl . 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9.,11. 13. i 14. i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda u pobijanom dijelu pravilna i zakonita.

5. Prije svega valja istaknuti da iz podataka u spisu proizlazi da je pobijana presuda donesena 28. listopada 2013. i protiv presude je podnesena pravovremena žalba, te je rješenjem od 3. studenog 2016. utvrđen prekid postupka zbog brisanja tužitelja iz sudskog registra nakon otvorenog i zaključenog stečajnog postupka, da bi rješenjem od 18. svibnja 2026. bio nastavljen postupak nakon upisa stečajne mase iza dužnika NETGATE d.o.o. u stečaju u sudski registar rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-162/2016-16 od 14. svibnja 2026. Zatim, iz spisa proizlazi da je osim pobijane presude doneseno i pravomoćno rješenje od 20. rujna 2013. kojim je određena prethodna mjera, te da je Financijska agencija dopisom od 25. veljače 2026. obavijestila sud da je na temelju rješenja poslovni broj Povrv-3137/13 od 20. rujna 2013. s računa tuženika zaplijenila iznos od 23.063,50 eura.

6. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženik osim pozivanja na sve žalbene razloge, dakle i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, nije određeno naveo o kojoj točno povredi bi se radilo.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati iznos od 26.927,06 eura (202.868,54 kn) na temelju više računa izdanih za izvršene usluge objavljivanja reklamnih spotova na radio postaji.

8. U obrazloženju pobijane presude je navedeno, a što proizlazi i iz podataka u spisu, da je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave (više računa izdanih za izvršene usluge emitiranja reklamnih spotova na radiju postaji), tuženik podnio prigovor u kojem je naveo samo da osporava iznos dugovanja za koji ga se tereti. Tijekom daljnjeg parničnog postupka, nakon tužiteljevog pisanog očitovanja na prigovor i dostave dokaza da je tuženik predmetne usluge naručio, i predlaganja dokaza i da ih je tužitelj izvršio, te pribavljenih podataka od Ministarstva financija – Porezne uprave prema kojima je tuženik knjižio predmetne račune i po njima ostvario pravo na odbitak pretporeza, tuženik je na održanom ročištu osporio da je uslugu naručio i da je usluga izvršena.

9. Prvostupanjski je sud na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da uz svaki predmetni račun prilaže telefax narudžbenica i nalog za emitiranje reklamnih spotova sastavljeni na logotipu tuženika, pa je zaključio da je tuženik naručio usluge, koje su specificirane u računima. Iz dopisa Ministarstva financija – Prezne uprave je utvrdio da je tuženik u svojim poslovnim knjigama evidentirao sve predmetne račune i po njima iskoristio pravo na odbitak pretporeza, pa je zaključio da je tuženik smatrao račune osnovanim, čime je na posredan način priznao dug. Stoga je ocijenio neosnovanim tvrdnje tuženika da usluge nisu naručene i izvršene, te je pozivom na odredbu čl. 590. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj : 35/05 i 41/08), naložio tuženiku da plati tužitelju glavnicu s pripadajućim kamatama na temelju čl. 29. ZOO-a.

10. U pravu je žalitelj da evidentiranje računa u poslovnim knjigama i korištenje prava na odbitak pretporeza samo po sebi ne predstavlja priznanje duga. To s obzirom na činjenicu da se na ovaj postupak u vrijeme donošenja pobijane presude još nije primjenjivala odredba čl. 221.b ZPP-a, kojom je u takvoj situaciji propisana zakonska presumpcija postojanja duga. Međutim, pravilno je sud na temelju načela slobodne ocjene dokaza (čl. 8. ZPP-a) ocijenio da knjiženje računa i korištenje prava na odbitak pretporeza upućuju na to da je tuženik račune smatrao osnovanim. Pritom je bitno da je iz narudžbenica i naloga za emitiranje sastavljenih na logotipu tuženika utvrđeno da je tuženik usluge specificirane u računima doista naručio. Tuženik je tu činjenicu osporio i to jednom rečenicom da osporava da je usluga naručena i izvršena. Takvo osporavanje prvostupanjski sud nije prihvatio, pravilno zaključivši da iz materijalnih dokaza proizlazi suprotno. Ovaj sud takvo tuženikovo osporavanje smatra paušalnim, jer unatoč navedenim materijalnim dokazima koji upućuju na to da je tuženik usluge emitiranja reklama na radiju naručio i da su one doista izvršene, budući da je tuženik račune bez ikakve reklamacije prihvatio, tuženik nije obrazložio i određeno naveo razloge iz kojih bi proizlazilo suprotno. Upravo konkludentna radnja tuženika, knjiženje računa i korištenje prava na odbitak pretporeza, ide u prilog postojanju obveze. Bez navođenja određenih razloga koji bi upućivali na suprotno, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika da se izvede dokaz saslušanjem stranaka na okolnost „da usluga nije naručena i izvedena“.

11. Dakle, ovaj sud smatra da je na pravilno utvrđene činjenice, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i na temelju odredbe čl. 590. ZOO -a naložio tuženiku da plati tužitelju utuženi iznos s pripadajućim zateznim kamatama.

12. Odluka o trošku donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava, kako glede osnovanosti (čl. 154. st. 1. ZPP-a), budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tako i visine troška primjenom čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

13. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao i razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te je presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać