REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1271/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužiteljice UH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vl. OPG-a, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Mladinić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, Mihanovićeva 15b, protiv tuženika PLANGRAD DUGAČKI GAJ d.o.o. za trgovinu, usluge i turizam, OIB 76074511155, Đurđic, Đurđic 56, ko jeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o. Zagreb, Pisarnica Bjelovar, Ivana Viteza Trnskog 9E, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-17/2025-11 od 16. siječnja 2026., 22. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-17/2025-11 od 16. siječnja 2026. i sudi:
I. Tuženik je dužan platiti tužiteljici iznos od 2.030.66 eura / 10.530,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 15. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
II. Tuženik je dužan tužiteljici platiti naknadu troškova postupka u iznosu od 3.726,32 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci odbio tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da joj tuženik plati iznos od 10.530,00 kn s pripadajućim kamatama iz razloga što smatra da je tužiteljica odgovorna za nastanak štetnog događaja odnosno da je doprinijela njegovoj visini.
2. Protiv navedene presude su tužiteljica i tuženik izjavili žalbe.
2.1. Tužiteljica je izjavila žalbu protiv točaka I. i II. izreke presude zbog bitne povrede postupka, i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja i predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev a podredno da ju ukine i vrati na ponovan postupak.
2.2. Tuženik je žalbu izjavio protiv dijela odluke kojom je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka i to za pristup na ročište za objavu presude pa predlaže da se u tom dijelu preinači pobijana odluka i traži naknadu troškova u iznosu od 418,68 eura.
3. Tuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice navodeći kako žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti i potražuje naknadu troškova odgovora na žalbu.
Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika.
4. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Predmet ovog spora je naknada štete nastale na česticama koje je tužiteljica imala u zakupu 2021. godine. Nesporno je da su čestice koje je tužiteljica imala na korištenje od Republike Hrvatske bile u zakupu, nesporno je da je na tim česticama nastala šteta na posijanim poljoprivrednim kulturama 2021. godine. Stranke nisu osporile da lovište kojim gospodari tuženik nije ograđeno. Nadalje nije sporno da je osiguranik tuženika isplatio dio štete u iznosu od 50.000,00 kn kao najveći iznos osiguranja.
7. Uvidom u Prijedlog predlagateljice UH za osiguranjem dokaza (list spisa 10.-16.), proizlazi da je tužiteljica zasijala kukuruz, djetelinu i travu no kod postavljanja repelenata 22. rujna 2021. utvrdila je da divljač prelazi preko nekretnina unatoč osvježavanju te da dio repelenata sruši. Predložila je utvrditi površine i količinu usjeva koju je pojela i uništila divljač. U postupku osiguranja dokaza je utvrđena i visina štete koja je isplaćena većim dijelom od strane osiguravajućeg društva tuženika s time da je isplaćen najviši ugovoreni iznos po osiguranom slučaju.
8. Sud prvog stupnja je utvrdio sve odlučne činjenice no pogrešno je zaključio kako je tužiteljica ta koja je morala primijeniti sve mjere zaštite za sprječavanje štete a naročito postavljanje električnog pastira. Naime, uvidom u Obavijest o nastanku štete (list spisa 17.), proizlazi da je tužiteljica zatražila isporuku novih repelenata te predložila ovdje tuženiku da ogradi svoje lovište te ga obavještava po čl. 82. st. 1. Zakona o lovstvu. Nije jasno kako je sud prvog stupnja utvrdio da je dopis od 17. svibnja 2021. stvarno tada uručen tužiteljici jer za isto ne postoji niti jedan dokaz u spisu, a nije niti jasno koje sve dodatno znanje i tehniku osoba mora imati za postavljanje električnog pastira.
9. Uostalom iz dostavljenog predloženog sporazuma o postavljanju jasno proizlazi da je obveza korisnika zemljišta da instalira i održava predmetnog električnog pastira sa svim tehničkim znanjem i obvezama. No, temeljem samog zakona tuženik je taj koji mora poduzimati sve mjere da spriječi izlazak divljači iz lovišta. U ovoj pravnoj stvari je nesporno kako je lovište tuženika neograđeno, a tužiteljica je i pisanim putem obavijestila tuženika da pristaje da se na njezinom zemljištu postavi i održava električni pastir. Dakle, tuženik je taj koji je trebao poduzeti mjere zaštite a ne tužiteljica, kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja. Naime, tužiteljica je dopustila tuženiku da poduzme radnje zaštite na njezinom zemljištu, ali opet ne može se očekivati da svaki vlasnik zemljišta ima znanje i mogućnost samostalnog postavljanja i održavanja električne ograde jer po zakonu to treba raditi lovoovlaštenik.
10. Slijedom navedenog, a kako je u tijeku postupak pred sudom prvog stupnja visina štete utvrđena temeljem nalaza i mišljenja vještaka, ovaj je sud preinačio presudu suda prvog stupnja.
11. Stoga je temeljem čl. 368. i čl. 373. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude kada je preinačena predmetna presuda i usvojen tužbeni zahtjev.
12. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, tako je u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove postupka. Pri odlučivanju o troškovima sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a uzeti su u obzir samo troškovi potrebni radi vođenja parnice, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT) te zahtjev za naknadu troškova postupka, stoga tužiteljica ima pravo na naknadu troška za sastav žalbe od 27. veljače 2026. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10.1. OT, uvećano za PDV 25%) te od 26. kolovoza 2025. u istom iznosu, za sastav tužbe ima pravo na naknadu u iznosu od 250,00 eura, za sastav prijedloga za osiguranje dokaza 250,00 eura, te ima pravo na naknadu troška za pristup na pet ročišta (27. ožujka 2024., 18. lipnja 2024., 24. travnja 2025., 1. listopada 2025., 26. studenog 2025.), (Tbr. 9. t. 1. OT) u iznosu od 250,00 eura po ročištu, trošak na ročište za objavu presude 16. siječnja 2026. u iznosu od 125,00 eura te trošak sastava jednog obrazloženog podneska u iznosu od 250,00 eura te jednog neobrazloženog podneska u iznosu od 62,50 eura. Uz to tužitelju pripada pravo na naknadu troškova za vještaka u iznosu od 796,37 eura i 50,00 eura. Dakle, tužiteljici pripada 3.533,87 eura, a ima pravo i na naknadu za plaćene sudske pristojbe sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i to za sudsku presudu na tužbu 26,54 eura, zatim za sudsku presudu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 26,55, potom dvije sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu po 53,09 eura te sudsku pristojbu na prijedlog za osiguranje u iznosu od 33,18 eura. Slijedom navedenog, tužiteljica osnovano potražuje naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 3.726,32 eura.
Zagreb, 22. srpnja 2026.
Sudac
dr. sc. Jelena Čuveljak
