REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-296/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Medoviću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženice ĐO, rođ. GO, pok. ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, odvjetnik u Dubrovniku, kao nasljednica ranije tuženice GO, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-394/2024, od 9. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice NO preinačuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-394/2024, od 9. siječnja 2026. i sudi:

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica i za 1/12 dijela prava vlasništva kat. čest. br. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na osnovu dosjelosti, pa je tuženica ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti uknjižbu 1/12 dijela prava vlasništva kat. čest. br. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime tužiteljice NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uz istovremeno brisanje 1/12 dijela prava vlasništva kat. čest. br. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena tuženice ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a sve temeljem ove presude."

2. Tuženica ĐO je dužna naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.175,14 EUR u roku 15 dana.

II. Tuženica je dužna naknaditi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 250,00 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "Utvrđuje se da je tužiteljica NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica i za 1/12 dijela prava vlasništva kat. čest. br. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na osnovu dosjelosti, pa je tuženica ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti uknjižbu 1/12 dijela prava vlasništva kat. čest. br. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime tužiteljice NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uz istovremeno brisanje 1/12 dijela prava vlasništva kat. čest. br. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena tuženice ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a sve temeljem ove presude."

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.325,00 eura u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom koje na taj iznos teku od dospijeća, pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je proveo vještačenje po psihijatru dr. Bernardi Hajdić, na okolnost sposobnosti za rasuđivanje pok. prednika tuženice ŽO, pa se neosnovano iznosi u žalbi da je prvostupanjski sud presudu utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka dr. Nike Glavić i dr. ČO, koje su dali u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: P-502/2008, čime je nepravilno primijenjena odredba članka 12. ZPP-a, jer utvrđenje suda u postupku poslovni broj: P-502/2008, u kojem ona nije sudjelovala, a u odnosu na sposobnost za rasuđivanje pok. ŽO, ne veže sud u ovom postupku.

6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 12. ZPP-a, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP -a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je dosjelošću stekla vlasništvo u 1/12 dijela k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. u k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo tuženice u 1/12 dijela i tužiteljice u 11/12 dijela.

8. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je pravomoćnom presudom zbog izostanka Okružnog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-56/67-3 od 22. travnja 1967., utvrđeno da je tužitelj ŽO vlasnik u 1/6 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik CO dužan priznati i izdati mu valjanu tabularnu ispravu za zk upis predmetne nekretnine na ime tužitelja,

- da su AO i CO braća, sinovi pok. SO,

- da je CO bio uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina u cijelosti , temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. oca SO umrlog 1962., a temeljem ustupa ostalih zakonskih nasljednika, braće i sestara, između ostalih i ŽO,

- da su se kao vlasnici u 1/6 dijela predmetnih nekretnina u zemljišnoj knjizi upisali tuženica i njezin brat KO temeljem pravomoćnog rješenja o raspoređivanju naknadno pronađene imovine javnog bilježnika broj: O-601/2005, UPP/09-88-19 od 22. siječnja 2020., iza njihovog pok. oca ŽO, svatko u 1/12 dijela,

- da je KO Ugovorom o darivanju od 18. siječnja 2022 svoj suvlasnički dio od 1/12 na predmetnim nekretninama darovao tužiteljici,

- da je 1987. CO darovao tužiteljici 5/6 dijela predmetnih nekretnina,

- da je tužiteljica u posjedu predmetnih nekretnina zajedno sa svojim prednikom CO od 1967., a samostalno od 1987., te da je sa svojim suprugom započela 1987. izgradnju kuće na čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je dovršena 1989.,

- da su AO, kao kupac i CO u srpnju 1970. zaključili pisanu "Pogodbu kupnje i prodaje" (dalje: Pogodba), u kojoj je navedeno da su ugovorne stranke suglasne da je prodavatelj suvlasnik za 1/6 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje i prima 1/6 prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koje su naslijeđene od pokojnog oca DO, za kupoprodajnu cijenu od 7.500,00 dinara, koju je prodavatelj primio u cijelosti, u Pogodbi je sadržana i klauzula intabulandi, kojom se ovlašćuje kupac da se uknjiži na kupljenom suvlasničkom dijelu nekretnina uz prethodno brisanje prodavatelja, i bez daljnjeg sudjelovanje prodavatelja, te nadalje da prodavatelj potpisom Pogodbe uvodi kupca u posjed prodanih nekretnina, Pogodbu su potpisali i prodavatelj i kupac, a na istoj se nalazi i kopija klauzula Općinske uprave društvenih prihoda o plaćenom porezu na promet nekretnina 5. lipnja 1990.,

- da je u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: P-502/2008 pravomoćno utvrđeno da je Pogodba iz 1970. ništetna, jer pok. ŽO nije bio sposoban valjano očitovati svoju volju,

- da iz nalaza i mišljenja psihijatra dr. Bernarde Hajdić proizlazi da je pok. AO bolovao od paranoidne shizofrenije da je shizofreni proces kod njega započeo i prije početka psihijatrijskog liječenja (liječenje započeo 1971.), odnosno da je od shizofrenije bolovao i u vrijeme potpisivanja Pogodbe, te da obzirom na izražene simptome u vidu paranoidno halucinatornih doživljavanja, uslijed čega osoba postaje reducirane kritičnosti i sposobnosti racionalnog i svrsishodnog rasuđivanja, posebno u složenijim i zahtjevnijim prilikama, kao što je primjerice pravna radnja sklapanje kupoprodajnog ugovora, u vrijeme potpisivanja ugovora nije bio u stanju shvatiti i racionalno postupati tj. nije bio sposoban za rasuđivanje, te shvaćanje vlastitog postupanja.

9. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da posjed tužiteljice i njezinog prednika, oca N, nije bio pošten, obzirom da je Pogodba pravomoćno utvrđena ništetnom zbog nesposobnosti za rasuđivanje pok. ŽO, a što je obitelj tužiteljice znala, pa kako su prednik tužiteljice, kao i tužiteljica, znali da koriste nešto što je tuđe, nisu ispunjeni uvjeti iz članka 159. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 94/17 – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZV) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

10. Tužiteljica žalbom osporava navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda, osporava nalaz i mišljenje psihijatra dr. Bernarde Hajdić, jer se isti temelji na medicinskoj dokumentaciji za pok. ŽO koja datira nakon zaključenja Pogodbe, zaključku-mišljenju vještaka dr. Nike Glavić i dr. ČO, u predmetu poslovni broj: P-502/2008, u kojem ona nije sudjelovala, te navodima koje je ŽO iznio dr. TO prilikom izrade nalaza i mišljenja i na glavnoj raspravi u predmetu poslovni broj: P-513/89; kao i u pismu MO od 30. travnja 1971., a iz kojih ne proizlazi da je ŽO bio nesposoban za rasuđivanje, pa psihijatar Bernarda Hajdić nije mogla pouzdano utvrditi da ŽO nije bio sposoban za rasuđivanje u vrijeme zaključivanja Pogodbe.

10.1. Dalje ističe i da je njezin posjed pošten sve vrijeme, od rođenja, a najkasnije od 1987., kada joj je otac darovao nekretnine, pa do travnja 2020., jer je tek tada saznala za postojanje spisa poslovni broj: P-502/08.

11. Osnovani su žalbeni navodi da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljica nepošten posjednik predmetnih nekretnina.

11.1. Prvostupanjski sud smatra da je prednik tužiteljice, otac N, znao da mu je brat AO psihički bolesnik, te nesposoban za rasuđivanje u vrijeme zaključenja Pogodbe, što je utvrđeno u parnici prvostupanjskog suda poslovni broj: P-502/2008, da je N iskoristio takvo stanje svog brata za zaključivanje Pogodbe, nakon čega je uzurpirao cijelu očevinu, kao da je sve njegovo, a što je sve znala i tužiteljica, jer cijeli život živi s roditeljima, pa nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice da o tome nije znala ništa.

12. Značajku poštenja ili nepoštenja, posjed dobiva u trenutku stjecanja, pa ako prigodom stjecanja već zna da mu ne pripada pravo na posjed, a ipak ga stekne, posjednik je nepošten, a nepošten je i ako prigodom stjecanja nije znao da mu ne pripada pravo na posjed, ali je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da mu ne pripada pravo na posjed.

13. Također, s posjedom ne prelazi i kvaliteta poštenja, odnosno nepoštenja koju je posjed imao kod prednika, nego se ona iznova stvara kod stjecatelja, ovisno o njegovom vlastitom poštenju ili nepoštenju.

14. Na tužitelju je teret dokaza činjenice posjeda i njegovog trajanja, a na tuženiku je teret dokaza da postoje činjenice i okolnosti iz kojih se može razumno zaključiti da posjed tužitelja nije pošten.

15. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica stupila u samostalni posjed predmetnih nekretnina 1987., kada joj ih je darovao otac, da se do tada nalazila u zajedničkom posjedu sa svojim roditeljima, da je u razdoblju od 1987. do 1989. izgradila kuću, i da se sve vrijeme od 1987. nalazi u neprekinutom posjedu, te nadalje da je postupak koji se vodio kod prvostupanjskog suda poslovni broj: P-502/08, nastavak postupka poslovni broj: R1-39/89, koji je u svibnju 1989. pokrenuo sada pok. ŽO, radi razvrgnuća suvlasništva predmetnih nekretnina, i da je u tom postupku kao stranka sudjelovao prednik tužiteljice.

16. Sukladno članku 18. stavak 5. ZV, poštenje posjeda se pretpostavlja, pa je na tuženici teret dokaza da je tužiteljica nepošten posjednik.

17. Iz iskaza tuženice proizlazi da joj je majka, sada pok. GO, pričala da je usmeno upozorila tužiteljicu da ne gradi kuću, kao i da je tužiteljici slala opomene, međutim da ne zna točno kakve su to opomene, da je kao dijete živjela s obitelji u blizini predmetnih nekretnina u staroj obiteljskoj kući do treće godine, da je njezin otac nakon toga kupio zemljište u Lozici i izgradio kuću gdje su odselili, jer je bilo nesporazuma sa bratovom ženom, a moguće i s bratom N, da su i nakon što su odselili dolazili u obiteljsku kuću, a prestali su dolazit i prije domovinskog rata jer je to ocu zabranio brat N.

18. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je otac, kada joj je darovao nekretnine, rekao da je vlasnik u 5/6 dijela i pokazao ugovor sa stricem ŽO na kojem su bila obadva potpisa, te joj je tada predao i presliku tog ugovora, kao i da joj je otac i prije toga govorio da se sa svojim bratom ŽO dogovorio i da ga je isplatio, za što je morao posuditi i novac, te je smatrala da su darovane nekretnine u cijelosti vlasništvo njezinog oca, da ju sve vrijeme od 1987., kada je stupila u samostalni posjed, kao i prije toga, dok je bila u posjedu nekretnina zajedno s roditeljima, nitko nije ometao u posjedu, niti joj posjed osporavao, te da nije znala za vođenje parnice pod brojem P-502/2008, a da zna da se vode neke druge novije parnice.

19. Iz navedenih iskaza tužiteljice i tuženice proizlazi da je tužiteljica u cijelosti osporila tvrdnje tuženice - da je tužiteljica nepoštena posjednica predmetnih nekretnina jer joj je majka tuženice usmeno zabranila gradnju kuće 1987., i jer je znala za vođenje postupka poslovni broj: P-502/2008.

20. Obzirom da je tužiteljica rođena 1969., te je u vrijeme zaključenja Pogodbe bila stara godinu dana, da je od rođenja, pa do 1987. predmetne nekretnine posjedovala zajedno s roditeljima, da je 1987. stupila u samostalni posjed predmetnih nekretnina, da nije sudjelovala kao stranka u postupku poslovni broj: P-502/2008, koji je započeo nakon što je stupila u samostalni posjed i izgradila kuću, da se nalazi u neprekidnom samostalnom posjedu predmetnih nekretnina od 1987., a da tuženica svoje tvrdnje da je tužiteljica nepošten posjednik, jer joj je njezina majka zabranila gradnju kuće, i jer je tužiteljica znala za vođenje postupka poslovni broj: P-502/2008, osim svojim iskazom, koji je tužiteljica osporila, ničim drugim nije dokaza la, niti je dokazala da je tužiteljica znala za nepoštenje svog prednika, zaključak prvostupanjskog suda, da je tužiteljica nepoštena posjednica predmetnih nekretnina, je pogrešan.

21. Kako tuženica nije dokazala da je tužiteljica nepošten posjednik, tužiteljica se nalazi u poštenom posjedu predmetnih nekretnina najkasnije od 1987., kada je stupila u samostalni posjed, a predmetni postupak u kojem joj se osporava posjed, pokrenula je 2009., pa je njezin pošten i neprekinuti posjed trajao od 1987. do 2009., dakle preko 20 godina, čime su se stekli uvjeti za priznanje prava vlasništva dosjelošću, sukladno članku 28. stavak 4. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80 i 36/90, Narodne Novine broj: 53/91 i 91/96), obzirom da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počeo teći dok je na snazi bila navedena zakonska odredba, odnosno sukladno članku 159. stavak 3. ZV, koji je bio na snazi u vrijeme isteka tog roka.

22. Pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev je trebalo prihvatiti, pa je žalba prihvaćena , te je prvostupanjska presuda preinačena i odlučeno je kao u izreci, sukladno članku 373. ZPP-a.

23. Nakon preinake prvostupanjske presude, tužiteljica je uspjela u cijelosti u postupku pa joj je tuženica dužna naknaditi parnični trošak, sukladno članku 154. stavak 1. ZPP- a.

24. Prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku, i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) tužiteljici pripada trošak sastava tužbe 200 EUR, zastupanja po punomoćniku na ročištima 9. ožujka 2010., 1. ožujka 2011., 30. ožujka 2011., 27. travnja 2011., 19. svibnja 2011., 26. listopada 2021. 16. veljače 2022., 20. travnja 2022., 30. lipnja 2022., 15. studenog 2022., 14. studenog 2024., 15. siječnja 2025., i 24. studenog 2025., za svako 200 EUR, a na ročištima 20. siječnja 2010., 14. srpnja 2015. i 14. rujna 2015. za svako 50 EUR, trošak zastupanja na očevidu 16. studenog 2021. 200 EUR, trošak sastava žalbe od 6. veljače 2023. s kojim je uspjela 250,00 EUR, ukupno 3.400,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 EUR, na prvostupanjsku presudu 106,18 EUR, trošak očevida na licu mjesta 115,87 EUR i trošak vještačenja 500,00 EUR, sveukupno 4.175,14 EUR.

24.1. Ostali troškovi zatraženi troškovnikom (sastav obrazloženih podnesaka), tužiteljici nisu priznati jer nisu bili potrebni za vođenje postupka, obzirom da je tužiteljica navode iz podnesaka mogla iznijeti na raspravnim ročištima za koja joj je priznat trošak zastupanja po punomoćniku.

25. Tužiteljica je uspjela sa žalbom pa joj pripada trošak žalbe, prema vrijednosti predmeta spora za žalbu (10.000,00 kn/71.327,23 EUR) sukladno Tbr. 10 točka 1. Tarife u iznosu od 250,00 EUR, koji joj je dužna naknaditi tuženica, sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a.

26. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 22. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Zlatko Pirc