REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž R-57/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Marini Matković, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Božidarki Vulas, odvjetnici u Trogiru, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 6. ožujka 2026., poslovni broj: Pr-462/2024-33, u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice AE kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, od 6. ožujka 2026., poslovni broj: Pr-462/2024-33.
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom uza nadoknadu troška žalbe, a tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je dužan isplatiti tužiteljici iznos od 2.803,70 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude, a u preostalom dijelu u iznosu od 30.931,83 EUR, tužbeni zahtjev je odbijen (točka I izreke); tužiteljica je dužna naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.150,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka II izreke).
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da II stupanjski sud postupi po odredbi članka 366.a ZPP-a, jer je prvostupanjska presuda već jednom ukinuta.
Traži trošak žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće za vrijeme trajanja roka raspolaganja, u razdoblju od ožujka 2011. do studenog 2013. u iznosu od 33.735,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.
6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su dovoljno jasni i neproturječni, pa tako i od kada teče rok raspolaganja, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
7. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je rješenjem Upravnog odjela za financije tuženika Ur broj: 2184/01-06-09-1 od 03. prosinca 2009., tužiteljica stavljena na raspolaganje s danom izvršnosti rješenja, utvrđen je rok raspolaganja od dva mjeseca i dva tjedna, kao i da za vrijeme trajanja raspolaganja ostvaruje pravo na novčanu naknadu plaće u visini plaće koja je isplaćena u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje,
- da je tužiteljica protiv tog rješenja podnijela žalbu, koja je rješenjem Gradonačelnika tuženika, Ur broj: 2184/01-01-09-1 od 28. prosinca 2009., odbijena kao neosnovana,
- da je tužiteljica protiv drugostupanjskog rješenja Gradonačelnika od 28. prosinca 2009., pokrenula upravni spor, te je presudom Upravnog suda RH br. Us 1422/2010-5 od 27. listopada 2010., da je poništeno rješenje Gradonačelnika tuženika od 28. prosinca 2009.,
- da je Gradonačelnik tuženika u ponovljenom postupku donio novo rješenje [broj] od 22. ožujka 2011., kojim je žalba tužiteljice protiv rješenja [obrt] tuženika od 03. prosinca 2009., odbijena kao neosnovana i da je rješenje postalo konačno,
- da je tužiteljica protiv tog rješenja Gradonačelnika tuženika od 22. ožujka 2011., pokrenula upravni spor tužbom koju je podnijela Upravnom sudu 26. travnja 2011., te da je Upravni sud RH presudom br. Us-4436/2011-4 od 06. srpnja 2011., tužbu tužiteljice odbio kao neosnovanu,
- da je rješenjem Upravnog odjela za financije tuženika [broj] od 26. ožujka 2010., tužiteljici prestala služba istekom roka raspolaganja dana 25. ožujka 2010.,
- da je protiv tog rješenja tužiteljica podnijela žalbu, koja je rješenjem Gradonačelnika tuženika od 27. travnja 2010., odbijena kao neosnovana,
- da je protiv rješenja Gradonačelnika tuženika od 27. travnja 2010., tužiteljica također pokrenula upravni spor, te da je presudom Upravnog suda RH br. Us 6263/2010-5 od 27. listopada 2010., poništeno rješenje Gradonačelnika tuženika od 27. travnja 2010.,
- da je nakon donošenje navedene presude Upravnog suda RH, doneseno navedeno rješenje Gradonačelnika od 22. ožujka 2011., koje je 25. ožujka 2011. postalo konačno,
- da je tužiteljica zaposlena kod novog poslodavca od 30. studenog 2013.,
9. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da rok raspolaganja iz rješenja Upravnog odjela za financije tuženika od 31. prosinca 2009. u trajanju od 2 mjeseca i 2 tjedna teče od dostave tužiteljici rješenja Gradonačelnika tuženika od 22. ožujka 2011., kojim je žalba tužiteljice protiv rješenja Upravnog odjela za financije od 3. studenog 2009. odbijena, da je navedeno rješenje Gradonačelnika tužiteljici uručeno 26. ožujka 2011., te da je rok raspolaganja istekao s 11. lipnja 2011., pa je pobijanom presudom dosudio tužiteljici naknadu plaće u razdoblju od 26. ožujka 2011. do 11. lipnja 2011. u iznosu od 2.803, 70 EUR, koliko je vještačenjem utvrđeno da iznosi naknada plaće u tom razdoblju, dok je u preostalom dijelu, u iznosu od 30.931,86 EUR na ime naknade plaće za razdoblje od 11. lipnja 2011. do studenog 2013., tužbeni zahtjev odbio, pozivom na članak 109. stavak 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi (Narodne novine 86/08, 61,11, 04/18, 112/19, 17/25), kojim je propisano da istekom raspolaganja službeniku prestaje služba po sili zakona, pa tužiteljica u tom razdoblju nije bila u radnom odnosu kod tuženika i ne pripada joj naknada plaće.
10. Pri tome prvostupanjski sud zaključuje da unatoč tome što tuženik nije nakon isteka roka raspolaganja iz rješenja Upravnog odjela za financije tuženika od 3. prosinca 2009. donio posebno pisano rješenje o prestanku službe tužiteljici, ta okolnost ne utječe na prestanak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika s istekom roka raspolaganja, jer po sili zakona, istekom roka raspolaganja služba prestaje, pa bi to rješenje bilo samo deklaratorno.
11. Tužiteljica navodi u žalbi da je prvostupanjski sud izveo posredan zaključak o dostavi tužiteljici rješenje Gradonačelnika od 22. ožujka 2011., odnosno o početku tijeka roka raspolaganja s danom 26. ožujka 2011., jer rok raspolaganja u trajanju od 2 mjeseca i 2 tjedna počinje teći od izvršnosti rješenja Upravnog odjela za financije tuženika od 3. prosinca 2009., a to rješenje je izvršno s danom dostave tužiteljici rješenja Gradonačelnika od 22. ožujka 2011., međutim taj datum prvostupanjski sud nije točno utvrdio, nego je izgradio konstrukciju o datumu uručenja navedenog rješenja Gradonačelnika preko datuma podnošenja upravne tužbe protiv rješenja Gradonačelnika, pa zaključuje da je rješenje Gradonačelnika tužiteljici uručeno 26. ožujka 2011., iako o tome ne postoji dokaz u spisu, jer je tužiteljica upravnu tužbu podnijela 26. travnja 2011., a rok za podnošenje takve tužbe je 30 dana od primitka rješenja koje se tužbom poništava.
11.1. Također žalbom osporava zaključak prvostupanjskog suda da joj je radni odnos kod tuženika prestao istekom roka raspolaganja, iako tuženik nije donio posebno rješenje o prestanku službe nakon isteka roka raspolaganja, te smatra da je tuženik trebao donijeti posebno rješenje o prestanku službe, u kojem bi točno naveo datum prestanka službe, jer to nije vidljivo iz rješenja Gradonačelnika od 22. ožujka 2011.
12. Suprotno tim žalbenim navodima, navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
13. Prema odredbi članka 270. stavka 2. točka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 53/91 i 103/96; dalje ZUP) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 168. ZUP („Narodne novine“ 47/09), prvostupanjsko rješenje postaje izvršno dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija.
14. Rješenjem Upravnog odjela za financije tuženika od 3. prosinca 2009. tužiteljica je stavljena na raspolaganje danom izvršnosti tog rješenja. Navedeno rješenje Upravnog odjela za financije tuženika od 3. prosinca 2009., postalo je konačno donošenjem rješenja Gradonačelnika tuženika od 22. ožujka 2011., a dostavom tužiteljici navedenog rješenja Gradonačelnika, i izvršno, te od dana izvršnosti počinje teći rok raspolaganja od 2 mjeseca i 2 tjedna.
15. Tužiteljica je protiv rješenja Gradonačelnika, od 22. ožujka 2011., podnijela tužbu Upravnom sudu RH, koja je zaprimljena u tom sudu 26. travnja 2011., a u tužbi tužiteljica navodi da je navedeno rješenje Gradonačelnika primila 24. ožujka 2011., pa je rješenje Upravnog odjela za financije tuženika od 3. prosinca 2009 . izvršno s 24. ožujkom 2011. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je rok raspolaganja od 2 mjeseca i 2 tjedna, a koji teče od izvršnosti rješenja Upravnog odjela za financije tuženika od 3. prosinca 2009., istekao s 11. lipnja 2011., pa su neosnovani žalbeni navodi da je u prvostupanjskom postupku pogrešno utvrđen istek roka raspolaganja.
16. Prema odredbi članka 109. stavak 1. ZSNLPS, istekom raspolaganja službeniku prestaje služba po sili zakona. Pogrešno tužiteljica iznosi u žalbi da joj je propuštanjem tuženika da donese posebno rješenje o prestanku službe, radni odnos kod tuženika tekao sve do njezinog zaposlenja kod novog poslodavca, u studenom 2013., obzirom da joj je sukladno navedenoj zakonskoj odredbi radni odnos po sili zakona prestao istekom roka raspolaganja, pa se propuštanjem donošenja rješenja tuženika o prestanku službe ne može produžiti trajanje radnog odnosa koji je prestao po sili zakona.
17. Kako je rješenjem Upravnog odjela za financije tuženika od 3. prosinca 2009., tužiteljica stavljena na raspolaganje danom izvršnosti tog rješenja, tužiteljica ima pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme trajanja roka raspolaganja, obzirom da je nakon isteka roka raspolaganja tužiteljici, po sili zakona, prestao radni odnos kod tuženika, u smislu odredbe čl. 109. st. 1. ZSNLPS.
18. Stoga je prvostupanjski sud pravilno pobijanom presudom obvezao tuženika da tužiteljici isplati naknadu plaće za trajanje roka raspolaganja, u iznosu od 2.803,70 EUR, čija visina je utvrđena vještačenjem.
19. Tužiteljica je u prvostupanjskom postupku, očitujući se na nalaz vještaka, izjavila da ne predlaže novo vještačenje, niti saslušanje vještaka, pa su žalbeni navodi , da je pogrešno utvrđena visina naknade plaće u dosuđenom razdoblju, paušalni i ničim dokazani.
20. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na članku 154. stavak 3. ZPP-a i žalbom se posebno ne osporava.
21. Stoga je žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
22. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe, jer s istom nije uspjela, a tuženik sa zahtjevom za nadoknadom troška odgovora na žalbu, jer ta radnja nije bila potrebna, sukladno članku 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a.
23. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 22. srpnja 2026.
.
Predsjednik vijeća
mr.sc. Zlatko Pirc
