REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2342/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Šimundića, predsjednika vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Marije Bakula Vugrinec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, Poslovna jedinica Split, OIB: 55545787885, zastupanog po punomoćnici CA, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika Županijske ceste Split d.o.o., Split, Ruđera Boškovića 22, OIB: 44118999421, zastupanog po punomoćniku AA, diplomiranom pravniku, zaposleniku tuženika, radi naknade štete odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-585/2019-33 od 15. travnja 2026. i dopunskog rješenja istog suda poslovni broj P-585/2019-41 od 24. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-585/2019-33 od 15. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Splitu je odlučio: „Nalaže se tuženiku Županijske ceste Split d.o.o. da plati tužitelju Hrvatskim cestama d.o.o. iznos od 25.581,76 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 9. kolovoza 2019. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se zahtjev tužitelja za više zatraženu stopu od 2 (dva) postotna poena odbija kao neosnovan.“
1.1. Navedenim dopunskim rješenjem je riješeno:
„I Nalaže se tuženiku Županijske ceste Split d.o.o. da tužitelju Hrvatske ceste d.o.o. naknadi trošak postupka u iznosu od 302,27 EUR-a, u roku od 15 (petnaest) dana.
II Zahtjev tužitelja Hrvatske ceste d.o.o. za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 1.024,25 EUR-a se odbija kao neosnovan.“
2. Prema obrazloženju, sud primjenjuje odredbe čl. 29., 219., 262. i 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), kao i čl. 339. i 347. Zakona o parničnom postupku.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi kako je evidentno da ne postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice koje pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno. Opetovano ukazuje na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koja je zanemarena od strane prvostupanjskog suda te glasi „nema krivnje na strani tuženika kad su postupali u skladu s važećim Planom rada zimske službe“ (Gzz 9/07-2). Dakle, jasno je da je Prvostupanjski sud trebao nesporno utvrditi da ova pravna osoba nije izvršila ugovornu obvezu, a što nije učinio nego je pogrešnim tumačenjem Zakonskih odredbi donio pobijanu presudu. Na okolnost izvršenja ugovorne obveze ovaj tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka dostavio svu relevantnu dokumentaciju, a koju prvostupanjski sud nije savjesno i brižljivo ocijenio odnosno istu je ocijenio arbitrarno i pristrano. Prvostupanjski sud nije primijenio mjerodavno pravo iz razloga što je pogrešno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima, a nije primijenio odredbe Zakona o javnim cestama odnosno uopće nije izvršio uvid u Pravilnik o održavanju i zaštiti javnih cesta te Pravila i tehničkih uvje ta za ophodnju javnih cesta. Predložio je da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu te odbije tužbu i tužbeni zahtjev te obveže tužitelja na podmirenje troškova postupka; podredno, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 135/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 25.581,76 EUR (192.745,76 kuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je tužitelj kao naknadu štete isplatio oštećenoj osobi, dakle zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu nastalu zbog povrede ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2010. godinu.
7. Pobijana presuda je jasno i detaljno obrazložena i ne sadrži proturječnosti.
8. Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno utvrđene su ocjenom materijalnih dokaza sadržanih u spisu, iz iskaza saslušanih svjedoka VA, ŽA i EA, kao i uvidom u spis Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj Pn-369/2015. u kojem su sudjelovale obje parnične stranke i na njega je primijenjeno odgovarajuće materijalno pravo.
9. Prihvaća se ocjena prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju među strankama nisu bile sporne niti okolnosti nastanka predmetne nezgode, kao ni to da je citiranom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, utvrđeno da je vozač vozila VW Golf, krećući se cestom D39, unutar granica mjesta Gornja Brela, brzinom od oko 49 km/h, na kojoj je brzina kretanja ograničena na 60 km/h, u jednom trenutku prešao na lijevu kolnu traku i prednjim dijelom udario u prednji dio autobusa te da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Vinka Ugrine, dipl. ing. proizlazi da je primarni uzrok prometne nezgode stanje kolnika uzrokovano zimskim vremenskim uvjetima, snijegom, neposuto i zaleđeno, a što je dovelo do destabilizacije vozila i nekontrolirane kretnje vozila i sraza s autobusom.
9.1. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je ovdje tužitelj Hrvatske ceste d.o.o. ĐA i TA platio po toj presudi ukupno 192.745,76 kuna te da sada od tuženika regresno potražuje povrat tog iznosa, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. a sve s obzirom na to da je upravo uslijed propusta tuženika u održavanju ceste došlo do predmetne prometne nezgode. Naime, do nezgode da je došlo uslijed poledice koja je bila na cesti uz doprinos od 30% vozača zbog neprilagođene brzine uvjetima ceste. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu, odnosno je li tuženik ispunio svoju ugovornu obvezu prema tužitelju vezano za održavanje državne ceste D-39 27. siječnja 2010.
9.2. Presudom općinskog suda koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-399/2017 od 10. lipnja 2019. odbijen je tužbeni zahtjev protiv tuženika Županijske ceste Split, s obrazloženjem kako su Hrvatske ceste odgovorne za nastalu štetu na temelju presumirane krivnje po čl. 1045. ZOO -a jer je osnovni uzrok nastanka štete stanje kolnika uzrokovano zimskim uvjetima.
9.3. Međutim, kako je tužitelj poslove održavanja predmetne dionice povjerio tuženiku na temelju Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske, trebalo je utvrditi je li prometna nezgoda nastala kao posljedica propusta tuženika u ispunjavanju ugovornih obveza, pa u svezi s tim i to je li onda tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju koju je ovaj pretrpio plaćanjem utuženog iznosa oštećenicima (čl. 262. st. 2. ZOO-a). S tim u vezi spor je nastao u odnosu na to je li tuženik što propustio učiniti u odnosu na stanje kolnika predmetne prigode. Ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda na temelju izvedenih dokaza (iskaza svjedoka i dokumentacije) kako je kolnik državne ceste bio zaleđen i da nije uočeno da bi bio tretiran kakvim sredstvima protiv leda, odnosno da je došlo do propusta tuženika prilikom izvršavanja ugovorom preuzetih obveza vezanih za održavanje cesta. Tuženik nije dokazao suprotno kako bi se ekskulpirao od odgovornosti, što nije doveo u pitanje niti jednim žalbenim navodom.
10. Stoga se ukazuju neosnovanima žalbeni navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
11. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je dopunskim rješenjem nakon podnošenja žalbe protiv presude a tuženik nije podnio žalbu protiv dopunskog rješenja koje je, dakle, postalo pravomoćno.
12. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
Zagreb, 22. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Mladen Šimundić
