REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1354/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja AutoRemont j.d.o.o., OIB: 23926130063, Glavina Donja, Glavina Donja 469, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ćosić, odvjetnik u Imotskom, A. Starčevića 16, protiv tuženika SKLAD d.o.o., OIB: 66032757236, Split, Spinčićeva 13, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 29a, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-172/2025-10 od 12. siječnja 2026., 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-172/2025-10 od 12. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška, Split, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1175/2023 (Ovrv-33937/2023) od 5. siječnja 2024., u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati 1.459,95 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. veljače 2022. pa do isplate, po stopama naznačenima u izreci pobijane presude, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 6. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi naznačenoj u izreci pobijane presude.

2. U obrazloženju je navedeno da je, dopisom od 4. rujna 2025., sud od Porezne uprave zatražio podatak je li tuženik po utuženom računu koristio pravo na odbitak pretporeza te je Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Split dopisom od 15. rujna 2025. (stranica 60. spisa) obavijestila sud da je izvršen uvid u knjigu ulaznih računa za period od 1. veljače 2022. do 28. veljače 2022. te je utvrđeno da je navedeni račun evidentiran u knjizi URA za veljaču 2022. te da je iskorišteno pravo na odbitak pretporeza. Među strankama je sporno je li tuženik dužan tužitelju platiti utuženi iznos sa zateznim kamatama i troškovima, na ime naknade za izvršenu uslugu popravka vozila tuženika, sukladno računu broj F - 4/FIN/1 od 21. siječnja 2022. Člankom 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 256/22. i 155/23.; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Uvidom u račun broj F-4/FIN/1 od 21. siječnja 2022. utvrđeno je da tužitelj po tom računu od tuženika potražuje plaćanje ukupnog iznosa od 11.000,00 kuna s PDV-om, odnosno 1.459,95 eura na ime servisa na vozilu SCANIA i to za nabavu i ugradnju cilindra kabine, pumpe kabine, ručke parkirne kočnice, plovka goriva, jastuka kabine (2 kom), seta gumica kabine (4 kom), popravak navoja kućišta retardera, zatim za ulje retarder 15 litara, antifriz 15 litara, varenje dekla vode (aluminij-motor), varenje tregera i pranje vozila. Ističe se da tuženik nije predložio izvođenje bilo kakvih dokaza. Budući da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (članak 220. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), a sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke su utvrđene ocjenom isprava sadržanih u spisu, ovaj sud je dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem predloženih svjedoka te stranaka, kao i da se tuženiku naloži dostavu prometne dozvole za predmetno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] te da se od Policijske uprave Splitsko-dalmatinske zatraže podaci o vlasništvu predmetnog vozila te provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja, odbio kao nepotrebne. Tuženik tijekom postupka nije dokazao (niti je predložio izvođenje dokaza na te okolnosti) da je podmirio utuženo dugovanje ili da ga je osporavao. Tuženik samo paušalno u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navodi da u poslovnim knjigama nema zavedena potraživanja tužitelja, dok iz potvrde Porezne uprave od 15. rujna 2025. (stranica 60. spisa), proizlazi upravo suprotno, i to da je tuženik predmetni račun evidentirao u knjizi ulaznih računa za veljaču 2022. te da je iskoristio pravo na odbitak pretporeza. Člankom 221.b ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Budući da tijekom postupka tuženik nije oborio navedenu presumpciju iz citiranog članka 221.b ZPP-a, a iz dokaza koje je podnio tužitelj proizlazi osnovanost njegovog potraživanja, tada sud zaključuje da tuženika treba obvezati na plaćanje utuženog iznosa od 1.459,95 eura.

3. Tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja propustio vrednovati izvedene dokaze i navode stranaka u smislu odredbi članaka 7., 8., 219., 220., 221. i 221.a ZPP-a, te da je izostala objektivna i potpuna analiza i ocjena svih izvedenih dokaza i svih iznesenih navoda stranaka, u kojoj situaciji se u predmetnom slučaju nipošto ne može govoriti o pravilnoj primjeni materijalnog prava. Obrazloženje pobijane presude suda prvog stupnja ne udovoljava sadržaju iz članka 338. stavka 3. ZPP-a. Bilo je potrebno i ispravno odrediti pripremno ročište i potom provesti glavnu raspravu s izvođenjem dokaza saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka. Radi se o dokaznim prijedlozima na kojim je tijekom cijelog postupka pred sudom prvog stupnja inzistirao sam tužitelj. Nije bilo dovoljno samo formalistički od nadležne Porezne uprave zatražiti podatak je li tuženik po utuženim računima koristio odbitak pretporeza, a odbiti, odnosno uopće ne odlučiti o izvođenju ostalih predloženih dokaza, kojeg su parnične stranke držale važnim za pravilno i zakonito rješavanje predmetne pravne stvari. Zakonski zastupnik i direktor tužitelja je trebao iskazivati na okolnosti poslovnog odnosa s tuženikom i ispunjavanja obveza stranaka, kao i navodno izvedenih radova, njihove kvalitete i vrijednosti, o čemu bi mu i tuženik prilikom saslušanja mogao neposredno postavljati pitanja te time osnažiti svoje istaknute prigovore i tvrdnje. Isto se odnosi i glede svjedoka RT, OT i ĆT, tužiteljevih zaposlenika za koje tužitelj tvrdi da su vršili radnje popravka i zaprimanja na rad predmetnog kamiona. Recipročno izvođenju dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika i direktora tužitelja, bilo je opravdano izvesti i dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika i direktora tuženika, a ne izuzeti ga iz razmatranja u ovoj pravnoj stvari. Unatoč tome što je tužitelj dostavio u spis predmeta račun, radni nalog, konto kartice i fotografije vozila, to ne znači da bi navodno potraživanje prema tuženiku bilo osnovano i da bi postojala sporna novčana obveza tuženika prema tužitelju. Dostavljeni račun i konto kartice predstavljaju tek jednostrane i samovoljno izdane knjigovodstvene isprave koje nikako ne mogu predstavljati mjerodavan dokaz postojanja i osnovanosti navodnog potraživanja tužitelja prema tuženiku. Ovo osobito u situaciji kada tužitelj nije predočio nikakve konkretne, objektivne i relevantne dokaze. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 418,68 eura.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba članka 365. i članka 467. stavka 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 1.459,95 eura, zajedno sa zateznim kamatama, na ime naknade za izvršenu uslugu popravka vozila tuženika, sukladno računu broj F-4/FIN/1 od 21. siječnja 2022.

8. U ovom predmetu radi se stoga o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovoga Zakona (članak 467. stavci 1. i 2. ZPP-a).

9. Neosnovan je tuženikov žalbeni navod da obrazloženje pobijane presude suda prvog stupnja ne udovoljava sadržaju iz članka 338. stavka 3. (pravilno 4.) ZPP-a, jer iz tog obrazloženja koje je, u bitnom, citirano u točki 2. ovoga obrazloženja, proizlazi suprotno. Prvostupanjski sud je jasno, pravilno i u skladu s odredbama članka 338. stavka 4. ZPP-a, obrazložio pobijanu presudu, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se u žalbi neosnovano poziva tuženik.

10. U ostalom dijelu žalbe tuženik nepravilno smatra da je prvostupanjski sud trebao izvesti dokaze koje je predložio tužitelj, i to iz razloga jer je tuženik trebao sam, tijekom prvostupanjskog postupka predložiti izvođenje dokaza, ako je to smatrao potrebnim, a što ni ne spori da nije učinio.

11. Neosnovano žalitelj smatra i da tužitelj nije priložio odgovarajuće isprave radi utvrđivanja utužene tražbine, pored činjenice da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju primijenio odredbe članka 221.b ZPP-a i pritom zaključio da tuženik tijekom postupka nije oborio presumpciju iz članka 221.b stavka 1. ZPP-a.

12. Stoga je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom članka 590. ZOO-a, obvezao tuženika na plaćanje utuženog iznosa za izvršeni posao popravka vozila, pa je, primjenom članka 368. stavka 1. i članka 365. stavka 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci presude (s čim u vezi tuženik u žalbi ne osporava obrazloženo odluku o trošku).

Zagreb, 22. srpnja 2026.

Sudac

Radovan Raduka