Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2778/2025-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB:22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri, u Zagrebu, radi naknade štete , odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-49/2019-54 od 19. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-49/2019-54 od 19. rujna 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 670,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 29. svibnja 2019. do isplate, na ime naknade materijalne štete po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 48,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, na ime naknade materijalne štete na mobitelu iznos u visini od 157,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, na ime naknade materijalne štete na biciklu iznos od 212,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, na ime naknade materijalne štete po osnovi izgubljene zarade iznos od 138,03 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 1. rujna 2017. do isplate te je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.430,51 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. U točki II. izreke odbijen je tužitelj u dijelu potraživanja materijalne štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.005,00 eura, po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu do 72,00 eura, na ime materijalne štete na mobitelu za iznos od 236,44 eura, na ime materijalne štete na biciklu za iznos od 315,03 eura, a u dijelu potraživanja izgubljene zarade za iznos od 207,05 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Žali se tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Žali se tuženik pobijajući presudu u točki I. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno djelomično uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi dana 12. srpnja 2017. U postupku je sporna odgovornost tuženika te visina štete.

7. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj pretrpio štetu u prometnoj nezgodi u kojoj su sudjelovali tužitelj upravljajući biciklom te osiguranica tuženika upravljajući osobnim vozilom. Polazeći od nalaza i mišljenja prometnog vještaka, prema kojem tehničkim metodama nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi koja je od dviju prometno-tehnički mogućih varijanti nastanka nezgode ostvarena, prvostupanjski sud je ocijenio da izvedeni personalni dokazi upućuju na zaključak kako je osiguranica tuženika završila radnju pretjecanja tužitelja prije započinjanja skretanja udesno.

8. Istodobno je prvostupanjski sud utvrdio da je vozačica osobnog vozila prije poduzimanja radnje skretanja trebala posvetiti veću pozornost prometnoj situaciji i kretanju tužitelja, dok je s druge strane tužitelj pridonio nastanku štetnog događaja time što se nije kretao biciklističkom stazom, iako je ona postojala, već kolnikom te se raskrižju približavao na način koji nije omogućio izbjegavanje sudara.

9. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski je sud ocijenio da za nastanak štetnog događaja postoji podijeljena odgovornost stranaka, i to u omjeru od 40% na strani osiguranice tuženika i 60% na strani tužitelja, slijedom čega je tužitelju dosudio naknadu štete razmjerno utvrđenom stupnju odgovornosti tuženikove osiguranice.

10. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

11. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se žalbama ukazuje, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

12. Činjenično stanje u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbi pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

13. Suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja je moguće jasno utvrditi na kojim je činjenicama prvostupanjski sud utemeljio zaključak o postojanju podijeljene odgovornosti sudionika predmetne prometne nezgode. Iako se u dijelu obrazloženja prvostupanjski sud poziva na pojedine navode iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, osobito kada navodi da osiguranica tuženika nije bila dužna provjeravati dolazi li joj biciklist s desne strane, a zatim zaključuje da je ipak trebala obratiti veću pozornost na njegovo kretanje, navedeno predstavlja pitanje ocjene dokaza i obrazlaganja činjeničnih zaključaka, a ne takav nedostatak presude koji bi onemogućavao njezino ispitivanje.

14. Iz sadržaja nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da tehničkim metodama nije moguće pouzdano utvrditi koja se od dvije prometno -tehnički moguće varijante odvijala neposredno prije sudara, odnosno je li vozačica osobnog automobila započela skretanje prije nego što je završila radnju pretjecanja tužitelja ili je tužitelj, nakon što je pretjecanje bilo završeno, pokušao obići vozilo s njegove desne strane odnosno nije održavao potreban sigurnosni razmak.

15. Upravo zbog nemogućnosti utvrđenja odlučne činjenice vještak nije mogao dati jednoznačan zaključak o isključivom uzroku prometne nezgode, nego je opisao obje moguće varijante te njihove prometno-tehničke posljedice.

16. Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da iz iskaza sudionika prometne nezgode i saslušanih svjedoka proizlazi kako je vozačica osobnog automobila tužitelja pretekla znatno prije mjesta sudara, odnosno približno 120 metara prije raskrižja, zbog čega nije prihvatio kao vjerojatnu varijantu prema kojoj bi skretanje bilo započeto tijekom same radnje pretjecanja.

17. Međutim, jednako tako pravilno nije prihvatio niti tvrdnju tuženika da je time u cijelosti isključena svaka odgovornost vozačice osobnog automobila.

18. Naime, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da, neovisno o tome što tehničkim metodama nije moguće utvrditi točan vremenski razmak između završetka pretjecanja i započinjanja skretanja, do sudara ne bi došlo da je vozačica prije započinjanja skretanja udesno uočila biciklista i propustila ga.

19. Taj zaključak vještaka valja promatrati zajedno s općim pravilom iz članka 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.) prema kojem vozač prije poduzimanja svake radnje vozilom mora voditi računa da tom radnjom ne ugrozi druge sudionike u prometu.

20. S druge strane, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj svojim ponašanjem bitno pridonio nastanku štetnog događaja.

21. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da se nije kretao biciklističkom stazom koja je postojala uz kolnik nego kolnikom zajedno s ostalim vozilima, da se približavao raskrižju brzinom usporedivom s brzinom osobnog automobila, kao i da je neposredno prije sudara došlo do njegovog kretanja uz desni bok vozila koje je započelo radnju skretanja udesno. Takvo ponašanje objektivno je povećalo rizik nastanka prometne nezgode.

22. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj povrijedio prometna pravila kojima je uređeno kretanje biciklista te pravila sigurnog sudjelovanja u prometu, što predstavlja doprinos nastanku štete u smislu članka 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO).

23. Neosnovano tužitelj smatra da je prvostupanjski sud bio dužan njegov doprinos ocijeniti manjim samo zato što je prometni vještak naveo da do sudara ne bi došlo da ga je vozačica propustila prije skretanja. Naime, navedeni dio nalaza ne može se izdvajati iz cjeline vještačenja.

24. Isti vještak jednako tako navodi da bi, ako je pretjecanje bilo završeno na sigurnoj udaljenosti prije raskrižja, uzrok nezgode bio pokušaj tužitelja da vozilo obiđe s desne strane odnosno njegovo neodržavanje sigurnosnog razmaka, pri čemu tehničkim metodama nije moguće utvrditi koja je od navedenih varijanti stvarno nastupila.

25. U takvoj situaciji sud nije bio ovlašten jednu od tih mogućnosti prihvatiti kao dokazanu, nego je pravilno, primjenom članka 1092. stavka 2. ZOO, ocijenio doprinos svakog od sudionika prema svim okolnostima konkretnog slučaja.

26. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da bi tužitelj bio isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja. Naime, činjenica da se tužitelj nije kretao biciklističkom stazom, kao ni eventualno kršenje drugih prometnih pravila s njegove strane, sama za sebe ne isključuje obvezu vozača motornog vozila da prije započinjanja radnje skretanja prati prometnu situaciju i poduzme radnju na način kojim neće ugroziti druge sudionike u prometu.

27. Jednako tako, oslobađajuća odluka donesena u prekršajnom postupku u odnosu na osiguranicu tuženika nema obvezujući učinak u ovoj parnici glede građanskopravne odgovornosti za štetu.

28. Ocjena prvostupanjskog suda da odgovornost tužitelja iznosi 60%, a odgovornost osiguranice tuženika 40%, predstavlja vrijednosnu ocjenu svih utvrđenih okolnosti konkretnog slučaja, koja ocjena nije očito nerazumna niti izlazi iz okvira slobodne ocjene dokaza propisane člankom 8. ZPP-a.

29. Žalbene tvrdnje obje stranke u biti predstavljaju drukčiju ocjenu provedenih dokaza, pri čemu nijedna od njih ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka da su oba sudionika svojim ponašanjem pridonijela nastanku štetnog događaja.

30. Prvostupanjski sud je visinu pojedinih vidova neimovinske i imovinske štete pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka te ostalih provedenih dokaza, koje je ocijenio sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

31. Pri određivanju pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti pravilno je uzeo u obzir vrstu i težinu zadobivenih ozljeda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, postojanje naruženosti manjeg stupnja te ostale kvalifikatorne okolnosti utvrđene medicinskim vještačenjem, vodeći računa o mjerilima iz članka 1100. ZOO-a i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

32. Jednako tako, pravilno je prihvatio zahtjeve za naknadu troškova tuđe pomoći i njege, štete na mobitelu i biciklu te izgubljene zarade, s obzirom da su isti dokazani dokumentacijom spisa, a dosuđeni iznosi potom su pravilno umanjeni razmjerno utvrđenom doprinosu tužitelja nastanku štetnog događaja.

33. Kako žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja niti primjenu materijalnog prava u tom dijelu, ovaj sud prihvaća razloge prvostupanjskog suda kao pravilne i potpune.

34. Neosnovano tuženik pobija i odluku o troškovima postupka, ističući da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio uspjeh stranaka u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

35. Naime, predmet spora je zahtjev za naknadu štete u kojemu je bila sporna kako osnova odgovornosti tako i opseg odgovornosti za nastanak štetnog događaja, a posljedično tome i visina naknade štete.

36. Prvostupanjski sud utvrdio je odgovornost za nastanak štete na obje strane te je time prihvaćena pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno utvrđeno je postojanje građanskopravne odgovornosti osiguranice tuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj, zbog čega nije moguće prihvatiti žalbenu tvrdnju tuženika da tužitelj u pogledu osnove zahtjeva nije uspio u cijelosti.

37. Doprinos oštećenika predstavlja okolnost koja utječe na opseg naknade štete, odnosno na visinu dosuđenog iznosa . Stoga je pravilno prvostupanjski sud, primjenjujući članak 154. stavak 2. ZPP-a, vrednovao uspjeh stranaka glede osnove i glede visine zahtjeva te njihov prosječni uspjeh izrazio u postotcima, nakon čega je izvršio prijeboj uspjeha stranaka i trošak dosudio razmjerno konačnom uspjehu tužitelja u parnici.

38. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 155. ZPP-a utvrdio nužni i opravdani trošak tužitelja koji se odnosi na odvjetničko zastupanje i koji je obračunat u skladu sa u trenutku donošenja odluke važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23). Tuženik u žalbi ne iznosi konkretne razloge koji bi doveli u pitanje pravilnost obračuna pojedinih troškovnih stavki, već osporava isključivo način izračuna uspjeha stranaka u parnici, a koji je, iz prethodno navedenih razloga, pravilno utvrđen.

39. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se pozivaju žalitelji niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalbe tužitelja i tuženika odbijene su kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda.

40. Zahtjeve stranaka za naknadu troška žalbi trebalo je odbiti, jer sa žalbama nisu uspjele (članka 166. ZPP-a u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 22. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić