Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-1076/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ŽG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-317/2023-36 od 17. ožujka 2026., dana 22. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-317/2023-36 od 17. ožujka 2026. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužiteljici ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.764,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.600,00 EUR od 15. lipnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 6.542,87 EUR od 28. ožujka 2024. pa do isplate,

- na iznos od 2.621,13 EUR od 15. siječnja 2026. pa do isplate,

za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 16,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. listopada 2021., kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni dio glavnice u iznosu od 1.600,00 EUR za razdoblje od 22. listopada 2021. do 14. lipnja 2022., na dosuđeni dio glavnice u iznosu od 6.542,87 EUR za razdoblje od 22. listopada 2021. do 27. ožujka 2024. te na dosuđeni dio glavnice u iznosu od 2.621,13 EUR za razdoblje od 22. listopada 2021. do 14. siječnja 2026.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.824,93 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. ožujka 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.824,93 EUR."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je pravična novčana naknada neimovinske štete i naknada imovinske štete za tuđu njegu i pomoć zbog štetnog događaja od 4. kolovoza 2021. u kojem je tužiteljica pretrpjela tjelesne povrede.

6. Među parničnim strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja- prometne nezgode od 4. kolovoza 2021., za koju je odgovorna IG, vozač vozila registarske oznake reg. oznake [registarska oznaka], u to vrijeme osiguranog kod tuženika, kao i da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede u svezi kojih joj je nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinska šteta zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom. Isto tako, nije sporno da je u mirnom postupku, povodom tužiteljičinog odštetnog zahtjeva od 21. listopada 2021. tuženik tužiteljici isplatio nesporni iznos naknade po obje utužene osnove u ukupnom iznosu od 2.330,00 eura.

7. Kako je među strankama bilo sporno pripada li tužiteljici pored isplaćene nesporne naknade pravo na isplatu daljnjeg iznosa naknade s osnove pretrpljene neimovinske štete i imovinske štete na ime troškova potrebne tuđe pomoći, to je radi utvrđivanja odlučnih činjenica u svezi osnove i visine tužbenih zahtjeva tijekom postupka provedeno medicinsko vještačenje po liječniku vještaku specijalistu ortopedije i traumatologije dr. Mladenu Frketiću, iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju od 4. kolovoza 2021. zadobila natučenje lijevog ramena, natučenje lijevog kuka, natučenje lijeve strane prsišta i sindrom rotatorne manšete lijevog ramena. U pisanom nalazu i mišljenju opisuje se sljedeći tijek liječenja: Prilikom pregleda u Hitnoj kirurškoj službi KBC "Sestre Milosrdnice" istog dana, klinički i rtg obradom nije utvrđen prijelom niti iščašenje te je kirurg isključio hitno kirurško zbivanje uz uputu nastavka liječenja analgeticima po potrebi. Nadalje, prilikom pregleda 26. kolovoza 2021. kirurgu nalazi bolan veliki tuberkul lijevog ramena, abdukciju u istom izvedivu do 70° te se određuje mirovanje, pošteda od rada, postavlja se trokutastu maramu na lijevo rame uz preporuku obrade ramena UZV-om i pregled ortopeda. Fizijatru se javlja 10. rujna 2021., koji nalazi difuznu bolnost na opip, kretnje ograničene u svim smjerovima te propisuje provođenje fizikalne terapije. UZV lijevog ramena od 28. listopada 2021. ukazuje na potpun razdor tetive m. supraspinatusa. Višekratne kontrole fizijatra tijekom provođenja fizikalne terapije. Ortoped 20. siječnja 2022. nalazi klinički i na UZV potpunu rupturu tetive suprasinatnog mišića lijevog ramena, planira operacijsku, artroskopsku rekonstrukciju rotatora ramena. Do operacijskog zahvata preporuča nastavak provođenja fizikalne terapije po uputama. Ortoped 10. veljače 2022. traži MR obradu ramena te indicira operativni zahvat. MR lijevog ramena od 28. ožujka 2022. ukazuje na totalnu rupturu tetive supraspinatusa, koja je retrahirana za 4cm uz četvrti (najgori) stupanj atrofijemišića, sa više masti nego mišićnih vlakana unutar ostatnog dijela mišića, a također je infraspinatus atrofirao u istom stupnju. Degenerativne promjene, te blaža djelomična ruptura tetive subskapularisa. Kranijalizacija glave humerusa uslijed masivne rupture tetiva rotatorne manšete. Ortoped 31. ožujka 2022. citira Ž, navodi da će tužiteljica biti pozvana na operaciju. Fizijatar 04. svibnja 2022. ponovno propisuje provođenje fizikalne terapije. Prema podatcima iz priloženog zdravstvenog kartona, vidljivo je da tužiteljica prije niti nakon predmetnog štetnog događaja nije imala slične ozljede. Temeljem uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, podatke iz osobnog zdravstvenog kartona i kliničkog pregleda tužiteljice, vještak nalazi da su kod tužiteljice u svezi zadobivene ozljede lijevog ramena, unatoč provedenom liječenu sukladno preporukama nadležnih liječnika koje je završeno 14. lipnja 2022. (zadnjim danom provedene fizikalne terapije, kada je i zdravstveno stanje stabilizirano), zaostale trajne posljedice koje se sastoje u kontrakturi lijevog ramena s umanjenim kretnjama u srednje-teškom stupnju, zbog čega tužiteljica ne može samostalno obavljati poslove koji iziskuju dizanje odnosno nošenje predmeta težih od jednog kilograma, niti radnje u razini ramena i iznad istog, a koje zaostale trajne posljedice prema mišljenju vještaka smanjuju životnu aktivnost tužiteljice trajno za 20%. Nadalje, vještak je mišljenja da je tužiteljica pretrpjela fizičke boli jačeg intenziteta 8 dana, srednjeg intenziteta 12 dana te manjeg intenziteta sljedećih 6 mjeseci. Tužiteljica je pretrpjela tzv. primarni strah u trenutku ozljeđivanja jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana i srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana te potom tzv. kasni strah daljnjih 2 mjeseca vezano za ishod liječenja i zaostale trajne posljedice. Tužiteljici je tuđa pomoć bila potrebna kroz razdoblje od 2 mjeseca po 6 sati dnevno te potom u daljnjem razdoblju od 4 tjedna u opsegu od po 2 sata dnevno, pri obavljanju osobne higijene, oblačenju te obavljanju nužnih kućanskih poslova.

8. Povodom prigovora tuženika vještak dr. Mladen Frketić prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu od 13. svibnja 2025. je naveo da je netočna tvrdnja tuženika da je prema pisanom nalazu i mišljenju utvrđena samo ruptura tetive supraspinatnog mišića (musculus supraspinatus) te navodi da je kod tužiteljice utvrdio tešku rupturu više mišića rotatorne manšete lijevog ramena, pri čemu pojašnjava da se radi o razdoru tri mišića od sveukupno četiri koji postoje u ramenu, a što predstavlja tešku ozljedu. Primjereno tome i kretnje u ramenu su umanjene kako je naveo u srednje do teškom stupnju, a što je utvrdio prilikom pregleda tužiteljice. Nadalje, navodi da je tužiteljica predbilježena za operacijski zahvat na lijevom ramenu, obavljanje kojeg još uvijek čeka, pa stoga ističe da nisu točne tvrdnje tuženika da tužiteljica nije prihvatila ordinirani joj artroskopski operativni zahvat na ramenu. Stoga smatra ocjenu od 20% opsega smanjenja životne aktivnosti primjerenom i objektivnom, a s obzirom na zaostale trajne posljedice koje se očituju u vidu ograničenja vršenja kretnji u lijevom ramenu, osobito iznad horizontale jer tužiteljica ne može adekvatno vršiti dizanje predmeta iznad horizontale, nošenje težih predmeta od 1 kg, niti ostale relativno zahtjevnije kućanske poslove. Može se smatrati da je liječenje tužiteljice u smislu stabilizacije njezinog zdravstvenog stanja završeno 14. lipnja 2022., po završetku fizikalne terapije, iako se tužiteljica i dalje liječi odnosno očekuje operativni zahvat po pozivu na bolničko liječenje, prema listi čekanja. Pojašnjava da je svrha operativnog zahvata koji je tužiteljici ordiniran na lijevom ramenu, spajanje/šivanje tetiva rotatorne manšete koje su pukle u konkretnom slučaju, a sve kako bi se povratila funkcija ramena. Međutim, ističe da takav zahvat ima učinak samo u slučaju ukoliko je učinjen u skorije vrijeme nakon samog ozljeđivanja, jer se u tom slučaju može povratiti funkcija, odnosno adekvatno se mogu spojiti tetive. U suprotnom, dolazi do atrofije i smanjenja tetiva te se u slučaju kada se operativni zahvat obavlja nakon više od godinu dana po ozljeđivanju, može reći da isti više nema učinka niti smisla. S obzirom da navedeni operativni zahvat tužiteljici još uvijek nije učinjen, a s obzirom na opće poznatu okolnost dugih lista čekanja na isti zahvat ako se isti provodi putem sustava HZZO-a, smatra da se u konkretnom slučaju može zaključiti da su zaostale trajne posljedice opisane u nalazu i mišljenju definitivne te da se niti naknadno učinjenim operativnim zahvatom ne mogu umanjiti, pa stoga smatra da je ocjena opsega trajnih posljedica od 20% realna i primjerena. U cijelosti ostaje i kod ocjene trajanja i intenziteta fizičkih bolova, jer je tužiteljica liječena sveukupno preko 9 mjeseci, pri čemu pojašnjava da je ocjena trajanja bolova, pa tako i slabijeg intenziteta, dana u kumulativnom opsegu. Što se tiče navoda tuženika da se u priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljici nigdje ne ordiniraju analgetici, ukazuje da suprotno proizlazi iz nalaza kirurga od 04.08.2021. (list 7 spisa), nalaza kirurga od 26.08.2021. (list 11 spisa) i nalaza fizijatra od 10.09.2021. (list 12 spisa). Nakon rujna 2021. tužiteljica je provodila ordiniranu joj fizikalnu terapiju, a procedure koje imaju također svrhu i učinak umanjenja fizičkih bolova. U odnosu na pitanje kako imobilizacija ramena (u koju je svrhu tužiteljica koristila trokutastu maramu u razdoblju od 04.08.2021. pa nadalje, a sigurno 3 tjedna) utječe na bolove navodi da isto ima privremeni učinak smanjenja intenziteta bolova. Smatra da je tužiteljica kroz cjelokupno razdoblje liječenja trpjela fizičke bolove, a kako je prethodno naveo u kumulativnom opsegu, pri čemu ističe da tužiteljica i nadalje svakodnevno trpi bolove slabijeg intenziteta prilikom obavljanja kretnji lijevim ramenom, a što je uzeto u obzir kod ocjena opsega trajnih posljedica. Smatra da je primjerena i ocjena trajanja straha slabijeg intenziteta od 60 dana, jer je ista dana u skladu sa težinom zadobivene ozljede i neizvjesnošću ishoda planiranog operacijskog liječenja, pri čemu ponovljeno ističe da tužiteljica nije odbila ordinirani joj operativni zahvat, kako to navodi tuženik. Također, ostaje i kod ocjene opsega i trajanja potrebe za tuđom pomoći koju je dao u pisanom nalazu i mišljenju, jer smatra da je ista primjerena posljedicama zadobivene ozljede. Pri tome ukazuje da je potrebu za tuđom pomoći ocijenio u trajanju od 3 mjeseca odnosno 90 dana, a ne kako to tuženik navodi 180 dana, pri čemu ističe da tužiteljica nije bolnički liječena. U odnosu na ocjenu da je tužiteljici prvotno tuđa pomoć bila potrebna u razdoblju od 60 dana (2 mjeseca) u opsegu od po 6 sati dnevno, pojašnjava da je navedena ocjena primjerena s obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja, jer je tužiteljica u štetnom događaju osim ozljede ramena zadobila i druge brojne ozljede pobliže opisane u pisanom nalazu i mišljenju, zbog čega je u navedenom razdoblju od 60 dana nakon ozljeđivanja bila teško pokretna odnosno praktično nepokretna. Tuđa pomoć je tužiteljici u razdoblju navedenom u pisanom nalazu i mišljenju bila potrebna za obavljanje svakodnevnih kućanskih poslova te svakodnevnih životnih aktivnosti, a koje uključuju podizanje ruke iznad horizontale, kao i pri oblačenju, svlačenju, odnosno osobnoj njezi, a što uključuje uporabu obje ruke.

9. Polazeći od navedenog, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka specijalista ortopedije i traumatologije dr. Mladena Frketića, kao i usmeno obrazloženje vještaka prilikom saslušanja na glavnoj raspravi, budući da je vještvo dano na temelju cjelokupne u spisu priložene medicinske dokumentacije, podataka u osobnom zdravstvenom kartonu i pregleda tužiteljice, jasno i u skladu s pravilima struke. Vještak je na ročištu za glavnu raspravu od 13. svibnja 2025. odgovorio na sva postavljena pitanja i otklonio sve eventualne nejasnoće u pisanom nalazu i mišljenju, kao i argumentirano otklonio primjedbe koje je tuženik isticao glede pravilnosti njegovog nalaza i mišljenja u podnesku od 20. ožujka 2024. Pri tome valja prvostupanjski sud ne nalazi razloga sumnjati u pravilnost mišljenja vještaka specijalista ortopedije i traumatologije da su kod tužiteljice u svezi zadobivene ozljede lijevog ramena zaostale trajne posljedice koje smanjuju njezinu životnu aktivnost u opsegu od 20% te da se navedeno stanje ima smatrati definitivnim jer se iste trajne posljedice ne mogu umanjiti niti nakon što tužiteljici naknadno bude učinjen artroskopski operativni zahvat na ramenu (budući se nakon obavljanja takvog zahvata nakon više od godinu dana po ozljeđivanju ne mogu više adekvatno spojiti tetive odnosno povratiti funkcija ramena, pri čemu se razlozi zbog kojih takav operativni zahvat nije obavljen unutar navedenog razdoblja ne mogu pripisati tužiteljici), kao niti razloga sumnjati u pravilnost mišljenja vještaka u pogledu ocjena fizičkih bolova i straha te potrebe za tuđom pomoći. Radi navedenog, neosnovano tuženik i nakon usmenog očitovanja vještaka na glavnoj raspravi smatra da je mišljenje liječnika vještaka dr. Mladena Frketića nepravilno te takva tuženikova subjektivna ocjena njegovog vještva ne predstavlja razlog za obnovu vještačenja, u smislu odredbi čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a.

10. S obzirom na rezultate provedenog medicinskog vještačenja te na temelju rezultata cjelokupnog postupka kako je utvrđeno da je tužiteljica u svezi ozljeđivanja u predmetnog štetnom događaju pretrpjela fizičke bolove i strah te da je zadobivena ozljeda ramena kod tužiteljice što je ostavilo trajne posljedice koje smanjuju njezinu životnu aktivnost u omjeru od 20%, te je time povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje te je tužiteljici nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2 u svezi s člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), utvrđena težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužiteljici za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu.

11. Polazeći od odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a te uzimajući u obzir prirodu i brojnost zadobivenih ozljeda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te imajući u vidu tijek i dugotrajnost liječenja te popratne neugodnosti kojima je tužiteljica bila izložena tijekom liječenja (brojne pretrage, imobilizacija, provođenje fizikalne terapije itd.), vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu istog, kao i prirodu prethodno opisanih trajnih posljedica koje su kod tužiteljice zaostale zbog ozljeđivanja u štetnom događaju i opseg smanjenja životne aktivnosti od 20% , životnu dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja (64 godine) i njezino zanimanje prvostupanjski sud je tužiteljici pravilno kao pravičnu i primjerenu novčanu naknadu iz osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje utvrdio iznos od 11.430,00 eura.

12. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć kroz razdoblje od 2 mjeseca-60 dana po 6 sati dnevno te potom u daljnjem razdoblju od 4 tjedna u opsegu od po 2 sata dnevno (ukupno 416 sati). Među strankama nije sporno da su tužiteljici potrebnu tuđu pomoć pružali ukućani (članovi njezine obitelji) besplatno, a visinu naknade, uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima tužiteljica živi po cijeni jednog sata tuđe pomoći od 4,00 eura, prvostupanjski sud je utvrdio primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a. Navedeno, imajući u vidu da tužiteljica prebiva na području Grada Samobora, kao i okolnost da je u vrijeme kada je tuđa pomoć tužiteljici pružana prosječna neto cijena sata nestručne osobe za navedenu uslugu na navedenom području izvjesno iznosila minimalno prethodno navedeni iznos koji potražuje tužiteljica. Radi toga, za potrebnih 416 sati tuđe pomoći tužiteljici pripada novčanu naknadu u iznosu od 1.664,00 eura u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a.

13. Polazeći od navedenog tužiteljici je utvrđena pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 11.430,00 eura i naknada imovinske štete za potrebnu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.664,00 eura odnosno ukupna naknada u iznosu od 13.094,00 eura. Kako nije sporno da je tuženik prethodno pokretanju predmetne parnice tužiteljici iz navedenih osnova isplatio nesporni iznos naknade od ukupno 2.330,00 eura to je tužiteljici pravilno dosuđen daljnji iznos naknade od ukupno 10.764,00 eura.

14. Obveza pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju odredbi članka 1103. ZOO-a i članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09 i 96/13 dalje: ZOOP), dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Isto tako i kamate na imovinsku štetu za ime tuđe pomoći dospijevaju u isto vrijeme kada i neimovinska šteta. Kako je obveza naknada imovinske štete dospjela nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku u mirnom postupku to su tužiteljici u smislu odredbe članka 1103. ZOO-a, na dio dosuđene naknade za neimovinsku štetu i imovinsku štetu za tuđu pomoć u visini glavnice od 1.600,00 eura odnosno za naknadu u ukupnom iznosu od 3.930,00 eura dosuđene zatezne kamate od 15. lipnja 2022. do isplate jer na navedeni iznos naknade tužiteljici ne pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

15. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku dosuđen joj je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

16. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a, a posebno ne odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer se izreka presude temelji na nalazima i mišljenjima sudskih vještaka liječnika i na obrazloženju koje je jasno i razumljivo te je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici nastalu neimovinsku i imovinsku štetu u iznosima kako je to pravilno dosudio prvostupanjski sud.

17. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I. i III. izreke jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 22. srpnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić