Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1783/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. TEE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Jeleni Čačić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja pod 1. i 2., te tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1456/2023-40 od 29. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, dok se žalba tužitelja pod 1. i 2. djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, pa se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1456/2023-40 od 29. travnja 2025. potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I. i II. izreke, dok se preinačuje u pobijanom odbijajućem pod točkom III. izreke i to na način da se tužiteljima pod 1. i 2. na ime parničnog troška dosuđuje i daljnji iznos od 1.372,13 eura s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a u preostalom dijelu za više traženo na ime parničnog troška zahtjev tužitelja pod 1. i 2. se odbija kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu toškova žalbenog postupka kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku na ime troškova žalbenog postupka isplatiti tužiteljima pod 1. i 2. iznos od 34,00 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„ I. Nalaže se tuženiku ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima TE iz Austrije, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno isplati iznos od 100.000,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 6. siječnja 2022. godine pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 10.502,05 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO -a, u roku od 15 dana.
III. U preostalom dijelu za iznos od 7.059,38 EUR zahtjev tužitelja za naknadom troška se odbija.“
2. Tužitelji pod 1. i 2. pobijaju prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu odluke o trošku pod točkom III. izreke i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači shodno žalbenim navodima.
Zatražili su i trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu, te u odluci o trošku, i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a istom obistini trošak žalbenog postupka.
4. Tužitelji pod 1. i 2. su odgovorili na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana, a njima obistini trošak odgovora na žalbu.
5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja pod 1. i 2. djelomično osnovana.
6. Suprotno tvrdnji tuženika ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, jer prvostupanjska presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ovo sve i u odnosu na materijalnopravne propise koje je sud primijenio prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, kako to opisno također ističe ovaj žalitelj.
8. S tim u vezi tuženiku je za odgovoriti kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve izvedene dokaze, te je isto tako obrazložio i svoju ocjenu dokaza o odlučnim činjenicama pa je na takav način upravo postupio po odredbama članka 8. i članka 338. stavak 4. ZPP-a.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1. i 2. za vraćanje svote novca koju je tuženik primio temeljem ugovora o kupoprodaji, a koji je raskinut.
10. U postupku je utvrđeno:
- da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnine dana 4. siječnja 2022.,
- da je predmet kupoprodaje bila čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada, dvorište, ukupne površine 712 m2,
- da je ugovorena cijena u iznosu od 160.000,00 Eur-a,
- da je tuženik primio na ime prodajne cijene iznos od 100.000,00 Eur-a i to dana 5. siječnja 2022.,
- da je predmetni ugovor o kupoprodaji raskinut,
- da tužitelji pod 1. i 2. zahtijevaju povrat onoga što su dali na ime kupoprodajne cijene sa zateznom kamatom od dana kad je tuženik taj iznos primio,
- da tužitelji pod 1. i 2, te tuženik nisu ugovorili međusobna prava i obveze za slučaj raskida ugovora drukčije nego je to regulirano odredbom članka 368. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, 69/26, dalje: ZOO).
11. Temeljem gornjih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika na povrat onoga što je primio na temelju raskinutog ugovora.
12. Raskid ugovora naime, proizvodi redovite učinke raskida iz članka 368. ZOO-a, što znači da raskidom ugovora nastaje stanje kakvo je postojalo prije njegova sklapanja, tj. nestaju obveze koje su iz ugovora proizlazile, a s njima otpada i pravni temelj na kojemu su strane ispunjavale svoje obveze. Dosljedno nastaje obveza restitucije tj. povrata primljenog, jednostrana ako je samo jedna stana ispunila ugovorne obveze potpuno ili djelomice, odnosno obostrana ako su obje strane djelomično ispunile obveze i to s koristima odnosno kamatama.
13. Učinci odnosno pravne posljedice raskida nastupaju uvijek kad se prestanak može ocijeniti kao raskid ugovora, nezavisno od drugih okolnosti kao što su pitanje načina na koji je raskinut - ex lege ili očitovanjem suugovaratelja - ili pitanje postoji li odgovornost za raskid ili ne postoji.
14. U konkretnom slučaju prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda ugovornu obvezu su ispunili samo tužitelji pod 1. i 2 i to djelomice, pa su utoliko isti raskidom ugovora stekli pravo zahtijevati da im se vrati ono što su dali.
15. Odluka o zateznim kamatama utemeljena je na odredbi članka 368. stavak 5. ZOO-a prema kojoj strana koja vraća novac dužna je platiti zateznu kamatu od kada je isplatu primila.
16. Glede preostalih žalbenih navoda je za navesti kako prema odredbi članka 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a. Ta pravila obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dakle, primjenom odredbe članka 8. ZPP-a, kao i primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a, sud je utvrdio činjenice koje je tuženik istaknuo u tijeku postupka nedokazanim, odnosno tuženik ničim nije dokazao da odnos između stranaka nije bio jednostavna kupoprodaja nekretnine u Hrvatskoj već je bio dio šireg investicijskog dogovora koji je uključivao nekretnine u Hrvatskoj i Austriji.
17. S druge strane, saslušavan kao stranka, tuženik je faktično priznao da je predmetni ugovor raskinut i da će novac vratiti, ali bez kamata.
18. Pored toga za naglasiti je kako shodno odredbi članka 352. ZPP -a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što ovdje nije slučaj.
19. Što se tiče dosuđenih troškova, suprotno žalbenim navodima tuženika isti su ispravno obistinjeni u smislu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), te članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-, ali dosuđeni trošak je sud prvog stupnja pogrešno zbrojio i to za iznos od 847,13 eura, kako se to ističe i žalbenim navodima tužitelja.
20. Nadalje, zakon izričito određuje da među parnične troškove spadaju i nagrade i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (vještaci, tumači, članak 151. stavak 2. ZPP-a). Trošak nagrade tumaču koje je isplatio tužitelj po nalogu suda, bio je potreban radi svrsishodnog vođenja parnice, pa je taj trošak protivna stranka dužna naknaditi. Isto važi i za trošak ovjerenog prijevoda isprave jer je ovu procesnu radnu tužitelj izveo po nalogu suda. Utoliko tužiteljima pod 1. i 2. s ovih osnova pripada i daljnji iznos od 525,00 eura.
21. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja pod 1. i 2., pravilno im sud prvog stupnja nije priznao trošak sastava podnesaka od 10. listopada 2023. i 8. listopada 2024., jer u njima ponavljaju ranije iznesene navode.
22. Trošak sastava prijedloga za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine od 13. veljače 2025. tužiteljima pod 1. i 2. je uredno priznat, kao i trošak sudske pristojbe za taj prijedlog budući je ovaj prijedlog pravomoćno prihvaćen, dok za prethodni prijedlog ispravno takav trošak nije priznat s obzirom da tužitelji s istim nisu uspjeli, pa se radi o nesvrsishodnom trošku koji snosi stranka koja ga je prouzročila, te nema prava na njegovu naknadu ni kad je u parnici uspjela.
23. Slijedom svega iznesenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
24. Tužiteljima pod 1. i 2. je na ime troškova žalbenog postupka priznat iznos od 34,00 eura (sastav žalbe, a razmjerno uspjehu u žalbenom postupku) uz napomenu da im trošak odgovora na žalbu nije obistinjen jer nije bio nužan.
25. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu 22. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
dr. sc. Daniela Pivčević
