Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-161/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to PG i to kao predsjednika vijeća te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanča kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Lani Kostanjšek, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku iz [adresa] uz sudjelovanje stranke mlt. ŽG, OIB: 08652664548zastupane po posebnoj skrbnici AG, iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi odluke s kojim roditeljem će mlt. dijete stanovati, odluke o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanju mlt. djeteta , rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob -38/2025-28 od 28. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob-38/2025-28 od 28. travnja 2026. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom I., II., III., IV. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Zajedničko dijete stranaka mlt.ŽG, stanovati će sa majkom TG na adresi njenog stanovanja.

II. Majka TG OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će samostalnu roditeljsku skrb nad mlt. djetetom ŽG OIB: [osobni identifikacijski broj] osim u dijelu koji se odnosi na promjenu djetetova osobnog imena, te izbor ili promjenu vjerske pripadnosti.

III. Osobni odnosi mlt. ŽG sa ocem ZG određuju se u vidu susreta i druženja jednom tjedno radnim danom od dva sata u trajanju od šest mjeseci u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sisak.

IV. Nalaže se ocu mlt. djeteta ZG,OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da na ime uzdržavanja mlt. ŽG OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinosi iznos od 150,00 eura mjesečno počevši od 4.6.2023. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, s tim da dospjele obroke plati odjednom, a druge kako budu dospijevali a u slučaju zakašnjenja i zakonsku zateznu kamatu koja teče p rvog dana nakon dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznos pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za referentno razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana na račun majke TG.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici namiri trošak postupka u iznosu od 500,00

eura sve u roku od 15 dana.

VI. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice se odbija".

2. Tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom I., II., III., IV. i V. zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 2.,4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi te nema proturječnost između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Neosnovano tuženik ističe i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spor.

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je mal. HG rođena u izvanbračnoj zajednici dana 31. prosinca 2022. i da od rođenja o djetetu isključivo skrbi majka,

- da je izvanbračna prestala kad je djetetu bilo četiri mjeseca te da mal. dijete s majkom stanuje u obitelji njenog oca,

- da tuženik nije ostvarivao osobne kontakte ni s tužiteljicom ni s mal. djetetom,

- da iz mišljenja HZSR PU Sisak proizlazi da tužiteljica primjereno brine o mal. djetetu, da ostavlja dojam iskrene i emocionalne tople osobe slabijeg logičkog zaključivanja, urednog izgleda i higijene, a da psihologijska obrada s tuženikom nije provedena budući da se nije odazivao pozivima, niti je opravdao svoje nedolaske,

- da je stručni tim mišljenja da je u najboljem interesu mal. djeteta da stanuje s majkom, te da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb nad djetetom, da je potrebna postepena uspostava odnosa s ocem kod susrete djeteta i oca pod nadzorom stručne osobe u trajanju od šest mjeseci, jednom tjedno radnim danom po dva sata u prostorijama Područnog ureda.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da je najbolje da mal. dijete stanuje s majkom koja će ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb osim u dijelu kojim se odnosi na promjenu djetetova osobnog imena, te izbor ili promjenu vjerske pripadnosti, da se osobni odnosi mal. djeteta s ocem ostvaruju jednom tjedno radnim danom od dva sata u trajanju od šest mjeseci u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, te da je tuženik u mogućnosti doprinositi mjesečno za uzdržavanja mal. djeteta 150,00 eura.

10. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tuženik ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

11. Odredbom članka 6. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje u tekstu: ObZ) propisano je načelo prvenstvenog prava roditelja da skrbe o djetetu te dužnost tijela da im pruža pomoć prema kojem roditelji prije svih imaju pravo, dužnosti i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira samo u slučaju potrebe.

12. Nadalje, odredbom članka 7. ObZ-a propisano je nečelo razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život prema kojem su mjere kojem se zadire u obiteljski život prihvatljive ako su nužne te se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući i preventivnu pomoć, odnosno potporu obitelji.

13. Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih prava te dobrobiti s time da su roditeljsku skrb roditelji dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima (članak 21. stavak 1. ObZ-a).

14. Također prema članku 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02- dalje Konvencija) roditeljska skrb je temeljno ljudsko pravo te u okviru zajamčenog prava na poštivanje obiteljskog života dijete ima pravo da roditelj i o njemu skrbe, a roditelji imaju pravo skrbiti se o svom djetetu pri čemu se miješanje javne vlasti u ostvarivanje tog prava ograničava u skladu sa zakonom i to na slučajeve navedene u članku 8. stavak 2. Konvencije.

15. Odredbom članka 18. stavak 1 Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 12/23) propisano je da država i stranke učinit će sve što je u njihovoj moći u primjeni načela zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, te roditelji ili zakonski skrbnici snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta i dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga.

16. Prema odredbi članka 413. stavak 2. točka 2. ObZ-a sud odlučuje po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem, te uzdržavanju u slučajevima razdvojenog života roditelja.

17. Roditelji su dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, ako roditelji ne stanuju zajedno dijete može imati mjesto stanovanja samo s jednim roditeljem (članak 96. stavak 2. ObZ-a). Prema odredbi članka 105. stavak 1. ObZ-a jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti.

18. Kako iz stanja spisa proizlazi da mal. dijete od rođenja stanuje s majkom koja se o djetetu adekvatno skrbi, dok je tuženik samo jednom vidio dijete, te da osim verbalnog interesa za zajedničku roditeljsku skrb ničim drugim to ne dokazuje, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da mal. dijete stanuje s majkom na adresi njenog stanovanja te da će majka ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb nad mal. djetetom osim u dijelu koji se odnosi na promjenu djetetovog osobnog imena, te izbor ili promjenu vjerske pripadnosti.

19. Prema odredbi članka 119. stavak 1. ObZ-a dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Sukladno odredbi stavka 2. ovog članka roditelji i druge osobe koje stanuje s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

20. Kod odlučivanja o susretima i druženjima djeteta s roditeljem s kojim dijete ne stanuje ne živi vrhovno načelo koje sud mora imati u vidu je dobrobit djeteta. U interesu je djeteta da ima dobre i tijesne veze s oba roditelja i redovite kontakte s onim roditeljem s kojim ne živi. Svrha je održavanja osobnih odnosa u tome da dijete sačuva osjećaj povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti s roditeljem s kojim ne živi i da roditelj koji ne živi s djetetom može utjecati na djetetov razvoj.

21. Stoga sud kod donošenja odluke o održavanju osobnih odnosa djeteta stranaka s roditeljem s kojim ne živi dijete, nije vezan zahtjevima stranaka već je ovlašten i dužan odluku donijeti mimo prijedloga stranaka ako to zahtjeva dobrobit djeteta.

22. Prvostupanjski je sud dao jasne i argumentirane razloge zbog kojih je odlučio da se osobni odnosi tuženika i mal. djeteta odvijaju na način određen pobijanom presudom, pa su neosnovani žalbeni prigovori tuženika.

23. Roditelji su dužni uzdržavati svoje mal. dijete te se radno sposoban roditelj ne može osloboditi te dužnosti (članak 288. stavak 1. ObZ-a).

24. Sud u sporu o uzdržavanju utvrđuje ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje te ukupne materijalne potrebe djeteta koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene i obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta. Sud utvrđuje materijalne potrebe djeteta, a te potrebe djeteta određuje se prema standardu roditelja koji imaju obvezu plaćanja uzdržavanja, pa je sud dužan utvrditi ukupne mogućnosti roditelja i obveznika uzdržavanja na temelju njihovih prihoda i imovinskog stanja.

25. U konkretnom slučaju sud je obvezao tuženika da mjesečno doprinosi iznos od 150,00 eura za uzdržavanje mal. djeteta i to ispod minimuma propisano odredbama ObZ-a. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da iako tuženik nema evidentiranih prihoda, da je mlada i zdrava osoba i da može zaraditi, a pri tome je cijenio da ima još petero djece koje je zakonski dužan uzdržavati.

26. Na žalbene navode tuženika za navesti je da se odredba članka 8. ZPP -a odnosi na načelo slobodne ocjene dokaza provedenih tijekom postupka, pri čemu se navedenom odredbom utvrđuje koje sve okolnosti prvostupanjski sud treba uzeti u obzir pri utvrđenju relevantnih činjenica, a na osnovi slobodne ocjene provedenih dokaza.

27. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 366. stavak 1. ObZ-a, a vodeći računa o okolnostima slučajeva i ishodu postupka pravilno odlučio o troškovima postupka.

28. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. stavak 1. ZPP -a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 22. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović