Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-406/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Kožiću, odvjetniku iz Ivanca, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-107/2024-7 od 7. siječnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovna i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-107/2024-7 od 7. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR (slovima: tristodvanaest eura i pedeset centi) kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
«I Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju NZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, isplati iznos od 1.372,16 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
na iznos od 0,01 eura od 03.01.2006 do naplate
na iznos od 0,01 eura od 01.03.2006 do naplate
na iznos od 0,01 eura od 03.05.2006 do naplate
na iznos od 9,11 eura od 01.06.2006 do naplate
na iznos od 9,06 eura od 01.07.2006 do naplate
na iznos od 9,01 eura od 01.08.2006 do naplate
na iznos od 8,95 eura od 01.09.2006 do naplate
na iznos od 8,89 eura od 03.10.2006 do naplate
na iznos od 8,84 eura od 01.11.2006 do naplate
na iznos od 8,79 eura od 01.12.2006 do naplate
na iznos od 8,74 eura od 03.01.2007 do naplate
na iznos od 8,68 eura od 01.02.2007 do naplate
na iznos od 8,62 eura od 01.03.2007 do naplate
na iznos od 8,56 eura od 03.04.2007 do naplate
na iznos od 8,51 eura od 01.05.2007 do naplate
na iznos od 8,45 eura od 01.06.2007 do naplate
na iznos od 8,4 eura od 03.07.2007 do naplate
na iznos od 8,66 eura od 07.08.2007 do naplate
na iznos od 8,77 eura od 07.09.2007 do naplate
na iznos od 13,49 eura od 02.10.2007 do naplate
na iznos od 13,46 eura od 03.11.2007 do naplate
na iznos od 13,29 eura od 01.12.2007 do naplate
na iznos od 13,07 eura od 03.01.2008 do naplate
na iznos od 12,92 eura od 02.02.2008 do naplate
na iznos od 13,00 eura od 01.03.2008 do naplate
na iznos od 25,27 eura od 01.04.2008 do naplate
na iznos od 25,080 eura od 01.05.2008 do naplate
na iznos od 24,89 eura od 03.06.2008 do naplate
na iznos od 24,71 eura od 01.07.2008 do naplate
na iznos od 24,51 eura od 01.08.2008 do naplate
na iznos od 24,32 eura od 02.09.2008 do naplate
na iznos od 23,92 eura od 02.10.2008 do naplate
na iznos od 23,92 eura od 01.11.2008 do naplate
na iznos od 22,82 eura od 03.12.2008 do naplate
na iznos od 25,93 eura od 01.01.2009 do naplate
na iznos od 25,71 eura od 03.02.2009 do naplate
na iznos od 25,49 eura od 03.03.2009 do naplate
na iznos od 25,26 eura od 01.04.2009 do naplate
na iznos od 25,03 eura od 01.05.2009 do naplate
na iznos od 24,8 eura od 02.06.2009 do naplate
na iznos od 24,57 eura od 01.07.2009 do naplate
na iznos od 24,33 eura od 01.08.2009 do naplate
na iznos od 24,1 eura od 01.09.2009 do naplate
na iznos od 23,86 eura od 01.10.2009 do naplate
na iznos od 23,61 eura od 03.11.2009 do naplate
na iznos od 23,37 eura od 01.12.2009 do naplate
na iznos od 23,13 eura od 01.01.2010 do naplate
na iznos od 23,23 eura od 04.02.2010 do naplate
na iznos od 22,63 eura od 02.03.2010 do naplate
na iznos od 22,38 eura od 01.04.2010 do naplate
na iznos od 22,12 eura od 01.05.2010 do naplate
na iznos od 21,86 eura od 01.06.2010 do naplate
na iznos od 21,61 eura od 01.07.2010 do naplate
na iznos od 21,35 eura od 03.08.2010 do naplate
na iznos od 21,09 eura od 01.09.2010 do naplate
na iznos od 20,81 eura od 01.10.2010 do naplate
na iznos od 20,55 eura od 03.11.2010 do naplate
na iznos od 20,28 eura od 01.12.2010 do naplate
na iznos od 17,86 eura od 01.01.2011 do naplate
na iznos od 17,62 eura od 01.02.2011 do naplate
na iznos od 17,37 eura od 01.03.2011 do naplate
na iznos od 17,12 eura od 01.04.2011 do naplate
na iznos od 16,86 eura od 01.05.2011 do naplate
na iznos od 16,6 eura od 01.06.2011 do naplate
na iznos od 16,35 eura od 01.07.2011 do naplate
na iznos od 16,09 eura od 01.08.2011 do naplate
na iznos od 15,83 eura od 01.09.2011 do naplate
na iznos od 15,56 eura od 01.10.2011 do naplate
na iznos od 11,68 eura od 01.11.2011 do naplate
na iznos od 11,47 eura od 01.12.2011 do naplate
na iznos od 11,26 eura od 01.01.2012 do naplate
na iznos od 11,05 eura od 01.02.2012 do naplate
na iznos od 10,84 eura od 01.03.2012 do naplate
na iznos od 10,63 eura od 01.04.2012 do naplate
na iznos od 10,41 eura od 01.05.2012 do naplate
na iznos od 10,19 eura od 01.06.2012 do naplate
na iznos od 9,97 eura od 01.07.2012 do naplate
na iznos od 9,75 eura od 01.08.2012 do naplate
na iznos od 9,53 eura od 01.09.2012 do naplate
na iznos od 9,3 eura od 01.10.2012 do naplate
na iznos od 9,08 eura od 01.11.2012 do naplate
na iznos od 8,85 eura od 01.12.2012 do naplate
na iznos od 8,62 eura od 01.01.2013 do naplate
na iznos od 8,38 eura od 01.02.2013 do naplate
na iznos od 8,15 eura od 01.03.2013 do naplate
na iznos od 7,91 eura od 01.04.2013 do naplate
na iznos od 7,68 eura od 01.05.2013 do naplate
na iznos od 7,44 eura od 01.06.2013 do naplate
na iznos od 7,2 eura od 01.07.2013 do naplate
na iznos od 6,96 eura od 01.08.2013 do naplate
na iznos od 6,71 eura od 01.09.2013 do naplate
a sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju NZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenog tečaja u CHF po kreditu podignutom u CHF, isplati iznos od 3.896,97 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
na iznos od 0,44 eura od 01.10.2005 do naplate
na iznos od 0,46 eura od 01.11.2005 do naplate
na iznos od 0,85 eura od 01.12.2005 do naplate
na iznos od 3,95 eura od 01.11.2008 do naplate
na iznos od 6,88 eura od 01.01.2009 do naplate
na iznos od 8,98 eura od 03.02.2009 do naplate
na iznos od 9,92 eura od 03.03.2009 do naplate
na iznos od 7,31 eura od 01.04.2009 do naplate
na iznos od 7,81 eura od 01.05.2009 do naplate
na iznos od 3,83 eura od 02.06.2009 do naplate
na iznos od 0,89 eura od 01.07.2009 do naplate
na iznos od 1,67 eura od 01.08.2009 do naplate
na iznos od 3,22 eura od 01.09.2009 do naplate
na iznos od 3,08 eura od 01.10.2009 do naplate
na iznos od 1,52 eura od 03.11.2009 do naplate
na iznos od 4,45 eura od 01.12.2009 do naplate
na iznos od 6,81 eura od 01.01.2010 do naplate
na iznos od 3,35 eura od 04.02.2010 do naplate
na iznos od 5,62 eura od 05.02.2010 do naplate
na iznos od 9,39 eura od 02.03.2010 do naplate
na iznos od 13,93 eura od 01.04.2010 do naplate
na iznos od 13,07 eura od 01.05.2010 do naplate
na iznos od 14,75 eura od 01.06.2010 do naplate
na iznos od 29,3 eura od 01.07.2010 do naplate
na iznos od 26,3 eura od 03.08.2010 do naplate
na iznos od 35,45 eura od 01.09.2010 do naplate
na iznos od 32,29 eura od 01.10.2010 do naplate
na iznos od 27,21 eura od 03.11.2010 do naplate
na iznos od 32,37 eura od 01.12.2010 do naplate
na iznos od 5,79 eura od 11.12.2010 do naplate
na iznos od 51,28 eura od 01.01.2011 do naplate
na iznos od 41,68 eura od 01.02.2011 do naplate
na iznos od 45,37 eura od 01.03.2011 do naplate
na iznos od 41,08 eura od 01.04.2011 do naplate
na iznos od 41,86 eura od 01.05.2011 do naplate
na iznos od 60,02 eura od 01.06.2011 do naplate
na iznos od 61,79 eura od 01.07.2011 do naplate
na iznos od 76,96 eura od 01.08.2011 do naplate
na iznos od 69,17 eura od 01.09.2011 do naplate
na iznos od 60,64 eura od 01.10.2011 do naplate
na iznos od 59,15 eura od 01.11.2011 do naplate
na iznos od 58,5 eura od 01.12.2011 do naplate
na iznos od 62,53 eura od 01.01.2012 do naplate
na iznos od 66,05 eura od 01.02.2012 do naplate
na iznos od 66,52 eura od 01.03.2012 do naplate
na iznos od 64,09 eura od 01.04.2012 do naplate
na iznos od 65,73 eura od 01.05.2012 do naplate
na iznos od 66,84 eura od 01.06.2012 do naplate
na iznos od 0,004 eura od 12.06.2012 do naplate
na iznos od 64,96 eura od 01.07.2012 do naplate
na iznos od 0,003 eura od 12.07.2012 do naplate
na iznos od 65,46 eura od 01.08.2012 do naplate
na iznos od 64,04 eura od 01.09.2012 do naplate
na iznos od 61,02 eura od 01.10.2012 do naplate
na iznos od 0,003 eura od 11.10.2012 do naplate
na iznos od 64,29 eura od 01.11.2012 do naplate
na iznos od 65,85 eura od 01.12.2012 do naplate
na iznos od 64,71 eura od 01.01.2013 do naplate
na iznos od 58,48 eura od 01.02.2013 do naplate
na iznos od 0,08 eura od 14.02.2013 do naplate
na iznos od 63,48 eura od 01.03.2013 do naplate
na iznos od 0,28 eura od 10.03.2013 do naplate
na iznos od 64,24 eura od 01.04.2013 do naplate
na iznos od 62,19 eura od 01.05.2013 do naplate
na iznos od 55,82 eura od 01.06.2013 do naplate
na iznos od 55,66 eura od 01.07.2013 do naplate
na iznos od 57,22 eura od 01.08.2013 do naplate
na iznos od 59,73 eura od 01.09.2013 do naplate
na iznos od 63,21 eura od 01.10.2013 do naplate
na iznos od 61,42 eura od 01.11.2013 do naplate
na iznos od 62,68 eura od 01.12.2013 do naplate
na iznos od 64,13 eura od 01.01.2014 do naplate
na iznos od 63,78 eura od 01.02.2014 do naplate
na iznos od 65,64 eura od 01.03.2014 do naplate
na iznos od 65,03 eura od 01.04.2014 do naplate
na iznos od 62,98 eura od 01.05.2014 do naplate
na iznos od 62,32 eura od 01.06.2014 do naplate
na iznos od 62,62 eura od 01.07.2014 do naplate
na iznos od 64,95 eura od 01.08.2014 do naplate
na iznos od 66,91 eura od 01.09.2014 do naplate
na iznos od 66,51 eura od 01.10.2014 do naplate
na iznos od 68,2 eura od 01.11.2014 do naplate
na iznos od 69,36 eura od 01.12.2014 do naplate
na iznos od 68,68 eura od 01.01.2015 do naplate
na iznos od 68,87 eura od 01.02.2015 do naplate
na iznos od 68,87 eura od 01.03.2015 do naplate
na iznos od 68,87 eura od 01.04.2015 do naplate
na iznos od 68,87 eura od 01.05.2015 do naplate
na iznos od 68,87 eura od 01.06.2015 do naplate
na iznos od 68,87 eura od 01.07.2015 do naplate
na iznos od 68,87 eura od 01.08.2015 do naplate
na iznos od 68,87 eura od 01.09.2015 do naplate
a sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, da tužitelju KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove u iznosu od 2.981,42 EUR -a, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate a u roku od 15 dana.»
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev, a tužitelja obveže da tuženiku naknadi troškove postupka ili podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženik u žalbi tvrdi da pobijana presuda ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi jer se sud paušalno pozvao na utvrđenja iz „kolektivne presude“ te se pogrešno pozvao na odredbu članka 502.c ZPP-a tvrdeći da sud nije obrazložio je li ugovaranjem promjenjive kamatne stope došlo do neravnoteže u pravima i obvezama, odnosno tvrdi da sud uopće nije utvrđivao u čemu se sastoji značajna neravnoteža između interesa tužitelja i tuženika te tvrdi da sud nije proveo sve potrebne dokaze i nije uzeo u obzir specifične okolnosti slučaja.
5.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu naprijed istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a utvrđeno je da žalbene tvrdnje nisu osnovane jer je sud prvog stupnja o svim odlučnim činjenicama u presudi naveo jasne razloge, pri čemu se pravilno temeljem odredbe članka 502.c ZPP-a pozvao na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača obzirom da je tuženik u ovom postupku odustao od saslušanja svjedoka VZ i IZ, koje je predložio na okolnosti zaključenja konkretnog Ugovora o kreditu u švicarskim francima, zbog čega ni na koji način nije dokazao da su okolnosti zaključenja Ugovora bile drugačije u odnosu na one o kojima se je raspravljalo u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača pa sud nije trebao utvrđivati niti obrazlagati činjenice o tome postoji li znatna neravnoteža između interesa tužitelja i tuženika unošenjem u kredit ništetnih ugovornih odredbi jer je to utvrđeno u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, sadržaj kojeg je sud u citiranoj presudi citirao.
5.2. Tuženik također u žalbi tvrdi da sud nije obrazložio odluku u odnosu na tijek zatezne kamate na dosuđene iznose tvrdeći da je pogrešno zateznu kamatu dosudio od dana dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta. Ispitujući presudu u smislu tako istaknutog žalbenog razloga bitne povrede utvrđeno je da su žalbene tvrdnje osnovane jer je u obrazloženju presude sud jedino naveo da je odluku o zateznoj kamati temeljio na odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) koja se odnosi na stopu zatezne kamate, ali doista sud u obrazloženju presude nije naveo razloge zbog kojih je zateznu kamatu tužitelju trebalo dosuditi upravo od datuma navedenih u izreci presude pa je na taj način u tom dijelu sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Međutim, kako je u odnosu na dosuđenu zateznu kamatu sve bitne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju podataka u spisu, u tom dijelu ovaj sud je o žalbi odlučivao na temelju odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a.
5.3. Žalbena tvrdnja da sud nije proveo sve potrebne dokaze ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka, već bi se radilo o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a te je utvrdio da presuda suda prvog stupnja nije opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Kao nespornu činjenicu među strankama sud utvrđuje da je tužitelj sklopio s pravnim prednikom tuženika Ugovor o kreditu 18. kolovoza 2005., kojim Ugovorom je pravni prednik tuženika stavio tužitelju na raspolaganje iznos od 30.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita te je bila ugovorena kamata u visini od 3,99 % godišnje, a rok otplate kredita 120 mjeseci.
6.1. Raspravljajući sporne činjenice među strankama jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno da će tužitelj kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF (švicarski franak) važećem na dan dospijeća, kao i odredba kojom je ugovoreno da je redovna kamatna stopa „promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“ sud pozivom na pravne učinke iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesene po kolektivnoj tužbi, zatim na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. i Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kao i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4150/2019 od 3. veljače 2021., te na članak 502.c ZPP-a i ZZP/03., utvrđuje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne stoga što je tuženik promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz valutu CHF ugovorio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane. Kako je tužitelj tuženiku temeljem ništetnih odredbi o povećanju kamatnih stopa i o vezanju anuiteta za švicarski franak otplaćivao kredit, po ocjeni suda, s obzirom da su te odredbe utvrđene ništetnima, tužitelj ima pravo od tuženika tražiti isplatu temeljem odredbe članka 323. i 1111. ZOO- a.
6.2. Na temelju iskaza tužitelja sud utvrđuje da tužitelj nije bio obaviješten o činjenici da će rata kredita porasti sa 1.400,00 kuna na 2.350,00 kuna, jer u tom slučaju takav kredit ne bi uzeo, a niti je bio obaviješten da može uzeti kredit u drugoj valuti.
6.3. U odnosu na prigovor zastare sud utvrđuje da je taj prigovor neosnovan pozivom na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. (sud pogrešno navodi 31. siječnja 2020.), prema kojem u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora zastara teče od pravomoćnosti presude donesene u parničnom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (Trgovački sud u Zagrebu poslovni broj P-1401/12), koja je u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a u odnosu na ništetnost promjenjive kamate sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika 13. lipnja 2014., zbog čega do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu 12. lipnja 2019. nije istekao opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a.
6.4. Provedenim financijskim vještačenjem po financijskoj vještakinji Slađani Srnec sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu na temelju preplaćenih kamata u iznosu od 1.372,16 eura, a na ime preplaćenog tečaja u CHF u iznosu od 3.896,97 eura.
7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava, ovaj sud prihvaća kao pravilne.
8. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika prvostupanjski sud pravilno je pošao od utvrđenja da iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojom je utvrđeno da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je pravni prednik tuženika postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90., ZZP/03 u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.). Nadalje, također je pravilno sud prvog stupnja pošao od utvrđenja da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., protiv koje je odbijena revizija presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je, između ostalih banaka, i pravni prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, čime je pravni prednik tuženika postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., 46/07., 79/07.; dalje: ZZP/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg ZZP/07. Također, pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači na temelju članak 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača zbog čega se tužitelj u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, što je u konkretnom slučaju tužitelj i učinio. Iz tih razloga pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su ništetne odredbe kojima se anuiteti vežu uz valutu švicarskog franka te kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci pravnog prednika tuženika. Suprotno žalbenim tvrdnjama ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u konkretnom Ugovoru kojeg su zaključili tužitelj i pravni prednik tuženika, kao i odredba o načinu promjene kamatne stope identične su ugovornim odredbama o kojima se raspravljalo u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz kojih razloga se je tužitelj temeljem odredbe članka 502.c ZPP -a mogao pozivati na utvrđenja iz presude donesene u tom sporu te je sud mogao presudu temeljiti u smislu istog propisa na činjeničnim utvrđenjima iz tog spora, jer tuženik u ovom postupku, u kojem je imao mogućnost dokazivanja da su okolnosti zaključenja konkretnog Ugovora bile drugačije u odnosu na one o kojima se raspravljalo u kolektivnom sporu, u smislu da je pregovarao s tužiteljem te da mu je objasnio specifične rizike zaključenja ugovora kojim je obveza vraćanja glavnice vezana uz valutu švicarski franak, odnosno da je na drugačiji način ugovorio način promjene kamatne stope, na te okolnosti tijekom postupka predlagao je saslušanje svjedoka, ali je od predloženih dokaza odustao, iz kojeg razloga su neosnovane žalbene tvrdnje tuženika da je sud pogrešno utvrdio da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o spornim odredbama.
8.1. Isto tako prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 31. siječnja 2022. donio Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, radi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., u kojem je navedeno da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Kako je zastara zahtjeva za isplatu preplate po valutnoj klauzuli počela teći pravomoćnošću presude od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđena ništetnost načina postupanja pravnog prednika tuženika prilikom ugovaranja valutne klauzule kojima je glavnica vezana uz CHF (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17), a u odnosu na preplatu s osnova promjenjive kamatne stope 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1729/2013, to u trenutku podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. u konkretnom slučaju nije nastupila zastara zahtjeva za isplatu jer nije protekao opći zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.
8.2. Suprotno žalbenim tvrdnjama sud prvog stupnja pravilno je zateznu kamatu na dosuđene iznose preplata tužitelju dosudio od prvog slijedećeg dana od dana uplate jer je tuženik nepošteni stjecatelj obzirom da je upravo on unio u Ugovor ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima kao nepoštene, zbog čega je u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a u obvezi platiti zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od prvog slijedećeg dana od dana svake uplate preplaćenih iznosa. Neosnovano je pozivanje tuženika na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2004. jer je to pravno shvaćanje zauzeto na temelju drugih činjeničnih okolnosti pa nije primjenjivo u konkretnom slučaju.
8.3. Pravilno tuženik u žalbi ističe da je valutna klauzula dopuštena zakonom u smislu odredbe članka 22. stavak 1. ZOO-a. Ta je činjenica, međutim, neodlučna obzirom da je konkretna odredba Ugovora o kreditu kojom je plaćanje anuiteta ugovoreno vezanjem uz valutnu klauzulu u CHF netransparentna, jer tužitelju nisu bili objašnjeni specifični rizici vezani uz CHF, zbog čega on nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takve odredbe za njega proizlaze, dok je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik, a koji rizik je u cijelosti preuzeo potrošač pa je upravo iz tih razloga takva ugovorna odredba u kolektivnom sporu ocijenjena netransparentnom što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
8.4. Tuženik u žalbi tvrdi da je pogrešno sud utvrdio visinu preplata jer prilikom utvrđenja visine nije uzeto u obzir razdoblje primjene niže kamatne stope i nižeg tečaja od početnog, dakle, nisu uzete u obzir tzv. „negativne razlike“. Niti ove žalbene tvrdnje nisu osnovane jer tuženik tijekom postupka nije za iznos negativnih razlika podnio prigovor radi prebijanja niti protutužbeni zahtjev, iz kojih razloga sud nije bio ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s negativnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj CHF bio manji u odnosu na tečaj na dan isplate kredita, odnosno kada je eventualno kamata bila niža od početno ugovorene (isto pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-549/2023).
8.5. Tuženik u žalbi osporavajući odluku o troškovima postupka tvrdi da je sud pogrešno vrijednost boda utvrđivao primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa/23) i to za sve radnje u postupku, a nevezano za vrijednost boda važećeg u trenutku poduzimanja pojedine radnje te tvrdi da se sud u odluci o trošku pozvao na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), koja nije bila važeća, a kojom je vrijednost boda iznosila 15,00 kuna.
8.6. Ispitujući osnovanost tih žalbenih tvrdnji utvrđeno je da sud nije izrijekom naveo koju Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika je primjenjivao, ali bi se iz dosuđenih iznosa za pojedine radnje moglo zaključiti da je primjenjivao Tarifu/23. Takvo postupanje suda pravilno je jer prema odredbi članka 52. stavak 3. Tarife /23 kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kako je u vrijeme donošenja pobijane odluke 7. siječnja 2025. bila na snazi Tarifa/23, pravilno je sud o troškovima postupka odlučio primjenjujući odredbe te Tarife.
9. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1., 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a.
10. Obzirom da je žalba tuženika u cijelosti odbijena, neosnovan je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbenog postupka, iz kojih razloga je zahtjev odbijen.
Koprivnica, 22. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
